Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.04.2014., 16:08   #701
Osjecam se kao zadnje govno, sram me vise među ljude ici, posto ce uvijek netko potegnuti temu posla i kako jos ne radim, a da ne govorim kako bez novca ne mozes nista, jos je sada neko sugavo vrijeme pa ne mogu niti van, to je jedina stvar koja mi je znala dici raspolozenje, kada se ispucam vani na svjezem zraku.
Jakov86 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 16:27   #702
Ma, zašto bi se sramio, pa samo u RH nas ima gotovo 500 tisuća. Neka se srame oni koji su doveli i još uvjek dovode do takve situacije.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 16:39   #703
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Ma, zašto bi se sramio, pa samo u RH nas ima gotovo 500 tisuća. Neka se srame oni koji su doveli i još uvjek dovode do takve situacije.
zato što unatoč hrpi nezaposlenih ima onih koji su zaposleni i kojima je dobro i hoćeš nećeš počinješ vuči paralele zašto su oni uspjeli, a ja ne, zar sam ja nesposoban. pred neki dan mama je pričala o svojoj kolegici koja ne samo da zarađuje duplo, nego ima djecu koja su uspjela u životu. nije to rekla s namjerom da me povrijedi, kod nje imam podršku, ali ja sam se osjetila ko zadnje govno. nisam uspjela naći posao, živim s roditeljima i nema nade da se u dogledno vrijeme situacija promijeni. znam da se ne treba uspoređivati s drugima, da od toga nemaš ništa, ali neke stvari ne možeš kontrolirati. znaš kako stvari stoje u teoriji, znaš da nisi kriv, da je drugima gore, ali opet kako ići protiv onog što osjećaš s obzirom da ne možeš to kontrolirati.
toby5 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 16:44   #704
Uspjeh je relativna stvar, i naravno , pitanje je koliko je netko zadovoljan sa svojim poslom.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 16:45   #705
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Ma, zašto bi se sramio, pa samo u RH nas ima gotovo 500 tisuća. Neka se srame oni koji su doveli i još uvjek dovode do takve situacije.
to je mozda tako, ali svi u mom okruzenju s kojima sam vise ili manje dobar rade , par njih studira ali i oni povremeno rade preko studenski ugovora, ja sam jedini koji je nezaposlena
Jakov86 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 18:19   #706
Quote:
toby5 kaže: Pogledaj post
osjećam se loše. prošlo je dvije godine od diplome i nisam uspjela naći posao u struci, čak ni za 1600 kuna. više nemam nade. postala sam svjesna da ni neću naći posao jer u prosvjeti za što sam se školovala trebaš imati veze da bi se zaposlio. rezultat gubitka nade je što unazad dva tjedna imam problema sa spavanjem, znam ležati u krevetu 10 sati, a spavam 2. iduči dan sam ko zombi, nemam volje za ničim.
znam da nisam u najlošijoj mogućoj situaciji s obzirom da nemam djece, da radim sezonski, živim s roditeljima i nemam financijskih problema, ali unatoč tome ili baš zbog toga loše sam, osjećam težinu u prsima i glavom mi lete misli što me koći da normalno zaspim. nisam depresivna jer iako osjećam umor nastojim obaviti obveze, druženja s prijateljima. no ne znam šta napraviti. svjesna sam da tako više ne ide, da nešto moram promjeniti, vrijeme prolazi, moj život stoji i iako pokušavam gledati pozitivno, tješit se da je drugima tako (samo na ovom forumu su mnogi kojima je 100 puta teže), ali ništa mi ne pomaže. ovdje nema budućnosti, a za otići van treba hrabrosti, volje što ja nemam jer usprkos svemu željela bih živjeti ovdje gdje imam obitelj, prijatelje.
Tužan post, slažem se, potpuno razumijem, u istoj sam situaciji. ostaviti sve koje volim i otici van...ne znam bas.
torbica1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 18:23   #707
Nije dobro da mladi odlaze van, treba biti jači u borbi protiv korupcije, i glasniji, pa treba ići u prosvjede, ako su u Španjolskoj se digli, kaj se čeka tu? Slični smo puno sa Španjolcima, mislim da bi mogli povući paralelu.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 19:12   #708
Ja već više od 3 godine nisam imao posao. Bio sam na par razgovora gdje su mi rekli da sam "prekvalificiran" jer trenutačno idem na fakultet. Ne znam koliko sam molbi poslao niti mi se broji (previše, sve u svemu), a i nedostatak iskustva isot ne pomaže baš. To je ona fora, kao nemaš iskustva, ali i ne možeš imati ako te netko ne zaposli :P

