Jeste li zaboravili prvu ljubav?

[tabu82]

Nisam zaboravio ni prvu igricu na kompu (falcon patrol FTW), a kamoli prvu ljubav.

[gg sitna]

Ne,imala bi zdravstvenih problema da jesam.
Ali mi je to taaako nevazno i bezveze sada,ama bas nista me ne veze za njega.
Ne razumijem ove koji zive u sjecanjima.
Nisam taj tip.
Idemo dalje,bez repova,cisto i free.

[Carica Hrdalo]

Jesam i nije mi prvo ljubavno/seksualno iskustvo uopce bilo tak extra i stvarno ne razumijem zasto neki non-stop zive u idealiziranjima i u proslosti... sadasnje partnere usporedjuju s prijasnjima ili prvim/prvom, kad su i oni bili something completely different... meni je to samo fest bubano

[Natashinka2]

Moja prva ljubav je trajala 2,5 god i bila mi je u svemu prva

Nisam ga zaboravila, imam ga i na FB, povremeno se čujemo.

Apsolutno nikakav osjećaj za njega nemam. Nikad ne razmišljam o njemu. Čak ne pamtim skoro ništa iz te veze, nikakve detalje...

Par puta smo se sticajem okolnosti našli u istom društvu i komunicirali smo kao kakvi stari prijatelji. Kao da nikad ništa među nama nije ni postojalo...

[klaa]

jesam trebalo mi je, ali zaista je prošlost. Nema više klecanja koljena kad se sretnemo.

[Emotivna Luda]

nisam i čini se da nikad nećuuuuuuuuuuuuuuu

[khal gogo]

sadly, i never forget a thing.

[wisternoff]

Uvijek pomislim da jesam, i da sam napokon ostavio sve to iza sebe. I onda ju vidim na ulici... ali, za razliku od prošlih susreta, ovaj puta mi samo uzdrma temelje koje sam bezbroj puta obnavljao zbog nje.

Ali uvijek pokušam ono što svaki mudar i pametan čovjek u takvoj situaciji napravi - pokušam naučiti najviše što mogu. I naučio sam, itekako sam naučio

No ono što me nekad noću kopka je pomisao da je ona jedina koju sam uistinu volio.

[nemouzagrebu]

Baš si ovih dana razmišljam o prvoj baš velikoj ljubavi koju sam imao, nije bila u skroz mladim danima, tek oko sredine 20-ih, tako divna djevojka, zabavna, duhovita, pametna, golemi komad. Jedino što me je gotovo od početka, pa sve do kraja, i onda još dugo nakon tog kraja, tretirala kao zadnje smeće

A pričala mi je o golemoj ljubavi, imala tako puno tih izjava, sve najbolje u riječima, no kad je bilo u pitanju samo njezino ponašanje, tu me je uvijek obezvrijeđivala. I to je onda i pojačalo sve efekt gubitka kada se sve raspalo, jer fakat mi je bilo teško da me samo bacila, i stvarno prvom prilikom se prebacila na potragu za novim dečkom. A ja zaljubljen, zaluđen, hvatao se za lijepe stvari koje mi je pričala, pa tako mi je falila, ma nije mi bilo važno ni to što me tretira kao smeće, samo da ju još malo osjetim u svojoj blizini.

S vremenom mi se ohladila glava, i skužio sam kako joj stvarno ništa nisam značio. Čak sam ju prije nekoliko dana sreo na ulici, i dalje ima taj neki odvratni pogled koji je bio valjda rezerviran samo za mene. Ranije sam se plašio da će mi biti teško u njezinom prisustvu ako se ikada opet dogodio, no zapravo uopće nije...jedino što sam htio je samo da se makne od mene.

I ne, nisam zaboravio tu veliku ljubav, pamtim taj osjećaj kako mi je lijepo bilo dok je trajalo(u kratkom kratkom dijelu dok je još bilo dobro ), pamtim kako je bilo nadati joj se, veseliti joj se, pamtim što je to meni sve tada značilo. I to mi je čak lijepa uspomena. No imam i realni pogled na sve to, znam kako to sve nije ništa vrijedilo u globalu. Tak mi je svejedno i što to njoj nije nešto značilo, ma i da me samo iskorištavala, i što je odvratno završilo, ipak ću si sačuvati uspomenu na slatke dijelove.

