Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 14.05.2010., 20:14   #21
Quote:
zanzara kaže: Pogledaj post
Mislim da nisam shvatila, a zanima me.

Je li to znači da postoji idila doma, pa nema potrebe za produbljavanje nekog odnosa ili postoje problemi (manji i veći) koje netko "izvana" pomaže rješavati?

Moram priznati da je meni teško zamisliti da bi mi netko sa strane (prijatelj, u ovom slučaju nekakav oblik "srodne duše") pomagao u rješavanju problema u kući. Čak mislim da bi bili "gotovi" kad bih uopće osjetila potrebu tražiti savjete ili nekakav oblik pomoći "izvana" (pri tom uopće nije bitno kojeg spola su ti "izvana") jer bi to značilo (u mom slučaju) da, zbog nekog razloga, više ne možemo razgovarati na obostrano razumljiv način ili da nemamo volje za to.

Valjda zbog toga imam impuls "uništiti" (svjesno i ciljano) eventualnu (a posebno, obostranu) privlačnost prema nekom drugim. Jednostavno bi me "višestrani" emocionalni angažman previše zbunio (napomena - tu je privlačnost!). Želim sačuvati kako "najbolje prijateljstvo", tako i "najprivlačnost" između mog muža i mene. Prilično funkcioniram na način "ili-ili", a i moja granica emocionalne prevare je stvarno jako, užasno (čitaj - ljigavo konzervativno ) nisko.

E sad, naravno da ne mislim da je ovo univerzalno pravilo kako bi svi trebali funkcionirati. Već sam negdje napisala da mi je super kako postoje ljudi koji tu privlačnost "prebrode" i uspiju razviti sasvim lijepa prijateljstva. Samo, jebi ga, ja nisam ta.
Uh! Ne znam kako da ti odgovorim a da ne ispisem pola strane

Vidis, nemam idilu kod kuce, a imala sam je nekad i tada zaista nisam imala "srodne duse" sa kojima sam vodila slicne razgovore...i postojanje ovakve srodne duse je znak velike usamljenosti i otudjenja.
U pravu si za sve sto kazes, treba teziti jasnim i definisanim odnosima, sve drugo su stranputice, znam ja to...nekad se covek igrom slucaja nadje i tu.
BelaMine is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2010., 23:12   #22
Quote:
BelaMine kaže: Pogledaj post
Vidis, nemam idilu kod kuce, a imala sam je nekad i tada zaista nisam imala "srodne duse" sa kojima sam vodila slicne razgovore...i postojanje ovakve srodne duse je znak velike usamljenosti i otudjenja.
U pravu si za sve sto kazes, treba teziti jasnim i definisanim odnosima, sve drugo su stranputice, znam ja to...nekad se covek igrom slucaja nadje i tu.
Da, događa se. Ipak, ne mislim da baš sve stranputice vode nužno u krivi smjer.

Mislim da si u pravu, zaista postoji više srodnih duša, osoba koje su "puno manje" i "puno više" slične nama i pri tom ne mislim samo na suprotni spol.

Kad smo već na ovoj (ofucanoj ) temi o srodnim dušama, mogla bih spomenuti kako sam na nekoj drugoj, sličnoj temi raspravljala s nekim forumašima koji više-manje misle da će pronalaskom srodne duše biti pošteđeni svih mogućih ljubavnih problema ili će se problemi rješavati sami od sebe, što je, mislim, najbolji i najbrži način za uništavanje mnogih veza.

Moj muž i ja padamo u kategoriju "srodnih duša". Još uvijek imamo sve "simptome". Slične smo osobnosti (ali ne isti, iako on stalno tvrdi da smo isti - najčešće kao nekakav "argument" u našim svađama, pih ), slične okolnosti odrastanja, obitelji iz kojih dolazimo su slične, slično se izražavamo, "čitamo" si misli... (ima tih sličnosti puno).

Ali, eto, unatoč svemu napisanom, mi nismo pošteđeni nesporazuma, blažih, ali i žešćih svađa (ne u smislu jačine tone, nego upornosti u zastupanju svoga stava). Samo što nam sve te naše sličnosti pomažu da dobro shvaćamo kako ovaj drugi funkcionira, pošteđeni smo mnogih velikih kompromisa (što ne znači da manjih nema), lakše rješavamo probleme, te nam je suživot lakši i ugodniji.