Uglavnom...osjećam se jako loše. Dapače, osjećam se totlno beskorisno bez obzira što idem na faks. Užasan osjećaj. Sada sam kod staraca ali sam im na grbači i to mi se ne sviđa nimalo. A i brinem se za budućnost koje izgleda nema u ovoj državi. Ne želim imati obitelj i ne moći im priuštiti ono što žele, i ponuditi im što trebaju.
Juneborn is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2014., 08:18   #709
jebeno jadno, ali budući da živim u gradu u kojem ima nešto sitno podrške za depresivne, nekako se izvlačiim, ali svejedno mi je preteško, najviše zbog toga jer sam u teškoj depri, a nikad nisam imao viziju šta bi trebao i volio raditi tak da me to saznanje još dodatno potkopava pod zemlju
Daracpoparac is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.04.2014., 22:51   #710
Quote:
michelle_28 kaže: Pogledaj post
Znam kako ti je, i točno znam kako se osjećaš. I ja sam bila nezaposlena, psihički sam već propala, znala sam plakat bez razloga u bilo koje doba dana. Bila sam živčana na sve oko sebe i osjećala sam da nitko ne razumije što proživljavam. Stalno sam bila spojena na internet i pratila sve nove poslove. Slala sam dnevno po 2-3 molbe, nisam birala. I nitko živ se nije javljao. To me ubijalo. Nisam imala volje za dić se iz kreveta, jesti, razgovarat, ić na kave ( ono , s čim da plačam kavu )..... I onda jednog jutra, poziv za razgovor za posao. Na taj razgovor sam išla tako jadna-mislila sam..a čemu kad je namješten kao i stotinu prije njih. Idem samo radi formalnosti. Došla sam tamo, obavila testiranje i razgovor s poslodavcem. Na putu do doma, otišla sam u crkvu, plakala u crkvi ( ljudi me čudno gledali ) i rekla: Isuse, Josipe ja nemam više snage. Nemam. Na Vama je da mi sada pomognete. Kad sam izašla iz crkve, zazvono je mobitel. Poslodava javlja da sam primljena. Nasred ceste počela sam plakat. To je bilo čudo, jer se za tu poziciju prijavilo 940 ljudi. A ja nemam veze, ni ništa. Želim ti reći....ne odustaj, ne posustaj..Znam da je teško, i da nemaš volje ni za što. NI ustat iz kreveta. Meni se već gadilo otvorit stranice i tražit posao....Bila sam na dnu. Moli se ..vjeruj ...i jedno jutro će i tebi zazvonit telefon. Sretno.

bravo Michelle ,drago mi je bilo ovo pročitati
I sama ovako riješavam stvari ,, riješite to kako znate ,ja sama ništa ne mogu ,, .....bog takvu žarku želju ne može odbiti ,molitvu iz dna duše ,iz dna srca ...
moj život moj i is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.04.2014., 20:04   #711
Quote:
toby5 kaže: Pogledaj post
.... loše sam, osjećam težinu u prsima i glavom mi lete misli što me koći da normalno zaspim. nisam depresivna jer iako osjećam umor nastojim obaviti obveze, druženja s prijateljima. no ne znam šta napraviti. svjesna sam da tako više ne ide, da nešto moram promjeniti, vrijeme prolazi, moj život stoji ....
Točno se sjećam tog odvratnog osjećaja, ko da je jučer bilo. I ja sam imala problema sa spavanjem, spavala bih možda 3 sata, bez obzira na sve fizičke aktivnosti kojima bih se bavila. I onda je fora bila u tome da sam bila i fizički umorna uz već psihički, a spavati svejedno nisam mogla I tako prolaze tjedni, mjeseci.. Imaš osjećaj ko da si zaleđen u kinu. Vrte se kadrovi ti samo stojiš promatraš, prolazi vrijeme, odu stari ljudi i dođu novi u dvoranu, oko tebe je muving al ti si i dalje na istom mjestu. Ne znaš više kaj bi sam sa sobom.
I taman se pomirila s tim da nema posla i odlučila opet upisat faks, kad eto ti poziv na razgovor, za što sam poslala molbu prije više od godine dana Još odem na taj razgovor skroz ležerno, kao usputno u stilu "ionak me ne budu ni uzeli, a ionak ih ni ne trebam, imam drugi plan" i onda se ko za vraga odluče za mene. Murphijev zakon, naravno.

