Koji nam je k****? Mislim kolektivno (nije retoričko pitanje)

[Nightb1rd]

Gledao sam pred koji tjedan onaj dokumentarac o Švedima zove se "Swedish theory of love", preporuka za pogledati.



Otvorilo mi je oči da sam (kao mnogi) isto samo dio uzorka, a nije mi jasno zašto. Ne želim crknuti bez da imam koga da mi kaže laku noć prije spavanja i dobro jutro, ali navike i strah od prmjene su vraške stvari (mala digresija, ali bitna za razumijevanje inspiracije).

Ovdje nisam došao raspredati o sebi (većinu stvari sam raščlanio) već me zanima kao tema širi kolektivni kontekst - ljudi u zapadnoj civilizaciji i mi na periferiji sve smo otuđeniji, ne znaju i ne žele stupati u nikakve interakcije s drugima, biti zavisni o ikome. Svi žele biti samodostatni, a završavaju otuđeni od sebe i drugih. Iz straha, nelgaode od obveze, ljubavi , ovisnosti nas o drugima i drugih o nama, čega već... ne znam. Uglavnom imam osjećaj kako se kaže da smo svi simptom iste bolesti. Gledam po nekim pdf-ovima svuda iste priče. Družimo se virtuano svatko iz svoje sigurne male špilje, sterilno i na distanci, pod kontrolom. Jel brijem samo ili ima neke istine? I zašto?

[The Maystor]

Robotski stil, u vecini poslovnih sfera covjek je broj i stroj, slicno i u obrazovanju, pa se to onda prenese i na druge zivotne sfere. Kad je dosadno, dani su predugi, kad je zabavno, dani su prekratki.

A ljudima je puna kifla odbijanja i dvolicnosti, zato i je spontana komunikacija rjedj, ili odmah misle da si pijan.

Od mudraca iz Azije mozemo puno nauciti, kad je vec Europa tolko robotska.

[radical change]

Nightb1rd kaže:

Gledao sam pred koji tjedan onaj dokumentarac o Švedima zove se "Swedish theory of love", preporuka za pogledati.



Otvorilo mi je oči da sam (kao mnogi) isto samo dio uzorka, a nije mi jasno zašto. Ne želim crknuti bez da imam koga da mi kaže laku noć prije spavanja i dobro jutro, ali navike i strah od prmjene su vraške stvari (mala digresija, ali bitna za razumijevanje inspiracije).

Ovdje nisam došao raspredati o sebi (većinu stvari sam raščlanio) već me zanima kao tema širi kolektivni kontekst - ljudi u zapadnoj civilizaciji i mi na periferiji sve smo otuđeniji, ne znaju i ne žele stupati u nikakve interakcije s drugima, biti zavisni o ikome. Svi žele biti samodostatni, a završavaju otuđeni od sebe i drugih. Iz straha, nelgaode od obveze, ljubavi , ovisnosti nas o drugima i drugih o nama, čega već... ne znam. Uglavnom imam osjećaj kako se kaže da smo svi simptom iste bolesti. Gledam po nekim pdf-ovima svuda iste priče. Družimo se virtuano svatko iz svoje sigurne male špilje, sterilno i na distanci, pod kontrolom. Jel brijem samo ili ima neke istine? I zašto?

Dakle ovako, stvar je vrlo jednostavna, ljudi na Zapadu se otuđuju jedni od drugih i cijene neovisnost jednostavno zato jer nisu primorani da se ponašaju na drugačiji način. Moraš shvatiti da je neovisnost i sloboda u tom smislu privilegija. Ako ja nemam za svoj stan i ne radim tada moram živjeti sa cimerom, tada moraž živjeti sa drugim ljudima, tada ovisim o drugima, o njihovoj pomoći i podršci, tada hoću ili neću moram ulagati u zajednicu i na dobrobit zajednice. U suštini te nekakve vrijednosti se u ponekim zemljama i danas poštuju. No ako malo bolje pogledaš uočiti ćeš da svako društvo na većoj razini razvoja, bogatstva, teži ka individualnosti pojedinca, ka većim ljudskim pravima, ka slobodi pojedinca i pravu na vlastiti izbor. Zbog toga u zapadnom svijetu imaš poplavu individualizma, gdje ljudi žele ostaviti svoj pečat i biti drugačiji, važni i prepoznati, gdje ehgo dominira iznad kolektivne svijesti o važnosti drugih i društva, gdje svatko ima pravo na izražavanje, na sexualnu slobodu, pa i na nastranosti ako želiš.
Kada ljudi zadovolje neke osnovne potrebe (fiziološke, hrana, voda, sklonište) tada prioritet preuzimaju neke sporedne stvari. Dovoljan je jedan rat i osjećaj ugroze kada ljudi više nemaju izbora da budu individualni, već im sudbina ovisi o drugima, o preživljavanju nacije, da doslovno preko noći mijenjaju životne prioritete i prilagode se na drugačije stanje stvarnosti.

