Duhovnost i znanost

[Speare Shaker]

Beljki kaže:

Postoji samo manja i veca stetnost, a nuklearne elektrane mislim da cak nisu niti toliko stetne u globalu (vjerojatno bitno manje od termoelektrana), samo zto zbog dramaticnog utjecaja koji radiacija moze imati kad procuri u kolektivnoj svjesti budi negativnije iracinalne reakcije.

Uglavnom, pitanje je ponude i potraznje, nema tu krivde i pravde. Ako se zeli sanjiti problem moguce je:

- naci bolje rjesenje za zbrinjavanje otpada
- naci jednako efikasnu ili efikasniju cistu energiju
- smanjiti potrebe za energijom

Na sve tri razine se radi, ali niti na jednoj nema rjesenja koja bi bila prihvatljiva siroj zajednici, a da u potpunosti (ili cak bitnije) rjesavaju problem.

Kad je u pitanju zagađenost radioaktivnim otpadom, malo je poznata da tu glavni izvor u svijetu zapravo nije otpad iz fizijskih elektrana nego radiokativna šljaka iz termoelektrana na ugljen.
Kako kaže poslovica, na vuka povika, a lisica... što već.
Dalje, ako se Michia Kakua pita "(Fizika budućnost") a također i mene, najbolje riješenje za smanjenje količine radioaktivnog otpada je prelazak na tehnologiju komercijalne proizvodnje električne energije iz fuzijskih elektrana.
One produciraju enormno manje količine otpada od fizijskih elektrana i to slabo radioaktivnog koji gubi toksičnost za nekoliko desetljeća, za razliku od fizijskog teškoradioaktivnog otpada kod kojeg se to događa u desecima milijuna godina.
Dakle, vruća fuzija je zakon, a po ITER projektu bi komercijalne elektrane trebali vidjet u svojoj okolici oko polovice ovog stoljeća.

[Dragan]

Beljki kaže:

...
Dakle ili cemo u nekoj hipitetskoj krajnjoj konzekvenci propast zaguseni oneciscenjima i trgnut se kad bude prekasno ili cemo tehnoloski dodatno napredovat i odmaknut se prema drgacijim metodama dobave energije i skladistenja otpada, necemo isfilozofirat niti izmeditirat izlaz iz problema.

Slazem se sa vecino sto pises, ipak tko je to mi, koji ce se trgnut i zasto tek kad bude prekasno ?
Tko odlucuje o tome koje tehnologije ce se forsirati (i zasto) i u koja istrazivanja ce se ulagati ?

[Dragan]

Speare Shaker kaže:

Kad je u pitanju zagađenost radioaktivnim otpadom, malo je poznata da tu glavni izvor u svijetu zapravo nije otpad iz fizijskih elektrana nego radiokativna šljaka iz termoelektrana na ugljen.
Kako kaže poslovica, na vuka povika, a lisica... što već.
...

Da li su ti mozda poznati podaci o radioaktivnom zagadjenju iz vojnih izvora ?
PS
"High-level waste (HLW) is produced by nuclear reactors. The exact definition of HLW differs internationally. After a nuclear fuel rod serves one fuel cycle and is removed from the core, it is considered HLW.[33] Fuel rods contain fission products and transuranic elements generated in the reactor core. Spent fuel is highly radioactive and often hot. HLW accounts for over 95 percent of the total radioactivity produced in the process of nuclear electricity generation. The amount of HLW worldwide is currently increasing by about 12,000 metric tons every year, which is the equivalent to about 100 double-decker buses or a two-story structure with a footprint the size of a basketball court.[34] A 1000-MW nuclear power plant produces about 27 tonnes of spent nuclear fuel (unreprocessed) every year.[35] In 2010, there was very roughly estimated to be stored some 250,000 tons of nuclear HLW,[36] that does not include amounts that have escaped into the environment from accidents or tests. Japan estimated to hold 17,000 tons of HLW in storage in 2015.[37] HLW have been shipped to other countries to be stored or reprocessed, and in some cases, shipped back as active fuel.