I onda dolazim do ovoga:
Quote:
KrystiBarcelona kaže: Pogledaj post
Ja radim,a nikad se gore nisam osjećala.Ubija me taj rad.
Fizički i psihički sam propala od kad radim.Mrzi me da šljakam.
Da je to neka lova,već se moraš dizat u 6 ujutro za sitniš,jer kad platiš najam,
,režije,hranu,što ti ostaje..U biti radim da bih mogla ić na posao koji mrzim.
Poslovi koji se prosječnom čovjeku nude su loše plaćeni,dosadni i naporni,pa čemu se onda veselit.
Točno to, napokon dočekala neki posao, i onda se za par mjeseci slegne prvotni polet (nešto tipa kao kad prođe ono vrijeme zaljubljenosti lol) i skužim da životarim na poslu koji ne ispunjava, nema nikakvu budućnost, i provodim pola dana s ljudima koje organski nemrem smislit. Najbolji dio posla mi je gablec i kad idem doma. Na mahove mi se burza uopće ne čini tako loša
Al to je nažalost tako, što bi se reklo trava je uvijek zelenija na drugoj strani.. Nije da ima nešto zelenoga u (dugoročnoj) nezaposlenosti i to definitivno ubija u pojam, al nije ni to smak svijeta. Pogotovo mladim ljudima koji nemaju djece, kredita, žive s roditeljima. Ljudi moji imat ćemo prilike raditi do 65. godine (ako ne i više). To je, za mene, još jebenih 40 godina!! 40! Kad mi je to došlo iz dupeta u glavu jeza me prošla
Pa možda sam ipak trebala izabrat faks umjesto posla
korpus.delikti is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.04.2014., 20:13   #712
Quote:
korpus.delikti kaže: Pogledaj post
Točno to, napokon dočekala neki posao, i onda se za par mjeseci slegne prvotni polet (nešto tipa kao kad prođe ono vrijeme zaljubljenosti lol) i skužim da životarim na poslu koji ne ispunjava, nema nikakvu budućnost, i provodim pola dana s ljudima koje organski nemrem smislit. Najbolji dio posla mi je gablec i kad idem doma. Na mahove mi se burza uopće ne čini tako loša
Točno tako sam se osjećala kad sam radila, ali sada kad ne radim opet osjećam jad i beznađe.. uvijek obrnuto
torbica1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2014., 00:39   #713
ma problem kod mene nije toliko nezaposlenost nego bezperspektivnost. da objasnim. iduči tjedan počinjem sezonski raditi i ja se već sad bojim kako ću ja to izdržati ako me pere nesanica. posao nije loš iako poslije godina sezona što ga radim mi ga je dosta. mogla bih tu nabrojati hrpu razloga, ali ne želim jer nisam nezahvalna. kod mene nije problem da nemam novca nego što ne vidim izlaza od života koji živim-obavim sezonu sa istim ljudima, istim problemima, onda pola godine na birou sa hrpom molbi i odbijenica. nemam nade da će se nešto promjeniti jer sam završila za profesora i tu nema posla, nemaš ni prilike za razgovor, samo ti dođe odbijenica na kućnu adresu. u zadnje vrijeme praktički ni nema natječaja. želim konačno živjeti, ne želim posao sa tri smjene i sa rokom isteka, želim raditi posao koji volim, želim nekakvu rutinu, osamostalit se, naći nekoga jer u sadašnjem stanju ne mogu imati nikoga. vratila sam se sa pića s prijateljicama i bilo je lijepo, ali koliko ti zaista može biti lijepo ako ti osjećaš tjeskobu i pitaš se da li ću ovu noć zaspati. nisam im rekla šta mi je, razumjele bi me, nisu ni one u punom boljem položaju, ali nisam im ništa rekla jer tako i tako sam na glasu kao ona pesimistična; kad te tako nešto mući, ne možeš glumiti, možeš se truditi, ali čovjek osjeti kako dišeš. uglavnom, mrzim osobu u koju sam se pretvorila i ne znam kako to promjeniti. zapravo znam, trebala bih uzgojiti velika muda i otići van.
toby5 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2014., 10:50   #714
To što kažeš Toby,treba imat muda za otić van.Ne znam jel itko od nezaposlenih priznao da su u biti kukavice,lijeni,ne smatraju se sposobnim za otić van,razmaženi,ne mogu se odvojit od mamice iako su odrasli itd.Što je normalno,al nitko to ne želi priznat.Ono nitko nije gubitnik i jadnik.Ma neee,uopće,sve sami snalažljivi ljudi,na koje je eto netko bacio urok,pa im zato ništa ne ide od ruke.

