Ustaški režim i ustaški pokret: izvori i ideologija

[JohnnyWalker]

Napomena moderatora, 11.2.2018.: ovo je "sintetski" thread, u koji sam spojio tri manje-više suvisla topica, ali s preuskom temom: "socijalizam" u zamisli ideologa NDH; uništavanje starokatoličke crkve, apsorpcija predratne Hrvatske nacional-socijalističke stranke. Pretpostavljam da je ovako određena tema nešto o čemu se može raspravljati.

Nedavno sam u Globusu pročitao članak pod nazivom "Pavelićeva Syriza-ustaški put u socijalizam" (ili tako nešto) koji govori o ustaškom viđenju gospodarstva i općenito društveno-gospodarskog uređenja NDH. U članku se iznosi niz, za širu javnost, ali i za one obrazovane, potpuno nepoznatih činjenica. Po tome ispada da su ustaše i ustaški društveno-gospodarski teoretičari zapravo preteča velikog dijela uređenja koje je kasnije stvoreno i u SFRJ, samo s jugoslavenskim umjesto hrvatskim predznakom. Ispada da su ustaše bili zapravo izraziti neprijatelji onoga što bi se danas nazivalo "neoliberalizam", također je činjenica da je u par ratnih godina postignuto dosta toga, pogotovo što se tiče izgradnje nekih projekata (npr. Pavelićeva radnička naselja, bolnica Rebro itd.).

Tražio sam o tom "hrvatskom socijalizmu" po netu, pronašao nekoliko članaka, ime Aleksandra Seitza itd., ali nem ništa konkretnije, nikakav opširni rad o društveno-gospodarskom uređenju NDH i planovima uređenja NDH ako bi država opstala.

Evo što sam našao : http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_socijalizam

http://hrcak.srce.hr/67518

Pa evo, dakle, što mislite o "hrvatskom socijalizmu" ??

[Dilberth]

Samo daljnji dokaz da su fasizam, socijalizam i nacional-fasizam na istoj strani spektra.

Neoliberalizam nije nikakva suprotnost gore pomenutim -izmima. Samo daljnja faza zaglupljivanja masa, stvaranja vladajuce elite koja kroz medijsko-demokracijske manipulacije postize isto sto su ranije radili sa klanjima i masovnim streljanjima.

[bubica74]

Dilberth kaže:

Samo daljnji dokaz da su fasizam, socijalizam i nacional-fasizam na istoj strani spektra.

Neoliberalizam nije nikakva suprotnost gore pomenutim -izmima. Samo daljnja faza zaglupljivanja masa, stvaranja vladajuce elite koja kroz medijsko-demokracijske manipulacije postize isto sto su ranije radili sa klanjima i masovnim streljanjima.

Nije socijalizam toliko isključiv, nego komunizam.

[kiseli1]

