Ovisnost o roditeljima

[Reebok]

Zanima me...

Koliko vas, osobito samohranih roditelja, a najvise majke s muskom djecom, razmislja o tome da svoje dijete naprave takvime da ne bude uvijek ovisno o vasem misljenju, da ipak usadite neki bunt u njih, i da ih na kraju krajeva i ne ucinite ovisne o vasoj brizi za njih ...

Ili ste pak toliko zaneseni i svojim poslom, i njihovim odgojem, da ste jednostavno sretni kad su oni dobri, mirni i poslusni, a vi se brinete za sve sto se tice njih...

Nadam se da vam je to vecini na umu.... iskreno se nadam...

[magic]

Da je moj Junior dobar, miran i poslushan, odmah bih ga odvela lijechniku

[Reebok]

Dobra majka

[penelopa]

Moja je nemirna ( ne moze sjediti na miru dulje od 3 sekunde, cak i kad je za kompjuterom promijeni 500 poza)
Poslusna je u odredjenoj mjeri ( za neke stvari koje su meni bitne,
ruka preko ceste, ne sama iz dvorista... 100% a za neke je poslusna dok gledam , ne moci prste u kremu )
Dobra? sto to znaci? dijete je i neka takva ostane jos koju godinu

[Lavanda]

Uh, Reebok, ti si to tako nekako uopcila da sam nekoliko puta procitala i nisam shvatila da li ti to imas neki konkretan problem ili pitas tek tako? A bome, nisam ni pitanje shvatila......

[ankada]

Ja sam pocinila gresku i moje djete dala na brigu osobama koje su gusile u njemu svaku iskru, sva sreca Bog i je to na vrijeme zaustavio, pa sam ga upisala u vrtic. Dugo mi je trebalo dok sam od njega ucinila maloga buntovnika, veselio me svaki pomak, npr. u parku moj sin pusta i mrava da se prije njega spusti niz tobogan , a
danas je to vec druga prica. Danas je buntovan , cak i previse za svoju dob.
Kcer uci od njega, a izgleda se vec takva i rodila, pa izgleda da nece biti problema, osim kako ih usmjeriti da ne pretjeraju. Tesko je ponekada biti roditelj. Mala dijeca piju mlijeko, a velika krv, rekao je moj prijatelj i kolega s posla.

Moj sin je totalni ovisnik o meni. Ne pusta me nikud bez njega. Dok je u vrticu totalni buntovnik. Rado bi da je tamo miran ko bubica, ali nije. K tome jos je i darovit, a opce je poznato da su darovita djeca problematicna djeca, tako da nam seljakanje iz vrtica u vrtic nije nepoznato. Zalosna sam jako da nitko nigdje nema sluha za darovitu djecu. vec ih jednostavno etiketiraju kao neposlusnu i problematicnu.

Eto tako da umjesto da mu se prilazi individualno, da mu se pomogne snaci se u svemu ovome, a vjerujte i meni, lakse nas je sikanirati, pa smo evo pred skolu zavrsili u drugom vrticu. Mogli smo reci ne, ali tada bismo pricali o ispisu djeteta iz vrtica, po rijecima ravnateljice. Ah! Fakat sam zalosna.

Zakljucujem da je onda valjda ipak bolje imati male ovisnike o nama, sutljive bubice s tko zna kojim mislima u glavi - bolje prolaze.

[magic]

Ne znam gdje zhivish, no jesi li pokushala s privatnim vrticima

A i Walfdorski su dobri

Danas i osnovne shkole postoje privatne.

Raspitaj se na vrijeme, jer cesh ponovo naici na iste probleme.

[Reebok]

Originally posted by Lavanda
A bome, nisam ni pitanje shvatila......

Ja nisam ona, ja sam inace on... jedan on cija majka to pitanje isto nije shvacala, niti ju je brinulo...

Zbog toga ja moram prozivljavat pakao ostatak zivota...

Molim te, procitaj sta ankada prica, i probaj shvatit sta prica... Nemoj unistit zivot svom djetetu, da te prezire ostatak zivota... I zbog sebe i zbog njega...

[miaSt]

Dijete je osoba za sebe i nije vlasništvo roditelja... i ima PRAVO na svoje mišljenje i svoj život....isto kao što roditelji imaju pravo tražiti od svog potomka mrvu poštovanja i odgovornog ponašanja.
I sve je zapravo u kompromisu i u ljubavi, i koliko god u nekim životnim razdobljima bilo teško uspostaviti ravnotežu, čvrsto vjerujem da u normalnim obiteljima uglavnom sve dobro završi.
Strpljenja, dragi Ree, strpljenja.

