Emigrirati s djecom?

[Orange Brick]

Ovo će sad možda zvučati neozbiljno i blesavo, ali... Ma brišite odavde ako imate priliku glavom bez obzira. To što vam je za sada još uvijek dobro, ne znači da će tako i ostati. Koliko sam shvatila, ti ne radiš (studiraš), ali sretni ste što ti muž ima dobar posao, pa niste u financijskim poteškoćama. Sve je to super dok se ne dogodi da ti muž (iz bilo kojeg razloga) ostane bez posla. U tom slučaju (osim ako ste nekakvi stranački uhljebi ili djeca kojekakvih povlaštenih skorojevića u ovoj žabokrečini) možete si staviti štrik oko vrata. Ako ste normalni ljudi, nema u ovoj državi "na bolje" - može vam se samo premetnuti u gore. A osobno smatram da će općenito u Hrvatskoj stvari ići na daleko, daleko još gore nego što je sad prije nego što (ako ikada) bude bolje.

O nekakvom biološkom satu nema govora - mladi ste (pogotovo ti) i ima vremena za djecu. Imate vremena emigrirati, snaći se i imati djecu.

I mi smo bili u debelim planovima za odlazak kad sam ostala trudna. Ostali smo tu iz istih razloga koje ti navodiš. Požalila sam milijun puta. Sada je sa malim klincem, koji je vezan za djeda, baku, prijatelje iz vrtića... samo još teže donijeti takvu odluku.
Radimo oboje i financijski nismo u problemima (čak smo kupili i novi auto), ali kako je netko ovdje već napisao - preživljavamo, a ne živimo i to psihički, ne toliko financijski.
Najbolji start koji možeš dati svom djetetu u životu je maknuti ga iz ove kaljuže.

[Francesca]

Nas sam htjela napisati da ako tu rodi, da nece nikada otici iz zilijun razloga: pa ga neces htjeti tako rano odvajati od dede/bake/tete... pa ce krenuti u vrtic pa mu neces htjeti raditi stres sa seljenjem...

Odite sad odmah i ne osvrcite se za sobom

Da imam 25 godina, sigurno vise tu ne bi zivjela odavno

[Acha]

Pisem iz iskustva osobe koja je odselila u inozemstvo I nakon 3 I pol godine zivota tamo dobila dijete. Muz, ja I beba zivimo sami, nemamo dodatne pomoci sa strane u obliku rodbine ili bliskih prijatelja, ali smo proveli godisnji odmor od mjesec dana u Hrvatskoj s bebom pa imam I iskustvo kako je to kad ti je netko pri ruci. Takodjer imam iskustvo selidbe iz jednog prostora u drugi s bebom od 10 mjeseci.

Iz mojeg iskustva lakse je kada imas pri ruci dodatnu osobu na koju mozes racunati (posebno zensku, npr. mama, svekrva), naravno, ako im vjerujes I ako mislis da ste kompatibilni sto se tice odgoja djeteta (to je sad neka druga velika tema, ali vazno ju je spomenuti). Meni osobno je bilo super sto smo prvih mjeseci bili sami s bebom, jer neke stvari oko roditeljstva moras u pocetku dogovoriti I s partnerom. Koliko god bila spremna tesko je unaprijed zamisliti neke situacije o kojima moras donijeti odluku I mislim da je teze kad ti se jos dodatno upetljavaju osobe sa strane (a upetljavat ce se sa raznim savjetima I prijedlozima, jos nisam upoznala osobu kojoj se nisu ). Ali nakon sto se stvari ustimaju stvarno je super barem povremeno imati nekog sa strane osim muza, sto za tebe, sto za bebu. Ja osobno vjerujem da je dobro za bebu da bude u okruzenju I drugih ljudi osim roditelja, a najbolje obitelji.

