paranoična iskustva

[Daracpoparac]

još jedna tema od mene. Još kao klinac sam bio eto tako sramežljiv i znao sam se pred ljudima osjećati odvojeno i manje vrijedno, a to je i dobrim dijelom iz razloga jer su me znali na različitie načine dovodite u neugodne situacije, bilo verbalno bilo fizički, znao sam se bojati određenih ljudi koji bi mi izgledali onak strašno, iako ne bi ni sam tada znao reći zašto, vjerojatno zbog krivih uvjerenja. Prije godinu dana sam imao problema s paranoičnom epizodom u kojoj sam bio uvjeren da me određeni ljudi prate i da mi kontroliraju misli i da me žele nauditi. Trenutno sam na terapiji s lijekovima i bolje mi je, no blagu paranoju još uvijek osjećam. Paranoja je tu nastala ne tolko kolko iz prošlosti kolko od samoga stresa,jer su mi se na faksu počele negativne ozbiljnije stvari događati u životu. Dakle zanima me dal je netko u potpunosti uspio rješiti paranoju?, kako živite s paranojom?, postiji li ikakva alternativa, a da to nisu lijekovi?, meni je stresno biti vani jer se ne mogu u potpunosti opustiti, jedina alternativa koju sam pronašao je jedna udruga u koju bi trebao kreniti. Hvala unaprijed!

[mr-crime]

Osobno smatram autosugestiju najmoćnijim oružjem u borbi protiv tako nečeg, između ostalog ista je i izvor paranoje a klin se klinom izbija. Počni sam sebi govoriti kako to nije istina, i kako su to totalne gluposti. S vremenom će pomoći, koliko brzo, ovisi samo o tebi.Pronađi sport, vježbe ili nešto slično gdje je izražena komponenta samokontrola, kontrola svojih misli i osjećaja i počni vježbati, kroz učenje principa smirivanja u recimo tradicionalnom tai chiju ili aikidu, yogi i sl. naučit ćeš kako pravilno i pravovremeno utjecati na svoje misli.

[Daracpoparac]

mr-crime kaže:

Osobno smatram autosugestiju najmoćnijim oružjem u borbi protiv tako nečeg, između ostalog ista je i izvor paranoje a klin se klinom izbija. Počni sam sebi govoriti kako to nije istina, i kako su to totalne gluposti. S vremenom će pomoći, koliko brzo, ovisi samo o tebi.Pronađi sport, vježbe ili nešto slično gdje je izražena komponenta samokontrola, kontrola svojih misli i osjećaja i počni vježbati, kroz učenje principa smirivanja u recimo tradicionalnom tai chiju ili aikidu, yogi i sl. naučit ćeš kako pravilno i pravovremeno utjecati na svoje misli.

hvala na savjetu, nadam se da će upaliti

[shaolin_fist]

Ne živim s paranojom, paranoja mene živi.

[Daracpoparac]

shaolin_fist kaže:

Ne živim s paranojom, paranoja mene živi.

možeš malo pojasniti što si napisao ?

[shaolin_fist]

Daracpoparac kaže:

možeš malo pojasniti što si napisao ?

Ne želim previše filozofirati.. ali paranoja je propast, uništi te do kraja. Iskreno u nekim trenucima bih rađe bio mrtav nego živio. To ti je kad dopustiš da um tebi kontrolira život umjesto da si ga sam kontroliraš.