GOSPODARSKE PRILIKE
Osnovna obilježja. — Na području NDH određene gospodarske interese imale su i
Njemačka i Italija. Sama ustaška promidžba naglašavala je da gospodarski sustav NDH treba prilagoditi gospodarskom prostoru Njemačke i Italije. Zapravo, Nijemci su hrvatskoj državi namijenili zadaću da dopunjuje njemačko gospodarstvo i da Njemačku opskrbljuje sirovinama koje su prijeko potrebne njenom gospodarstvu, a sada - u ratno vrijeme - za vođenje rata.
Dakako, Njemačka je bila zainteresirana i za radnu snagu koja u njemačkoj proizvodnji treba nadomjestiti sve veći broj mobiliziranih Nijemaca. U gospodarskom iskorištavanju NDH sudjeluje i Italija, pa je podjela Hrvatske demarkacijskom crtom između Njemačke i Italije uglavnom i napravljena prema njihovim interesima za iskorištavanje hrvatskih bogatstava. Za gospodarstvo NDH upravo je najznačajnija karakteristika da je ono ponajprije moralo udovoljavati znatnim obvezama prema svojim zaštitnicima - Njemačkoj i Italiji, koje su službeno nazivane saveznicama.
Gospodarska podređenost NDH interesima Njemačke utvrđena je privrednim sporazumom između dviju država, zaključenim sredinom maja 1941. Vlada NDH obvezala se da će naročito uzeti u obzir njemačke privredne interese, a među njima u prvom redu neograničeno iskorištavanje industrijskih sirovina. Tim sporazumom NDH je preuzela I obvezu da će snositi troškove njemačkih vojnih jedinica stacioniranih na svom području. Sobzirom na privredne mogućnosti NDH, ta je obveza bila golem teret za hrvatsku državu.Ekonomski odnosi NDH i Italije temeljili su se na Rimskim ugovorima. Odmah nakon zaključivanja tih ugovora osnovano je posebno mješovito Gospodarstveno povjerenstvo.
Karakteristično je da su se s Italijom zaključivali kratkoročni ugovori (obično na tri mjeseca), kojima su bili regulirani aktualni odnosi u sferi privrede. To je očito bila posljedica nepovjerenja talijanske strane u ekonomske mogućnosti NDH. Inače, NDH je i prema Italiji preuzela obvezu izdržavanja (opskrbe) talijanske vojske na svom području. Vlada NDH je stavljala na raspolaganje talijanskom vojnom zapovjedništvu i određene iznose novca, koji su se utvrđivali svakog mjeseca. NDH je čak preuzela i obvezu opskrbe stanovništva u anektiranim područjima (Dalmacija), kao i vojnih snaga smještenih na tom području.
Početkom 1942. Talijani su posebnim sporazumom dobili pravo sječe šuma u zonama u
kojima su bile stacionirane njihove vojne jedinice.
O izvršavanju gospodarskih obveza prema Njemačkoj i Italiji umnogome je ovisilo
njihovo držanje prema vladi u Zagrebu i ocjena cjelokupne ustaške politike. No, u pogledu ekonomske politike i uopće privrednih odnosa s NDH, Berlin i Rim nisu bili suglasni, niti su imali jedinstvene planove, što je dodatno opterećivalo gospodarsko stanje i gospodarsku politiku hrvatske države. Svaka od dvije osovinske sile imala je svoje zahtjeve i nastojala ih je na svaki način ostvariti, pri čemu je odlučujuću ulogu imala nazočnost njihovih vojnih jedinica na teritoriju NDH. I jedna i druga sila nastojale su što jače utjecati na privredne tokove Hrvatske i stvoriti uvjete za što povoljnije zadovoljavanje svojih interesa. Njemačka je, doduše, prilikom uspostave NDH izjavljivala da nema posebnih političkih pretenzija u tom dijelu Balkana, ali je zato nastojala što jače sudjelovati u iskorištavanju privrednih potencijala
Hrvatske. To je izazvalo nezadovoljstvo na talijanskoj strani, pa je grof Ciano u studenom
1941. u svom dnevniku o stanju u NDH zapisao da danas više ne postoji talijansko-hrvatski, već naprotiv talijansko-njemački problem.
Nijemci su pak sa svoje strane za sve težu gospodarsku situaciju u NDH glavnu krivnju prebacivali na Talijane. Glaise von Horstenau u martu 1942. u jednom svom izvješću
kritički se osvrće na situaciju u NDH i posebno na njene ekonomske odnose s Italijom. On procjenjuje da je iskorištavanje koje provode Talijani najteža prepreka za neku razboritu hrvatsku politiku. Glaise govori o pravoj pljački koju su Talijani bezobzirno razvili. Ipak je Ciano - utvrđujući da je Hrvatska predmet talijansko-njemačkog spora - u svom dnevniku zaključio da mi (misli na Njemačku i Italiju, op. a.) niti možemo, niti hoćemo, da zbog Hrvatske dođe do trzavica. Talijansko-njemačke suprotnosti i nesuglasice na području NDH u ekonomskoj sferi nisu ozbiljnije narušile odnose dviju velikih država, ali je zato dvostruki pritisak na hrvatsku ratom poremećnu privredu imao teških posljedica za Hrvatsku.
Mada su prirodni uvjeti prostora kojega je obuhvaćala NDH pružali vrlo povoljnu
podlogu za razvoj njenog gospodarstva, pretjerani zahtjevi Njemačke i Italije (posebno