Selidba s bebom nije neki bauk, ali je nama trajala duze nego sto bi trajala da je nema. Namjestanje stana, slaganje stvari, sve smo to radili u vrijeme dok beba spava, a s druge strane je bio problem da kad beba spava nismo smjeli raditi preveliku buku. Ako je jedan od nas bio s bebom, a drugi nesto radio po kuci opet je bilo sporije. Nije strasno, ali treba vise vremena I dosta strpljenja. Kad se sjetim kako nam je izgledala selidba iz Hrvatske takodjer zakljucujem da je lakse I brze bez bebe. Na pocetku treba obaviti dosta stvari, od same fizicke selidbe do administracije, a treba I pohvatati kako stvari idu u novoj zemlji, steci neke kontakte, upoznati ljude. Beba zahtjeva stvarno puno vremena. Mozda bi bilo malo bolje s vecim djetetom. Znam obitelji koje su odselile s djetetom rane skolske dobi i selidba im je protekla dobro, bez vecih komplikacija.

Sto se tice poroda I post-natalne skrbi ja sam bila odusevljena, posebno s obzirom na price I iskustva prijateljica koje su rodile u Hr. Nisu to neke njihove strasne price, ali sveukupno gledano zakljucili smo da je meni bilo puno pozitivnije, od samog pristupa ljudi (svi pozitivni, nasmijati, puni podrske, strucni, dobijes detaljne odgovore na svako pitanje) preko procedura (nista ti ne rade sto ne odobris, koji god zahvat trebaju napraviti detaljno ti ga opisu I objasne zasto, cijelo vrijeme netko iz obitelji moze biti s tobom I sl.) do tehnickih stvari I opreme(nova I moderna oprema, dobijes sve stvari koje su ti potrebne na porodu te za bebu u bolnici, mozes prakticki s ceste doci roditi).

[Acha]

Ovo su ti dodatne stvari za razmisljanje:

- Da li ti dijete dobiva drzavljanstvo zemlje u koju selis ako se tamo rodi? Ako da, definitivno je bonus tamo roditi.
- Da li mislis raditi u inozemstvu nakon preseljenja, kakva je situacija s organiziranjem cuvanja djece I koliko kosta vrtic I cuvanje djece u zemlji u koju mislis seliti? Ako dijete ide u vrtic, sto kada se razboli, tko ce ga cuvati? Ovo pisem jer je kod nas jako skupo cuvanje djece u odnosu na Hr, bez obzira na standard.
- Da li se mozes vidjeti po cijele dane biti vecinom doma s djetetom? Zamisli situaciju kad nema nikoga kome ga mozes ostaviti na par sati ili cak cijeli dan. Tesko je to zapravo zamisliti, ali je totalna promjena stila zivota I to treba imati na umu. Dobro je I unaprijed porazgovarati sa svojima da vidis da li su oni spremni dolaziti u posjetu k vama ili ocekuju da samo vi dolazite u Hrvatsku, cisto da znas na sta mozes racunati.
- Ako planirate ostati u inozemstvu, da li mozes zamisliti da ce ti dijete biti mentaliteta zemlje u koju ides, a ne onog iz koje dolazis? Da li mozda nece htjeti govoriti hrvatski ili ga nece govoriti dobro i sl? Da li ste spremni na multikulturalnost I sve sto ona nosi sa sobom?

Da zakljucim, da ponovo moram prolaziti kroz ovo napravila bi gotovo istim redosljedom – selidba u inozemstvo, par godina zivota tamo I onda beba. Ono sto bi promijenila je selidba s bebom, to bi pokusala odraditi prije bebe, cak mozda I u trudnoci.

Sto se tice bioloskog sata, vjerujem da ako je osoba zdrava I pazi na sebe, pokusava zivjeti sto zdravije I aktivnije ne treba se bojati. Mogu se napraviti I testovi da se vidi da li bi mogli postojati neki potencijalni problemi.