I da se "pustimo", uzimamo "zdravo za gotovo", da se ne potrudimo malo jedno oko drugog, sigurna sam da bi pali u sivilo i monotoniju prosječno bračne svakodnevnice, na najboljem putu traženja nekih novih srodnih duša.

Tu čitam mnoga zanesena pisanja o srodnim dušama. Super, samo što treba to održati u godinama koje slijede, a to nije uvijek jednostavno.

Hoću reći, ne vjerujem baš da postoje srodne duše koje su baš uvijek, godinama, savršeno usklađene, ono, tek tako, same od sebe.

Ali, eto, uz malo truda i obzira mogu biti godinama sretne. To da.

Netko je tu napisao nešto o nepostojanju onoga koji će ispuniti baš sve potrebe. Mislim da srodne duše to i ne trebaju raditi (uostalom mnoge potrebe ispunjavamo sami, kao što možemo dobro funkcionirati sami), ali ih nije loše naći, zbog jedne jedine potrebe - potrebe za ljubavlju na nama (njima) odgovarajući način.

Nda, kao što vidiš, ispalo da sam ja ta koja se raspisala.
zanzara is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 00:18   #23
Quote:
zanzara kaže: Pogledaj post
Da, događa se. Ipak, ne mislim da baš sve stranputice vode nužno u krivi smjer.

Mislim da si u pravu, zaista postoji više srodnih duša, osoba koje su "puno manje" i "puno više" slične nama i pri tom ne mislim samo na suprotni spol.

Kad smo već na ovoj (ofucanoj ) temi o srodnim dušama, mogla bih spomenuti kako sam na nekoj drugoj, sličnoj temi raspravljala s nekim forumašima koji više-manje misle da će pronalaskom srodne duše biti pošteđeni svih mogućih ljubavnih problema ili će se problemi rješavati sami od sebe, što je, mislim, najbolji i najbrži način za uništavanje mnogih veza.

Moj muž i ja padamo u kategoriju "srodnih duša". Još uvijek imamo sve "simptome". Slične smo osobnosti (ali ne isti, iako on stalno tvrdi da smo isti - najčešće kao nekakav "argument" u našim svađama, pih ), slične okolnosti odrastanja, obitelji iz kojih dolazimo su slične, slično se izražavamo, "čitamo" si misli... (ima tih sličnosti puno).

Ali, eto, unatoč svemu napisanom, mi nismo pošteđeni nesporazuma, blažih, ali i žešćih svađa (ne u smislu jačine tone, nego upornosti u zastupanju svoga stava). Samo što nam sve te naše sličnosti pomažu da dobro shvaćamo kako ovaj drugi funkcionira, pošteđeni smo mnogih velikih kompromisa (što ne znači da manjih nema), lakše rješavamo probleme, te nam je suživot lakši i ugodniji.

I da se "pustimo", uzimamo "zdravo za gotovo", da se ne potrudimo malo jedno oko drugog, sigurna sam da bi pali u sivilo i monotoniju prosječno bračne svakodnevnice, na najboljem putu traženja nekih novih srodnih duša.

Tu čitam mnoga zanesena pisanja o srodnim dušama. Super, samo što treba to održati u godinama koje slijede, a to nije uvijek jednostavno.

Hoću reći, ne vjerujem baš da postoje srodne duše koje su baš uvijek, godinama, savršeno usklađene, ono, tek tako, same od sebe.

Ali, eto, uz malo truda i obzira mogu biti godinama sretne. To da.

Netko je tu napisao nešto o nepostojanju onoga koji će ispuniti baš sve potrebe. Mislim da srodne duše to i ne trebaju raditi (uostalom mnoge potrebe ispunjavamo sami, kao što možemo dobro funkcionirati sami), ali ih nije loše naći, zbog jedne jedine potrebe - potrebe za ljubavlju na nama (njima) odgovarajući način.

Nda, kao što vidiš, ispalo da sam ja ta koja se raspisala.
Hej lepo je sto si se raspisala .