Inače,jeste se zapitali što bi bili da su naši roditelji imali više djece,u prosjeku
4 komada?Pošto se desetlječima promiče povećanje nataliteta,a ni sa ovako malim brojem stanovnika nema posla za sve.Što bi bilo da nas ima ne znam 8 milijuna,pa bili bi još veći bijednici i siromasi,pošto nema posla ni za ovoliko malo koliko nas ima.Bili bi ko oni jadni arapi,što se razmnožavaju i dan danas ko zečevi,a tko će svu tu rulju zaposlit.Pogotovo u današnje vrijeme,kad tehnologija svima uzima posao.
KrystiBarcelona is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2014., 11:19   #715
Quote:
bijela-maca kaže: Pogledaj post
Vise od god. i pol dana trazim novi posao. Zadnji sto sam radila je bio dobar, u administraciji...Ali je bio takav da je trajao 8 mj. na ugovor i onda ljeti dodje neki ucenik da stazira pa onda opet novi radnik. Dakle, vecinom je taj ugovor bio neobnovljiv na tom mjestu gdje sam radila.


Zivim u Kanadi i imam zavrsen faks (SOCIJALNE NAUKE), ali ipak trazim ovako dugo novi posao posle ovog koji sam nasla nakon 6 mj. poslije skole.

(
tvoj slučaj nikako ne spada u slučajeve ljudi koji ne mogu nać posao u HR, prije svega jer ovdje treba dobra veza da bi dobio posao, čak ni preporuka nekkoga ne jamči dobitak posla.
Situacija u Kanadi nije kao i u HR.

Quote:
Moraxella kaže: Pogledaj post
Lako bit nezaposlen kad te ima tko uzdržavat? Da ste vi stvarno gladni i bez krova nad glavom ne bi toliko birkali.
Ne kažem ja naravno da svi moraju radit ono što ne žele, ali trebale bi postojat dvije kategorije nezaposlenih ljudi, prva oni koji stvarno trebaju posao da bi preživjeli i radili bi svašta a druga kategorija poput vas koje uzdržavaju roditelji itd.
to i ja velim al se onda mnogi osjećaju prozvanima kao mamimi i tatini sinovi/kćeri...
kad živiš odvojeno i sam plaćaš račune niej isto kao kad si pod krovom staraca i 80% plaće ti ide na osobne užitke i provode...

Quote:
KrystiBarcelona kaže: Pogledaj post
To što kažeš Toby,treba imat muda za otić van.Ne znam jel itko od nezaposlenih priznao da su u biti kukavice,lijeni,ne smatraju se sposobnim za otić van,razmaženi,ne mogu se odvojit od mamice iako su odrasli itd.Što je normalno,al nitko to ne želi priznat.Ono nitko nije gubitnik i jadnik.Ma neee,uopće,sve sami snalažljivi ljudi,na koje je eto netko bacio urok,pa im zato ništa ne ide od ruke.

