Postanak i razvoj religija

[Akvila]

Midijanci s brda Midia su prvi monoteisti medju semitima.
To su Mandejanci gnostici i u njihovoj predaji ima da je dosao Egipcanin Mose kod velika svecenika Jitra na poduku.
Mandeanci su poslije bjezali prema Arapskom svijetu pa ne cudi ideja da monoteizam dolazi od Arapa sto nije tocno nego su u pitanju Mandeanci koji i dana danas zive u Iraku.
Utjecaj Mandeanaca na tradiciju kod Arapa nije upitan po mome misljenju.

[LeRoi]

Diego Rivera kaže:

Naišao sam na neke slične teme na ovom pdfu, ali već dugo nisu aktualne.
Pa otvaram novu
Zanimljivo da prvi dokazi religijskih rituala datiraju iz vremena kad su ljudi počeli živjeti sjedilačkim životom (4-4,5 tisuće godina pr. Kr).
Tada je nastalo prvo pismo, ljudi su se počeli udruživati u zajednice, počeli su obrađivati zemlju, i-ostavili su prve tragove vjerovanja u viša bića-Bogove...

Itd. itd. itd.

Ovo što si napisao proizlazi iz materijalističke paradigme, po kojoj je religija nešto što je čovjek razvio i dokučio, a ne nešto što mu je dano, tj. objavljeno.

Evo kako povijest i nastanak religija izgledaju iz perspektive vjernika, u ovom slučaju katolika:

Bog stvara čovjeka i stavlja ga u Eden, u stanju posvetne milosti. Čovjek ima poptuno spoznanje o Bogu, govori s njim takoreći licem u lice. U stanju posvetne milosti postoji savršeni sklad između osjetila, volje i intelekta, pa ne postoji mogućnost zablude.

Nakon istočnog grijeha, čovjek gubi stanje posvetne milosti i kida se izvorni odnos s Bogom. Osjetila, volja i intelekt dolaze u neuredno stanje, pa je čovjek sklon zabludama.

U tom stanju rađa se religija, koju možemo definirati kao nastojanje da se ponovo uspostavi narušena veza s Bogom (latinski: re-ligare znači ponovo povezati). Prvi religijski obred vidimo kod Kajina i Abela, koji prinose žrtve Bogu, upravo nastojeći uspostaviti originalni odnos s Bogom. Međutim, posljedice istočnog grijeha dovode do toga da je i taj čin popraćen niskim strastima pa stvar na kraju završava tragično - prvim ubojstvom u povijesti čovječanstva.

Čovječanstvo se rapidno grana i širi. Oni poput Lameka (prvi mnogoženac) koji su se predali grijehu i svojim putevima udaljavaju se od prave religije. Šetovi potomci pak čuvaju istinu o Bogu i prenose je svojim potomcima. U vrijeme proroka Noe gotovo da nema traga pravoj religiji (gotovo svi su podlegli religijskim zabludama), no ipak je tu Noa i njegova obitelj koji čuvaju Šetovu predaju.

Nakon potopa opet dolazi do grananja. Jedan mali dio Šemovih potomaka čuva pravu vjeru, dok većina odlazi drugim pravcima. Javlja se politeizam, kao iskrivljeno shvaćanje stvarnosti o Bogu i njegovim anđelima. Rađa se i demonologija, pa tako mnogi poganski narodi otvoreno štuju pale anđele, a Luciferu se klanjaju kao Bogu.

Jedan od tih Šemovih potomaka je Abraham. Pobožan mezopotamac, na putu da i sam upadne u zabludu. Tu Bog intervenira, objavljuje se Abrahamu i utemeljuje narod koji će čuvati jedinu pravu vjeru. Nastaje Izrael, s kojim Bog održava posebno intiman odnos i gdje se čuva prava vjera, dok ostatak čovječanstva upada u zabludu. Iz Izraela se diže Mojsije, koji slijedeći Božju objavu ispisuje knjige Zakona, koje se čuvaju do današnjeg dana.

Izrael kroz svoju burnu povijest i mnoge padove ipak uspjeva sačuvati pravu vjeru. Često i sam zastranjuje, ali uvijek ostaje barem šačica onih koji su pošteđeni od zabluda i stranputica. Među njima se nalazi i Josip iz Nazareta, Davidov potomak, kao i posvećena djevica Marija, za koju Bog ima poseban plan.

Osjenjena Duhom Svetim, Marija rađa Spasitelja. Sam Bog se utjelovljuje, postaje čovjekom i dovršava svoju objavu. A kako bi jedina prava vjera bila dostupna svim narodima i u svim vremenima, Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, utemeljuje Crkvu, daje joj Duha Svetoga i karizmu nezabludivosti. Zahvaljujući toj karizmi, Katolička crkva može jedinu pravu religiju širiti kroz prostor i vrijeme, nikada ne zastranjujući.

