Roditelji - žrtve škole

[zvrnda]

Dragi moji roditelji! Otvaram ovu temu za sve one koji posvecuju svoje vrijeme djeci da napišu domacu zadacu, da nauce gradivo, da idu spremni u školu. I sve bi to bilo lijepo i pohvalno kad bi vidjeli rezultate tog svog mukotrpnog objašnjavanja i rada. Prenesite svoja iskustva, pozitivna i negativna.
Ja, konkretno, imam sina u 5. i kcer u 2. razredu osnovne škole. I malenog od 18 mjeseci. Uzela sam porodiljni od tri godine i to ponajviše radi ovo dvoje starijih, što je žalosno i sramotno, ali je tako.
Sa mojim petašem radim od njegovog prvog razreda. Pišem mu skripte iz zamalo svih predmeta. Ucim svirati pjesmice da bi on to brže naucio. Reci cete da je lijen, što je tocno, ali što da radim? Da ga prepustim samome sebi, da završi osnovnu školu sa trojkom i da ga upišem u neku xy školu sa kojom nece moci na faxs? Što ce raditi u životu? Mislim, vec znamo da je lijen. Kako da mu pomognem?
Malena je slicna prica, ali ona me boli još i više jer je cura. Za razliku od njega, ona nije kompletna ljencina. Sve ce raditi samo da ne uci! Ipak, kad je uspijem nagovoriti da konacno sjedne za knjigu, ona uci, nauci i sutra...zaboravi. Ispit iz prirode 2, matematike 2..., a ja se pokidam dok joj to ne utuvim! Toliko me sve skupa pocelo pogadjati, da evo, tražim od vas da me savjetujete. Dvoje uvijek zna više od jednoga!

[sun.shine]

Moja je mama jednom rekla "Blaženi Englezi i njihovi internati!"

Nemam pojma kako te savjetovati, ali kad čujem koliko neki roditelji troše vremena na dječju školu, pisanje lektira djeci, učenje s njima... pitam se čemu to?

Mislim, zar zbilja svi trebaju ići u gimnaziju i na fakultet? Je li zbilja uspjeh ako ti dijete diplomira uz stotine sati instrukcija i tisuće sati tvoje muke?

Jednostavno, nismo svi za sve... Evo, primjerice ja sigurno nisam za ritmičku gimnastiku, niti sam talentirana niti me zanima. Da su moji roditelji plaćali najbolje trenere i nadgledali me i vukli na treninge, sigurno bih i postigla neki uspjeh, nastupala na školskoj priredbi ili tako nešto, ali sigurno ne bih osvojila kakvu medalju ni proslavila se. Pitanje je onda, čemu to?

P. S. Mislim da roditelji nisu žrtve škole nego svoje djece ili sami sebe.

[BlackLotus]

sun.shine kaže:

Nemam pojma kako te savjetovati, ali kad čujem koliko neki roditelji troše vremena na dječju školu, pisanje lektira djeci, učenje s njima... pitam se čemu to?

Mislim, zar zbilja svi trebaju ići u gimnaziju i na fakultet? Je li zbilja uspjeh ako ti dijete diplomira uz stotine sati instrukcija i tisuće sati tvoje muke?

Jednostavno, nismo svi za sve...

P. S. Mislim da roditelji nisu žrtve škole nego svoje djece ili sami sebe.

s ovime se slažem i ja... pogotovo s PS-om

ne bori se sa školom, bori se sa svojom djecom. kolko god ti pisala za njih radove i tjerala ih da uče-jednog će dana pisati prijemni/državnu maturu i neće je proći i neće upisati fakultet koji si im ti zacrtala u budućnosti.
zašto? zato jer neće biti tebe da im riješiš test.
niti ćeš ih moći tako lako kontrolirati kad uđu u pubertet.

nije žvaka za seljaka. nije gimnazija za učenike koji se ne žele truditi.
nakon gimnazije će biti ništa, kao gomila mojih poznanika koje su starci utrpali u loše gimnazije jer u bolje sa svojim ocjenama i radom nisu mogli upast, a sad ne mogu upasti na fakultet jer nemaju znanja

mala je još mala, nju guraj. veliki je već 5. razred, posjedni ga i porazgovaraj s njime. dovoljno je velik da shvati da si ljenošću i omalovažavanjem škole ništa dobro neće napravit, samo si onemogućiti da u životu bude ono što hoće

ps: moja mama je imala sistem nagrada. loše ocjene se kažnjavaju, dobre nagrađuju. mogla bi i to probat

[Orleanska I.]