njihova zainteresiranost za isporuke boksita, željezne rudače, drva i žita, kao i za radnu snagu) prouzrokovali su hrvatskom gospodarstvu velike probleme. Međutim, probleme je izazivalo I unutarnje stanje u hrvatskoj državi, odnosno pojava antifašističkog pokreta i rasplamsavanje građanskog rata. Zbog rušenja prometnica i ometanja prometa na gotovo svim cestama, ustaška vlast je sve teže osiguravala sirovine za vlastitu proizvodnju i opskrbu stanovništva, a trebala je podmirivati ugovorene obveze svojim saveznicima.
Organizacija gospodarskog života. — Jedno od ministarstava prve hrvatske državne
vlade bilo je Ministarstvo narodnog gospodarstva. Dijelilo se u nekoliko odjela: za financije, trgovinu, obrt, industriju, poljoprivredu. No već potkraj juna 1941. bilo je podijeljeno u tri ministarstva: Državna riznica, Ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu te Ministarstvo seljačkog gospodarstva.
Državna riznica (službeni naziv za Ministarstvo financija) je izrađivala državni
proračun, utvrđivala poreze i carine, brinula o državnim zajmovima, novčarstvu, katastru I državnoj imovini. Pod njenom izravnom upravom bila je Hrvatska državna banka kao
emisijska ustanova.
Ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu u svojoj je nadležnosti imalo organizaciju privrede i nadzor nad njom.
Ministarstvo seljačkog gospodarstva vodilo je brigu o poljodjelstvu i njegovu
unapređivanju, o stočarstvu, vinogradarstvu i voćarstvu, te o posjedovnim odnosima na selu. I pored navedenih ministarstava, koja su imala točno utvrđene nadležnosti u sektoru
gospodarstva, u kolovozu 1941. ustanovljeno je i Državno gospodarstveno povjerenstvo. Ća mu je bila koordinacija i kontrola svih gospodarskih resora u NDH, posebno onih poslova koji su bili u vezi sa zahtjevima Nijemaca i Talijana na gospodarskom planu. Prema zakonskoj odredbi o Državnom gospodarstvenom povjerenstvu u njegovu sastavu su bili minister domobranstva, državni rizničar, ministar obrta, veleobrta i trgovine, ministar vanjskih poslova, ministar šumarstva i rudarstva, ministar seljačkog gospodarstva, ministar prometa I javnih radova, predsjednik Hrvatskog privrednog vijeća i povjerenik Radničke komore u Zagrebu. Naknadno je u rad Državnog gospodarstvenog povjerenstva uključen i minister udružbe, pa je u povjerenstvu bilo osam članova vlade. Broj članova Državnog gospodarstvenog povjerenstva u nekoliko se navrata mijenjao, ali su mu do kraja rata većinu činili ministri državne vlade. Po sastavu i po zadaći, koja mu je bila namijenjena, povjerenstvo je imalo posebnu važnost u gospodarstvu NDH. Na čelu mu je kao pročelnik bio vojskovođa Slavko Kvaternik, a kad je on uklonjen s vlasti u oktobru 1942., ono je privremeno prestalo djelovati, da bi u kolovozu 1943. bilo ponovno uspostavljeno. Od tada djeluje do kraja NDH (pročelnici su mu bili najprije ing. Josip Balen, a zatim dr. Dragutin Toth). Državno gospodarstveno povjerenstvo održavalo je sjednice dva do tri puta mjesečno, na kojima se raspravljalo o gospodarskim problemima države, posebno o prehrani stanovništva i cijenama, pa je ono djelovalo kao neka »ekonomska vlada«.
Gospodarski život NDH slijedio je model gospodarstva Njemačkog Reicha, a taj je bio
usmjeren prema stvaranju novog gospodarskog poretka. Osnovno obilježje tog poretka bilo je načelo upravljanog gospodarstva, a to je značilo snažno upletanje države u gospodarski život. Pristupilo se stvaranju stručnih zajednica, koje su trebale biti kopča između državnih vlasti I privrede. Osnovane su Hrvatska seljačka gospodarska zajednica, Zajednica za promet stokom i stočarskim proizvodima, Zajednica za perad i divljač i dr. Osnovane su i poslovne središnjice. Najvažnija među njima bila je Državna poslovna središnjica za zemaljske proizvode. Pojedinim odredbama uspostavljene institucije u praksi su slabo funkcionirale.Proklamirana uspostava novog gospodarskog poretka ostala je samo na proklamaciji i nije imala nikakvog uočljivog rezultata. Zato se zadovoljavanje osnovnih gospodarskih interesa osiguravalo ponajprije mjerama represije.
Kuna - hrvatska novčanica. — U maju 1941. vlada NDH osnovala je Hrvatsku državnu banku, kojom je nastojala stvoriti privid gospodarske samostalnosti. Uspostavljena je
i vlastita novčana jedinica NDH pod nazivom kuna. Zamjena jugoslavenskih dinara za kune obavljala se postupno. Prve novčanice od 1000 i 100 kuna izdane su 26. maja 1941. Kovani novac Kraljevine Jugoslavije od 10, 20 i 50 dinara vrijedio je još do 31. januara 1942. Sitni kovani novac od 0,25 i 0,50 dinara, te 1 i 2 dinara ostao je u upotrebi zaključno do 31. decembra 1942. U odnosu na jugoslavensku dinarsku novčanicu kuna je zamijenjena u istoj nominalnoj vrijednosti (1:1).