Naravno da danas, kao i uvijek u povijesti, postoje oni koji i dalje upadaju u zablude i religijske stranputice. Međutim, zahvaljujući Božjoj milosti i upornosti da nam se objavi, danas je gotovo svakome dostupna istina i svatko (tko se nije odrekao zdravog razuma) može relativno lako uvidjeti da je samo jedna religija istinita, i da to ne može biti ništa drugo nego ono što je Krist predao Petru i apostolima, a njihovi nasljednici (papa i biskupi) to isto nepokolebljivo naučavaju već dvije tisuće godina.

[Diego Rivera]

Probaj biti malo objektivniji, a ne gledati svijet kroz naocale 'klasicnog' Krscanina.

[LeRoi]

Diego Rivera kaže:

Probaj biti malo objektivniji, a ne gledati svijet kroz naocale 'klasicnog' Krscanina.

Ne postoji objektivnost, svatko od nas ima neke naočale. Gledati svijet kroz naočale ateizma, materijalizma ili naturalizma nije ništa više "objektivno" nego ga gledati u perspektivi Božje objave.

[USAisfreedom]

LeRoi kaže:

Ne postoji objektivnost, svatko od nas ima neke naočale. Gledati svijet kroz naočale ateizma, materijalizma ili naturalizma nije ništa više "objektivno" nego ga gledati u perspektivi Božje objave.

Eh, ali to su si oni umislili: da je promatrati svijet kroz neosobni razum (i kvantificiranje/izračunavanje korisnosti) nekakva objektivnost.
Ateist na kraju sukladno logici stvari prigrli ideju da je dobro ono što je korisno.

[Empyreus]

LeRoi kaže:

Ne postoji objektivnost, svatko od nas ima neke naočale. Gledati svijet kroz naočale ateizma, materijalizma ili naturalizma nije ništa više "objektivno" nego ga gledati u perspektivi Božje objave.

Neke 'naočale' bolje ili istinitije reprezentiraju kako svijet zbilja je, pa ovo nije točno. Bog u stvarnosti ili postoji ili ne postoji, pa je teistički ili ateistički pogled više objektivniji, ovisi koji od njih dolazi najbliže tome da ispravnije reprezentira stanje stvari u objektivnom svemiru.

[LeRoi]

Empyreus kaže:

Neke 'naočale' bolje ili istinitije reprezentiraju kako svijet zbilja je, pa ovo nije točno. Bog u stvarnosti ili postoji ili ne postoji, pa je teistički ili ateistički pogled više objektivniji, ovisi koji od njih dolazi najbliže tome da ispravnije reprezentira stanje stvari u objektivnom svemiru.

Jedan pristup je bliži opisu objektivne stvarnosti, naravno. Koji od ta dva, svatko mora zaključiti za sebe. Problem s mnogim ateistima je taj što oni podrazumijevaju da je njihov pristup po definiciji objektiviji, i da je to jasno samo po sebi. E pa nije.

[Diego Rivera]

Iako sam ateist, genijalna biblijska prica mi je ta sto je Bog istjerao prve ljude is raja, postavio andjele na vrata raja da ih cuvaju vatrenim macevima, te prve ljude pustio da nadju drugi put u raj, kroz djunglu I pustinju. vecina ljudi pokusava se vratiti istim putem u raj , a to nije moguce. Vec moramo ici kroz djunglu zivota prepunu prepreka I problema. Ja vjerujem da su produhovljeni ljudi napisali Bibliju I ostale osnovne vjerske knjige da sluze ljudima kako lakse proci kroz zivot, a ne da obratno, tj. da ljudi sluze im knjigama.

[LeRoi]

Diego Rivera kaže:

Iako sam ateist, genijalna biblijska prica mi je ta sto je Bog istjerao prve ljude is raja, postavio andjele na vrata raja da ih cuvaju vatrenim macevima, te prve ljude pustio da nadju drugi put u raj, kroz djunglu i pustinju.

Odakle ti ovaj drugi dio? To nema veze sa biblijskom poviješću. Raj zemaljski je zauvjek izgubljen, u njega nema povratka. Čovjek je istjeran iz Edena, i jedini način na koji se može vratiti u stanje izvorne svetosti jest kroz smrt i uskrsnuće tijela, kada će biti stvoreni novo nebo i nova Zemlja. Taj raj će biti samo donekle nalik na Eden, ali u Eden više nema povratka. Kakva džungla i pustinja?

