Teorija putovanja kroz vrijeme, vaša razmišljanja?

[Marian Oden]

Ustvari u svoj toj veličini vremena postoji samo sadašnji trenutak, i ako uzmemo da je on beskonačno mali biće da vrijeme i ne postoji.

I kako sad putovati nečim što ni ne postoji?

Isto me zanima i za prostor, relativisti tvrde da gravitacija "savija" prostor. Izraz "savijati" se koristi za nešto materijalno što se savija, za nešto što postoji. Što god postojalo ono se opire savijanju silama elastičnosti, a kod savijanja prostor-vremena ništa se ne opire gravitaciji.

Jel to znači da se ništa i ne savija?

[Penubis]

Smatram da je putovanje u budućnost moguće iako ga nebi smjeli baš nazivati tako jer ako govorimo prvo o načelu putovanja u prošlost zanemarivši sve paradokse da bi sreli sami sebe eventualno itd, onda to možemo zvati putovanje u prošlost samo ako istog momenta prođemo npr kroz neki portal i stvorimo se npr 20 godina u prošlosti u nekoj situaciji koja je tada bila, npr vidimo sebe kako nosimo ruksak na leđima i šetamo prema osnovnoj školi. Dakle povratak u ono što se zaista desilo i u taj vremenski kontinuum koji je zaista tako bio a to znamo i sami jer smo ga već proživili.
Ako govorimo o putovanju u budućnost na način kretanja brzinom svjetlosti ili 99.9 % te brzine onda zapravo ne putujemo u budućnost nego samo imamo vremensko ubrzavanje onih koji nisu u takvom "stroju" a nama zapravo vrijeme teče normalno, 1 dan nam traje 24 sata, a njima npr za to vrijeme prođe 24 godine. To nije putovanje u budućnost zato što nismo mi u toj budućnosti susreli sami sebe 24 godine starijeg. Evo paradoksa u svemu tome. Živimo u normalnom prostor-vrijeme kontinuumu i npr oboljeli smo od karcinoma i predviđaju nam još 6 mj. života. Saznavši to ukrcamo se u "time machine" i šibamo brzinom svjetlosti npr samo jedan dan. Još uvijek smo živi a da je pravi tok vremena te izgradnja timeline-a budućnosti za taj jedan dan npr bi prošlo 24 godine i odavno bismo bili mrtvi da smo ostali na zemlji. Dakle ne radi se o putovanju u budućnost već samo o manipuliranju i relativizaciji vremena i vremenskog toka.
Praktički i čovjek koji je 10 godina u komi npr putuje u budućnost, jer ako se i tad probudi imat će osječaj sigurno da mu nije prošlo 10 godina, a svima ostalima zapravo jest.
Ista stvar npr se desilo sinoć meni na poslu, nas dvoje kolega smo bili noćna smjena i da oboje nismo budni podjelimo se od 00:00-4:00 da jedan ide spavati a drugi da je pripravan za eventualni dolazak nekog od pacijenata, a od 4:00-8:00 se zamjenimo. Igrom slučaja ja sam trebao biti u pripravnosti prvih 4 sata, nije došao nitko, i spavao sam, a kolegi je drugih 4 sata stalno zvonilo na vrata. Ujutro sam ja naspavan 8 sati imao osječaj da mi je prošlo to u tren, a njegov dojam o vremenu je bio znatno drugačiji, njemu nikad proći ta smjena.
Jesam li ja onda putovao u budućnost ??? Naravno da nisam.