[kiseli1]

Za vrijednost hrvatske valute i njezinu stabilnost od posebnog je značenja bio njen odnos prema njemačkoj marki i talijanskoj liri, jer se s Njemačkom i Italijom i vršio najveći
dio trgovinske razmjene i uopće gospodarskih transakcija. Tečaj kune prema njemačkoj marki i talijanskoj liri u trenutku pojave hrvatske novčanice zadržan je u vrijednosti starog jugoslavenskog dinara prema tim valutama. No, ubrzo se kuni vrijednost počela smanjivati, na što je utjecalo više čimbenika. Padanju vrijednosti kune znatno je pridonijelo ponašanje Nijemaca i Talijana, koji su u prvim mjesecima svoje nabavke na području NDH plaćali dinarima iz jugoslavenskih blagajni koje su zaplijenili. K tome, njemačka je vojska tiskala tzv. okupacijsku marku kao platežno sredstvo njemačkih vojnika, a Hrvatska državna banka je u kolovozu 1941. morala izvršiti zamjenu tog novca. S druge strane, ratno stanje koje se jačanjem partizanskog pokreta iz dana u dan pogoršavalo, te odnos Njemačke i Italije prema hrvatskom gospodarstvu, smanjivali su gospodarske mogućnosti NDH, što je izazvalo rapidno padanje vrijednosti kune. Taj se proces prema kraju rata ubrzavao, pa je NDH zapadala u sve veću inflaciju (zapravo hiperinflaciju). Prema raspoloživim podacima, početkom 1945. u NDH je bilo u opticaju 150 milijardi kuna. Svakog mjeseca NDH je izdavala novih 20 milijardi kuna. Od te svote tri četvrtine trošile su se na izdržavanje njemačke vojske.
Industrijska proizvodnja i rudarstvo. — Od gospodarskih grana u NDH najviše prihoda (ubranih izravnim i neizravnim porezima) vlada je ubirala od industrije, a zatim od trgovine i obrta. Međutim, industrijska proizvodnja na području NDH neprestano se
smanjivala, što je, dakako, utjecalo i na ostale gospodarske grane. Tome su pridonijeli mnogi razlozi: smetnje izazvane travanjskim ratom, sve osjetnije pomanjkanje sirovina, nestašica radne snage i stručnog osoblja, poremećaji u prometu nastali diverzijama četnika i partizana,postupni gubitak nadzora nad mnogim dijelovima državnog teritorija, te najzad i smanjivanje zanimanja za ulaganje kapitala u industrijsku proizvodnju. Prema nekim podacima, u NDH, na početku njezina postojanja, bilo je 1600 industrijskih poduzeća sa 2236 pogona. Od toga je najviše otpadalo na drvnu industriju - 20,30%, a na metalnu industriju tek 5,37%. Nema točnih podataka o vrijednosti proizvodnje i broju zaposlenih radnika, ali mnogi pokazatelji upućuju na stalnu tendenciju pada.
Što se tiče udjela kapitala u proizvodnim poduzećima, u NDH su postojale inokosne tvrtke, dionička društva i državna poduzeća. No, na državna poduzeća otpadalo je samo
2,82% pogona. Sama vlada NDH pokazivala je najveći interes za one gospodarske grane koje su imale posebnu važnost u ratnom stanju. Glavnina kapitala pripadala je dioničkim
društvima. Ona su bila najviše zastupljena u građevinskoj, drvnoj i tekstilnoj proizvodnji te u metalskoj i kemijskoj. Prema službenoj statistici, sredinom 1941. u NDH je bilo 718 dioničkih društava.U industriji zatečenoj u NDH, u trenutku njezina nastanka, bio je zastupljen i inozemni kapital. Najveće udjele stranog kapitala u industriji na području NDH imale su Švicarska,SAD, Njemačka i Velika Britanija. Među strance koji su imali udjela u kapitalu uvršteni su I Srbi. Na osnovi podataka o strukturi osoba po nacionalnosti u dioničkim društvima, službeni podaci su iskazivali da Hrvata u njima ima oko 50%, pa se iz toga izvodi zaključak da se gospodarstvo zatečeno na području NDH nalazi u nehrvatskim rukama. Zato su ustaške vlasti zagovarale potrebu što ubrzanijeg procesa otpadanja nenacionalnih elemenata i predaju gospodarskih poduzeća u hrvatske posebničke ili državne ruke. Uz to se osobito radilo na uklanjanju Srba kao nenarodnih i Zidova kao nearijskih elemenata. Jedan od važnih čimbenika gospodarske nestabilnosti NDH bio je pad rudarske proizvodnje. Rudnici željeza i ugljena u Bosni stalno su smanjivali proizvodnju. Do jeseni 1943. mnogi su potpuno prestali s proizvodnjom. Bila je to posljedica djelovanja partizanskih snaga koje su svoje djelovanje u to vrijeme prenijele u Bosnu. Tada su bile uništene I željezare u Zenici i Varešu te solane kraj Tuzle.