Kad sam pročitala naslov teme, u najmanju ruku sam pomislila da su se roditelji sukobili s učiteljima, ravnateljom...
Nego, ajmo na temu.Pokušaj nekakav drukčiji pristup kad već ne žele učiti. Ne znam kako sad učiš s njima, ali pokušaj tatkitku promijeniti. Neka malo stariji brat objašnjava mlađoj sestri, neka se osjeća korisnim, možda će htjeti više učiti kad vidi da svojim znanjem može pomoći nekome. A mala će možda prije slušati brata nego tebe.

[m@m@]

sun.shine kaže:

Mislim, zar zbilja svi trebaju ići u gimnaziju i na fakultet? Je li zbilja uspjeh ako ti dijete diplomira uz stotine sati instrukcija i tisuće sati tvoje muke?

Jednostavno, nismo svi za sve... Evo, primjerice ja sigurno nisam za ritmičku gimnastiku, niti sam talentirana niti me zanima. Da su moji roditelji plaćali najbolje trenere i nadgledali me i vukli na treninge, sigurno bih i postigla neki uspjeh, nastupala na školskoj priredbi ili tako nešto, ali sigurno ne bih osvojila kakvu medalju ni proslavila se. Pitanje je onda, čemu to?

P. S. Mislim da roditelji nisu žrtve škole nego svoje djece ili sami sebe.

potpisujem......

ali teško je roditeljima da priznaju samo sebi da im dijete jednostavno ne može bolje i više od npr trojke........i tu je problem..umjesto prihvatiti dijete takvo kakvo je ajmo ga filat filat filat da pod svaku cijenu ide na fax.....
čemu????

a i pitanje je da li će svako takvo dijete završiti fax, mislim dijete koje roditelji "sile" više nego što ono samo realno može.

[zvrnda]

Ja se slažem da nije svatko za gimnaziju i fakultet. On je recimo odlican sportaš koji svaki dan ima treninge po dva sata, ima natjecanja zamalo svaki tjedan i skoro svaki vikend je na putu. Zaista mu ostaje malo vremena za ucenje. Pokušala sam to prekinuti, smanjiti na sat vremena, ali tada mi se cini da je još gore. On se i ovako razvlaci, a onako još i gore. Maksimalno je okupiran jer, uz sport, još pleše i break. On je zaista rođeni sportaš i gimnasticar. Zato i radim to što radim za njega, da mu olakšam. I nije meni to problem! Pokusavam reci da on zaista nauci, kad ga ispitam sve OK, kad je pitan usmeno isto sve u redu. Pismeni rad je druga prica. On jednostavno ne zna pisati ispite. Uvijek nešto zbrlja i griješi tamo gdje doma nikad ne griješi. Recimo, on odlicno zna tablicu množenja, ali u imeniku piše da je ne zna. Da ne govorim da sam stalno kod nekog profesora te radi ocjene, te radi ponašanja. Nije problematican, ali je nemiran. Ne smeta on drugima, nego se igra sa ravnalima, olovkama, uglavnom najviše smeta sam sebi, šuška papirima, škripi sjedalicom, ma uzas!!!

[happygoose]

zvrnda kaže:

Dragi moji roditelji! Otvaram ovu temu za sve one koji posvecuju svoje vrijeme djeci da napišu domacu zadacu, da nauce gradivo, da idu spremni u školu. I sve bi to bilo lijepo i pohvalno kad bi vidjeli rezultate tog svog mukotrpnog objašnjavanja i rada. Prenesite svoja iskustva, pozitivna i negativna.
Ja, konkretno, imam sina u 5. i kcer u 2. razredu osnovne škole. I malenog od 18 mjeseci. Uzela sam porodiljni od tri godine i to ponajviše radi ovo dvoje starijih, što je žalosno i sramotno, ali je tako.
Sa mojim petašem radim od njegovog prvog razreda. Pišem mu skripte iz zamalo svih predmeta. Ucim svirati pjesmice da bi on to brže naucio. Reci cete da je lijen, što je tocno, ali što da radim? Da ga prepustim samome sebi, da završi osnovnu školu sa trojkom i da ga upišem u neku xy školu sa kojom nece moci na faxs? Što ce raditi u životu? Mislim, vec znamo da je lijen. Kako da mu pomognem?
Malena je slicna prica, ali ona me boli još i više jer je cura. Za razliku od njega, ona nije kompletna ljencina. Sve ce raditi samo da ne uci! Ipak, kad je uspijem nagovoriti da konacno sjedne za knjigu, ona uci, nauci i sutra...zaboravi. Ispit iz prirode 2, matematike 2..., a ja se pokidam dok joj to ne utuvim! Toliko me sve skupa pocelo pogadjati, da evo, tražim od vas da me savjetujete. Dvoje uvijek zna više od jednoga!

i moja malena je 2 r, ali ima 6 godina..ovdje se krece u skolu ranije.U rh bi bila 1 razred. Drugachiji je skolski sustav, ali ja sjednem sa njom dok ona pishe zadacu...ona pishe ja provjeravam...pokushavam sto vishe se udaljiti, i pustit je da sam odradi...ali idemo polako i sam ritam nastave to dopushta.

Ono sto njoj puno pomaze je dnevnik rada(prijevod) svaki dan je uipsano sve sto se ima za zadacu i tochno se zna sto se radi i nema nepoznanica.To je temelj rada u skoli i doma.

Josh nisam srela roditelja ili skolski sustav gdje djeca sve nauche u skoli, a roditelji ne trebaju pomagati ili objashnjavati.

Jedno je biti ljen, a drugo je ne imati radne navike.Mislim da je generalno problem ova druga stavka.A nisam bash sigurna da nash obrazovni sustav, aktivno potiche iste.

[sijandraffm]

e draga zvrnda,
o tvojoj temi bi imala satima pricat i kukat kao ti.

ja isto sate potrosim na pomoc pri domacem, ali mislim da cinis gresku.
ja imam prvacica i sina u 4.razredu.

prvacic mi je prica za sebe, jer nezna jezik, tako da mu je zaista potrebna pomoc , a kao drugo mislim da su pogotovo prvacici preoptereceni sa zadatcima koje trebaju rjesit. kad usporedim sto mi je stariji ucio u 1.razredu u njemackoj, pa to je za nasmijat se, razlika nebo i zemlja.

ovaj stariji mi je najvjerojatnije iznad prosjecno inteligentan, ali je isto toliko i ljen, stalno se ponavljaju neuradeni domaci, i svega jos, ali mu jos nikad nisam napisala domaci, niti mislim, jer nema smisla. on s lakocom pamti i ima super ocijene, ali vrlo malo radi za to, i jasno mi je da ce to za koju god. promijenit se, da nece biti dovoljno kako on misli. ja mu pokusavam objasnit puno pricat, ali nemogu rjesavat za njega domaci, s time mu sigurno necu dobro napravit, to je njegova odgovornost, koju ja necu uzimat na sebe, jer cu mu prije naskodit nego pomoc.
mi to pokusavamo rijesit sa kaznama i nagradama, sa pohvalom i kritikom.

vjeruj mi neces mu pomoci sa rjesavanjem njegovog domaceg, jer neces moci biti stalno uz njega, ali bez obzira na to mislim da je to korak u odgoju s kojem preuzimas odgovornost s njega na sebe, a sto s time mozes uciniti znas valjda i sama........

moj isto trenira nogomet i vidim koliko je zaokupiran s time.......tvoj trenira i nogomet i ples, neznam, ja se nebi usudila dijete zaokupirat s dva sporta.
vijerujem da on to radi s ljubavi, ali jesi pokusala saznat da mu nije mozda previse ??? mozda je preopterecen sa dva sporta i jos sa ucenjem koje mu neide ???

neznam koji savijet ti dati, ja imam iste probleme, ako ne i gore, jer mi se mucimo i s ponasanjem , ne samo u skoli nego i doma, u biti nama je to veci problem nego ucenje, ali vijerujem da ce nam i ucenje za koju godinu biti, jer moj jednostavno nece, nije da nezna nego nece i nece i nece.