[Penubis]

i samo još jedan dodatak.
Dojam prolaznosti vremena računamo po izlasku i zalasku sunca, po nekim promjenama u prirodi koje su također vezane za sunce i astronomska zbivanja. Izumili smo uređaje za mjerenje vremena koji funkcioniraju opet na dogovorenim jedinicama 1 sekunda ( kvarcni satovi i piezoelektrični efekt-impuls), dakle sve mjerimo na temelju nekih promjena.
Što naprimjer da se se Zemlja ne vrti oko sunca ili da nema rotaciju i da nema izmene dana i noći. Dakle da nemamo apsolutno nikake referentne polazne točke za mjerenje vremena, da ne postoje satovi itd... Kako bismo znali koliko je vremena prošlo itd... bilo bi jako nezgodno zar ne. Dakle vrijeme je relativan pojam i vezan je za neke referentne sustave. Smatram da je pravo putovanje u prošlost-budućnost ( u kojoj možemo sustresti sebe mlađeg ili starijeg ) nemoguće iz jednog jedinog razloga a to je što smo jedna duša u jednom tijelu SADA, a što bi bilo kad bi susreli sami sebe, zar bi došlo do podjele duše? Smatram da je naš duh, tj svijest sposobna prolaziti vremenskim kontinuumom, ali ne i fragmentirati se.

[teodor francic]

Penubis kaže:

i samo još jedan dodatak.
Dojam prolaznosti vremena računamo po izlasku i zalasku sunca, po nekim promjenama u prirodi koje su također vezane za sunce i astronomska zbivanja. Izumili smo uređaje za mjerenje vremena koji funkcioniraju opet na dogovorenim jedinicama 1 sekunda ( kvarcni satovi i piezoelektrični efekt-impuls), dakle sve mjerimo na temelju nekih promjena.
Što naprimjer da se se Zemlja ne vrti oko sunca ili da nema rotaciju i da nema izmene dana i noći. Dakle da nemamo apsolutno nikake referentne polazne točke za mjerenje vremena, da ne postoje satovi itd... Kako bismo znali koliko je vremena prošlo itd... bilo bi jako nezgodno zar ne. Dakle vrijeme je relativan pojam i vezan je za neke referentne sustave. Smatram da je pravo putovanje u prošlost-budućnost ( u kojoj možemo sustresti sebe mlađeg ili starijeg ) nemoguće iz jednog jedinog razloga a to je što smo jedna duša u jednom tijelu SADA, a što bi bilo kad bi susreli sami sebe, zar bi došlo do podjele duše? Smatram da je naš duh, tj svijest sposobna prolaziti vremenskim kontinuumom, ali ne i fragmentirati se.

Tu nisi u pravu.Vrijeme ne ovisi o vrtnji Zemlje, niti o bilo čemu u svemiru.

Tako da je putovanje u prošlost ili budućnost nemoguće osim u filmovima.

Tako stvarnost funkcionira.

[Penubis]

Ciljano sam na to kako mjerimo protok vremena, čitati bolje !

[teodor francic]

Penubis kaže:

Ciljano sam na to kako mjerimo protok vremena, čitati bolje !

Vrijeme će ostati isto bez obzira kako mi mjerili protok.

To je isto kao kada bi rekli da će metar duljine biti manji ili veći ako ga mjerimo različitim instrumentima.

Postoje stvari na koje mi materijalna bića ne možemo uopće utjecati.

[ACA SAVEST]

Pazi ovamo!

Neće te imati dileme oko vremena, ako bacite jebeni akcenat na smrt.
Smrt jedina tera na očuvanje svesti.
Karlos Kastaneda je lepo opisao u knjigama.
Čarobnjaci kažu da je moguće, ali pazi! Moguće! Opstati u životu ali na neorganski način.
To znači da se telo istopi sa pokretom skupne tačke u čahuri (auri) u položaj slobodnog opažanja sveta na kome se upućujemo kao na nepoznatom.Čarobnjaci se za taj put spremaju celog života.
Eto i ja tako isto činim. Spremam se da vidim tajne univerzuma ali na trezven način.
Jebeš zaokretanja koja nisi ti učinio, jer ne postoji neko ko će da te vodi. Postoji jedino glas nemog znanja koji je odraz iz večnosti i to je sve. Mi, moramo osposobiti energetsko telo za put. Ja to činim, a vi kako hoćete. Samo da znate, da energetsko telo koje nebude sposobno da održi plamen života, raspašće se od siline pritiska koja guta svest prema automatizaciji i naviki bivstvovanja.
Nezavaravajte se!!!