Da stranputice mogu i da pomognu, vidim iz svog iskustva.Zahvaljujuci svom prijateljstvu, mnoge sam stvari o sebi uspela da sagledam iz drugog ugla. Ne govorim ni o kakvom prosvetljenju, ali neke fine nijanse zaista nisam videla ranije. I znas, moja slabost su pametni i neobicni ljudi...smatram ih suvise retkim i dragocenim da bih ogranicavala o cemu cemo pricati, dokle ici, prosto se prepustim i eto tako dodje i do price "da smo se ranije sreli".
Mislim da mnogo vise predispozicije za uspeh imaju brakovi/veze u kojima su partneri slicni, cak ne toliko temperamentom, vec obrazovanjem i mentalitetom. I to mislim sada, iz iskustva. Ranije nisam tako razmisljala, mislila sam da ljubav pobedjuje sve. Zato sam ovako i prosla.
Ne, salim se. Za mene je, u vreme kada sam upoznala svog partnera (pre 14 god), bila cista malogradjanstina baviti se mentalitetom sredine iz koje neko potice.
Medjutim, kada smo postali roditelji, pre 2,5 godine, odjednom se bas mentalitet njegove porodice pojavio kao glavni mozda i jedini (ostale nedostatke smo ranije uspesno prevazilazili) ali veliki, i kako mi se cini, nepremostivi kamen spoticanja.
Da sam bila opreznija, malo manje sigurna u sebe i "moc ljubavi", razmislila bih dobro da li da se upustam u brak sa nekim ko potice iz potpuno razlicitog okruzenja.
Sada mislim da sto su ljudi slicniji manje je sanse da dodje do tako dubokih sukoba kao sto je to izmedju nas dvoje. Ja sada vidim da se u nasim svadjama sukobljavaju dve koncepcije sveta i zivota. I to ce biti veciti sukob.
Bila sam i ranije svesna razlika, ali moram reci da je bilo mnogo vise spremnosti za kompromis sa njegove strane. Razmisljala sam kako se vencavaju ljudi sa razlicitih kontinenata i iz potpuno drugacijih kultura, pa to nije problem. Zasto bi mi, kao civilizovani ljudi imali problem?
Medjutim, rodjenje deteta cesto bude okidac za mnoge i dobre i lose stvari i to je onaj period kada partneri nemaju bas previse vremena i energije da ulazu u svoj odnos, mnogo toga se menja u nacinu zivota ...ali ipak sve to traje relativno kratko. Ako se taj osecaj razdvojenosti produzi posle godinu dana, onda nesto dublje nije u redu.
A i kada je sve skoro idealno, postoje razna iskusenja....nekada bas "srodne duse"?
Po meni pogresno je vezivati srodne duse sa ispunjavanjem potreba, a kao i ti primecujem da ima takvih razmisljanja. Meni to bas i nije neko merilo "srodnosti". Potrebe moze ispunjavati i neko ko nije srodna dusa, i obrnuto neke potrebe srodna dusa mozda nikada ne bi mogla ispuniti...
BelaMine is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 01:03   #24
Quote:
BelaMine kaže: Pogledaj post
A i kada je sve skoro idealno, postoje razna iskusenja....nekada bas "srodne duse"?
Zato i kažem, ako se čovjek odluči za brak i obitelj čini mi se da je najbolje ne ispitivati srodnost drugih. Ono, crta... Mogli bi zbog inteziteta privlačnosti, draži nepoznatog, neistraženog, a koji zasjenjuje sve ono već poznato (i dobro) u što smo sebe davali godinama, svako toliko tražiti nekoga. Iskreno, meni to zvuči zamorno. Tako da nemam namjeru upoznavati koliko su mi drugi srodni. Što no bi se reklo - briga me. Bolje trošiti vrijeme na zajedničke aktivnosti, zajebanciju i preveniranje dosade. Opet zabavno.

Ali, koliko ćemo uspjeti "biti konji" , uveliko ovisi o tome kakav je partner i koliko smo zadovoljni s našim odnosom.