kakva fuckin muda???
ja koji imam dijete bi odma otiša vanka - bar na 3 mjeseca...ali opet ne možeš uzet kofet i otić jer nemam kod koga (ni poznanstvo ni vezu)...tako da ne razumijem one koji maju kod koga otić al opet važu jer ne žele ostavit ženu i dijete dok se on muči vani - valjda sumnja da bi žena našla zamjenskog muža jer ne kontam da on radije ovdje živi na socijali ili minimalcu, dok bi vani za 3 mjeseca zaradio koliko ovdje za 1 godinu!!!!
__________________
američka serija "Ancient aliens" prikazuje ljudsku civilizaciju u povijesti na puno realniji način od sekte zvana Crkva - preporuka za pogledati!!!
lampion is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2014., 13:58   #716
Quote:
lampion kaže: Pogledaj post


kakva fuckin muda???
ja koji imam dijete bi odma otiša vanka - bar na 3 mjeseca...ali opet ne možeš uzet kofet i otić jer nemam kod koga (ni poznanstvo ni vezu)...tako da ne razumijem one koji maju kod koga otić al opet važu jer ne žele ostavit ženu i dijete dok se on muči vani - valjda sumnja da bi žena našla zamjenskog muža jer ne kontam da on radije ovdje živi na socijali ili minimalcu, dok bi vani za 3 mjeseca zaradio koliko ovdje za 1 godinu!!!!
Ma mislim na one koji imaju nekog koji ih zove da dođu radit,pa se smatraju nesposobnima ili su lijeni,jer se vani treba naradit,ali to neće direktno reći naravno.Čak ni na forumu.A uz to nemaju ni ženu,ni muža,a ni djecu.A najžešće mi je kad netko izjavi,kao teško mi je otić i ostavit dečka
Ono,dečko ko dečko,daj odrasti više.
KrystiBarcelona is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2014., 09:12   #717
Quote:
Juneborn kaže: Pogledaj post
Ja već više od 3 godine nisam imao posao. Bio sam na par razgovora gdje su mi rekli da sam "prekvalificiran" jer trenutačno idem na fakultet. Ne znam koliko sam molbi poslao niti mi se broji (previše, sve u svemu), a i nedostatak iskustva isot ne pomaže baš. To je ona fora, kao nemaš iskustva, ali i ne možeš imati ako te netko ne zaposli :P

Uglavnom...osjećam se jako loše. Dapače, osjećam se totlno beskorisno bez obzira što idem na faks. Užasan osjećaj. Sada sam kod staraca ali sam im na grbači i to mi se ne sviđa nimalo. A i brinem se za budućnost koje izgleda nema u ovoj državi. Ne želim imati obitelj i ne moći im priuštiti ono što žele, i ponuditi im što trebaju.
Žalosno je da je popriličan broj poslodavaca u Hrvatskoj uskratio mogućnost za priliku mnogim mladim ljudima. To zapravo vodi do toga da je u poslodavačkim krugovima postalo i poželjno, i općeprihvatljivo to nedavanje prilike.

Pa, da samo daju priliku kada bi se to moglo pola radnog vremena, pa bi bilo i manje plaćeno, ali ne.

Ima nešto poslodavaca koji daju priliku, ali do njih je teško doći, i opet i tu iskustvo ima prednost.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.04.2014., 12:08   #718
Osjećam se loše i izgubljeno. Radim fiktivno u obiteljskoj firmi, a zapravo me uzdržavaju roditelji. Unatoč Vssu i hrpi certifikata, nikad nisam uspjela doći do ikakvog radnog mjesta. Otvorila sam firmu prošle godine i nisam zaradila ni 1 kunu putem nje.
Željela sam nešto postići, a na sve strane su me odbijali. Toliko da se više nemam snage boriti, iskreno. Upala sam u baš depresiju i nemam volje za ničim. Po čitave dane smišljam što ću raditi i od čega ću zaraditi barem neki sitniš, ali sve zahtjeva neke uloge, a ja sam izgubila hrpu novaca sa tom svojom idiotskom firmom i ne želim opet gubiti. Zapravo se užasno bojim pokušati nešto novo, a do nikakvog radnog mjesta ne mogu doći.