mi smo odlucili otici kod djecijeg psihologa, jer ce mozda drugoj osobi nesto prije otkriti nego mami ili tati.
tako mislim mozda isto tebi tvoj mali nece povjerit ili priznat ako je preopterecen s necim, jer oni u toj dobi vec zele moci i uspijet i biti veliki,neznam , pokusaj nekako najprije s njim to rijesit ako mislis da bi moglo biti to, ali ja osobno mislim da su dva sporta stvarno dosta puno i previse za pored skole

[b'elana]

Ne bih se složila sa stavom da neki jesu za školu, a neki nisu. Gradivo drugog razreda osnovne škole nije predviđeno za genijalce nego za prosječno zdravo dijete. Ako curica dobija dvojke u drugom osnovne to nije zato jer treba u životu biti smetlar nego jer je negdje drugdje problem. Djeca trebaju pokazati trud, obavljati što im se zadalo, pa onda ako imaju trojku ili peticu, podjednako ih trebamo pohvaliti, voljeti i biti ponosni.

Znamo svi onu "lako je tuđim k... gloginje mlatit".....no evo ipak:
Na mjestu zvrnde, ja bih pokušala ne utuvljivati u glavu jer to obično znači da roditelj uči a dijete bulji u mušice. Što ti djeca rade u međuvremenu? Smanji im mogućnost zabave, uvedi nagrade i kazne (vjerojatno si to sve već pokušala), ali ovakva situacija će tebe iscrpiti a djeca neće postići svoj maksimum. Na koncu, možda bi na njih najbolje djelovalo da ih odvedeš školskom pedagogu ili da nađeš preko oglasnika nezaposlenog studenta ili studenticu koji će s njima neko vrijeme raditi. Jer, tebe prcaju u mozak....

[KatarinaRi]

Evo uključujem se kao frustrirana mama...već sam pisala na instrukcijama pa ću malo editirati postove od tamo.....nemam odlikaše...sin prolazi uvijek s 4 mada se može dogoditi da 5. razred prođe s 5 i bude skoro jedini ikad na školi koji je bolji u 5. razredu od mlađih...curka je bila odlikašica do 5. razreda, ali ne 5.0....jednostavno se mogla provlačiti bez puno rada....natezanje i natezanje...potroše i mog i svog vremena brdo, a da se ništa ne napravi...ili malo....pišaj, kakaj, gladan, neko ga nazove, malo da predahne.....i budem nekad luda da sam pored troje lijepe i zdrave djece luda ko šiba...zašto?....zbog škole....ili da ih pustim da rade koliko hoće i prolaze s koliko mogu sa minimalno učenja?...ali to znači da im toleriram nerad, ne razvijam sposobnosti, a danas sutra na poslu ih neće pitati jel im se da. Imamo i sisteme nagrađivanja, pokušavala sam i sa pisanim rasporedom dana, ali situacije se poboljša koji dan i onda opet po starom...čeka se da ja pitam šta ima za radit...mislila sam kako će porodiljni biti super stvar, ali zasad ispada strašan jer zbog škole imam osjećaj za zapostvljam bebu, a s druge strane najlakše je odustati...pitam se jel sam već prije pogriješila...ali mislim si ko bi gnjavio odlikašicu 4 godine?...i vrlodobrog koji nikad neće napisati pošten sastav i nacrtati lijepu sliku...ali će zato rasturati matematiku i obožavati košarku, trenirati 5 puta tjedno...ako ima neko sa starijom djecom da me utješi da su samo jednog dana dogodio klik i da su počeli samoinicijativno raditi sve u vezi škole?....da ne kažem da sam nebrojeno puta rekla svojim zlatancima...organizirajte se i imati ćete vremena za sve jer škola i posao nisu smisao života i jedino važno...da mama...da mama..evo idem.