I jos jedna stvar koja mi pada na pamet da ti kazem. Nista ne mora biti zauvijek, uvijek se mozes predomisliti, otici, vratiti se, otici negdje drugdje. Sad kad odvrtim film unazad tesko mi je uopce bilo I zamisliti kako je zivjeti izvan Hr. Upoznala sam ljude kojima je fenomenalno, one kojima je samo dobro I one koji se nikako nisu mogli integrirati. Jedino pravilo je da ne mozes znati kako ce ti biti dok ne probas. Takodjer treba imati na umu da ono sto vrijedi danas ne znaci da ce vrijediti u buducnosti. Granice se otvaraju, zatvaraju, svijet se mijenja, politike se mijenjaju, zemlje mijenjaju imigracijsku politiku kako zele I nije sigurno raditi dugorocne planove. Ako je covjek naumio otici iz Hrvatske sad je prava prilika jer se moze.

Malo off: Ne znam u koju zemlju planirate, ali meni su Svedska I Norveska predobre (tamo sam bila, al planiram da odemo uskoro I do Danske, jako sam se zainteresirala za nju). Sve si razmisljam da kad dobijemo drzavljanstvo tu gdje jesmo odemo malo probati zivjeti tamo

[Orange Brick]

Ja bih ovdje povukla jednu paralelu, a vezano za Anchin post. Kad sam ja rodila, bila sam sama s bebom. Moji su dolazili, ali samo povremeno "navratili" (iako su mi se kleli kad sam ostala trudna u sve i svašta da ću imati svu moguću pomoć). Eto, ja sam jedna od tih kojoj se nitko nije miješao, a rado bih da jest. Muž nije bio uz mene, jer je radio non stop i dolazio doma 2 puta mjesečno da bismo imali od čega preživjeti. E tu je ta razlika između Hrvatske i normalne države. U normalnoj državi ne moraš u dobrovoljno ropstvo da ne bi krepao od gladi na ulici, već možeš preživjeti i istovremeno barem dio dana provesti sa ženom i djetetom.
I dan danas tako živimo. S time da i ja radim i odgajam dijete sama. I upravo to je razlog što nikada neću prežaliti što odavno nismo otišli - saad čekamo da mali malo poraste (ono što Anchi kaže, lakše je s malo većim i razumnijim djetetom). Jer, naprosto nije normalno da obitelj s jednim djetetom u kojoj oba roditelja rade s 2 hrvatske plaće ne mogu pokriti osnovne životne troškove. Zato moj muž radi nenormalan posao i živimo nenormalno. Vjerujem da u normalnim državama nije tako. A ne težimo nikakvom bogatstvu, samo želimo normalno živjeti.

[Acha]

Orange Brick kaže:

Jer, naprosto nije normalno da obitelj s jednim djetetom u kojoj oba roditelja rade s 2 hrvatske plaće ne mogu pokriti osnovne životne troškove. Zato moj muž radi nenormalan posao i živimo nenormalno. Vjerujem da u normalnim državama nije tako. A ne težimo nikakvom bogatstvu, samo želimo normalno živjeti.

Nije normalno. U normalnim drzavama ako radis nenormalan posao s nenormalnom satnicom nenormalno puno onda to i nenormalno naplatis i tvoj je izbor da li ces raditi tako ili ces naci normalan posao. U svakom slucaju imas izbor. Tko god se moze dokopati normalne drzave ja ga podrzavam

[MariaDelMar]

Molim vas, ako je netko emigrirao kao samohrani roditelj u Austriju/Njemačku s djetetom, ako može pomoći savjetom kako je to sve prošlo.

Mene bi zanimalo ako bi netko bio voljan podijeliti iskustvo:
1. kolika su djeca i kako su viđala drugog roditelja dok su živjeli u Hr
2. koja je pravna procedura bila potrebna za napustiti Hr - je li dovoljna bila suglasnost drugog roditelja, Czss-a ili baš treba Rješenje sa suda
3. kako su sada uređeni susreti i druženja s drugim roditeljem (i gdje sad živite, naravno, nije isto emigracija u npr. Graz ili Berlin, da ne velim Kanadu).