[imanuel kant 1]

Jako gadna stvar.Definitivno.Ja lično,da se tako izrazim imam umjereno paranoičan karakter,ali to se više veže za pretjeranu opreznost.
No,jedno vrijeme sam imao paranoidnu seriju,ustvari nzm.da li se to može nazvati paranojom ili samo pogrešnom percepcijom da mi se đavo javlja.Ušao sam previše u te religijske vode,samo sam mislio o paklu,a jedno vrijeme sam pozivao đaovla da mi javi da postoji.Npr.uzmem špil karata,i kažem:Đavole,ako postojiš,učini da izvučem broj deset.I,što je najgore u takvim igrama se često dešavalo na nesreću,da izvučem tu kartu ili nešta slično.Bio sam opterećen time da sam glup i da nemam nijednu (slovima nijednu) poztiivnu osobinu,i onda sam takođe zvao Boga i đavola da se jave,i npr.Ako izvučem karte od 1 do 7 iz špila,tvrdnja je istinita,a ako od 8 do 14,tvrdnja je netačna.Trudio sam se da budu polovične šanse.
Ali to je samo jedna od igara.Često bih rekao npr.kada sam sa drugom osobom u prostoriji:Ako ona u narednih 10 sekundi nešta progovori,glup sam,a ako ne onda nisam.I razne druge igre.

Naravno,ja sam uvjek birao nepovljno po sebe,što po smislu da se osiguram (jer ako se desi nešta za šta su male šanse u korist moje želje i tvrdnje,onda će to značiti da sam ja u pravu),što po sistemu potsvjesne samodestruktivnosti,i pogrešne precepcije.Neke stvari sam pogrešno percepirao,i tek sam nakon nekog vremena retrospekcijom i dubokom analizom uspijevao da uvidim grešeke u određenim perecepcijama.
No,za neke stvari ni danas nisam siguran,da li su se odvile pogrešno ili sam u tom momentu ipak dobio neku "višu poruku".

Srećom,imao sam dosta realizma pa sam se izvukao,a i nikada nisam potpuno padao u to svoje vjerovanje.
Kod tebe je pozitivan korak,što si određene stvari ukapirao,i odmah čim to spoznaš,lakše je.Jesi li bio kod psihologa?

PS:Iako praktično može biti gore,ipak smatam da je sa određene strane povoljnije da si paranoičan prema običnim ljudima,nego da uđeš u primanje nekih "viših poruka",razmišljanja o kataklizmi,mada ovo sa čitanjem misli naroičito zabrinjava.
Drži se,biće bolje.

[zoki89]

mr-crime kaže:

Osobno smatram autosugestiju najmoćnijim oružjem u borbi protiv tako nečeg, između ostalog ista je i izvor paranoje a klin se klinom izbija. Počni sam sebi govoriti kako to nije istina, i kako su to totalne gluposti. S vremenom će pomoći, koliko brzo, ovisi samo o tebi.Pronađi sport, vježbe ili nešto slično gdje je izražena komponenta samokontrola, kontrola svojih misli i osjećaja i počni vježbati, kroz učenje principa smirivanja u recimo tradicionalnom tai chiju ili aikidu, yogi i sl. naučit ćeš kako pravilno i pravovremeno utjecati na svoje misli.

Navedeno može koristiti, ali s autosugestijom se uvijek treba odnosi prema onome što želimo, a ne negiranjem onog što ne želimo. Npr. "npr. svakim se udahom i izdahom osjećam bolje", umjesto "svakim se udahom i izdahom osjećam manje paranoično".

[Daracpoparac]

imanuel kant 1 kaže:

Jako gadna stvar.Definitivno.Ja lično,da se tako izrazim imam umjereno paranoičan karakter,ali to se više veže za pretjeranu opreznost.
No,jedno vrijeme sam imao paranoidnu seriju,ustvari nzm.da li se to može nazvati paranojom ili samo pogrešnom percepcijom da mi se đavo javlja.Ušao sam previše u te religijske vode,samo sam mislio o paklu,a jedno vrijeme sam pozivao đaovla da mi javi da postoji.Npr.uzmem špil karata,i kažem:Đavole,ako postojiš,učini da izvučem broj deset.I,što je najgore u takvim igrama se često dešavalo na nesreću,da izvučem tu kartu ili nešta slično.Bio sam opterećen time da sam glup i da nemam nijednu (slovima nijednu) poztiivnu osobinu,i onda sam takođe zvao Boga i đavola da se jave,i npr.Ako izvučem karte od 1 do 7 iz špila,tvrdnja je istinita,a ako od 8 do 14,tvrdnja je netačna.Trudio sam se da budu polovične šanse.
Ali to je samo jedna od igara.Često bih rekao npr.kada sam sa drugom osobom u prostoriji:Ako ona u narednih 10 sekundi nešta progovori,glup sam,a ako ne onda nisam.I razne druge igre.