imam i dečka sličnog sebi s kojim bi trebala imati ozbiljnu vezu, jer sam već u nekim godinama, a nemam ništa.
Najpametnije što sam smislila i što se nadam da mi ne bi bila opet propast je -slastičarnica, ali to je potrebno strašno puno i rada, a i dosta uloga,pa se opet bojim da se ne bi zajebala kao i prvi put.
Po čitave dane smišljam što da radim, jer me sram živjeti na račun roditelja u tridesetima, ali iskreno, slabo mi tko daje potporu i slabo mi tko ulijeva volju, a toliko sam se zajebala s prvim poslom da se užaaasno bojim novog neuspjeha
plavala is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.05.2014., 12:32   #719
Šta ima novog?
Kako ispunjavate vrijeme vi koji nemate obaveze vezane uz obitelj? Ja se sama sebi divim kako još nisam završila na psihijatriji. Sve, sve mogu podnijeti, ali ovu prazninu i dosadu...
Pun klinac više mi je šetanja po parku, razgledavanja izloga, kuhanja, interneta, pilatesa.. Što da radim više???

Edit: plavala, ja se uopće više ne bojim neuspjeha. Ne bojim se ničega. Samo želim nekakav pomak, jebenu šansu za nešto, pa makar i za neuspjeh.
__________________
I don't wanna claim that I'm special
Noomi is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.05.2014., 12:59   #720
Quote:
Noomi kaže: Pogledaj post
Šta ima novog?
Kako ispunjavate vrijeme vi koji nemate obaveze vezane uz obitelj? Ja se sama sebi divim kako još nisam završila na psihijatriji. Sve, sve mogu podnijeti, ali ovu prazninu i dosadu...
Pun klinac više mi je šetanja po parku, razgledavanja izloga, kuhanja, interneta, pilatesa.. Što da radim više???

Edit: plavala, ja se uopće više ne bojim neuspjeha. Ne bojim se ničega. Samo želim nekakav pomak, jebenu šansu za nešto, pa makar i za neuspjeh.
Novoga ! Evo , upravo moram braniti vašu "kastu" na politici !

https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...&postcount=280

Jer neki ovo pišu :

Quote:
Originally Posted by STmateo View Post
Koliko od ovih 350,000 "nezaposlenih" je razmisljalo o tome da se skupi i ode ca radit u inozemstvo? Teske poslove, koje ne zele svi radit?
Jako malo njih, jer ne zele posal di treba radit, oni bi posal da im je blizu mista di zive, da se ne radi fizicki, da nema velike odgovornosti, itd... TAKVIH poslova nema, tj. ima, ali nece ih sigurno dat nekom balkanskom neradniku.

Koliko vas bi islo rait u Njemacku, Canadu, Dubai... ? Ne bi bas puno, da dodjete na 45C u dubaiu i da vam daju lopatu u ruke... bolje stat doma, ujutro na kavicu, s novinama u ruci komentirat kako je drzava ukurcu i kako vama treba DATI posal...

Jos ste vi sritni sta ovaj šljam politicki treba vasih 350000 glasova, inace da dodje neko pametan na vlast ukinili bi i to sta vam daju, tj. sto uzimate od nas koji zaradjujemo... i onda bi vas bilo puno manje od 350000, jer vam se ne bi isplatilo i prisililo bi vas se da nadjete posal i RADITE!
Znači da moraš biti radosna jer bolje je da je i dosadno nego da je mučno i naporno: http://www.slobodnadalmacija.hr/Svij...8/Default.aspx

premijer viktor orban najavljuje novu radnu politiku, a oporba to naziva staljinističkim metodama
Mađarska uvodi ‘logore’ za nezaposlene


Neki bi ljudi najviše volili da nezaposleni ovako rješavaju svoj status: http://www.slobodnadalmacija.hr/Lini...1/Default.aspx

Svoje teško životno iskustvo, njegovanje starih, nemoćnih i teško bolesnih Talijana radi prehranjivanja obitelji, autorica knjige stopila je s gorkim pričama 13 naših “gastarbajterica“, što je svojevrsna oda hrabrim ženama Hrvatske koje rade preko granice, često i same bolesne, gladne, izrabljivane, pa i zlostavljane.

Zadnje uređivanje krena : 05.05.2014. at 13:46.
krena is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:32.