[Diego Rivera]

Bit price je da je zivot tezak, i u 'raj' cemo kad umremo. Ne mora to uopce biti taj Edenski vrt, niti raj kakav zamisljamo. Svatko ima svoju percepciju vjecnog zivota, kao sto svatko moze tumaciti Bibliju na svoj nacin.

[Pravi Život]

Diego Rivera kaže:

Bit price je da je zivot tezak, i u 'raj' cemo kad umremo. Ne mora to uopce biti taj Edenski vrt, niti raj kakav zamisljamo. Svatko ima svoju percepciju vjecnog zivota, kao sto svatko moze tumaciti Bibliju na svoj nacin.

Bit priče je da svi fulali kalendar i niko pojma koje godine nastala religija. Kojeg dana, u kojem mjestu, gradu, i kojeg meridijana. Po nekim prilikama moglo je nastati na 16tom.

[LeRoi]

Diego Rivera kaže:

Bit price je da je zivot tezak, i u 'raj' cemo kad umremo.

Samo neki. Drugi će, nažalost, u pakao.

Ne mora to uopce biti taj Edenski vrt, niti raj kakav zamisljamo. Svatko ima svoju percepciju vjecnog zivota, kao sto svatko moze tumaciti Bibliju na svoj nacin.

Može, ali istina je samo jedna. Na pitanje "koliko je dva plus dva", svatko može reći svoj odgovor. Ali samo je jedan odgovor točan.

Pravi Život kaže:

Bit priče je da svi fulali kalendar i niko pojma koje godine nastala religija. Kojeg dana, u kojem mjestu, gradu, i kojeg meridijana. Po nekim prilikama moglo je nastati na 16tom.

Ne znam toliko precizno, ali znam koji je to bio trenutak. Prvi religijski obred je bio kada su Abel i Kajin prinosili žrtvu Gospodinu, a sustavna religija (lat. re-ligare = ponovo povezati, uspostaviti narušenu vezu s Bogom) je nastala u vrijeme Enoša, Adamovog unuka (vidi Post 4, 26).

[Pravi Život]

LeRoi kaže:

Ne znam toliko precizno, ali znam koji je to bio trenutak. Prvi religijski obred je bio kada su Abel i Kajin prinosili žrtvu Gospodinu, a sustavna religija (lat. re-ligare = ponovo povezati, uspostaviti narušenu vezu s Bogom) je nastala u vrijeme Enoša, Adamovog unuka (vidi Post 4, 26).

E pa sad, tak bi mogli ispripovedati i da je prva religija nastala Noinim potopom. Bez obzira na netočnost.

Nema doli prvog grada, prvog cara, prve kvantne ideologije. Nemrod. Što povjesničari kažu, koje je to doba bilo? Ako ne znaju oni, a ko će znati, možda mi?

[Leteća]

cestar kaže:

Zanimljiva tema...

Različita su mišljenja, ali držim kako je i animizam forma religije u širem smislu (ne zanemarujem važnost velike promjene u vremenu prelaska na sjedilački život). U tom slučaju počeci sežu u vrijeme kad su neandertalci počeli zakapati svoje mrtve, možda i ranije.

Kod suvremenih animista (upoznala sam točno jednog ) vjerojatno se radi o religiji. No, kod tih pećinara o religiji nije moglo biti ni govora. Sam korijen te riječi (lat. "religiare") označava ponovno povevezivanje. Budući da nisam Don Stojić neću nagađati s kim ili čim, nego bih radije ukazala na to da je osjećaj povezanosti svega sa svime u kameno doba bio sveprisutan, tako da ga nije trebalo ponovno uspostavljati.

Praksa zakapanja mrtvih imala je vrlo banalne razloge - kad zakopaš sjeme u zemlju, nešto će izrasti. Pa hajdemo pokušati zakopati mrtvaca da vidimo hoće li to dati neke rezultate. I davalo je (manje je smrdilo, nisu se širile bolesti) pa se nastavilo s time. S vremenom je to preraslo iz praktičnog u ritualizirani čin i u jednom se trenutku iz toga, kao i brojnih drugih rituala i tabua razvila religija koja je na simbolički način objašnjavala i poticala takve prakse. No to s animističkim doživljajem svijeta nema previše veze.

[cestar]

Leteća kaže:

Kod suvremenih animista (upoznala sam točno jednog ) vjerojatno se radi o religiji. No, kod tih pećinara o religiji nije moglo biti ni govora. Sam korijen te riječi (lat. "religiare") označava ponovno povevezivanje. Budući da nisam Don Stojić neću nagađati s kim ili čim, nego bih radije ukazala na to da je osjećaj povezanosti svega sa svime u kameno doba bio sveprisutan, tako da ga nije trebalo ponovno uspostavljati.