Izvoz radne snage. — Početkom maja 1941., kada su se sklapali prvi gospodarski sporazumi između NDH i Njemačke, dogovoreno je da se iz Hrvatske uputi u Njemačku oko 55.000 radnika različitih zanimanja, od poljoprivrednih i šumskih radnika do obrtnika I rudara. I doista, već potkraj juna upućena je prva grupa od 20.000 radnika, a zatim su u narednim tjednima i mjesecima odlazile nove grupe. Nijemci su pri tome stalno povećavali svoje zahtjeve (u oktobru 1941. čak su tražili 150.000 radnika). Vlada NDH je upozoravala da odlazak tolike radne snage prouzrokuje vidljivo pomanjkanje radnika u pojedinim granama hrvatske privrede. No, takva upozorenja nisu nailazila na razumijevanje. Dapače, događalo se da je njemačka vojska bez znanja ustaških vlasti odvodila u Njemačku grupe radnika različite životne dobi. Inače, radna snaga u Njemačkoj dobivala je samo nužni smještaj (logorsko stanovanje) i prehranu. Vlada NDH trebala je obiteljima radnika na radu u Njemačkoj isplaćivati određenu naknadu, ali to se - zbog općenito lošeg gospodarskog stanja Hrvatske -obavljalo neredovito i nedovoljno organizirano.
U veljači 1943. došlo je do sklapanja novog sporazuma, kojim je utvrđeno daljnje upućivanje radne snage iz NDH u Njemačku. Prema procjeni vlade NDH u januaru 1944. u Njemačkoj je bilo oko 180.000 radnika s područja Hrvatske. Odlazak radne snage u Njemačku nastavio se do prvih mjeseci 1945. Radna snaga, upućena iz NDH u Njemačku, dijelila se u nekoliko kategorija: dobrovoljci, radnici upućeni iz sabirnih logora preko Državne iseljeničke službe s ugovorima, radnici koje je uputio UNS, radnici koje je odvela njemačka vojska ili organizacija Todt, ratni zarobljenici s područja NDH, radnici upućeni kao rezervisti na temelju vojnih poziva. Izvozom radne snage NDH je znatno pridonosila njemačkom gospodarskom potencijalu I naporima za vođenje rata, ali na vlastitu štetu.
Prehrana stanovništva. — Ratne prilike nepovoljno su se odrazile na prehranu stanovništva. Količina prehrambenih proizvoda bila je u stalnom opadanju. Živežne su
namirnice bile racionirane i uvedena je njihova podjela (na aprovizacijske bonove). Prema službenim podacima, u godini 1942. znatno su se smanjile površine zasijane žitaricama u odnosu na godinu 1941., a taj se proces nastavio i u narednim godinama. K tome su se kao uzroci teških prilika u opskrbi stanovništva navodili zakašnjenje u prikupljanju viškova žetve te raskorak između cijena po kojima se pri otkupu žito plaćalo proizvođačima i onih po kojima se prodavalo potrošačima. Međutim, razlozi su bili dublji. Pojedini dijelovi države bili su izvrgnuti akcijama partizana, pljački i pustošenjima, a neki su bili otrgnuti od državne cjeline, što je sve sprječavalo organizaciju proizvodnje žitarica (kao i drugih kultura značajnih za prehranu).
Za žetvu 1942. izvršene su opsežne pripreme. Prikupljanje žitarica bilo je preneseno
na velike župe. Svaka je župa bila zadužena za određenu količinu žita. Upućen je i apel
seljacima iz žitorodnih krajeva da predaju viškove. Akcija se trebala obavljati isključivo pod nadzorom velikih župana. Kako su žitna polja u mnogim krajevima bila ugrožena, seljaci su se ustručavali na njih izlaziti bez oružane pratnje. Zato je u pomoć bila pozvana i vojska. Slično je bilo i sa žetvom godine 1943. Opće prilike se nisu mijenjale na bolje.
Dapače, u odnosu na prethodnu godinu, one su se pogoršale. Ministar unutarnjih poslova
Andrija Artuković utvrdio je potkraj jula veoma teško stanje oko sakupljanja žetve. Zbog toga su bile ponovno angažirane vojne jedinice, osobito na području Bjelovara, Osijeka, Petrinje,Bijeljine, Brčkog, Banja Luke, a i drugdje. Nedostatak žita vlada NDH je nastojala nadoknaditi nabavkama iz savezničkih država (kao npr. uvozom kukuruza iz Rumunjske), ali te akcije nisu bitno izmijenile stanje.
Međutim, nije se radilo samo o žitaricama, već i o drugim artiklima, posebno o krumpiru i grahu, pa stočarskim proizvodima i masti. Neprilikama u prehrani stanovništva mnogo su pridonijele i osovinske vojske na području NDH. One su posebno ugrožavale stočarstvo i opskrbu stočnim proizvodima. U izvješću ministra Josipa Balena iz decembra 1943. ocrtava se težak položaj gospodarstva NDH. U njemu se kaže: ...Naša država nikako ne može doći u položaj, da bi mogla proizvoditi i prevoziti ona dobra, za čiju proizvodnju I prijevoz ima najbolje preduvjete. Ona se ne može nikako gospodarski opraviti i ojačati u tolikoj mjeri, da bi proizvodnja i prijevoz barem i približno odgovarali istinskim mogućnostima našeg narodnog gospodarstva. No i tim nije položaj sasvim označen. On se iz dana u dan sve više pogoršava.