Svako iskustvo valjda služi nečemu, tako i veze koje imamo (smo imali), ako ništa drugo, a ono da naučimo što nam ne odgovara. Kroz takve veze jednostavno spoznaš da je, dugoročno, teško izvedivo održavanje veze u kojoj su partneri (previše) različiti.
zanzara is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 02:40   #25
Quote:
zanzara;26672063[B kaže:
]Zato i kažem, ako se čovjek odluči za brak i obitelj čini mi se da je najbolje ne ispitivati srodnost drugih. [/B]
Vidiš ja nemam taj strah. Normalno imam drage ljude koji su mi po nečem srodni i bez straha se družim s njima bez obzira na spol. Ne sumnjam u svoj izbor niti ga imam namjeru mijenjati. A ako neki odnos ne može izdržati iskušenja koja nastaju iz druženja s drugim ljudima onda bolje da se ni ne održi. Ako se veza održava samo zato što se par trudi izbjegavati iskušenja meni tu nešto ozbiljno ne štima. Odabrala sam svog dragog bez obzira na saznanje da ima još zanimljivih muškaraca na svijetu kao što je i on odabrao mene i zajedno smo jer to želimo i dok to želimo, ne bi mi palo na pamet da ga zadržavam ako bi me prestao voljeti i htio otići. Ježim se od pomisli da bi sa mnom bio iz obaveze ili navike, radije bi odabrala slomljeno srce. A i on razmišlja jednako.
Cordelia is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 09:05   #26
Quote:
Cordelia kaže: Pogledaj post
Vidiš ja nemam taj strah. Normalno imam drage ljude koji su mi po nečem srodni i bez straha se družim s njima bez obzira na spol. Ne sumnjam u svoj izbor niti ga imam namjeru mijenjati. A ako neki odnos ne može izdržati iskušenja koja nastaju iz druženja s drugim ljudima onda bolje da se ni ne održi. Ako se veza održava samo zato što se par trudi izbjegavati iskušenja meni tu nešto ozbiljno ne štima. Odabrala sam svog dragog bez obzira na saznanje da ima još zanimljivih muškaraca na svijetu kao što je i on odabrao mene i zajedno smo jer to želimo i dok to želimo, ne bi mi palo na pamet da ga zadržavam ako bi me prestao voljeti i htio otići. Ježim se od pomisli da bi sa mnom bio iz obaveze ili navike, radije bi odabrala slomljeno srce. A i on razmišlja jednako.
S ovim se baš slažem skroz. Stvar je u tome da kad u vezi sve štima nema tog nekog drugog koji to može poljuljati. Jednostavno vidimo ljude oko sebe, mogu biti lijepi, predivni, dobri, predobri, simpatični, zabavni i zanimljivi ali ništa drugo nam ni ne padne na pamet ako smo zadovoljni u onoj vezi u kojoj jesmo.

E tek kad se nešto skotrlja nizbrdo i to ne malo već poprilično, e onda postane jako zanimljiv kolega, prijatelj, već netko tko ti daje pažnju koju si izgubio u vezi. A čak i tad se može odabrati popraviti ono što imaš, ako su obje strane zainteresirane za to. Ali čini se da najčešće ipak nisu.
__________________
No winter lasts forever, no spring skips it's turn...
alanis is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 09:40   #27
Quote:
Cordelia kaže: Pogledaj post
Vidiš ja nemam taj strah. Normalno imam drage ljude koji su mi po nečem srodni i bez straha se družim s njima bez obzira na spol. Ne sumnjam u svoj izbor niti ga imam namjeru mijenjati. A ako neki odnos ne može izdržati iskušenja koja nastaju iz druženja s drugim ljudima onda bolje da se ni ne održi. Ako se veza održava samo zato što se par trudi izbjegavati iskušenja meni tu nešto ozbiljno ne štima. Odabrala sam svog dragog bez obzira na saznanje da ima još zanimljivih muškaraca na svijetu kao što je i on odabrao mene i zajedno smo jer to želimo i dok to želimo, ne bi mi palo na pamet da ga zadržavam ako bi me prestao voljeti i htio otići. Ježim se od pomisli da bi sa mnom bio iz obaveze ili navike, radije bi odabrala slomljeno srce. A i on razmišlja jednako.
Zašto misliš da je riječ o strahu? I po čemu misliš da se iskušenja mogu izbjegavati? Ona ionako dolaze, u svakakvim oblicima. I tko je uopće govorio o zadržavanju u vezi iz obveze i navike, čak i kad su tu djeca (ako je to jedino što ljude drži zajedno)?

Napisala sam i ovo.