The ongoing controversy over high-level radioactive waste disposal is a major constraint on the nuclear power’s global expansion.[38] Most scientists agree[39] that the main proposed long-term solution is deep geological burial, either in a mine or a deep borehole. However, almost six decades after commercial nuclear energy began, no government has succeeded in opening such a repository for civilian high-level nuclear waste."

[Speare Shaker]

cestar kaže:

Kakav, pobogu, umjereni napredak, kad je u jednom trenutku sudbina čovječanstva ovisila o odluci jednog čovjeka, Vasilija Arhipova, koji se usprotivio lansiranju nuklearnog projektila iz podmornice, za vrijeme kubanske krize.

Ali je ipak donesena dobra odluka, a svakako bi bilo zanimljivo analizirati što je sve utjecalo na nju. Svakako između ostalog određeno kulturološko okruženje skupa sa svojim poželjnim sustavom vrijednosti koji je u moderno vrijeme puno više pacifistički orjetnirano nego je to bilo u nekoj i ne tako davnoj prošlosti.
Inače nitko ne spori kako su današnji rizici u smislu mogućnosti ubijanja enormnog broja ljudi puno veći nego ranije, ali to je jedna od "čari" tehnološkog razvoja. Nešto dobiješ, a nešto izgubiš, bitno je samo da omjer puno više na strani dobitaka nego gubitaka.

[Speare Shaker]

Dragan kaže:

Da li su ti mozda poznati podaci o radioaktivnom zagadjenju iz vojnih izvora ?

Ne. Ali znam da je najveća razina radioaktivnog zagađenja uzrokovana nadzemnim nuklearnim vojnim pokusima (kontroliranim detonacijama nuklearnih bombi) u svijetu bila 1962. godine.
Danas pokuse (podzemne) izvodi jedino sjeverna Koreja, a ostali se odavno suzdržavaju od njih.
Posljednje je i to naravno podzemne izvela ako se ne varam Francuska i to još u vrijeme kada je predsjednik bio Mitterand (bila je tu i poznata afera oko potapanja broda Green Peacea od strane francuskih obavještajnih operativaca, ali nebitno). Tako da danas možemo praktički zanemariti vojnu komponentu kao izvor nove radiaktivnosti u svijetu.
No, svejedno najveća razina radioaktivnosti u svijetu dolazi upravo iz radioaktivne šljake termoelektrana na ugljen.

[Speare Shaker]

Dragan kaže:

"High-level waste (HLW) is produced by nuclear reactors.

Da oko toga nema spora. Problem teškoradioaktivnog otpada je svakako jedan od najvećih koji se tiču zagađenja na Zemlji, premda se tehnolozi i inženjeri koje se bave rješavanjem tog problema često znaju zaletiti sa izjavama tipa kako je to najveći nepostojeći problem u tom smislu, jer se riješava odlaganjem u skladištima duboko pod zemljom.
No, to je samo jedan od ratloga zašto bi i ne samo putem ITER projekta trebali inzistirati na razvoju komecijalnih elektrana koje koriste tehnologiju vruće fuzije iz razloga koji sam naveo ranije. Proizvode puno manje količine i to isključivo slabo radioaktivnog otpada koji gubi toksična svojstva za najkasnije nekoliko desetljeća.

[Templarski red]

Beljki kaže:

Ocito je vec i iz SS-ovog posta da je uzeo u obzir rat.

Ma upitna je ta statistička analiza iz više razloga. Btw o onom animalnom aspektu ću ti (vam) odgovoriti kasnije kad budem u tišini.

cestar kaže:

John Graya ne bih nazvao pop trash autorom, svakako ne više od Pinkera...