[ONeill]

Baš me zanima kako bi razmišljali o putovanju o vremenu da niste pogledali nijedan film/seriju o toj tematici.
Većina vas nesvjesno razmišlja o tome na temelju odgledanog.

[teodor francic]

ONeill kaže:

Baš me zanima kako bi razmišljali o putovanju o vremenu da niste pogledali nijedan film/seriju o toj tematici.
Većina vas nesvjesno razmišlja o tome na temelju odgledanog.

O tome i govorim, da je putovanje kroz vrijeme MOGUĆE jedino u filmovima.

[karolina-lina]

to što je Einstein rekao da je teorija putovanja kroz vrijeme izvediva, možda je mislio pod hipnozu.

[teodor francic]

karolina-lina kaže:

to što je Einstein rekao da je teorija putovanja kroz vrijeme izvediva, možda je mislio pod hipnozu.

Einstein i teorija relativnosti su bili prije sto godina, vrijeme je da krenemo dalje.Putovanje kroz vrijeme nije moguće, jer ne možemo utjecati na vrijeme, jer ono nije materijalna tvorevina.

[worldbridger]

Marian Oden kaže:

Ustvari u svoj toj veličini vremena postoji samo sadašnji trenutak, i ako uzmemo da je on beskonačno mali biće da vrijeme i ne postoji.

I kako sad putovati nečim što ni ne postoji?

Isto me zanima i za prostor, relativisti tvrde da gravitacija "savija" prostor. Izraz "savijati" se koristi za nešto materijalno što se savija, za nešto što postoji. Što god postojalo ono se opire savijanju silama elastičnosti, a kod savijanja prostor-vremena ništa se ne opire gravitaciji.

Jel to znači da se ništa i ne savija?

Post najbliže istini je ostao izignoriran

Nema opiranja, u igri je hologram i prebacivanje iz framea u frame.

[teodor francic]

Marian Oden kaže:

Ustvari u svoj toj veličini vremena postoji samo sadašnji trenutak, i ako uzmemo da je on beskonačno mali biće da vrijeme i ne postoji.

I kako sad putovati nečim što ni ne postoji?

Isto me zanima i za prostor, relativisti tvrde da gravitacija "savija" prostor. Izraz "savijati" se koristi za nešto materijalno što se savija, za nešto što postoji. Što god postojalo ono se opire savijanju silama elastičnosti, a kod savijanja prostor-vremena ništa se ne opire gravitaciji.

Jel to znači da se ništa i ne savija?

Vrijeme postoji.I postoji i prošli, i sadašnji i budući trenutak.

Samo što mi uvijek živimo u sadašnjem trenutku.

Jer, sadašnji postaje prošli, a budući sadašnji.I to je sva mudrost.

Što se prostora tiče, ne savija se sam prostor već putanja čestice kada dolazi do tijela velike mase.

Tako da prostor-vrijeme u kojemu postojimo mi i svemir, ne može ništa promijeniti.Ono je uvijek barem po meni isto.

[Laplace]

teodor francic kaže:

Vrijeme postoji.I postoji i prošli, i sadašnji i budući trenutak.

Samo što mi uvijek živimo u sadašnjem trenutku.

Jer, sadašnji postaje prošli, a budući sadašnji.I to je sva mudrost.

Što se prostora tiče, ne savija se sam prostor već putanja čestice kada dolazi do tijela velike mase.

Tako da prostor-vrijeme u kojemu postojimo mi i svemir, ne može ništa promijeniti.Ono je uvijek barem po meni isto.

Postoje svi trenuci, samo mi možemo da iskusimo jedino sadašnji trenutak, a sjećamo se prošlih.

Prostor se ne savija doslovno, već mu se svojstva mijenjaju na način koji mi zapažamo kao gravitaciju.

[teodor francic]

Laplace kaže:

Postoje svi trenuci, samo mi možemo da iskusimo jedino sadašnji trenutak, a sjećamo se prošlih.

Prostor se ne savija doslovno, već mu se svojstva mijenjaju na način koji mi zapažamo kao gravitaciju.

To i ja tvrdim, da postoje SVI trenuci.Samo što jedino sadašnje trenutke stvarno doživljavamo.