[Reebok]

Originally posted by miaSt
čvrsto vjerujem da u normalnim obiteljima uglavnom sve dobro završi.

Hehehe, to moja sigurno nije... Odgojila me samo majka, koja me je uvijek kontrolirala emocionalno, i usadila mi duboki strah od toga da se ljuti na mene...

Taj strah se manifestirao prema svima kad sam ja jednom izasao iz majcine okoline, i danas ja nisam sposoban zivjeti svoj zivot, nego ga zivim tako da bude svima po volji, da se nikome ne zamjeram, da se s nikim ne svadjam, da pricam ono sta mislim da je drugima po volji... obicna lutka na koncima

Ne moram spominjat da takvu osobu svi iskoristvaju, maltretiraju i ponizavaju kad god im dodje, i to od ranog djetinjstva, tako da danas, sa 21 godinom, ja sam na rubu mentalnog kolapsa, i imam par psihickih problema koji ce me jednog dana potpuno unistiti...

I zbog toga vas molim da ne radite to svojoj djeci, da im gradite samostalnost, i njihovo "ja", a ne da im to uzimate jer je vama tako lakse izaci na kraj s njima

[allegra]

Citam tvoje postove i vidim to sve na dva nacina - kao kcer i kao mama

I ja sam bila odgajana kao dobro i tiho dijete koje ce uvijek popustiti i povuci se. Kad bi nastao neki sukob (napr. nesporazum s prijateljicom) moja majka je, u zelji da bude objektivna, uvijek prvo rekla "ti si kriva", cesto i bez da bi me poslusala
Rezultat toga jest da i danas, u situaciji kad sam u pravu, uvijek sebe ponovno ispitujem jesam li sigurno u pravu. Mogu reci da bi mi i danas dobro doslo malo vise samopouzdanja. U godinama u kojim si sad ti (pa i nesto kasnije), bila sam nezadovoljna sa sobom, s majkom, s cijelom situacijom. Ne trebam naglasavati da smo majka i ja stalno ratovale. Zarekla sam se tada da svoje dijete necu tako odgajati i da necu raditi takve greske.

Otkad imam svoje dijete, s majkom sam skoro pa najbolja prijateljica Svoje dijete doduse odgajam drugacije i ne cinim iste greske, ali sigurno radim neke druge. Nije ni moj klinac uvijek bas zadovoljan sa mnom kao majkom, ali sve u svemu slazemo se dosta dobro (a i sto ce drugo, kad vec nije mogao birati drugaciju mamu ).

Otkad imam svoje dijete, shvatila sam da svaki normalan roditelj zeli svom djetetu najbolje. Zelimo da nasa djeca izbjegnu probleme koje smo mi imali, zelimo ih zastititi. Kad-tad zapadnemo u krajnost pa ispadne glupost po sistemu "Mama zna najbolje sto je dobro za tebe " . Kasnije, kad dodjemo sebi, shvatimo da je to glupost i da svatko sam mora izabrati svoj put i nacin, pa i svoje probleme, ali eto ... cesto instinktivno reagiramo na glup nacin.
Tako danas i ja znam da je moja majka u odgoju radila sve s najboljom namjerom, iako ne uvijek i s najboljim rezultatom. Ja sam se u medjuvremenu naucila zivjeti sa svojim nedostatkom samopouzdanja i izvukla iz njega dobre stvari (na primjer 5 puta provjeravam nesto sto radim, pa me zato smatraju prilicno preciznom i upornom ... ili napr. vrlo pazljivo slusam sto mi ljudi govore ... a to su osobine koje su u nekim profesijama pozeljne )

Eto, nemojmo suditi roditelje prestrogo ... jer u krajnjoj liniji koliko god grešaka napravili, mi ih i dalje volimo

Reebok, nadam se da ces i ti naci neku pozitivnu stranu u svojoj situaciji i da ce ti to kad-tad pomoci

[Reebok]

E, pa oprosti, ali ja svoju majku mrzim iz dna duse, jer do kraja zivota moram zivjeti sa teskom psihozom, i jos nekoliko psihickih problema koje necu spominjat jer se to vas ne tice, bez uvrede, koju je uzrokovalo godine i godine teskog ponizavanja od svojih vrsnjaka....

Moja mama nije to radila s dobrom namjerom, ona nije NISTA radila... Samo me dresirala da budem poslusan i njoj po volji...

Zbog toga cu ja jednog dana vjerojatno pocinit ubojstvo, i to zato jer ce me netko poslat u pi*du materinu, i aktivirat bijes i mrznju koji su se u meni spremali desetljecima...