citirano iz Matkovic;"Povijest NDH" str 42-47

za one koje ova tema interesira, 21 ozujka 1944 godine, josip kabas je podnio izvjestaj predsjedavajucem njemacke gospodarske komisije, pod naslovom "gospodarski problemi nezavisne drzave hrvatske" . nalazio se u drzavnom arhivu SR hrvatske (ne znam gdje je danas..)

[asdfdsa]

"Glavne smjernice naše nove gospodarske i socijalne politike", 27.5.1941.

http://i.imgur.com/w5KkvDd.jpg
http://i.imgur.com/PJYHrAZ.jpg


"Kažem nove smjernice zato, jer zaista stojimo na pragu jednog sasvim novog vremena, kada se ideje narodnog gospodarstva i soc. politike mijenjaju revolucionarnom snagom, i kada na ruševinama starih i nesposobnih liberalističkih i kapitalističkih sistema gradimo novu zgradu pravednog i čvrstog društvenog poretka."


"Kako Vam je poznato, bila je glavna ideja liberalističkih i demokratskih načela: sloboda i jednakost.
Lijepe su to i uzvišene riječi, ali sramotan i ružan bijaše način, kojim su ga iskoristili buržujski i kapitalistički predstavnici. Sloboda nije samo značila slobodu rada i života, nego, što je mnogo važnije, slobodu kapitala, da si nabavi u svrhu svoje dobiti radnu snagu, kako to najbolje zna i gdje to najbolje zna. Sloboda rada i života bila je samo fiktivna, prividna, a glavno je bilo, da je radnik bio vezan uz volju i razvoj onih, koji su bili vlasnici proizvodnih sredstava i kapitala.
Radnik nije bio slobodan, nego je bio igračka u rukama međusobne konkurencije pojedinih poduzeća, i njegov je život ovisio o tome, kako će se na tržištu izgraditi i razviti ponuda i potražnja radne snage."

https://en.wikipedia.org/wiki/Indepe...roatia#Economy

[hidro]

Mogu li neki javni radovi, gradnja bolnice i naselja, proći pod socijalizam?
Je li to dovoljno?

[lettow]

Više mi sve sviđaju Finski, Švedski i Francuski socijalizmi nego ovaj NDH-ovski gdje se radnike i seljake masovno ubijalo u konc logorima.

[Proxy1969]

Treba se samo sjetiti da im je uzor i vrli saveznik bio:

NACIONAL _ SOCIJALISTIČKA _ RADNIČKA _ PARTIJA _ NJEMAČKE na čelu s nekim smješnobrkatim austrijskim piturom......

[dk1]

vrlo socijalna država...
davala je penzije i udovicama poginulih četnika

[Momak 90]

Proxy1969 kaže:

Treba se samo sjetiti da im je uzor i vrli saveznik bio:

NACIONAL _ SOCIJALISTIČKA _ RADNIČKA _ PARTIJA _ NJEMAČKE na čelu s nekim smješnobrkatim austrijskim piturom......

Da, zato jer je "smiješan" je postao najpopularniji političar u povijesti Njemačke koji je uživao u ogromnim simpatiji u Europi i Americi tako da je prema časopisu Time 1938. Hitler proglašen čovjekom godine. http://content.time.com/time/magazin...760539,00.html

Tu titulu je ponio i Staljin 1939. i 1942. samo da se ne zaboravi.

Kad se dublje zakopa ispod površine se vidi da nema ništa smiješno kod Hitlera i da je on svojim šarmom, uvjeravanjima i entuzijazmom osvojio sve te mase. Kad se gledaju samo isječci njegovih nastupa u modernim dokumentarcima onda to izgleda smiješno.

[krena]

Evo i knjige:
http://www.naklada-pavicic.hr/shop/u...t-socijalizam/

Nikica Mihaljević (prir.)
Ustaški put u socijalizam

U teoriji i praksi Nezavisne Države Hrvatske
Zbirka rasprava i članaka nikad objavljenih poslije 1945.
Konstatacija da se o državi, socijalizmu i budućnosti Hrvatske više javno razgovaralo u NDH nego u današnjoj Hrvatskoj, nekome se može učiniti pretjeranom. No, kad se u obzir uzme građa što je donosi ova knjiga, kao i činjenica da je to tek dio publicističkih, stručnih i znanstvenih priloga objavljenih o socijalističkoj tematici u NDH, tvrdnja postaje vrlo realna. Naime, zazor kakav kod nas danas postoji od svake problematizacije socijalizma kao društvenog poretka – u NDH je bio nepoznat.

[Nosonja_]

Gospodarsko stanje u NDH je bilo katastrofalno, npr 1944-e 90% hrane bilo je uvezeno iz Njemačke u zemlji u kojoj je 90% stanovništva živjelo na selu Vojni slom NDH takodje rnam puno govori o kakvoj je tu državi bilo riječ, snage JA-e uopće nisu zadale neki odlučujući udarc snagama NDH, nego su se snage NDH samo bacile u "bežaniju" jer su im isporuke oružja, opreme, hrane i sličnoga iz Njemačke prestale, ustaše nikakve vojne proizvodnje nisu imale:klap: Istodobno na teritorijama pod nadzorom NOVJ/JA još od kraja 1941-e je organizirana proizvodnja, barem metaka ako ničega drugoga.