[aranea]

katarinaos kaže:

....ili da ih pustim da rade koliko hoće i prolaze s koliko mogu sa minimalno učenja?...ali to znači da im toleriram nerad, ne razvijam sposobnosti, a danas sutra na poslu ih neće pitati jel im se da. Imamo i sisteme nagrađivanja, pokušavala sam i sa pisanim rasporedom dana, ali situacije se poboljša koji dan i onda opet po starom...čeka se da ja pitam šta ima za radit...mislila sam kako će porodiljni biti super stvar, ali zasad ispada strašan jer zbog škole imam osjećaj za zapostvljam bebu, a s druge strane najlakše je odustati...pitam se jel sam već prije pogriješila...ali mislim si ko bi gnjavio odlikašicu 4 godine?...i vrlodobrog koji nikad neće napisati pošten sastav i nacrtati lijepu sliku....

ja još nemam djece, ali evo po mom primjeru...
mama nije nikada radila s nama...nešto malo s bratom, ali samnom nikada...
u srednjoj sam uredno išla svake godine na popravni iz matematike, jednom i iz matematike i fizike...
Ono što su moji radili je bilo odbijanje plačanja instrukcija, tako sam svake godine sama radila kako bi zaradila za instrukcije i prošla razred...
kod mene je uvijek bila ljenost u pitanju...i griješite što radite s djecom...
Meni su profesori stalno govorili koliko sam ljena...jer prvo sam trebala dobiti jedinicu da bi ispravila gradivo i znala sve... vjerojatno bolje nego što znaju odlikaši...tako je bilo i u osnovnoj i nastavilo se u srednjoj...
završila sam srednju...radila neke posliće, i nakon toga se zaposlila u autoprijevozničkoj firmi... tu sam potaknuta da upišem fakultet...tehnički...dakle matematika i fizika na prijamnom.
Upala sam... danas završavam i radim...oboje... položila sve tehničke predmete zbog kojih sam prije završavala na popravnom...
Naravno... ne završe svi kao ja...ali nemojte od djece raditi idiote...znam da im želite najbolje. Želite da se kasnije ne muče u životu i da imaju pristojan posao. Ali kako će se ikada izboriti za dobar posao ako su naučeni da im mama pomaže u svemu!
Naučeni su dobiti sve na pladnju, oni nikada neće biti ambiciozni, radit će samo ono što njih usrećuje...
Oni itekako znaju koliko mogu...i itekako iskorištavaju vašu pomoć... i kako je netko rekao...pa nisu svi za fakultet... nisu ni svi za uredski posao...
ali će si to sami zaraditi...to je njihov uspjeh...ovo što vi sada radite, je vaš uspjeh, ne njihov!

[SummerNight]

katarinaos kaže:

ako ima neko sa starijom djecom da me utješi da su samo jednog dana dogodio klik i da su počeli samoinicijativno raditi sve u vezi škole?

Uf, mojoj sestri je mama doslovce uljevala znanje u glavu cijelu osnovnu i srednju skolu. To je bilo strasno za gledati. I nikad nije pocela sama uciti, ucila je s mamom za maturu.
Samnom je mama pisala zadace u prvom i drugom osnovne, kasnije ne. Ja sam bas sama sve radila od 5 razreda nadalje ali kako sam mrzila osnovnu skolu iz dubine duse to je bilo kampanjski. Zadace sam pisala cesto tek toliko da imam nesto pokazati, ucila sam prije testova i tako.
Na jedvite jade s 4 zavrsila.
U srednjoj sam se preporodila, ucila sam s gustom, zadace mi nisu bile problem, sve mi je bilo interesantnije i zanimljivije. Nije mi se markiralo, nije mi bilo bed pisati cijelu noc esej iz etike.
Tako da ima nade, mozda ti klinci zavole skolu.

[KatarinaRi]

aranea kaže:

ja još nemam djece, ali evo po mom primjeru...
mama nije nikada radila s nama...nešto malo s bratom, ali samnom nikada...
u srednjoj sam uredno išla svake godine na popravni iz matematike, jednom i iz matematike i fizike...
Ono što su moji radili je bilo odbijanje plačanja instrukcija, tako sam svake godine sama radila kako bi zaradila za instrukcije i prošla razred...
kod mene je uvijek bila ljenost u pitanju...i griješite što radite s djecom...
Meni su profesori stalno govorili koliko sam ljena...jer prvo sam trebala dobiti jedinicu da bi ispravila gradivo i znala sve... vjerojatno bolje nego što znaju odlikaši...tako je bilo i u osnovnoj i nastavilo se u srednjoj...
završila sam srednju...radila neke posliće, i nakon toga se zaposlila u autoprijevozničkoj firmi... tu sam potaknuta da upišem fakultet...tehnički...dakle matematika i fizika na prijamnom.
Upala sam... danas završavam i radim...oboje... položila sve tehničke predmete zbog kojih sam prije završavala na popravnom...
Naravno... ne završe svi kao ja...ali nemojte od djece raditi idiote...znam da im želite najbolje. Želite da se kasnije ne muče u životu i da imaju pristojan posao. Ali kako će se ikada izboriti za dobar posao ako su naučeni da im mama pomaže u svemu!
Naučeni su dobiti sve na pladnju, oni nikada neće biti ambiciozni, radit će samo ono što njih usrećuje...
Oni itekako znaju koliko mogu...i itekako iskorištavaju vašu pomoć... i kako je netko rekao...pa nisu svi za fakultet... nisu ni svi za uredski posao...
ali će si to sami zaraditi...to je njihov uspjeh...ovo što vi sada radite, je vaš uspjeh, ne njihov!

Možda si me krivo shvatila...pomognem ja djeci u učenju, ali ne previše...kod mene je problem što oni neće krenuti sami..u pravilu...napisat će zadaću, možda nekad nešto pročitati, ali ponoviti redovito ili detaljnije naučiti ne...jedino ako je greška što ih tjeram....a kako da ja to riješim?.....dakle imaš onda gore moje pitanje...da ih pustim skroz da rade koliko žele i jedna navuku 4 i to ako....ili da ih i dalje tjeram i pratim što treba raditi....a to da neću djetetu objasniti što mu nije jasno ne dolazi u obzir....na to vjerovatno nisi ni mislila...i da nebi bilo zabune...želim sreću svojoj djeci, a to u svakom slučaju nije fakultet....nikad ne komentiram ocjene koje su došle nakon truda i rada...u pravilu su dobre, ali ima i loših....kad bi imala trojkaša uz trud i rad znala bi da je situacija takva i sigurno mu nebi zagorčala život zato što neko misli d je uspjeh ako dijete završi fakultet, oženi se i ima dvoje djece....i kuću od 100 kvadrata sa psom...sreća je subjektivna....

[marcipanka]

problem je u roditeljima, a ne u školi ili dijetetu.

evo vam moj primjer. samnom i srednjom sestrom nikada nije bilo nikakvih problema. nitko s nama nije učio, nitko s nama nije pisao zadaće ili umjesto nas čitao lektire. ona je još uz osnovnu završila i glazbenu. obje smo bile odlikašice bez da smo se lomile.

ja sam sve svoje škole pozavršila (jedno vrijeme sam paralenlno studirala 2 fakasa, jedan završila, drugi ostavila za neka druga vremena), ona danas studira na pmf-u.

najmlađa sestra je priča za sebe. kad je krenula u više razrede osnovnjaka vidjelo se da nije kapacitet ko nas dvije, ali se to stalno guralo pod tepih... danas ide u gimnaziju, iz matematike i fizike ima redovne instrukcije, a po potrebi i iz njemačkog. non-stop uči, mama je i dan-danas mora kontrolirati... gleda joj bilježnice, provjerava zadaću

i sve zato jer debilni roditelji nisu htjeli da ode u frizersku/kozmetičarsku (za što je čak i sama bila jedno vrijeme zainteresirana), nego su joj govorili "pa nisi ti nagluplja od vas tri! svi u obitelji smo završili gimnazije, moraš i ti!"

eto im ga sada

[Smotani2]

aranea kaže:

ja još nemam djece, ali evo po mom primjeru...
mama nije nikada radila s nama...nešto malo s bratom, ali samnom nikada...
u srednjoj sam uredno išla svake godine na popravni iz matematike, jednom i iz matematike i fizike...
Ono što su moji radili je bilo odbijanje plačanja instrukcija, tako sam svake godine sama radila kako bi zaradila za instrukcije i prošla razred...
kod mene je uvijek bila ljenost u pitanju...i griješite što radite s djecom...
Meni su profesori stalno govorili koliko sam ljena...jer prvo sam trebala dobiti jedinicu da bi ispravila gradivo i znala sve... vjerojatno bolje nego što znaju odlikaši...tako je bilo i u osnovnoj i nastavilo se u srednjoj...
završila sam srednju...radila neke posliće, i nakon toga se zaposlila u autoprijevozničkoj firmi... tu sam potaknuta da upišem fakultet...tehnički...dakle matematika i fizika na prijamnom.
Upala sam... danas završavam i radim...oboje... položila sve tehničke predmete zbog kojih sam prije završavala na popravnom...
Naravno... ne završe svi kao ja...ali nemojte od djece raditi idiote...znam da im želite najbolje. Želite da se kasnije ne muče u životu i da imaju pristojan posao. Ali kako će se ikada izboriti za dobar posao ako su naučeni da im mama pomaže u svemu!
Naučeni su dobiti sve na pladnju, oni nikada neće biti ambiciozni, radit će samo ono što njih usrećuje...
Oni itekako znaju koliko mogu...i itekako iskorištavaju vašu pomoć... i kako je netko rekao...pa nisu svi za fakultet... nisu ni svi za uredski posao...
ali će si to sami zaraditi...to je njihov uspjeh...ovo što vi sada radite, je vaš uspjeh, ne njihov!

Mame, dobro si pročitajte ovaj post.
Jasna i precizna istina.

[autan]

sun.shine kaže:

Mislim, zar zbilja svi trebaju ići u gimnaziju i na fakultet? Je li zbilja uspjeh ako ti dijete diplomira uz stotine sati instrukcija i tisuće sati tvoje muke?

otela si mi rijeci iz usta i uz to
Zasto sva djeca moraju upisivati fakultet, realno gledajuci u ovoj zemlji nema uopce posla za sve koji zavrse faks. Ja sam primjerice zavrsila fakultet i nikad nisma uspjela naci posao u struci a izgubila sam godine i novaca skolovanja.
Sad se pitam zasto recimo nisam isla za kuhara jer obozavam kuhati a kuhar danas nema placu ispod deset tisuca kuna.

necu svoje dijete forsirati da ima odlicne ocjene u skoli ako samo ne pokaze dovoljan interes za to a takodjer ga necu forsirati da ide na faks.

[Smotani2]

marcipanka kaže:

problem je u roditeljima, a ne u školi ili dijetetu.

evo vam moj primjer. samnom i srednjom sestrom nikada nije bilo nikakvih problema. nitko s nama nije učio, nitko s nama nije pisao zadaće ili umjesto nas čitao lektire. ona je još uz osnovnu završila i glazbenu. obje smo bile odlikašice bez da smo se lomile.

ja sam sve svoje škole pozavršila (jedno vrijeme sam paralenlno studirala 2 fakasa, jedan završila, drugi ostavila za neka druga vremena), ona danas studira na pmf-u.

najmlađa sestra je priča za sebe. kad je krenula u više razrede osnovnjaka vidjelo se da nije kapacitet ko nas dvije, ali se to stalno guralo pod tepih... danas ide u gimnaziju, iz matematike i fizike ima redovne instrukcije, a po potrebi i iz njemačkog. non-stop uči, mama je i dan-danas mora kontrolirati... gleda joj bilježnice, provjerava zadaću

i sve zato jer debilni roditelji nisu htjeli da ode u frizersku/kozmetičarsku (za što je čak i sama bila jedno vrijeme zainteresirana), nego su joj govorili "pa nisi ti nagluplja od vas tri! svi u obitelji smo završili gimnazije, moraš i ti!"

eto im ga sada

Također, i ovaj.
Tu se jako dobro vidi razlika između djece. Također, vidi se da nije svako dijete za gimnaziju, ni svatko za faks.
Problem je u tome da roditelji vrlo često imaju nerealne ambicije, a, opet, za neizvršenje tih ambicija uvijek im je kriv netko drugi ( škola, sustav, država, profesori - nastavi niz po vlastitom nahođenju).