Tada cete svi vi ovdje, nakon sto to procitate u novinama, rec "gle koja je to bolesna zivotinja"

A ja sam ovdje samo da bi vi shvatili da ste vi te osobe koje stvore preduvjete za tu bolesnu zivotinju... Ne drustvo, ne nasilje na televiziji, ne "rizicni vrsnjaci", nego VI - vi koji djecu ne pripremite na svijet koji ih ceka kad odrastu...

Zato vas molim da pazite sto radite

[allegra]

Vidjela sam tvoj topic na LJESu

Ima jedan roman od Maupassanta, zove se Jedan zivot ... roman i nije bogznakaj, ali zadnja recenica jest. A ide otprilike ovako (pisem po sjecanju)

ZIVOT NIKAD NIJE TAKO LIJEP, NITI TAKO CRN KAO STO NAM SE TAJ CAS CINI

Ajd' procitaj jos ovaj post pa razmisli jos jednom ... pliiiiz

P.S. Ne donosi odluke naprecac, pusti da vrijeme odmakne i ucini svoje ... jutro je, kazu, uvijek pametnije od veceri

[Drito Konj]

ree, nemoj brijat, kupil sam brz auto, dobavim droge vise nego mozes popusit in a lifetime i idemo u biznis
ajde, pliz frajeru....

[Ardo]

Tema je vrlo interesantna i Ree ju je postavio na pravi način. Čitajući ju zapitala sam se nekoliko stvari.

-Ja ne želim gušiti ličnost, originalnost ili bunt kod svoje djece. No da li to ipak ponekad uradim. Trudim ih se odgajati prilično liberalno (tj. trudila sam se, više se tu nema što mjenjati jer su već veliki). Bila sam jako zabrinuta za sina jer on do 6-te godine nije pokazivao nikakve znakove bunta i negiranja bilo čega,. No tada je počeo i onda sam se umirila. Dijete ima svoju ličnost, napokon.

-Voljela bih da se što prije osamostale. Mislim da će to kćer (koja je mčađa) napraviti prije sina jer je on manje ambiciozan i uporan u svojim stavovima od nje. Ne petljam se (ili se bar trudim) u njihove odluke. Čak sam napokon prestala i ispitivati ocjene i biti nezadovoljna lošim rezultatima u školi. Mislim da sve što su željeli učiti imali su odlične rezultate. A ono što ih muči i guši, bolje da ni ne uče pretjerano.

Pročitala sam cijeli post od Usagi jako pažljivo.

Zakljucujem da je onda valjda ipak bolje imati male ovisnike o nama, sutljive bubice s tko zna kojim mislima u glavi - bolje prolaze

Ja sam imala dosta nadarene djece u školi. I stvarno im nije lako. Prosječan profesor, a takvih je većina, neće moći razumjeti takvo dijete. Mnogi od njih su blagonakloni, ali ma ih i koji nisu. I oni će mu možda zagorčavati školske dane. Ali, ni za živu glavu Usagi napraviti takvu groznu grešku i prisiljavati ga da bude ono što nije, poslušan i ovisan. On to ne može biti osim uz silne napore i gušenja samog sebe. Ako želiš da te dijete zamrzi onda guši svu slobodu, ideje u njemu. Nadarena djeca su često nemirna jer ne razumiju besmislenost nekih situacija i zašto bi baš oni morali raditi stvari bez ikakvog smisla i koristi. Pusti ga da bude mali buntovnik, podržavaj ga na životnom putu, pazi samo da ne pretjera. Pomogni mu samo ako treba da se socijalizira s drugom djecom i uključi (ako to želi) među njih. I ne provodi nasilje nad njegovim slobodnim duhom.

I napokon Reeboku - vidim da si svjestan svoje situacije i zbog čega je ona takva. Zato nemoj odmah dizati ruke od sebe. Mislim da možeš poduzeti neke korake i da ipak još uvijek nije prekasno. Ako znaš uzroke, možeš bar djelomično izliječiti posljedice.

Naravno, meni je lako pričati. Ali ni ja nisam uvijek bila zadovoljna sobom i svojim stanjem. A u tvojim sam godinama čak razmišljala i o odustajanju od života.

Još jednom pohvaljujem temu i sve sudionike, dali ste mi misliti a i postavili neka pitanja na koja roditelji često nehotice vole zažmiriti.

[Reebok]

Originally posted by Ardo
Još jednom pohvaljujem temu i sve sudionike, dali ste mi misliti a i postavili neka pitanja na koja roditelji često nehotice vole zažmiriti.

