Besramni dnevnik (2. dio)

[xavierkat]

suluda, suluda ljubav

[Ghostflower]

Došao je trenutak koji sam željno očekivala toliko dugo vremena i za koji sam se potiho molila u sebi svaki novi dan. Sada kada treba napokon spakirati stvari i spremiti kofere, ulovila sam samu sebe u nekom čudnom balonu osjećaja prepunom sjete i čežnje za danima koje sam ponekad proklinjala, ali vječito iščekivala njihov kraj. Nisam sigurna je li to normalno ili uobičajeno, nalazim se sve više na granici straha i uzbuđenja. Ah, ah! Tko zna kakvi dani, mjeseci i godine tek slijede! Tko zna koliko ću patnje i sreće tek osjetiti! Tko zna koliko ću tek sada proklinjati prošle dane!

[xavierkat]

silence is nice indeed.

[xavierkat]

ja od tebe učim o dragosti.
kakva neočekivana lekcija

[xavierkat]

ja i moj suvišni, bezvezni, nepotrebni entuzijazam.
sve znam

[female trouble]

"Opijamo se nerazgovijetnim i glupim rijecima."

[xavierkat]

05.10.

[xavierkat]

to own.
to love.
to crush with adoration.
to curate.
to possess.
to belong to.
to know.
to monopolize.
to leave a mark on.
to claim as just a little bit more mine than anyone else's.



my desires frighten me sometimes.

[xavierkat]

ne znam što je gluplje: što se dam toliko oduševiti ili što se iza oduševljenja skrivam od života.

ali sve je to nekako...normalno. mislim. valjda.

[Dhark Fay]

Nedostaje mi 'lakoca' postojanja...

Kad se sve tako zakompliciralo...?

[xavierkat]

misliš da stalkeri znaju da su opsesivni luđaci, ili misle da su super, znatiželjni ljudi?

[Dhark Fay]

Jos jedno hladno, maglovito jutro i neka retoricka pitanja u mojim mislima...


Kazes; promijenila sam se...
Gle cuda, jesam. Nisam od kamena.
Steta sto to prije nisi shvatio...

Je li zaista sav taj trud i vrijeme uzalud, pitam se ponekad?
Ah, to je zivot..., padnes pa se dignes, onda opet ispocetka.

Zao mi je sto je otkazan izlet za danas; prilicno sam se veselila jer nikad nisam bila tamo, ali - sto je, tu je. Bit ce drugi put.

[Ghostflower]

Ako treba, pobjegni od svega.

[Maleah]

Ono malo zrno nemira je preživjelo
I postalo veće
I preuzelo kontrolu
Pitam se samo je li to ikad bilo tek zrno
Dnevniče, evo ti znaš i nitko više

[Ghostflower]

Hladnoća rane jeseni obuzela me i omotala u veo sivila koji ne dopušta prolaz sunčevim zrakama. Sretna sam, tako sam napokon sretna. Osjećam mir i zadovoljstvo koji ispunjavaju moju dušu od vrha do dna te joj daju toplinu nevidljivu drugim očima, neopipljivu stranim rukama. Kiše i vjetrovi započeli su svoje putovanje koje će trajati nekome dugo, a nekome kratko. Moje tijelo i moj um, moja vanjština i nutrina su preporođeni. Svaka kap koja se spusti iz nebeskih visina kao da očisti trunčicu prljavštine koju je ljudski jezik nanio, a svaki vjetar koji zapuše kao da otjera svu zlobu opalu s ljudske duše. Volim ovo vrijeme, ovaj period i mjesec. Volim jesen. Jer jesen je divna, čarobna. Jer jesen otjera svaku krhotinu propale ljubavi i nade. Jer ostavlja put čistim i vidljivim za neka druga, manje sjetna, godišnja doba.

[xavierkat]

osjećaj propadanja.
uvijek me vratiš gdje mi je mjesto. neusporedivo si bolji.
pobjednik i gubitnica.

bojim se probati, da ne bih (i opet) propala. sama sebe gušim.
a nema drugog načina...

glupo se stalno boriti sa samom sobom.
(i ne, ponekad ni Brahms ne pomaže. ni teška artiljerija. ništa.)

[xavierkat]

ne znaš. i nećeš saznati.




šteta

[Dhark Fay]

Nisam imala uopce namjeru ovako provesti nedjelju.
Trebala je biti ljepsa, ugodnija. Ali nije bila.

A ono? Od neki dan?
Tako jednostavno, a tako lijepo. U moru svega sto sam cula, procitala i sto pomalo zamara u zadnje vrijeme, ovo je bilo pravo osvjezenje. Nesto dobro, staro i jednostavno, a sto me sjetilo na neka prosla vremena.
Gotovo me oborilo s nogu. Tetu u mojim godinama, eh...
Zar postoje jos takvi/takav u danasnje doba? Mozda da se sjetim toga kada se namrgodim sljedeci put? Evo, sad se odmah smijesim. Car je u jednostavnosti, u onom sto ti odmah srce dirne, a ono poskoci i zivne kao da je dotad spavalo. Jos kad bih se sjetila gdje sam to procitala...?

Zaboravila sam vise kako je to, bojim se da jesam, uistinu. Malo me i 'strecnulo' sad od te male spoznaje...

Hocu li ikad vise biti to? Nakratko? Ne smijem pozeljeti opet, bojim se.

Vise ne bih ni trebala traziti, ne trebam biti sebicna.
Bilo je i vise nije.
Ovo sada bi trebalo biti dovoljno. Zasto nije? Pitam se opet.
Gdje je nestala ta 'lakoca'? Nedostaje mi.
Sve vise u zadnje vrijeme.

Pisem u siframa, bojim se svojih misli veceras. Mislim da sam preumorna i vrijeme je za spavanje. Ako me nesanica ne ugnjavi i nocas. Zivote...

[xavierkat]

tužna sam.
zbog sebe.
i tebe.

[Dhark Fay]

Danas sam dobila dobru dozu smijeha. Nista pretjerano.
Jedna od sitnica koje cine zivot malo ljepsim.
Kao i ono sto sam neki dan procitala (sjetila sam se danas gdje, na kojoj temi).

Lijepo je grijati se u toploj kuci dok vani pada kisa i hladno je (kako se i prilici jeseni), iako sam malo sjetna. Topli pokrivac, deka, zagrijana soba, mir, pucketanje vatre, internet i odgledana serija bas gode u ovu hladnu, kisnu, jesensku vecer.
Mozda malo budem citala i knjigu, ako ne zaspem prije.
Prosla sam bez nesanice sinoc, odnosno proslu noc. Sreca sto se vrlo rijetko javi. Valjda mi zato i je neugodna, jer sam navikla na dobar san.
A kad ne mogu spavati - to je grozno, podivljam.