Prostor se po meni uopće ne savija, već to samo tako izgleda.Putanja čestice se mijenja po meni, a ne sam prostor kod masivnih nebeskih tijela.

Misli da nitko ne može utjecati na osnovnu strukturu našega prostor-vremena.

[ACA SAVEST]

Biću prost !
Izveštaj onog dečka iz Rumunije koji je putem kako kaže reinkarnacije se rodio na zemlji da bi nama pomogao (Inuaki reptil živi u meni, 2009, pdf. ima na netu) govori da oni da drugoj planeti sličnoj zemlji u sazvežđu Orion imaju svemirske letelice na bazi magneta. Prvo i prvo, mi nismo reptili jer smo rođeni kao ljudi, telo nam je nosioc energije,,,drugo, mi želimo putovati vremenom jer nam je to jedina validna NAMERA van ponavljajućeg sistema svakodnevice, , , , treće, i da ne uspemo pokušaćemo iz groba isto.

Dakle, neki drugi Tesla je među nama, verujem u mogućnost da možemo poleteti samo iz inata. Daćemo sve od sebe za konstrukciju letelice.

Sve ukazuje na prirodna bogatstva. MAGNETI.

ps. Osećam se dužnim jer sam negde osporio ispitivanja.
Ps2. Šab me gabri.

[teodor francic]

ACA SAVEST kaže:

Biću prost !
Izveštaj onog dečka iz Rumunije koji je putem kako kaže reinkarnacije se rodio na zemlji da bi nama pomogao (Inuaki reptil živi u meni, 2009, pdf. ima na netu) govori da oni da drugoj planeti sličnoj zemlji u sazvežđu Orion imaju svemirske letelice na bazi magneta. Prvo i prvo, mi nismo reptili jer smo rođeni kao ljudi, telo nam je nosioc energije,,,drugo, mi želimo putovati vremenom jer nam je to jedina validna NAMERA van ponavljajućeg sistema svakodnevice, , , , treće, i da ne uspemo pokušaćemo iz groba isto.

Dakle, neki drugi Tesla je među nama, verujem u mogućnost da možemo poleteti samo iz inata. Daćemo sve od sebe za konstrukciju letelice.

Sve ukazuje na prirodna bogatstva. MAGNETI.

ps. Osećam se dužnim jer sam negde osporio ispitivanja.
Ps2. Šab me gabri.

Sve je to OK.Ali nitko ne može putovati kroz vrijeme, jer je to nemoguće.

I mnogo naprednije civilizacije od naše nisu to NIKADA MOGLE učiniti, pa nećemo ni mi.

Jer smo još djeca u odnosu na njih, pa vjerujemo u svakakve bajke koje se jednostavno ne mogu ostvariti.

[ACA SAVEST]

Pazi ga brate kao on zna za neke naprednije civilizacje , daj nemoj se uobražavati.
A evo zašto da se ne uobražavaš:
- zato što ne možeš ti uzeti na sebe ideju da se bude u skladu sa nekim opisom
koji tebi donosi
opis neke mogućnosti da bi ti nama to rekao kao nešto novo.
Mi brate znamo za te mogučanosti, i više od toga.

[Marian Oden]

Mislim da se ne možemo utrkivati sa vremenom po njegovim pravilima igre, već ga pokušati zaobići kroz druge dimenzije.

[Xaoc]

Marian Oden kaže:

Ustvari u svoj toj veličini vremena postoji samo sadašnji trenutak, i ako uzmemo da je on beskonačno mali biće da vrijeme i ne postoji.

I kako sad putovati nečim što ni ne postoji?

Ako po tom načinu razmišljanja vrijeme ne postoji, tada bi se istim načinom razmišljanja isto moglo zaključiti i za prostor. Naime, mi mislimo da doživljavamo nešto što je udanjeno od nas. Ali zapravo doživljavamo svjetlost ili nešto drugo što je doputovalo do nas od tamo i sada je tu. Ne valja zanemariti ni to da je to tamo bilo u prošlosti za koju tvrdiš da, uz budućnost, ne postoji.