Hvala na svemu, a najvise na ovoj recenici

[miaSt]

Ree,ono što me čudi je što si ti, s 21 godinom, tako siguran da je tvoje stanje nepopravljivo i bezizlazno.
Čak i ako prihvatim da je tvoja majka totalno luda, ne mogu shvatiti da netko na takav način odustaje od bilo kakve borbe (ili zalaganja) za neko bolje sutra. Ljudi su odrastali i u težim uvjetima, pa su to prerasli, progutali i ispali normalni. Sa 21 godinom tvoj život ne da nije gotov, nego je jedva i započeo!

[magic]

S dvaseset godina mrzila sam oca, sad BIVSHEG alkoholichara.

Mrzila sam majku, nezadovoljnu i nesretnu koja je mene smatrala krivcem za svoj brak.

Mrzila sam sebe shto nisam mogla nishta uchiniti.

Mrzila sam sve oko sebe shto su bili sretniji i uspjeshniji od mene....

Da sam tada svu energiju koju sam troshila na mrzhnju i samosazhaljevanje usmjerila na pozitivne stvari, moj bi zhivot bio drugachiji.

Ree, znam da ti je teshko. Razumijem te. Ali vjeruj, dok god se budesh punio zlomislima...nishta nece biti bolje.

Imash dvadesetjednu godinu, zavrshenu - nadam se - srednju shkolu. Zacrtaj si cilj da se osamostalish, ako je zaista tvoj zhivot s majkom nemoguc. Svakoga dana kad se probudish razmishljaj o tome kako cesh sve snage usmjeriti ka tome da postanesh gospodar svoga zhivota. Ma pod koju cijenu! Nadji posao - bilo kakav. Nadji cimera - makar i preko oglasa. Unajmi stan, odseli! Ali ne ljut, za trajanja konflikta. Sve uvjete sredi PRIJE nego shto odesh.

I ne zaboravi - nemoj zalupiti vrata za sobom!

Ima nas koji smo probali i jednu i drugu verziju odlaska. Vjeruj mi, ova unaprijed smishljena jedina je moguca

[ankada]

Potpuno te shvacam. Volim svoje roditelje, ali sam svjesna da su s obzirom na svoje obrazovanje, svoje mogucnosti pokusali ono najbolje sto su mogli. To je daleko od onoga sto ja mislim da bi mi koristilo, ali mislili su najbolje. Postoji vise slojeva u odnosima, npr. dok sam zivjela s majkom strasno me je smetala njena potreba za kontrolom ne bitnih stvari (po meni ) u zivotu, npr. odjeca, ja volim suknje s rasporima, ona ne, ja bih trebala ne nositi ono sto se njoj ne svidja, a s druge strane skrajnosti sto ce drugi reci, ogranicavanja, popustanja (uvijek je pametniji koji popusta, e bas i nije!), usporedjivanja s sestrom i sl. U tom sloju odnosa smo uvijek ratovale.
Danas sam udana, ne zivim s njom, pomaze mi maksimalno, kada god trebam bilo novcano bilo mentalno, sada je to skoro idealan odnos (evo cak mi je Magic rekla da ju previse idaliziram). I tako dalje. Hocu reci Ree, da je mozda i tvoja majka iz neznajnja to radila, a to je za oprost, ali ako si siguran da nije, nisi joj duzan oprostiti, ali pokusaj radi sebe (to ti je super objasnjeno u knjizi od L. L. Hey). Mozes pokusati naci neki posao, odseliti se, ne trovati se mrznjom prema osobi koja ti je bioloska majka, ali po svemu drugom NEmajka. Molim te nemoj odbiti procitati knjigu od Louise L. Hay "Kako iscjeliti duh i tijelo", meni je pomogla da se rijesim mnogih kompleksa. Imala sam ih brdo (nije me sram to napisati), ali citajuci tu knjigu shvatila sam da je sve do nas samih.
Mozes nastaviti mrziti majku ili oprostiti i otici dalje. Mrznja prema njoj te zadrzava uz nju.
Mozda iz nekih mojih postova na drugim temama neki mogu zakljuciti da nekoga mrzim,ali ja se trudim da ne mrzim nikoga (preporucujem i tebi to), ja se samo pisuci o bilo kojim problemima samolijecim.
Zato Ree samo pisi i izbaci iz sebe gnjev bit ce ti lakse, moj muz bi ti mogao stosta napisati o svojim roditeljima, sin jedinac, on je imao mucitelje u paru, pa ti vidi.
Glavu gore, procitaj Louisu, pa ako ti ne pomogne bar malo mozes me zvati Tramvaj.