Quote:
zanzara kaže: Pogledaj post
Valjda zbog toga imam impuls "uništiti" (svjesno i ciljano) eventualnu (a posebno, obostranu) privlačnost prema nekom drugim. Jednostavno bi me "višestrani" emocionalni angažman previše zbunio (napomena - tu je privlačnost!). Želim sačuvati kako "najbolje prijateljstvo", tako i "najprivlačnost" između mog muža i mene. Prilično funkcioniram na način "ili-ili", a i moja granica emocionalne prevare je stvarno jako, užasno (čitaj - ljigavo konzervativno ) nisko.
Quote:
zanzara kaže: Pogledaj post
E sad, naravno da ne mislim da je ovo univerzalno pravilo kako bi svi trebali funkcionirati. Već sam negdje napisala da mi je super kako postoje ljudi koji tu privlačnost "prebrode" i uspiju razviti sasvim lijepa prijateljstva. Samo, jebi ga, ja nisam ta.
zanzara is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 12:21   #28
Quote:
zanzara kaže: Pogledaj post
Zašto misliš da je riječ o strahu? I po čemu misliš da se iskušenja mogu izbjegavati? Ona ionako dolaze, u svakakvim oblicima. I tko je uopće govorio o zadržavanju u vezi iz obveze i navike, čak i kad su tu djeca (ako je to jedino što ljude drži zajedno)?


Reagirala sam na ovo:

Zato i kažem, ako se čovjek odluči za brak i obitelj čini mi se da je najbolje ne ispitivati srodnost drugih. Ono, crta...
Cordelia is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 12:46   #29
Quote:
alanis kaže: Pogledaj post
S ovim se baš slažem skroz. Stvar je u tome da kad u vezi sve štima nema tog nekog drugog koji to može poljuljati. Jednostavno vidimo ljude oko sebe, mogu biti lijepi, predivni, dobri, predobri, simpatični, zabavni i zanimljivi ali ništa drugo nam ni ne padne na pamet ako smo zadovoljni u onoj vezi u kojoj jesmo.

E tek kad se nešto skotrlja nizbrdo i to ne malo već poprilično, e onda postane jako zanimljiv kolega, prijatelj, već netko tko ti daje pažnju koju si izgubio u vezi. A čak i tad se može odabrati popraviti ono što imaš, ako su obje strane zainteresirane za to. Ali čini se da najčešće ipak nisu.
Naravno to sve stoji, pojava ne toliko osjećaja jer ponekad se može jednostavno reagirati na pojavu osobe koja bi ti mogla biti dobar partner nekakvim štrecajem, koliko ozbiljno promišljanje o toj osobi kao zamjeni za sadašnjeg partnera je definitivno znak ozbiljne krize. Tu je potrebno zadržati hladnu glavu i razmisliti što je uzrok krize, da li je popravljivo i što su nam prave želje. Donošenje brzih odluka u tim situacijama je ravno katastrofi.
Cordelia is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 13:10   #30
Netko tko me ne bi želio mijenjati i tko bi moje mane smatrao dijelom kompleta
ema007 is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 13:11   #31
hm...ne znam, moje iskustvo je drukčije...nažalost, tako je ispalo, puno bi rađe da je bilo to sve promišljenije i ranije. Dakle, dugogodišnja veza u kojoj je na početku bilo neslaganja oko osnovnih stvari koje smo svjesno zanemarili iako smo znali da se to neće promijeniti. I veza je bila predivna prve tri godine, nakon toga se počelo uzimati jedno drugo za gotovo, promijenile su se okolnosti, promijenili smo se i on i ja još više u suprotnim smjerovima i sve se kotrljalo rapidno nizbrdo. Pokušavali pričati nebrojeno puta, riješiti nešto, ali ne znam...kao da on nije dovoljno mario, a ja sam previše marila. I naravno, desilo se to da je naišao netko drugi i to je bio povod koji me katapultirao doslovce van iz te priče. Nepromišljeno? Da... ali sva sreća da se desilo jer inače bi još vegetirala u toj nazovi vezi i uvjeravala se da mi je dobro...iako bi u sebi vrištala da mi nije dobro i da nisam sretna.

Tako da...dok je u vezi sve u redu nema te osobe koja to može poljuljati bila nam najidealnija na svijetu. Ti ljudi su nam onda prijatelji s kojima i ne pomišljamo ništa drugo. Ali kad krene nizbrdo, onda ćemo se okrenuti tom nekome tko nas razumije za razliku od našeg partnera. Samo se treba potrudit da do toga ne dođe nikad. A može se, dok se nekog ne uzima zdravo za gotovo, dok se ljudi vole, poštuju i brinu o svojoj vezi.
__________________
No winter lasts forever, no spring skips it's turn...
alanis is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 13:19   #32
Quote:
Cordelia kaže: Pogledaj post
Reagirala sam na ovo:

Zato i kažem, ako se čovjek odluči za brak i obitelj čini mi se da je najbolje ne ispitivati srodnost drugih. Ono, crta...
Znam.