John Gray: Steven Pinker is wrong about violence and war

Nisam čitao Pinkera, ali sam pratio njihovu raspravu u The Guardianu. Inače i Gray je imao tu nekih zamaha u prazno, ali je ipak mislim na kraju i više puta poentirao. No nije samo on da tako kažem ustao protiv Pinkerove teze. Nassim Nicholas Taleb ili Tabeb (NYU) ne da mi se sad guglati, mu se suprostavio činjenicom da se svakih 100 godina događa sukob koji generira 10+ miliona žrtava. Mi smo sada u tzv mirnom periodu od nekih 70ak godina, znači valja još 30ak godina izdržati, a s obzirom na globalnu političku scenu... ne znam, jako teško.

Također i sa matematičkog aspekta uzimanje grubih brojki ratnih žrtava i primjena klasične statističke metode je pogrešna. Navodno je njegova statistika žrtava iz velikih ratova čak 3 puta manja, a sama metodologija koju je koristio Nassim Nicholas sa surdnicima je uključivala i baš posebno dizajniranu statističku analizu zvanu "Extreme value teory" (odnosi se baš na rijetke, ali ekstremne slučajeve poput WW).

Naizad neka rokne jedna neklearna glava ode čitava ta njegova statistika u tri lipe...

[Beljki]

cestar kaže:

I tu se Pinker zaustavlja, uopće niti ne pokušava razmotriti ona društva u kojima su represivne institucije države nepotrebne.

Nema zasto buduci takva drustva ne postoje.

[Beljki]

Speare Shaker kaže:

Kad je u pitanju zagađenost radioaktivnim otpadom, malo je poznata da tu glavni izvor u svijetu zapravo nije otpad iz fizijskih elektrana nego radiokativna šljaka iz termoelektrana na ugljen.
Kako kaže poslovica, na vuka povika, a lisica... što već.
Dalje, ako se Michia Kakua pita "(Fizika budućnost") a također i mene, najbolje riješenje za smanjenje količine radioaktivnog otpada je prelazak na tehnologiju komercijalne proizvodnje električne energije iz fuzijskih elektrana.
One produciraju enormno manje količine otpada od fizijskih elektrana i to slabo radioaktivnog koji gubi toksičnost za nekoliko desetljeća, za razliku od fizijskog teškoradioaktivnog otpada kod kojeg se to događa u desecima milijuna godina.
Dakle, vruća fuzija je zakon, a po ITER projektu bi komercijalne elektrane trebali vidjet u svojoj okolici oko polovice ovog stoljeća.

Ta fuzija stalno samo sto nije i samo sto nece

[Beljki]

Dragan kaže:

Slazem se sa vecino sto pises, ipak tko je to mi, koji ce se trgnut i zasto tek kad bude prekasno ?
Tko odlucuje o tome koje tehnologije ce se forsirati (i zasto) i u koja istrazivanja ce se ulagati ?

Mi kao drustvo :jokic:


Ne bih rekao da itko odlucje pojedinacno. Kombinacija dostupne tehnologije, politike na svim razinama, medijskih uticaja, ekonomskih odnsa i sutuacija, dostupnih resursa, energetskih potreba, ovoono

[Templarski red]

Speare Shaker kaže:

Ja razumijem da je ovo stajalište danas prilično popularno, ali problem je u tome što je zapravo potpuno netočno, jer svi objektivni pokazatelji navode na suprotan zaključak.
Primjerice, tu su radovi Stevena Pinkera koji je odlično obrazložio stav o današnjem vremenu koje je najmanje nasilno, ali također i sa najviše razumjevanja za ne samo prava ljudi iz ne samo "naše" kulture, religijske skupine itd. nego ne samo za prava jako udaljenih skupina pa čak i za prava životinja primjerice, što je u nekim i ne tako davnim vremenima kada se neprestano ratovalo bilo nepojmljivo.
Ako takve stavove prihvatimo kao činjenično utemeljene, onda nam se neizbježno nameće kao konačan zaključak da nam je vjerojatno najveći duhovni napredak donio zapravo onaj materijalni do kojega je došlo razvojem znanosti i sa njom povezane tehnologije.
Po tome se pokazuje jasna korelacija između duhovnosi i znanosti i to u smislu da nas upravo znanost i na znanosti utemeljena tehnologija i s tim povezano materijalno blagostanje vodi do nepretka u duhovnosti! Na što god se taj pojam zapravo odnosio.
Tisuće i tisuće godina religijski snažno obojene povijesti, pretpovjesne ili od vremena nastanka pisma, linearne ili nelinearne (Manuel De Landa) sasvim svejedno, je u tom smislu donijelo napredak manji nego se to dogodilo u posljednjih recimo 200 godina u kojima se dogodilo nekoliko tehnoloških, industrijskih i društvenih revolucija baziranih na razvoju znanosti i tehnologie, što se naravno neminovno odrazilo i na druge aspekte društva i kulture koja se povezana s društvom.
Kad sam kod kulture, čini se kako je izvor tog neprestanog grintanja da nam je loše i da će nam biti sve gore i gore upravo u popularnoj kulturi (ja volim koristiti izraz pop trash kulturi) koja je skupa s masovnim medijima koji šire njene ideje proizvela mase radova na temu propasti čovječanstva što je očito ostavilo traga i u stavovima onih najtrezvenijih i najracionalnijih, a kako ne bi kod onih koji se vrlo lako povode i padaju pod utjecaj nekog u društvu popularnog prevladavajućeg mišljenja.

Koje su to društvene revolucije bazirane na razvoju znanosti i tehnologije u zadnjih 200 godina?

Što je po tebi duhovni napredak?

Ako može samo pojašnjenje na ova dva pitanja, pa ću ti odgovoriti na upis u potpunosti.

[Jednostavko]

cestar kaže:

Ako je vladanje nad ljudima moguće u rukavicama, dobro... ali ako nije, može se i drugačije.

Sad si me podsjetio na djetinjstvo. Sjećam se kako je onda na mene dubok dojam ostavio jedan strip o Miki Mausu. On dolazi u jedan grad u kome su svi neobično ljubazni, nigdje ni traga kakvom nasilju, prevari i slično. Kasnije je saznao da su razlog tome iznimno represivne mjere čak i prema sitnim prekršajima. Čitajući taj strip već sam onda shvatio da dobro nije nešto što se može iznuditi silom.

[Beljki]

Templarski red kaže:

Koje su to društvene revolucije bazirane na razvoju znanosti i tehnologije u zadnjih 200 godina?

Evo npr Indija. Niti Indija kao nacija niti danasnji Hinduizam kao religija ne bi postojali bez cijelog razvoja od parne industrije do danas.

[cestar]

Dragan kaže:

Vidis, ja zivim u jednoj uredjenoj drzavi, u kojoj se upravo glasalo o tome kako ce se dalje sa nuklearnom energijom i u kojoj imam pravo glasa.
Ti ne mozes nista da poduzmes glede Krskog. Eventualno za 4 godine da biras nekog zelenog u parlament (ako takvi postoje u Hrvatskoj?).

I to je pravo bitno, bilo ograničeno ovim ili onim, postoji.
Oni koji ga nemaju mogu zavaravati sebe i druge kako 'stručnjaci uvijek odlučuju najbolje i u širem društvenom interesu'.

Beljki kaže:

Nitko... svi... do problema dolazi sa svakom industrijom i energojom, ali se nitko ne zeli oreci prednosti koje one nose. Drugim rijecima, radi se o neizbjeznim nusproduktima razvoja tehnologije i civilizacije. Tko je kriv za narusavanje ekosustava hidroelektranama? Za zagadjivanje zraka termoelektranama? A cak niti zelena energija nije sasvim zelena i nestetna kako kroz proizvodnju infrastrukture tako i direktno poput recimo utjecaja vjetrenjaca na ptice.

Postoji samo manja i veca stetnost, a nuklearne elektrane mislim da cak nisu niti toliko stetne u globalu (vjerojatno bitno manje od termoelektrana), samo zto zbog dramaticnog utjecaja koji radiacija moze imati kad procuri u kolektivnoj svjesti budi negativnije iracinalne reakcije.