I zadnje, ali to nije toliko specifično samo za samohrane roditelje nego za sve:
4. kako su se integrirala djeca koja idu u osnovnu školu (1-4 razred)? Jasno mi je da je sve individualno, ali eto, bar neka iskustva (i tračak nade ) - pročitala sam zadnjih 10-tak stranica ove teme, čini se da se nakon par mjeseci djeca integriraju.

Ja bih sa sobom vodila dijete koje zna nešto engleskog, njemački ništa. Inače, ja govorim njemački na nivou verhandlugsicher.
Postoje li u Hortu neke učiteljice koje se bave dodatno djecom koja ne znaju njemački? Jesu li djeca izgubila godinu zbog neznanja njemačkog? Jeste li plaćali dodatno dadilju da čuva dijete dok ste vi na poslu i ne stignete doma i koliko?

Hvala puno unaprijed

[Smiling Helena]

Prva selidba na drugi kontinent negde u 4. mesecu trudnoće. Ponuda za posao i trudnoća su došle negde u isto vreme.
Druga selidba, na treći kontinent sa decom starom 2,5 god i 6 meseci.
Iz mog ugla, preseliš se i s detetom i bez. Drugačiji je tempo i organizacija ali mi ova druga nije bila teža.

Ako ste na istom kontinentu, trudnoću i odrastanje bebe, pa čak i porođaj mozes lako deliti s familijom. Pod uslovim da oni hoce doci kod vas. (Ima raznih slučajeva i neretko se očekuje od onih koji su otišli da dolaze.)

Nisam zapamtila sve detalje iz posta ali imam primedbu na predetaljno planiranje. Ne ide to uvek kako se zamisli. Mislim na trudnoću. Moze biti da zatrudniš iz prvog pokušaja ali isto tako moze proći i godina bez ikakvih problema. Mozda i to da uvrstiš u plan. Ne zelim da mracim i nadam se da ce ti ići po planu. Samo dobar plan je uvek fleksibilan.
Slažem se i da je verovatno teze otići s detetom od 3-4 godine.
Moji nonu vide na 3 tj godišnje i neobično su bliski. Čak i dete od 18 meseci trazi da zovemo nonu i raduje se razgovorima.

Ako stvarno želite, idite. Ne odlažite jer ne znate sta vas čeka. Koji je pravi trenutak za otići, samo vas dvoje znate.
Sretno!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[a1exa]

Ferrari-Ficho kaže:

Prenijela sam iskustva bliskih, nisam probala
Koliko znam o stanovanju gore, u principu se stanovi rentaju, najveći dio od grada (države?), to su komunalni stanovi i obično su povoljniji od privatnih, ali ima i privatnih za najam. Nisam pričala s nikim tko je kupovao, jednostavno nije nešto uobičajeno.

Ima jako malo slobodnih 'drzavnih'stanova i to nije nesto sa cime bi covjek trebao racunati. Liste cekanja su duge. A na privatnom trzistu su stanovi grozomorno skupi. Nazalost. Previse ljudi doseljava u odnosu na kolicinu dostupnih stanova. Oni koji mogu kupe stan, unatoc skoku u cijeni kvadrata.

ostoppbar kaže:

S obzirom na to da smo na forumu, umjesto da "spuštaš" nekome, radije pročitaj odgovor


Na sjeveru (uključujući Švedsku, Norvešku, Finsku - za dansku ne znam) nikad nećeš biti "domaći" niti imati plaće kao oni, da, više su x puta nego kod nas, ali su i tekući troškovi viši. Financijska sigurnost tamo vaš čeka za dulje od 3 godine. Also, u Švedskoj (govorim konkretno za Stockholm) auto je rijetkost i 98% da ga nećete imati jer jednostavno ne treba.