U NDH je bilo gospodarskog kriminala na izvoz

[whitestone]

Momak 90 kaže:

Da, zato jer je "smiješan" je postao najpopularniji političar u povijesti Njemačke koji je uživao u ogromnim simpatiji u Europi i Americi tako da je prema časopisu Time 1938. Hitler proglašen čovjekom godine. http://content.time.com/time/magazin...760539,00.html

Tu titulu je ponio i Staljin 1939. i 1942. samo da se ne zaboravi.

Kad se dublje zakopa ispod površine se vidi da nema ništa smiješno kod Hitlera i da je on svojim šarmom, uvjeravanjima i entuzijazmom osvojio sve te mase. Kad se gledaju samo isječci njegovih nastupa u modernim dokumentarcima onda to izgleda smiješno.

Odmah se postavljaju dva pitanja:
1. Je li sitna razlika u veličini između Francovih i Hitlerovih brkova dovoljno velika za nedobivanje/dobivanje titule čovjeka godine?
2. Bi li Mussolini također postao man of the year da se nije odlučio biti preteča Pankrta?

[E-Absynthe]

Kako je g.Pavelić uništio Starokatoličku crkvu /SKC možda javnosti nije dovoljno znano, s obzirom na nepregledno more događaja i ljudi iz tog vremena.

Starokatoličke biskupe je vlast NDH otpremila u SL Jasenovac i tamo smaknula.

Nadbiskup Alojzije Stepinac bio je nepomirljivi neprijatelj starokatolika, smatrajući je ”truležom na našem narodnom organizmu”. Nastojao je, apelima na vlasti u Kraljevini Jugoslaviji i Banovini Hrvatskoj da ona bude zabranjena ..

Tvrdnja stoji u izvorima.

Stoga se i nadbiskup oglušio na stradanja Starokatoličke crkve.

Nadbiskup Alojzije Stepinac bio je nepomirljivi neprijatelj starokatolika, smatrajući je ”truležom na našem narodnom organizmu”. Nastojao je, apelima na vlasti u Kraljevini Jugoslaviji i Banovini Hrvatskoj da ona bude zabranjena

Gospodin Pavelić u svojstvu Poglavnika NDH, kao gorljivi rimokatolik svesrdno ga je podržao u praktičnoj realizaciji zamišljene likvidacije.

[Dilberth]

Pa ovako.

Starokatolička crkva je kršćanska vjerska zajednica, nastala iz opozicije nekih njemačkih teologa na Prvom vatikanskom koncilu 1870. Oni su se usprotivili definiciji o papinskoj nepogrešivosti i primatu, te su tražili da se katolicizam »vrati na svoje stare oblike«. Odvojili su se od Rimokatoličke crkve na kongresu u Münchenu 1871. Prvog starokatoličkog biskupa J. H. Reinkensa zaredio je Heykamp, jansenistički nizozemski biskup iz Deventera.

Dakle nije bili niti "stara" niti katolička. Davanje takvih naziva u propagandne svrhe gdje je istina potpuno na suprotnoj strani poznati je trik izvjesnih političkih snaga. Par primjera, Vecinska (boljšaja) stranka iako je manjinska, Narodna volja koja nema veze s narodom, proleterske brigade sastavljene od seljaka, t.j. eksploatatora po marksizmu, itd.

U Hrvatskoj se pojavila tek 1922 sa očitim zadatkom da razbije Rimsku katoličku crkvu u Hrvatskoj i još više razjedini i onako razdijeljene Hrvate.

Starokatolička crkva u Hrvatskoj osnovana je 1922. pod nazivom Hrvatska katolička crkva, ali već se iduće godine cijepa na dvije crkve: Hrvatska starokatolička crkva i Hrvatska narodna starokatolička crkva. Tek 1974. one se ponovo ujedinjuju pod imenom Hrvatska katolička crkva.

Iz same terminologije očigledno je da im nisu ni Bog ni Isus bili na pameti kad su širili tu novu...pardon staru vjeru.

I Tito je vjerovatno imao na umu tu "starokatoličku" vjeru kad je tjerao Stepinca da osnuje "Hrvatsku" katoličku crkvu. Začudo osobe koje su osnovale Hrvatsku pravoslavnu crkvu dao je sve odmah ubiti.

Gledano sve to kroz gorepomenute činjenice nazvati tu crkvu, "truležom na našem narodnom organizmu”, dođe mu kao kompliment.

[E-Absynthe]

Dilberth kaže:

Pa ovako.