Uglavnom, pitanje je ponude i potraznje, nema tu krivde i pravde. Ako se zeli sanjiti problem moguce je:

- naci bolje rjesenje za zbrinjavanje otpada
- naci jednako efikasnu ili efikasniju cistu energiju
- smanjiti potrebe za energijom

Na sve tri razine se radi, ali niti na jednoj nema rjesenja koja bi bila prihvatljiva siroj zajednici, a da u potpunosti (ili cak bitnije) rjesavaju problem.

Kako se zna što je prihvatljivo široj zajednici ako ona nema pravo glasa ?

Na kraju ce problem kao i svaki putda do sada rijesiti ili tehnoloski skok ili nekakav katastrofalni obrat, jer ljudi se nikada ne odricu komocije dok nisu prisiljeni, tj dok im ista silom nije oduzeta.

Tehnološki skok ovdje ima ulogu šutiranja konzerve (problema) dalje niz cestu.

Ako nemaju mogućnost suodlučivanja u društvu, ljudi se pretvaraju u tehnokratski privjesak.

Dakle ili cemo u nekoj hipitetskoj krajnjoj konzekvenci propast zaguseni oneciscenjima i trgnut se kad bude prekasno ili cemo tehnoloski dodatno napredovat i odmaknut se prema drgacijim metodama dobave energije i skladistenja otpada, necemo isfilozofirat niti izmeditirat izlaz iz problema.

Filozofiranje, 'meditiranje' i duhovnost upravo mogu doprinijeti osvještavanju ljudi, formiranju zajednica ravnopravnih i solidarnih članova.
Stručnjaci koji će napraviti tehničko rješenje, donijeti će ga u korist zajednice, a ne nepoznatog naručitelja.

Jer sve je praznina

Ne, nije 'noć u kojoj su sve krave crne', prema kojoj su svi odgovorni jednako, stoga nitko nije odgovoran.

[cestar]

Beljki kaže:

Nema zasto buduci takva drustva ne postoje.

Marinaleda: Utopija na jugu Španjolske

Marinaleda je maleni grad u Andaluziji, na samom jugu Španjolske. Iako i sam zemljopisni položaj ovaj gradić stavlja na listu poželjnih destinacija za život, ono što ga doista čini posebnim jest činjenica da u ovom gradiću nema policije, kriminala, plaće iznose 1200 eura, dok stanarina iznosi svega 15 eura.

O notornim Bušmanima, Pigmejima i amazonskim plemenima da ne govorimo.

[cestar]

Speare Shaker kaže:

Ali je ipak donesena dobra odluka, a svakako bi bilo zanimljivo analizirati što je sve utjecalo na nju. Svakako između ostalog određeno kulturološko okruženje skupa sa svojim poželjnim sustavom vrijednosti koji je u moderno vrijeme puno više pacifistički orjetnirano nego je to bilo u nekoj i ne tako davnoj prošlosti.

Ovo je čovjek koji je spasio Zemlju od uništenja: Da je izvršio naredbu i lansirao nuklearni torpedo, 1962. počeo bi 3. svj. rat

Objava ratnog stanja

Unatoč savjetima vojnog i političkog vrha američki predsjednik John F. Kennedy nije se odlučio na invaziju Kube, nego na pomorsku blokadu otoka. Tako da se u kratko vrijeme u Karipskom moru našla gotovo cijela američka flota s više od 200 brodova. Istovremeno su prema Kubi krenuli sovjetski trgovački brodovi krcati novim raketama. Pratile su ih sovjetske podmornice naoružane nuklearnim raketama.


Na podmornici B-29 kojom je zapovijedao Valentin Grigorijevič Savicki zamjenik mu je bio Vasilij Arhipov. Unatoč tome što je u toj podmornici bio zamjenik kapetana, Arhipov je ujedno bio zapovjednik eskadre od pet podmornica koje su se tada nalazile u Karipskom moru. Budući da se situacija krajnje zaoštrila, na podmornici je objavljeno ratno stanje i posada je u svakom trenutku bila spremna ispaliti nuklearne projektile. No, 11 razarača i nosač aviona iz američke blokadne flote otkrili su podmornicu i htjeli je istjerati na površinu.