Again, diplomiraj, pozatvarajte sve što imate tu i idite gore. Sjever nije na kraj svijeta i avionske karte više nisu toliko skupe i svi vam mogu doći gore i ostati ako vam toliko trebaju.

Ovo za place uopce ne stoji. Ne znam nikoga tko ima manju placu za isto radno mjesto. Mozda kad se radi na crno i sl.A zamisli imam i auto u gradu. Realno da auto ti ne treba, posebno ako si na metro/vlak liniji ali daleko od toga da je rijetkost.

Svakome tko ima priliku odseliti bi savjetovala da to napravi. Ako vam se i ne svidi, zakljucite da to nije za vas, uvijek ostane jedno iskustvo vise. A nekako mislim ako je osoba imalo otvorena prema novoj zemlji sve ce biti ok. Mi smo odselili jer nam zivot u hrv nije uopce odgovarao, realno financijski nam je bilo ok, ali politika i zatucani ljudi koji sve vise dobivaju na snazi je nesto sto nas je ubijalo u pojam. I unatoc tome sam imala krizu jedan period, strasna nostalgija me drzala iako nisam nikada bila taj tip. Samo da kazem da sve ima dvije strane. A sto se tice ostavljanja prijatelja i obitelji, hmmm obitelj ce uvijek biti obitelj i ako se volite ta veza je neraskidiva. Isto msilim za prijatelje, iako ce se bome iskristalizirati neki odnosi nakon preseljenja. I to je sve ok. Argument da se ostaje zbog njih po meni ne bi trebao uopce postojati jer ne zivite svoj zivot za druge kao ni oni za vas. Idete di je vama bolje. Uostalom, lako se steknu novi prijatelji.

[Inžinjer ekonom]

MariaDelMar kaže:

Molim vas, ako je netko emigrirao kao samohrani roditelj u Austriju/Njemačku s djetetom, ako može pomoći savjetom kako je to sve prošlo.

Mene bi zanimalo ako bi netko bio voljan podijeliti iskustvo:
1. kolika su djeca i kako su viđala drugog roditelja dok su živjeli u Hr
2. koja je pravna procedura bila potrebna za napustiti Hr - je li dovoljna bila suglasnost drugog roditelja, Czss-a ili baš treba Rješenje sa suda
3. kako su sada uređeni susreti i druženja s drugim roditeljem (i gdje sad živite, naravno, nije isto emigracija u npr. Graz ili Berlin, da ne velim Kanadu).

I zadnje, ali to nije toliko specifično samo za samohrane roditelje nego za sve:
4. kako su se integrirala djeca koja idu u osnovnu školu (1-4 razred)? Jasno mi je da je sve individualno, ali eto, bar neka iskustva (i tračak nade ) - pročitala sam zadnjih 10-tak stranica ove teme, čini se da se nakon par mjeseci djeca integriraju.

Ja bih sa sobom vodila dijete koje zna nešto engleskog, njemački ništa. Inače, ja govorim njemački na nivou verhandlugsicher.
Postoje li u Hortu neke učiteljice koje se bave dodatno djecom koja ne znaju njemački? Jesu li djeca izgubila godinu zbog neznanja njemačkog? Jeste li plaćali dodatno dadilju da čuva dijete dok ste vi na poslu i ne stignete doma i koliko?

Hvala puno unaprijed

Ja ti samo oko jedne stvari mogu pomoć jer znam po sebi. Nisam neki frik s jezicima, makar ih znam dosta dobro i iznadprosječno, ali kad sam bio klinac sam počeo zbog brata RTL2. Tj. imao sam 7-10 godina baš ko tvoj mali. I isto sam mu na početku govorio pa daj ne znam jezik, niš ne kužim (nema subtitlova ni ništa normalno, čisti hochdeutsch jezik)....čak ga tužio roditeljima da mi ne da više gledat TV.