Vidi, ne radi se tu o strahu, niti obvezi, niti navici. Ovdje govorimo o višegodišnjim vezama u kojima, mišljenja sam, treba uložiti obostrani trud kako bi se sačuvao interes i kvalitet veze (ovako zvuči tako suhoparno i proračunato, ali je, srećom, u praksi ipak drugačije).

Oboje znamo da nije ultimativni uvjet naše sreće to da budemo zajedno. Skroz bi dobro funkcionirali i odvojeno (uostalom tako smo funkcionirali i prije "nas"), između ostalog, imamo sve uvjete da si možemo i priuštiti odvojeni život (rješeno odvojeno stambeno pitanje i dr.).

Ali, mi smo se odlučili na zajednički život po našoj mjeri.

Napisala sam da je meni granica emocionalne prevare niska, čak i u odnosima gdje ne postoji obostrana privlačnost sam jednostavno zbunjena kako se postaviti (zavlačim li ili ohrabrujem nesvjesno nekoga, umjesto da čovjek krene dalje sa svojim životom?), tako da je ta moja želja za što definiranijim i čišćim odnosima uvijek vodila u međusobno udaljavanje.

Naravno da okolo hodaju sasvim OK ljudi koji bi vjerojatno bili dobri partneri za nas. Samo što ja to nemam namjeru dublje ispitivati. Dijelom iz razloga koje sam već napisala (niska granica prevare, želim biti u nekom odnosu 100% ili neću biti nikako, težim jasnim odnosima), a dijelom zbog mog muža, za kojeg znam da mu ne bi, ni najmanje, bilo dobro sa saznanjem da mu ženu privlači netko drugi, s kim razglaba o tome "kako bi bilo da smo se ranije sreli", čak i kad se radi o bezazlenoj privlačnosti koja neće biti realizirana jer je on "prvi" (i zbog toga nije loš, niti posesivan, vjerovala ili ne, dajemo jedno drugom dovoljno slobode). To bi ga povrijedilo, a ja to ne želim.

Postoje ljudi koji partneru neće govoriti o privlačnosti prema nekom drugom (po logici "što ne zna, neće ga povrijediti"), postoje ljudi koji su cool, iako znaju da postoji tamo netko za koga njihov partner misli da bi bili dobra zamjena za njih i svakakvi drugi. Što se mene tiče, sve pet, svatko slaže svoj suživot s partnerom kako mu odgovara.
zanzara is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 13:23   #33
Quote:
alanis kaže: Pogledaj post
Tako da...dok je u vezi sve u redu nema te osobe koja to može poljuljati bila nam najidealnija na svijetu.
Ali, sama si napisala da u toj vezi nije bilo dobro, samo se, zbog zaljubljenosti, problemi nisu dovoljno vidjeli ili su se meli pod tepih.

Treba naći nekoga po našoj mjeri, i to održati i nakon leptirića. E, to je nešto.
zanzara is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 13:57   #34
Quote:
zanzara kaže: Pogledaj post
Znam.

Vidi, ne radi se tu o strahu, niti obvezi, niti navici. Ovdje govorimo o višegodišnjim vezama u kojima, mišljenja sam, treba uložiti obostrani trud kako bi se sačuvao interes i kvalitet veze (ovako zvuči tako suhoparno i proračunato, ali je, srećom, u praksi ipak drugačije).

Oboje znamo da nije ultimativni uvjet naše sreće to da budemo zajedno. Skroz bi dobro funkcionirali i odvojeno (uostalom tako smo funkcionirali i prije "nas"), između ostalog, imamo sve uvjete da si možemo i priuštiti odvojeni život (rješeno odvojeno stambeno pitanje i dr.).

Ali, mi smo se odlučili na zajednički život po našoj mjeri.

Napisala sam da je meni granica emocionalne prevare niska, čak i u odnosima gdje ne postoji obostrana privlačnost sam jednostavno zbunjena kako se postaviti (zavlačim li ili ohrabrujem nesvjesno nekoga, umjesto da čovjek krene dalje sa svojim životom?), tako da je ta moja želja za što definiranijim i čišćim odnosima uvijek vodila u međusobno udaljavanje.