Lov na podmornicu

Počela je igra mačke i miša. Rusi su bili u puno goroj poziciji, morali su što prije izroniti da bi napunili baterije pa su morali isključivati dio po dio električne opreme, a i zraka je bilo sve manje. U podmornici je temperatura porasla na 60 stupnjeva Celzijevih, a podmorničari su počeli padati u nesvijest, što zbog visoke temperature, što zbog nedostatka kisika. Situacija se pogoršala kada su Amerikanci u more počeli bacati signalne bombe kojima su podmornicu htjeli istjerati na površinu. U tom trenutku kapetan Savitski izgubio je živce i pomislio da ih Amerikanci žele potopiti dubinskim bombama te da je već počeo nuklearni sukob.

Pridobio posadu

Okupio je svoje časnike i rekao: “Znam da smo izgubljeni, ali ćemo makar otići časno u duhu sovjetske komunističke mornarice” te naredio ispaljivanje nuklearnog torpeda na američku flotu. Ideju je prihvatio i politički komesar podmornice Ivan Semonovič Maslenikov, no treći ključ za ispaljivanje torpeda bio je u rukama Vasilija Arhipova, koji je jedini zadržao razboritost. Njegovu protivljenju da se torpedira Amerikance pridružio se i veći dio posade. Kapetan je ostao usamljen u svojoj odluci i podmornica je izronila pred američke brodove. Amerikanci i Rusi gledali su se par dana dok kriza nije prošla. Umjesto rata postignuto je diplomatsko rješenje, Amerikanci su povukli rakete iz Italije i Turske, a Sovjeti s Kube.

U SSSR-u su Arhipov čin smatrali veleizdajom, ali mu nije suđeno. Do mirovine je zapovijedao podmornicama, da bi na kraju dobio čin kontraadmirala. Umro je 1999. od posljedica radioaktivnog zračenja koje je zadobio tijekom nesreće na podmornici K-19 prema kojoj je poslije snimljen film.

Ne znam kako ti gledaš, ali slična se drama mogla dogoditi i u vrijeme peloponeskih ratova... kakvo kulturološko određenje je moglo odrediti što će se točno dogoditi u onoj klaustrofobičnoj atmosferi ?

Inače nitko ne spori kako su današnji rizici u smislu mogućnosti ubijanja enormnog broja ljudi puno veći nego ranije, ali to je jedna od "čari" tehnološkog razvoja. Nešto dobiješ, a nešto izgubiš, bitno je samo da omjer puno više na strani dobitaka nego gubitaka.

Ti se bavi računanjem tih "dobitaka" i "gubitaka", ja ne bih... kao djeliću radioaktivnog oblaka bi ti ionako bilo svejedno.

[cestar]

Jednostavko kaže:

Sad si me podsjetio na djetinjstvo. Sjećam se kako je onda na mene dubok dojam ostavio jedan strip o Miki Mausu. On dolazi u jedan grad u kome su svi neobično ljubazni, nigdje ni traga kakvom nasilju, prevari i slično. Kasnije je saznao da su razlog tome iznimno represivne mjere čak i prema sitnim prekršajima. Čitajući taj strip već sam onda shvatio da dobro nije nešto što se može iznuditi silom.

I dobro si shvatio... danas su mnogi oduševljeni strogošću Singapura i još nekih zemalja.
Mislim da se Zapad ne bi, zajedno sa prljavom vodom, trebao odreći i svojih postignuća, naprotiv, trebao bi ih dalje razviti, na temelju svoje kulturne baštine koja uključuje i duhovnost.