Zapad je i bolestan, i usamljen, i tužan, i depresivan, i nastran, jer su ljudi sami sebi postali jako važni i postavili su se u centar svog svemira jednostavno zato jer su dovoljno bogati da im može biti. Ljudska priroda i ništa više. Zbog toga je realno očekivati još jedan veliki rat na globalnoj razini koji će istopiti nastalu neravnotežu i odmak od stvarnosti jer je ovakav sustav jednostavno neodrživ na duge staze. Već sada vidimo posljedice u obliku sebičnosti, društvenog raslojavanja, neodgovornosti za sadašnjost i budućnost, negativan prirodni prirast, ekonomski neodržive modele rasta koji će u bliskoj budućnosti dovesti do raspada svega onog u čemu uživamo danas i što uzimamo zdravo za gotovo. Individualnost je skupa, neučinkovita, neodrživa, prekomplicirana, iracionalna, nastrana i kao takva će propasti čim malo zagusti...

[lelekuku]

Pogledala dokumentarac prije sat vremena, hvala na preporuci, odličan je.

Dobro je pri kraju filma rekao onaj poljski sociolog, potpuno blagostanje ne vodi k sreći već k dosadi i nezadovoljstvu. I to zato što se sreća zapravo krije u prevladavanju prepreka i rješavanju problema. Tada rasteš, napreduješ.

Ako nemaš probleme, sve ti je pruženo i još si dijete iz banke sperme, što ti preostaje? Ne možeš ni razumijeti patnju jer ju nikad nisi doživio. Ne možeš ni uživati u nekoj sjetnoj pjesmi ili jednostavno dožvjeti onaj osjećaj melankolije dok zamišljeno gledaš u more. Čovjek mora proživjeti sve emocije, a ne štititi se od njih. Tuga i patnja služe čovjekovom razvoju.

Naravno da ne treba generalizirati, ima i kod nas ljudi koji se nisu čuli s djecom preko 20 godina i koji umiru sami i zaboravljeni. Isto tako ima i u Švedskoj prekrasnih primjeri ljudske topline i ljubavi.

I da, vrlo je očito kako je novi model obitelj zapravo politička strategija. Ustroj društva se kroji politički.

[The Maystor]

Da, kada na tezi nacin dodjes do uspjeha, tada to vise i cijenis, vise cijenis jer znas koja prica je potrebna da se dodje do toga.

Danas je veliki problem nametnuta uzurbanost i kolotecina, zato i je puno veci dojam usamljenosti nego prije.

[kokicha]

Ljudi su površni. S jedne strane usmjereni su samo na sebe, svoje želje, potrebe. A struge strane zbog površnosti odabiru ono što će im na prvu zadovoljiti potrebe. To zadovoljstvo jako kratko traje jer u suštini imali su samo prividno zadovoljstvo. Najzanimljivije je kako da ne bi bio sam, ulaziš u vezu i s osobom koja ti po ničemu ne odgovara. I onda si u vezi i usamljen. Onda ti je ta osoba kriva šta ti ne dobivaš ono što ti treba, a nisi sam kriv što si u startu na tako nešto pristao. Slično i s prijateljima. Prijatelj mi je dok mi je na usluzi, a kad taj " prijatelj" u nevolji, onda nemaš vremena, imaš i svojih problema. Onda dolazi zaključak, nigdje normalnog čovjeka.
Roditelji pak idu u drugu krajnost: nemoj ti, ja ću; pružit ću ti sve što ja nisam imao,.... I dobijete nesposobno, nezahvalno odraslo dijete koje vas na kraju strpa u starački dom i "plaća" ga vašom mirovinom. Odgovornost kreće od roditelja da djetetu pruže ljubav, oslonac i daju temelje za samostalni život, a onda je na pojedincu da upozna sebe, da se suoči sa životom.