Naravno da okolo hodaju sasvim OK ljudi koji bi vjerojatno bili dobri partneri za nas. Samo što ja to nemam namjeru dublje ispitivati. Dijelom iz razloga koje sam već napisala (niska granica prevare, želim biti u nekom odnosu 100% ili neću biti nikako, težim jasnim odnosima), a dijelom zbog mog muža, za kojeg znam da mu ne bi, ni najmanje, bilo dobro sa saznanjem da mu ženu privlači netko drugi, s kim razglaba o tome "kako bi bilo da smo se ranije sreli", čak i kad se radi o bezazlenoj privlačnosti koja neće biti realizirana jer je on "prvi" (i zbog toga nije loš, niti posesivan, vjerovala ili ne, dajemo jedno drugom dovoljno slobode). To bi ga povrijedilo, a ja to ne želim.

Postoje ljudi koji partneru neće govoriti o privlačnosti prema nekom drugom (po logici "što ne zna, neće ga povrijediti"), postoje ljudi koji su cool, iako znaju da postoji tamo netko za koga njihov partner misli da bi bili dobra zamjena za njih i svakakvi drugi. Što se mene tiče, sve pet, svatko slaže svoj suživot s partnerom kako mu odgovara.

Meni je sam pojam emotivne prevare pomalo smiješan. Varam li emotivno dragog zato što volim svoju prijateljicu ili je to rezervirano samo za nekakve osjećaje prema muškom prijatelju. A prijatelje volim, oni su mi kao dio obitelji i to ih razlikuje od poznanika i pri tom je potpuno nebitno kojeg su spola.
Slažem se s tobom da je najbitnije da par dijeli razmišljanja po tom pitanju i da su oni svojim odlukama sretni.
Cordelia is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 14:01   #35
Quote:
zanzara kaže: Pogledaj post
Ali, sama si napisala da u toj vezi nije bilo dobro, samo se, zbog zaljubljenosti, problemi nisu dovoljno vidjeli ili su se meli pod tepih.

Treba naći nekoga po našoj mjeri, i to održati i nakon leptirića. E, to je nešto.
Jesam. I to je bila najveća greška u toj priči. Iako, ne žalim zbog svega toga jer sam puno naučila...stvari koje mi do tad očito nisu bile baš jasne. I ne bi mi bile ni sad jasne, nego bi možda opet povrijedila nekog. I mislim da je sad pronađeno to što se tražilo...iliti srodna duša
A bez cijelog ovog iskustva prije ne bi to znala cijeniti.
__________________
No winter lasts forever, no spring skips it's turn...
alanis is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 14:03   #36
Iskreno, gadi mi se taj pojam srodne duše iz pričanja osoba oko mene. Konkretno, znam žensku osobu koja kvartalno mijenja srodnu dušu, i iznova kuka - eh, što se nismo sreli prije?

Za mene je pojam srodne duše, osoba s kojom se neke moje osobine preklapaju, a druge dopunjavaju. S kojom mi je tako dobro, bez grča, bez stresa, forsiranja, već nekako, lijepo nam je u tom odnosu.

Mislila sam da sam srela srodnu dušu, no zapravo se ispostavilo nije. Samo je ličio na to
simply_black is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 14:56   #37
Zašto se pojam "srodne duše" veže isključivo uz ljubavni odnos?

Srodna duša je za mene osoba s kojom imam identične životne stavove i s kojom se razumijem na više razina, dakle, osjetimo se i neverbalno, odnosno poklapaju nam se vibre.


E sad, jedine osobe s kojima se tako nešto ostvaruje u mom životu su moj brat i best frendica.
Dečko s kojim sam već godinama i s kojim za mjesec dana počinjem zajednički život mi jednostavno ne spada u tu kategoriju. Odnosno, volimo se beskrajno i sve je na svome mjestu, ali nam se stavovi razlikuju i uvijek ima mjesta za rasprave čime produbljujemo svoj odnos. Ne bih nas nazvala srodnim dušama jer se naši krugovi interesa i "zadovoljštine" ne preklapaju u potpunosti.
Što mislite o tome, stvarno me zanima.
mahunarka is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 15:18   #38
Quote:
Cordelia kaže: Pogledaj post
Vidiš ja nemam taj strah. Normalno imam drage ljude koji su mi po nečem srodni i bez straha se družim s njima bez obzira na spol. Ne sumnjam u svoj izbor niti ga imam namjeru mijenjati. A ako neki odnos ne može izdržati iskušenja koja nastaju iz druženja s drugim ljudima onda bolje da se ni ne održi. Ako se veza održava samo zato što se par trudi izbjegavati iskušenja meni tu nešto ozbiljno ne štima. Odabrala sam svog dragog bez obzira na saznanje da ima još zanimljivih muškaraca na svijetu kao što je i on odabrao mene i zajedno smo jer to želimo i dok to želimo, ne bi mi palo na pamet da ga zadržavam ako bi me prestao voljeti i htio otići. Ježim se od pomisli da bi sa mnom bio iz obaveze ili navike, radije bi odabrala slomljeno srce. A i on razmišlja jednako.
Slažem se s tobom - do jedne granice.
Dakle, neću izbjegavati muškarce koji su mi privlačni - svaki takav mi zapravo dođe kao potvrda da je moj izbor pravi. Inače se mogu zatvoriti u podrum i mantrati da me nijedan osim mog partnera ne zanima, a partner mi je možda dno dna od čovjeka.