Tako da bi se tim načinom razmišljanja moglo zaključiti da postoji samo infinitezimalni dio prostorvremena koji je sada i ovdje.

Dakle, jedini filozofski pogledi na prostorvrijeme koji imaju smisla su da postoji kompletno prostorvrijeme ili da postoji samo sada i ovdje. Prezentizam, iako jako popularno mišljenje, je nekompatibilan sa Einsteinovom teorijom relativnosti.

Isto me zanima i za prostor, relativisti tvrde da gravitacija "savija" prostor. Izraz "savijati" se koristi za nešto materijalno što se savija, za nešto što postoji. Što god postojalo ono se opire savijanju silama elastičnosti, a kod savijanja prostor-vremena ništa se ne opire gravitaciji.

Jel to znači da se ništa i ne savija?

Dobro pitanje, evo objašnjena ili barem pokušaja istog.

Možeš si za početak zamisliti elastičnu 2D plohu koja se može savijati na razne načine i da je ta ploha nekakav dvodimenzionalni svemir, tj. da se sve stvari događaju u toj plohi i iz perspektive te plohe.

Pri tom valja razlikovati ekstrinzičnu i intrinzičnu zakrivljenost. Ekstrinzična zakrivljenost je zakrivljenost koja se vidi sa perspektive izvan plohe, ali ne i unutar, odnosno ne utjeće na međusobne udaljenosti točaka na plohi (udaljenosti koje bi se mjerile putovanjem po toj plohi, bez odvajanja od nje). Intrinzična je ona koja utjeće na takve udaljenosti. Ako ploha ima samo ekstrinzičnu zakrivljenost, onda se može samo "odmotati" u ravnu.

Npr. ako uzmemo dio površine valjka ili stošca, ona ima samo ekstrinzičnu zakrivljenost, možemo ju odmotati u ravnu plohu. Isto ne možemo napraviti npr. sa djelom površine kugle, iz tog razloga su karte većih djelova Zemlje na jedan ili drugi način nužno distorzirane i najviše se mogu koristiti razne projekcije.

Ova naša ploha se nalazi "uronjena" u ravni 3D prostor. To kako je ploha uronjena u 3D ravni prostor ili nešto drugo i sam taj prostor uopće, je bitno samo za ekstrinzičnu zakrivljenost. Međutim, ekstrinzična zakrivljenost nema utjecaj na fiziku iz perspektive plohe, promatračima s perspektive plohe je bitna samo intrinzična zakrivljenost. Postoji teorem iz diferencijalne geometrije po kojem je n-dimenzionalni prostor proizvoljne intrinzične zakrivljenosti moguće uroniti u 2n-dimenzionalni ravni prostor, ali taj (2nD) prostor je nebitan i nD prostor se može definirati i bez njega.

Za intrinzičnu zakrivljenost (u daljnem tekstu zakrivljenost) su bitne relativne udaljenosti i kutovi (ali to slijedi iz udaljenosti pa su dovoljne samo udaljenosti) točaka na prostoru čija se zakrivljenost razmatra. Na primjer u prostoru (ili dijelu prostora) koji ima sfernu geometriju (pozitivna zakrivljenost) zbroj kuteva u trokutu je veći od 180°, dok je u prostoru (ili dijelu prostora) koji ima hiperbolnu geometriju zbroj kuteva u trokutu je manji od 180°.

Zakrivljenost je općenito opisana metričkim tenzorom (vidi još: članak za metrički tenzor prostorvremena), točnije njegovim derivacijama, koje daju Riemannov tenzor, iz kojeg se dobiju Riccijev tenzor i skalar, koji ulaze u Einsteinove jednadžbe polja (EFE). EFE opisuju dinamiku prostorvremena na koju utjeće sastav materije opisan tenzorom energije i impulsa. Valja naglasiti da sve što ima energiju, impuls ili tlak je materija, tako da, suprotno popularnom mišljenju, i svjetlost je materija. Također, može se staviti da je tenzor energije i impulsa nula, u tom slučaju EFE opisuju dinamiku prostorvremena u vakuumu.