[john newman]

The Maystor kaže:

Robotski stil, u vecini poslovnih sfera covjek je broj i stroj, slicno i u obrazovanju, pa se to onda prenese i na druge zivotne sfere. Kad je dosadno, dani su predugi, kad je zabavno, dani su prekratki.

A ljudima je puna kifla odbijanja i dvolicnosti, zato i je spontana komunikacija rjedj, ili odmah misle da si pijan.

Od mudraca iz Azije mozemo puno nauciti, kad je vec Europa tolko robotska.

Ovo si dosta dobro ubo.

Ja bih nadodao da kapitalizam, sve te financije, novac, i ispiranjem mozga za uspjehom je dovelo do pretvaranja ljudi u robote. Pod uspjeh se smatra vrhunski posao i novac.

[Ivchy26]

Odlična tema

Što su zemlje razvijenije, to više emocionalno umiru.
Kako neće? Sve je usmjereno na udovoljavanje sebi. Smisao zajednice i obitelji se gube.
npr SAD. Tamo već sa 18.g. ima da se odseliš od staraca, osamostališ i pritom izgubiš većinu kontakta sa familijom.

Ne treba nam Švedska da bi nam se po tom pitanju otvorile oči.
Pogledajte samo oko sebe.
Nazovite nekog na kavu ili neko druženje, većina nema vremena, nekud jure,žure ili rađe leže sami kod kuće.
I to je "moderno" društvo Prije nazadno

[Ivchy26]

p.s. ima netko link da si pogledam film free?

[Fantasist]

Sigurno da takav model društva nije za sve ljude (meni bi to bilo super, npr. u Hr. se ljudi previše bave jedni drugima, naporno je to), samo uzmi u obzir da to nije slučajno tako, već je dio njihovog mentaliteta.

Uglavnom priča kaže da su ostvarili neku vrst socijalizma (za sredni sloj prije svega), odnosno države koja zadoviljava egzistencijalne potrebe, ali unatoč tome ljudi su isprazni.

[kikakm]

Fantasist kaže:

....u Hr. se ljudi previše bave jedni drugima, naporno je to), samo uzmi u obzir da to nije slučajno tako, već je dio njihovog mentaliteta.
....ali unatoč tome ljudi su isprazni.

Ne mogu se baviti jedni drugima kad ne vide preko preko ograde k susjedu od čitavog snijega koji tamo gore pada
Šveđi su možda više povučeni tip ljudi, ali su unutar obitelji i s bliskim prijateljima jako privrženi i cijene takve vrste odnosa. Njima je moguće bitna kvaliteta, ne kvantiteta.

[Nightb1rd]

Ima svašta ovdje pobrojano kao uzrok vidim - od kapitalizma, do individualizma vs kolektitivizma, dosade, manjka izazova, politike, modernog društva.

Ja bi rekao da je do ljudske prirode jednostavno se ne snalazimo u uvjetima globalnog plemena, previše izbora, previše mogućnosti, previše slobode, a opet previše pravila i izreguliranosti u društevnim interakcijama i konačno previše ljudi na istom kupu... pa dosta nas svede svoje pleme na jednu osobu jer jednstavno nije primorano ovisiti o drugima van društvenih normi. Ljudi su evolutivno pripremljeni na plemski mentalitet i znatno teže uvjete, male grupe individualaca koje su ovisne jedni od drugima...

[NiktaX]

zabrijao si. ljudi se itekako druže po cijelom svijetu i ubračuju se.

ti si trenutno u nekoj izoliranoj fazi pa ti se takav čini cijeli svijet. znaš onu foru, kad si trudna vidiš samo trudnice, kad si osamljen vidiš samo zaljubljene parove itd

svijet je šarena lopta, ima apsolutno svega i sve se mijenja svaku sekundu

[Prokhorov]

NiktaX kaže:

zabrijao si. ljudi se itekako druže po cijelom svijetu i ubračuju se.

Slažem se s ovim. Sve je relativno.

Kao odgovor na naslov teme nudim neka moja osobna shvaćanja i promišljanja.

1. Internet, mediji - definitivno su postali nezaobilazni dio našeg života. Činjenica je da su nas promijenili. Možda mislimo da nije tako, ali sigurno je tako - te promjene ne nastaju preko noći, nego se pojavljuju putem trendova, odnosno kako je nešto ''u modi''. Nismo svjesni koje smo žrtve pomodnosti. Osobno nisam iznimka.