Koji pećinari, neandertalci ili novopridošli homo sapiens ?

Da li su neandertalci zaista namjerno pokapali svoje mrtve, vode se rasprave, istina... ali ako jesu, gotovo je sigurno kako je pokapanje imalo simboličku vrijednost, možemo to nazvati proto-religioznom praksom.

Za gornji paleolitik smatra se da počinje prije 50.000 godina otprilike, a tada se u grobovima počinju pojavljivati različiti dodaci, stvari iz svakodnevnog života.

Praksa zakapanja mrtvih imala je vrlo banalne razloge - kad zakopaš sjeme u zemlju, nešto će izrasti. Pa hajdemo pokušati zakopati mrtvaca da vidimo hoće li to dati neke rezultate. I davalo je (manje je smrdilo, nisu se širile bolesti) pa se nastavilo s time. S vremenom je to preraslo iz praktičnog u ritualizirani čin i u jednom se trenutku iz toga, kao i brojnih drugih rituala i tabua razvila religija koja je na simbolički način objašnjavala i poticala takve prakse. No to s animističkim doživljajem svijeta nema previše veze.

Radilo se o lovačko-sakupljačkim kulturama... ovo zakapanje sjemena više vuče na neolitik i početke poljoprivrede.
Što se tiče praktičnih razloga, širenje zaraznih bolesti nije tada predstavljalo opasnost (mala gustoća stanovništva), leševi jesu smrdjeli, ali još veći problem bilo je privlačenje velikih grabežljivaca.
Svejedno, već sam prizor razvlačenja ostataka mrtvih članova plemena vjerojatno je izazvao želju da se tijela zaštite na neki način.

[Nemruth Dagi]

cestar kaže:

Svejedno, već sam prizor razvlačenja ostataka mrtvih članova plemena vjerojatno je izazvao želju da se tijela zaštite na neki način.

Kult predaka; štiteći tijela pokojnika zemljom njihov duh obitava sa preostalim članovima.

[Beljki]

Čak i medju životinjama se zamjetilo neke ritualne oblike tretiranja smrti, ponekad kod slonova i gorila čak i pokapanje. Očito je nešto prilično primitivno i rudimentarno u pitanju . Uostalom ritualizam je općenito vezan uz primitivnije (starije) dijelove mozga navodno. Ne čini se da je potrebno neko osobito razvijeno društvo za razvoj religioznih ponašanja, ako su time definirana.

[medonaodmoru]

LeRoi kaže:

Ne postoji objektivnost...

O da, objektivnost itekako postoji.

A objave... tko danas nasjeda na objave, brzo ostane praznih džepova.

[medonaodmoru]

Leteća kaže:

Budući da nisam Don Stojić neću nagađati s kim ili čim, nego bih radije ukazala na to da je osjećaj povezanosti svega sa svime u kameno doba bio sveprisutan, tako da ga nije trebalo ponovno uspostavljati.

Često se previđa da je doživljaj svijeta u današnjeg čovjeka, u stvari, jedinstven. Skoro kroz cijelu povijest ljudi su kroz život prolazili začuđeni i uplašeni. Svijet u kome su se našli nisu niti razumjevali, niti kontrolirali. Bili su kao list na vjetru. Jedina stvar koja je ulijevala minimum izvjesnosti i "razumijevanja" bio je mit i on im je stoga bio vrlo važan. Sveprisutan osjećaj je bio da nad njima postoje mahnite sile (božanstva) koje je nekakvim uz mit vezanim ritualima moguće udobrovoljiti.

[cestar]

medonaodmoru kaže:

Često se previđa da je doživljaj svijeta u današnjeg čovjeka, u stvari, jedinstven. Skoro kroz cijelu povijest ljudi su kroz život prolazili začuđeni i uplašeni. Svijet u kome su se našli nisu niti razumjevali, niti kontrolirali. Bili su kao list na vjetru. Jedina stvar koja je ulijevala minimum izvjesnosti i "razumijevanja" bio je mit i on im je stoga bio vrlo važan. Sveprisutan osjećaj je bio da nad njima postoje mahnite sile (božanstva) koje je nekakvim uz mit vezanim ritualima moguće udobrovoljiti.

O usporedbi (prosječnog ?) osjećaja sigurnosti u prijašnjim povijesnim razdobljima i danas bi se dalo razgovarati...
Prije svega, taj osjećaj je sigurno jako varirao ovisno o vremenu i prostoru, pa i među različitim društvenim slojevima.

Percipirane opasnosti su različite, naravno...