Naravno,ja sam uvjek birao nepovljno po sebe,što po smislu da se osiguram (jer ako se desi nešta za šta su male šanse u korist moje želje i tvrdnje,onda će to značiti da sam ja u pravu),što po sistemu potsvjesne samodestruktivnosti,i pogrešne precepcije.Neke stvari sam pogrešno percepirao,i tek sam nakon nekog vremena retrospekcijom i dubokom analizom uspijevao da uvidim grešeke u određenim perecepcijama.
No,za neke stvari ni danas nisam siguran,da li su se odvile pogrešno ili sam u tom momentu ipak dobio neku "višu poruku".

Srećom,imao sam dosta realizma pa sam se izvukao,a i nikada nisam potpuno padao u to svoje vjerovanje.
Kod tebe je pozitivan korak,što si određene stvari ukapirao,i odmah čim to spoznaš,lakše je.Jesi li bio kod psihologa?

PS:Iako praktično može biti gore,ipak smatam da je sa određene strane povoljnije da si paranoičan prema običnim ljudima,nego da uđeš u primanje nekih "viših poruka",razmišljanja o kataklizmi,mada ovo sa čitanjem misli naroičito zabrinjava.
Drži se,biće bolje.

bio sam na psihologijskom testiranju, ali nije mi ništa značajno pomoglo, svakakve misli su mi pale na pamet, tipa da me kriminalci proganjaju i da sam poznajem neke stvari koje većiina ljudi ne zna i da me prisluškuju i da ne smijem nikome ništa reći inače ću ostat bez glave, dakle umislio sam da sam nekakvi prosvjetitelj, iskreno nisam se nikada u životu takvim doživljavao u potpunosti, ali eto spičilo me dobrano, onda sam u jednom trenutku imao hale kad sam zatvorio oči da pa sam vidio nekakve kružnice i tu sam zamislio da smo svi povezani mislima i da se mogu nekako pomoću tih kružnica povezati s ljudima i da oni točno znaju moje misli i onda sam zamislio da pošto imaju to znanje da mi žele nauditi jer sam mislio da znam previše o stvarima o kojima ne bi smio pričati, ma užas. Trebalo mi je uz lijekove dobra dva mjeseca da razlučim u glavi i odvojim realno od nerealnog. Trenutno me piči blaga paranoja dok sam vani i općenito nekakvi strah da bi se nešto loše moglo dogoditi, po mogućnosti gore od paranoje, a nadam se da neće . Mislim da sam se dobrim dijelom u paranoju doveo pretjeranim razmišljanjem o stvarima s jedne strane, s druge strane stres i općenito negativna iskustva koja sam proživljavao , nadam se da ću se izvuć žive glave Psihijatrica me samo kljuka s tabletama i ništ mi posebno ne govori, razmišljam da ju promjenim, mogu razumjeti da ima puno pacijenata, a trebala bi me barem doenkle ohrabljivati , ovako lako mogu zabrijati ponovno nešto :S

[Daracpoparac]

shaolin_fist kaže:

Ne želim previše filozofirati.. ali paranoja je propast, uništi te do kraja. Iskreno u nekim trenucima bih rađe bio mrtav nego živio. To ti je kad dopustiš da um tebi kontrolira život umjesto da si ga sam kontroliraš.

Znam, ja se isto tako osjećam, kada jednom izgubiš kontrolu nad umom, život jednostavno nije isti , izgubi se ljepota i nastane strah, ali evo ovo je forum pa možeš slobodno reć što želiš, cilj je da pomažemo jedni drugima