Ali, mislim da ću se ipak drugačije ponašati s muškarcem koji mi je potencijalno srodan (ovo super zvuči ) i s onim koji mi je potpuno neprivlačan. Jer za ovog potencijalno srodnog znam da nije zdravo da budem kraj njega u doba kad mi je veza u krizi. A budimo realni, veze nam jesu povremeno u krizi, možda ne predprekidnoj krizi, ali barem u fazi kad ti metode španjolske inkvizicije djeluju prepitomo da ih koristiš na partneru. U takvim fazama ću svjesno izabrati da se ne družim sa potencijalno srodnima jer s njima samo rasipam energiju koju želim upotrijebiti za rješavanje krize/problema. S druge strane, i dalje ću se družiti sa onim nesrodnima jer mi treba "rasterećenje" od problema, a oni me ne ugrožavaju.

Ako je jasno ono što hoću reći.
__________________
Shit happens.
Barca is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 19:09   #39
Quote:
Barca kaže: Pogledaj post
Slažem se s tobom - do jedne granice.
Dakle, neću izbjegavati muškarce koji su mi privlačni - svaki takav mi zapravo dođe kao potvrda da je moj izbor pravi. Inače se mogu zatvoriti u podrum i mantrati da me nijedan osim mog partnera ne zanima, a partner mi je možda dno dna od čovjeka.

Ali, mislim da ću se ipak drugačije ponašati s muškarcem koji mi je potencijalno srodan (ovo super zvuči ) i s onim koji mi je potpuno neprivlačan. Jer za ovog potencijalno srodnog znam da nije zdravo da budem kraj njega u doba kad mi je veza u krizi. A budimo realni, veze nam jesu povremeno u krizi, možda ne predprekidnoj krizi, ali barem u fazi kad ti metode španjolske inkvizicije djeluju prepitomo da ih koristiš na partneru. U takvim fazama ću svjesno izabrati da se ne družim sa potencijalno srodnima jer s njima samo rasipam energiju koju želim upotrijebiti za rješavanje krize/problema. S druge strane, i dalje ću se družiti sa onim nesrodnima jer mi treba "rasterećenje" od problema, a oni me ne ugrožavaju.

Ako je jasno ono što hoću reći.
Znam što želiš reći, mada se ja u doba nekakvih kriza, a u 20 godina teško da je moglo proći bez takvih razdoblja, nisam prestajala družiti s ljudima s kojima sam se družila i do tada, ali nisam ni povećavala obim druženja s nikim pa tako ni s onima koji bi mi eventualno mogli biti privlačni. Mislim da je tu hladna glava najvažnija. Kriza se nikad nije pojavila zbog nekog izvan nas dvoje, pa tako da ljudi sa strane nisu imali utjecaja ni na stvaranje ni na rješavanje krize.
Ima još jedna stvar. Kad je dragi u pitanju kod mene nema potrebe za inatom. Nema-vidjet ćeš ti- osjećaja ili nekakve želje za osvetom, a po njegovom ponašanju toga nema ni kod njega.
Cordelia is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2010., 20:18   #40
Quote:
Cordelia kaže: Pogledaj post
Kad je dragi u pitanju kod mene nema potrebe za inatom. Nema-vidjet ćeš ti- osjećaja ili nekakve želje za osvetom, a po njegovom ponašanju toga nema ni kod njega.
Ovo je jedna od ključnih stvari za uspjeh veze
ema007 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:49.