Doslovno par mjeseci kasnije sam znao pričat njemački ko engleski. Razumio sve savršeno što nije bilo neko sranje poslovno ili žešće.

Jasno mi je da nisu iste situacije, ali baš zato i napominjem. Klinac će ti tam živit i za razliku od tebe mlad je i još ne zna ni hrvatski zapravo dobro previše pričat. I to je super jer klinci tad upijaju jezike ko spužve. Sve i da nisu natprosječno inteligentni, on nema šanse da za godinu dana neće znat njemački barem ko hrvatski.
Normalno pametno da mu daš učitelja, al uz to ga natjeraj da gleda njemačku televiziju. U školi ga jedino može mučit što neka djeca ne pričaju hochdeutsch, al ovako u nastavi će morat. A i uostalom opet kažem, naučit će još on i te dijalekte.

Razumljiva nervoza, ali s druge strane, potpuno nepotrebna-vjeruj mi. Najmanji problem iseljenja će biti klinac. Tak ionak sigurno si nije još stekao life long prijatelje.
A i da ne zaboravim, pol razreda budu djeca emigranata. I to je pesimistično, jer realno moguće i više od pola di god da idete.

[Ertrinken]

MariaDelMar kaže:

Molim vas, ako je netko emigrirao kao samohrani roditelj u Austriju/Njemačku s djetetom, ako može pomoći savjetom kako je to sve prošlo.

Mene bi zanimalo ako bi netko bio voljan podijeliti iskustvo:
1. kolika su djeca i kako su viđala drugog roditelja dok su živjeli u Hr
2. koja je pravna procedura bila potrebna za napustiti Hr - je li dovoljna bila suglasnost drugog roditelja, Czss-a ili baš treba Rješenje sa suda
3. kako su sada uređeni susreti i druženja s drugim roditeljem (i gdje sad živite, naravno, nije isto emigracija u npr. Graz ili Berlin, da ne velim Kanadu).

I zadnje, ali to nije toliko specifično samo za samohrane roditelje nego za sve:
4. kako su se integrirala djeca koja idu u osnovnu školu (1-4 razred)? Jasno mi je da je sve individualno, ali eto, bar neka iskustva (i tračak nade ) - pročitala sam zadnjih 10-tak stranica ove teme, čini se da se nakon par mjeseci djeca integriraju.

Ja bih sa sobom vodila dijete koje zna nešto engleskog, njemački ništa. Inače, ja govorim njemački na nivou verhandlugsicher.
Postoje li u Hortu neke učiteljice koje se bave dodatno djecom koja ne znaju njemački? Jesu li djeca izgubila godinu zbog neznanja njemačkog? Jeste li plaćali dodatno dadilju da čuva dijete dok ste vi na poslu i ne stignete doma i koliko?

Hvala puno unaprijed

Ja ti ne mogu reci kao samohrani roditelj, aali mogu napisati ono sto sam vidjela kod mojih prijatelja i poznanika(moja djeca su rodjena ovdje).
Ovako- klinac ce najvjerojatnije prvo krenuti u integrativni razred , gdje ce prije svega ici na ucenje jezika(super sto prica engleski) te ce poslije par mjeseci biti prikljucen normalnoj nastavi. Najvjerojatnije ga nece vracati razred nazad, ali sa druge strane, to ovdje nije toliki bauk kao kod nas, cak ima roditelja koji vrate djete godinu nazad, ako smatraju da, recimo, nije neke predmete dovoljno dobro naucilo, te ce to u srednjoj vuci i sl. Roditelj koji radi ima pravo na dnevni boravak, placa se ovisno o drzavi i primanju roditelja. Cini mi se da djete koje se tek doselilo ima i prednost, jer ce u interakciji sa drugom djecom jos brze uciti jezik. Ako ta skola nema mogucnost da tvoje dijete ima mjesto u OGS (boravak), preko Jugendamt-a mozes traziti da dobijes nekog ko ce paziti tvoje dijete dok ti radis.
za pravne aspekte stvarno ne znam, samo se zbog integracije dijeteta ne trebas previse brinuti. Ti mu moras biti podrska i nemoj pokazivati strah, vec ga ohrabruj. Svaako dijete je drugacije, ali u mom drustvu ima dosta djecice koja su dosla i u 5-6 razred, pa su se super integrirala i imaju sjajan uspjeh u gimnaziji. Imam i jednu mrvicu koja je dosla bukvalno sedam dana pred pocetak prvog razreda- njoj je bilo teze(krenula je direktno u skolu), ali je poslije par mjeseci bilo skroz OK.