Također i sa matematičkog aspekta uzimanje grubih brojki ratnih žrtava i primjena klasične statističke metode je pogrešna. Navodno je njegova statistika žrtava iz velikih ratova čak 3 puta manja, a sama metodologija koju je koristio Nassim Nicholas sa surdnicima je uključivala i baš posebno dizajniranu statističku analizu zvanu "Extreme value teory" (odnosi se baš na rijetke, ali ekstremne slučajeve poput WW).

Naizad neka rokne jedna neklearna glava ode čitava ta njegova statistika u tri lipe...

Tako je, Templarski...

[Speare Shaker]

cestar kaže:

Ne znam kako ti gledaš, ali slična se drama mogla dogoditi i u vrijeme peloponeskih ratova... kakvo kulturološko određenje je moglo odrediti što će se točno dogoditi u onoj klaustrofobičnoj atmosferi ?
Ti se bavi računanjem tih "dobitaka" i "gubitaka", ja ne bih... kao djeliću radioaktivnog oblaka bi ti ionako bilo svejedno.

Da, mogla se dogoditi, samo je pitanje sa kojom vjerojatnošću u smislu određenih ishoda.
Kvaka je u tome da je tadašnje kulturološko određenje u svim društvima bilo puno ratobornije nego danas što se jasno vidi i po vremenu koje su ljudi tijekom života provodili u raznim ratovima. Također je i prosječno puno mlađa dob političkih i vojnih prvaka činila svoje jer su mlađi muškarci po definiciji puno više skloniji primjeni agresivnih metoda riješavanja sukoba nego je to prosječno slučaj sa onim zrelijim. Itd.
Ima tu puno faktora u igri.
Da ne spominjem razliku moguće štetu od donošenja takve odluke koja je u moderno vrijeme puno veća pa je logično kako su se takve odluke donosile u prošla vremena na puno ratoborniji način.
Danas jednostavno nije moguće donijeti takvu odluku sa velikom lakoćom upravo zbog mogućih puno većih posljedica pa i zato jer se kompletna moderna kultura protivi takvim scenarijima sa katastrofalnim ishodom, što je lako provjeriti čak i samo po sadržajima iz popularne kulture.
Što se tiče računanja, svi smo u to uključeni, aktivno ili samo pasivno kao promatrači, pa tako i nas dvojica, sviđalo se nama to ili ne.

[Speare Shaker]

cestar kaže:

Marinaleda je maleni grad u Andaluziji, na samom jugu Španjolske. Iako i sam zemljopisni položaj ovaj gradić stavlja na listu poželjnih destinacija za život, ono što ga doista čini posebnim jest činjenica da u ovom gradiću nema policije, kriminala, plaće iznose 1200 eura, dok stanarina iznosi svega 15 eura.

Pa super, ali ja bih rekao da je ovdje poanta u boldanom.
To je maleni grad, ali kvaka je u tome da nije isto postići takvo kulturološko okruženje i odnose u društvu u jednom malenom gradu i na razini države.
Ili još preciznije rečeno, na razini bilo koje države tako nešto jednostavno nije moguće postići, osim ako sam grad nema status (patuljaste) države, ali svi znamo da je to moguće samo u krajnje tolerantnom i prijateljskom okruženju za takav scenarij, što nije posebno čest slučaj.
No, istina je kako mogućnost realizacije ovakvih društvenih odnosa prije svega opet ovisi o obilježjima lokalne kulture, pa tako nije tajna da su kulture imigrantskih država sa puno manje kohezije poput SAD-a, Kanade i slično osjetno interno nasilnije od primjerice čak i naše, gdje je teško očekivati scenarij velikog izbijanja nasilja u uvjetima štrajka policije.

[Speare Shaker]

Beljki kaže:

Ta fuzija stalno samo sto nije i samo sto nece

E da.
Taj je cinizam javnosti u vezi fuzije inače u svojoj knjizi "Fizika budućnosti" spomenuo i Michio Kaku i to na stranici 236.
No, ovaj puta ekipa izgleda misli business o čemu svjedoči i Stellarator iz Max Planck instituta.