[Zorée]

zaboravila sam sve ljubavi, i prvu i zadnju

njega sam jučer srela, zorom, primjetih da je ljepši nego ikada, al ništa ne osjetih

[haram]

Možda kad umrem.

[HommeFatale]

vecina mjesa zaboraviti i preboljeti. ja se sjetim nekih trenutaka, samim time i osobe s kojom sam ih prozivio/dozivio, ali to ne znaci da me stegne oko srca. . .

[MyBurden]

eleuthera kaže:

Kod mene je slučaj da je svaka zaljubljenost popraćena osjećajem i leptirićima, tako da rva zaljubljenost ne odskače po tome, pretjerano.

No, sjećam se prve opsesije, dečka iz razreda kojem sam previše puta dnevno prolazila pored kuće i njegove mame koja je kad sam ga nazvala na kućni i šutila u slušalicu, taman prije nego sam poklopila rekla "x jesi to opet ti".

Pa da ne razlikujem previše prvu ljubav i one koje su došle poslije. Nisam zaboravila, ali ne držim "prvu ljubav" na nekom posebnom mjestu u mom srcu.

Znači nisam jedina koja je nazivala na kućni i šutila u slušalicu, njegovoj mami... Sad kad se sjetim oblije me sram, ali tješi me da su to radili tisuću njih prije i poslije mene, nadam se..radila bih ja to i danas, ali ipak imam više samokontrole i razuma.

[MarlenaM]

Prva prava ljubav ...hmmm...bila je davno, rane tinjedjerske godine..vise ju pamtim po otkrivanju meni do tada posve novih emocija,,ekstremnih, koje su me istovremeno plasile i magicno privlacile..ono..mogu lagat, krast, varat..ubit za njega ako treba..mogu mu biti sve sto zeli, treba, sve sto hoce..ugl.miks zestokih emocija, suludih..koje sam tada po prvi puta otkrila u sebi..bilo je to tada magicno, neponovljivo iskustvo kojeg se rado sjecam sa nostalgijom i ponekad pozelim voljeti opet tako..ali sumnjam da cu ikada..a i s godinama iskustva uvidjam da je i bolje tako..ljustura je egoisticnija ali ipak sigurnija varijanta. Cuva od dubokih oziljaka kojih ionako imam previse, novi mi zaista ne trebaju

[brif]

misliš onu prije četri destljeća, ili već pet, brzo zaboravljam ali zato drugi pamte

[lexi3]

Jesam vec odavno

Vise me nista ne veze za njega, nikakvi osjecaji ni trnci kada ga vidim.

[BrianJohnson]

Nisam je zaboravio. Zvala se Anja i bila je prva cura koja mi je zavrtila glavom. Davno je to bilo.

[M. Laševska]

ne. nikada ni neću.
s vremenom, sjećanje na njega jednostavno je postalo dio mene kao i svi moji ostali rituali koje nagonski, ne razmišljajući prizivam te i sprovodim.
jeste, bio je prva ali na neki način i prava ljubav. sve lijepo, svi oni sjajem okupani, bezbrižni dani vezani su uz njega.
prošlo je otad 15 godina, ali za mene kao da je to vrijeme nestalo u treptaju oka. u međvremenu sreli smo se par puta spuštenih pogleda. vjerojatno zbog onog lijepog koje nismo htjeli narušiti surovom realnošću.
15 godina, a još uvijek u detalj znam svaku crtu njegova ožiljka na prstu, jednog krivo izraslog zuba, osmjeha, pokušavanja da ispadne strašno verbalno prost jer je mislio da cure to ne znaju i tako
da, jednom sam voljela d. iz đ., a sada volim uspomenu na njega i drago mi je da nekom drugom crta drveće po zidu samo da usreći jer on je oduvijek bio takav prostorija se radovala njegovom dolasku

totalno čizi

no, svatko nov koga život unese je drugačiji i vrijedan. isto kao i sa ljubavlju koju stvaramo, činimo zajedno

[bela85]

da sto je bilo,bilo je..treba ici dalje..

[Orcisus]

Nisam. Nisam zaboravila nikog koga sam voljela. Sve su to bili okej ljudi, više manje, i svima im želim dobro, a neke od njih i dalje volim, kao osobe, i osjećam prema svima neku dragost, s nekima sam i prijateljica... Isto je tako i s prvom ljubavi, ali ne bih više bila s njom.