[Wild Egg]

MariaDelMar kaže:

Molim vas, ako je netko emigrirao kao samohrani roditelj u Austriju/Njemačku s djetetom, ako može pomoći savjetom kako je to sve prošlo.

Mene bi zanimalo ako bi netko bio voljan podijeliti iskustvo:
1. kolika su djeca i kako su viđala drugog roditelja dok su živjeli u Hr
2. koja je pravna procedura bila potrebna za napustiti Hr - je li dovoljna bila suglasnost drugog roditelja, Czss-a ili baš treba Rješenje sa suda
3. kako su sada uređeni susreti i druženja s drugim roditeljem (i gdje sad živite, naravno, nije isto emigracija u npr. Graz ili Berlin, da ne velim Kanadu).

I zadnje, ali to nije toliko specifično samo za samohrane roditelje nego za sve:
4. kako su se integrirala djeca koja idu u osnovnu školu (1-4 razred)? Jasno mi je da je sve individualno, ali eto, bar neka iskustva (i tračak nade ) - pročitala sam zadnjih 10-tak stranica ove teme, čini se da se nakon par mjeseci djeca integriraju.

Ja bih sa sobom vodila dijete koje zna nešto engleskog, njemački ništa. Inače, ja govorim njemački na nivou verhandlugsicher.
Postoje li u Hortu neke učiteljice koje se bave dodatno djecom koja ne znaju njemački? Jesu li djeca izgubila godinu zbog neznanja njemačkog? Jeste li plaćali dodatno dadilju da čuva dijete dok ste vi na poslu i ne stignete doma i koliko?

Hvala puno unaprijed

Nisam emigrirala iz hrvatske, ali kao da i jesam zivjele smo prije u austriji, a kcer je tatu vidjala svaki drugi vikend i pola praznika (tata zivi u hrvatskoj, ali je nama bilo 1.5h voznje iz austrije u hrvatsku do njega), selile smo se 1000km dalje..

Sto se tice selidbe djeteta, dovoljan je potpis drugog roditelja na CZSS i tamo se onda dogovorite i oko vidjanja.
Kod nas, nazalost, nije bilo tako jednostavno, pa smo isli na sud. Kcer sada vidja tatu svakih 2-2.5mj po 1-3tj, ovisi o duzini praznika, ovdje su tako praznici poslozeni sto je super doslo bas zbog vidjanja.

Prilagodba je ok prosla, ona sad veli da nema sanse da bi se vratila u austriju zivjeti, bez obzira na to sto su tamo baka i deda ili sto bi bila blize tati.
Oko jezika ti ne mogu reci jer smo mi selile opet na njemacko govorno podrucje, tako da tu nije bilo problema (trebalo joj je mozda 2tjedna da pohvata svicarski dijalekt).
Njemacki je naucila u AT, krenula je u jaslice sa 1god, sad ide u prvi razred i najbolja je iz njemackog u skoli, s time da doma pricamo samo hrvatski. Svi su oni spuzvice i mislim da ti jezik mora biti najmanja briga, djeca to jako brzo pohvataju.
Nadam se da sam pomogla barem malo..

[MariaDelMar]

Inženjer ekonom, Ertrinken, Wild Egg hvala vam na odgovorima!