2. Mnoštvo dezinformacija - po meni isto jedan od kritičnijih problema današnjice. Jednostanost medija, jednostrano izvještavanje, pisanje knjiga koje ne potiču kritičko mišljenje i sl. Teško mislimo, teško razmišljamo. Zašto? Živimo u okvirima medija, reklama, idealiziranih slika i videa. Današnja mladež se boji knjige k'o vrag tamjana. Mislim da je ovdje fundamentalni izvor problematike suvremenog društva. Premala informiranost o bitnim stvarima, a znanje mnoštva gluposti koje nam neće nikad biti od koristi.

3. Teško popravljamo stvari - ima jedna slika koja je ispod imala tekst koji je glasio - ''prošla su vremena kad bi se pokvareno popravljalo. Danas se pokvareno odmah baca i zamjenjuje novim''. Teško ulažemo trud u odnose, karijeru.

4. Međunarodne organizacije, međunarodno pravo i ostala nacionalna prava polako uništavaju svaki koncept obitelji. Donose se takve nebulozne norme da se u temelju trga sav trud i tradicija. Ljudi previše izvoljevaju, misle da im se treba udovoljiti ma kakve želje imali. Malo radimo na očuvanju temeljnih vrijednosti i tradicije = pomodnost i perverznost zapada.

5. Opasnost osobnog mišljenja - da se razumijemo, ljudsko pravo je izraziti i imati svoj stav. Problem je u tome što danas svi ljudi imaju stav o svemu, čak i kad nemaju osnovno poznavanje problema. Loša pozadina argumentacije, loša percepcija svakodnevnice ruši sve oblike logičkog zaključivanja i napretka.

[Nightb1rd]

NiktaX kaže:

zabrijao si. ljudi se itekako druže po cijelom svijetu i ubračuju se.

Može biti... , a drugo je istina. No stopa razvoda je u rastu, skoro polovina ljudi se razvede, što to govori o kvaliteti i dubini veza? Moguće je biti u društvu, u vezi, u braku , a opet odvojen i izoliran u jednom smislu od drugog.

Svejedno smatram da moderni život podržava samotni lifestyle više nego nas odvraća od istog, imam dojam da je previše takvih. Još ako imaš sklonost k istome.

[The Maystor]

Mderni zivot je goli kurac, za druge zivimo da ih ne povrijedimo {a sami patimo}

[kokicha]

The Maystor kaže:

Mderni zivot je goli kurac, za druge zivimo da ih ne povrijedimo {a sami patimo}

Naš život, naše odluke. Dakle, ne moraš.

[The Maystor]

U pravu si {ponekad previśe zabrijem}

[Zitaa]

Nightb1rd kaže:

Može biti... , a drugo je istina. No stopa razvoda je u rastu, skoro polovina ljudi se razvede, što to govori o kvaliteti i dubini veza? Moguće je biti u društvu, u vezi, u braku , a opet odvojen i izoliran u jednom smislu od drugog.

Svejedno smatram da moderni život podržava samotni lifestyle više nego nas odvraća od istog, imam dojam da je previše takvih. Još ako imaš sklonost k istome.

Stopa razvoda se u velikoj mjeri događa radi žena jer ne moraju tropiti više ono što su morale.. . Kao što je netko već napisao '' ljudi se itekako druže i ubacuju po cijelom svijetu,''

[kosjenka-]

Fantasist kaže:

Sigurno da takav model društva nije za sve ljude (meni bi to bilo super, npr. u Hr. se ljudi previše bave jedni drugima, naporno je to), samo uzmi u obzir da to nije slučajno tako, već je dio njihovog mentaliteta.

Uglavnom priča kaže da su ostvarili neku vrst socijalizma (za sredni sloj prije svega), odnosno države koja zadoviljava egzistencijalne potrebe, ali unatoč tome ljudi su isprazni.

Haha, pa jedno je voditi brigu o tuđem životu, tipa pratiti tko dolazi susjedima, raspitivati se o tome tko će se kad udavati, imati djecu i slične malograđanske gluposti, to ni ja ne volim niti me zanima, a drugo je družiti se s prijateljima, a ne zavući se u kuću, ne izlaziti nigdje i lajkati po fejsu što mnogi danas prakticiraju i smatraju druženjem.