Dakle nije bili niti "stara" niti katolička. Davanje takvih naziva u propagandne svrhe gdje je istina potpuno na suprotnoj strani poznati je trik izvjesnih političkih snaga. Par primjera, Vecinska (boljšaja) stranka iako je manjinska, Narodna volja koja nema veze s narodom, proleterske brigade sastavljene od seljaka, t.j. eksploatatora po marksizmu, itd.

OK.
A, koje ime predlažeš ?
I meni je starokatolička bez veze..
Ta, kako ćemo je nazvati ?

Dilberth kaže:

U Hrvatskoj se pojavila tek 1922 sa očitim zadatkom da razbije Rimsku katoličku crkvu u Hrvatskoj i još više razjedini i onako razdijeljene Hrvate.

Što ?
Da razjedini Hrvate ?!!

Pa, koje je etničko podrijetlo starokatolika ? Da nisu Vlasi ?!
Kakve to veze ima sa RKC da je šačica ljudi odlučila iz svojih razloga, kao i protestantske crkve slijediti svoj nauk ?
Upravo ta isključivost RKC podstiče ekstremizam.
Poruka je jasna;
A
Ako nisi s nama, onda si protiv nas.
Tipični sindrom nacionalističkog bjesnila utemeljnog u jednoumlju.

Dilberth kaže:

Iz same terminologije očigledno je da im nisu ni Bog ni Isus bili na pameti kad su širili tu novu...pardon staru vjeru.

Nisu..?!
Možda bi rektor Boras mogao dati odgovor koliko starokatolici ufaju u Boga ?!

Dilberth kaže:

I Tito je vjerovatno imao na umu tu "starokatoličku" vjeru kad je tjerao Stepinca da osnuje "Hrvatsku" katoličku crkvu. Začudo osobe koje su osnovale Hrvatsku pravoslavnu crkvu dao je sve odmah ubiti.

JBT je imao ideje da religiju državnosponzorira i da je drži u mjeri..Ipak vjerujem da svaki jednoumni režim ne preza od sredstava nadzora naroda.
Sa druge strane ove likvidacije HPC u poslijeratnom periodu su čisti ratni zločin !

Dilberth kaže:

Gledano sve to kroz gorepomenute činjenice nazvati tu crkvu, "truležom na našem narodnom organizmu”, dođe mu kao kompliment.

To nisi lijepo rekao..
U toj se riječi skriva zvjerad, gnusobna i krvoločna koja ne trpi drugačije..Ta ideja istog, jednog, izoliranog, isključivog ždere hrvatsku budućnost kako je je izjela i bolju hrvatsku prošlost.

[Dilberth]

E-Absynthe kaže:

OK.
A, koje ime predlažeš ?
I meni je starokatolička bez veze..
Ta, kako ćemo je nazvati ?

Što ?
Da razjedini Hrvate ?!!

Pa, koje je etničko podrijetlo starokatolika ? Da nisu Vlasi ?!
Kakve to veze ima sa RKC da je šačica ljudi odlučila iz svojih razloga, kao i protestantske crkve slijediti svoj nauk ?
Upravo ta isključivost RKC podstiče ekstremizam.
Poruka je jasna;
A
Ako nisi s nama, onda si protiv nas.
Tipični sindrom nacionalističkog bjesnila utemeljnog u jednoumlju.

Nisu..?!
Možda bi rektor Boras mogao dati odgovor koliko starokatolici ufaju u Boga ?!

JBT je imao ideje da religiju državnosponzorira i da je drži u mjeri..Ipak vjerujem da svaki jednoumni režim ne preza od sredstava nadzora naroda.
Sa druge strane ove likvidacije HPC u poslijeratnom periodu su čisti ratni zločin !
To nisi lijepo rekao..
U toj se riječi skriva zvjerad, gnusobna i krvoločna koja ne trpi drugačije..Ta ideja istog, jednog, izoliranog, isključivog ždere hrvatsku budućnost kako je je izjela i bolju hrvatsku prošlost.

Nisam siguran kako da nazovem ovo gore, sranje ili trolanje?

Budi ljubazan pa mi reci koje je od to dvoje?

[E-Absynthe]

Dilberth kaže:

Nisam siguran kako da nazovem ovo gore, sranje ili trolanje?

Budi ljubazan pa mi reci koje je od to dvoje?

Ne želim ulaziti u tvoje ukuse.

Pokušao sam odgovoriti na pitanje..

Uostalom, ako je ideja NDH bila stvaranje HPC zar je suprotna ideja bila i stvaranje SKC od strane Dvora ?!

[Cojek]

Prvi put cujem za tu crkvu. Bas cu pogledat, hvala!
Uglavnom, nisam ljubitelj apostolskih i obrednih crkvi, a sto se tice NDH nista cudno, pa nije to bila neka tolerantna Drzava pa da se cudimo takvim stvarima. Upravo extremno suprotno.