Ne znam koliko pratite recentna zbivanja, ali predložen je novi popis lektire.
Popis
Oko 200-ak naslova, od čega je 80-ak naših autora, a ostalo je svjetska književnost.
(Mnogi profesori to ne odobravaju, smatraju da je trebalo biti više made in Cro književnosti.)
Ali, opet - koji bi omjer bio idealan, odnosno, najpravedniji? Fifty-fifty domaće naspram stranoga? Ili, možda, 89,99 domaćeg i samo desetak posto stranog?
Ili 25 posto svjetske književnosti, itd., možemo predlagati različite omjere unedogled.
Mnogi kritičari zamjeraju što su iz popisa izbačeni Marulić i Judita, pa Cervantes, Vergilije (Eneida) i još neki.
Vidljiv je pomak prema suvremenim, recentnim djelima (Tolkein, Anne Rice, Chuck Palanhiuk, Patrick Süskind - dakle Gospodar prstenova,
Intervju s vampirom, Klub boraca, Parfem...). Od domaćih, između ostalih: Jergović, Julijana Matanović, Ante Tomić te Kristian Novak s kajkavskim romanom Črna mati zemla (2013.),
pa Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Irena Vrkljan itd.
Nije da starih klasika nema (uvršteni su Držić, Plandovanja I. B. Vučića), pa Ante Kovačić, Šenoa, Gjalski (nisam obožavatelj njegova opusa), Mažuranić, Matoš...
Od stranih 'evergreen' autora: Shakespeare, Moliere, Dante, Petrarca, Boccaccio, Eshil, Sofoklo, Euripid, Ezop... pa prema Oscaru Wildu, Camusu, Brogesu, Brechtu..., onda Jaroslav Hašek (satira i humor!
), Haruki Murakami, Agatha Christie & A. C. Doyle (kriminalistički romani očito više nisu trivijalna književnost).
Uvršteni su i Branimir Johnny Štulić te Arsen Dedić.
Dakako, svakom se popisu može prigovoriti - uvijek će nešto biti suvišno nekome, a drugome će faliti pojedini autori/djela.
Napominjem da ovaj popis nije konačan, to je samo prijedlog, otvoren za raspravu.