[KatarinaRi]

marcipanka kaže:

problem je u roditeljima, a ne u školi ili dijetetu.

evo vam moj primjer. samnom i srednjom sestrom nikada nije bilo nikakvih problema. nitko s nama nije učio, nitko s nama nije pisao zadaće ili umjesto nas čitao lektire. ona je još uz osnovnu završila i glazbenu. obje smo bile odlikašice bez da smo se lomile.

ja sam sve svoje škole pozavršila (jedno vrijeme sam paralenlno studirala 2 fakasa, jedan završila, drugi ostavila za neka druga vremena), ona danas studira na pmf-u.

najmlađa sestra je priča za sebe. kad je krenula u više razrede osnovnjaka vidjelo se da nije kapacitet ko nas dvije, ali se to stalno guralo pod tepih... danas ide u gimnaziju, iz matematike i fizike ima redovne instrukcije, a po potrebi i iz njemačkog. non-stop uči, mama je i dan-danas mora kontrolirati... gleda joj bilježnice, provjerava zadaću

i sve zato jer debilni roditelji nisu htjeli da ode u frizersku/kozmetičarsku (za što je čak i sama bila jedno vrijeme zainteresirana), nego su joj govorili "pa nisi ti nagluplja od vas tri! svi u obitelji smo završili gimnazije, moraš i ti!"

eto im ga sada

Šta da ti kažem...da me je neko pitao prije školske dobi ja bi mu rekla da se tu nema šta gubiti živce...mislila sam da je normalno biti odlikaš bez da mam uopće zna u kojem si razredu kao što je bio slučaj samnom i mm-om....mislila sam da je sve ispod 4 teška tragedija i na granici sa posebnim potrebama...i ovo što sam ti sad napisala puno ljudi kaže i nemaju pojma u čemu je caka...ja moram reći da je kod mene možda bilo i to da sam neke profesore doslovno obožavala....bilo me sram doći nepripremljena....nisam primjetila da mi moja djeca imaju nekog takvog u školi...i mislim da komentiranje njihovog dijela krivice(škole) nije uvije puko prebacivanje odgovornosti....zašto je tako nemoguće prihvatiti da ima svakavih profesora i škola

[marcipanka]

Smotani2 kaže:

Također, i ovaj.
Tu se jako dobro vidi razlika između djece. Također, vidi se da nije svako dijete za gimnaziju, ni svatko za faks.
Problem je u tome da roditelji vrlo često imaju nerealne ambicije, a, opet, za neizvršenje tih ambicija uvijek im je kriv netko drugi ( škola, sustav, država, profesori - nastavi niz po vlastitom nahođenju).

a da ne kažem da je nakon prvog srednje promijenila gimnaziju jer "je bila preloša za nju i tamo nitko nije imao vremena za učenike"

[marcipanka]

katarinaos kaže:

Šta da ti kažem...da me je neko pitao prije školske dobi ja bi mu rekla da se tu nema šta gubiti živce...mislila sam da je normalno biti odlikaš bez da mam uopće zna u kojem si razredu kao što je bio slučaj samnom i mm-om....mislila sam da je sve ispod 4 teška tragedija i na granici sa posebnim potrebama...i ovo što sam ti sad napisala puno ljudi kaže i nemaju pojma u čemu je caka...ja moram reći da je kod mene možda bilo i to da sam neke profesore doslovno obožavala....bilo me sram doći nepripremljena....nisam primjetila da mi moja djeca imaju nekog takvog u školi...i mislim da komentiranje njihovog dijela krivice(škole) nije uvije puko prebacivanje odgovornosti....zašto je tako nemoguće prihvatiti da ima svakavih profesora i škola

ja nikada nisam mislila da je 4 loše i da svi moraju proći s 5. i nisam bila od onih koji su prijatelje birali po ocjenama. najbolja frendica je bila odlikašica ko i ja, a naj frend je bio trojkaš.

i danas-sutra ako mi mali neće imati kapacitet za završiti gimnaziju i faks ja ga prva neću tjerati na to. nek bude keramičar, monter klimauređaja... ma što mu je najdraže!

ne trebaju svi prolaziti s 5. nisu svi ljudi jednako talentirani i jednako sposobni. ja sam bila u svemu odlična osim u tjelesnom. da me ubiješ nisam znala izvesti trokorak-dvokorak. neki takvi shit pa su mi zaključili 3 iz tjelesnog. i kaj? imala sam sve 5, osim tjelesnog i onda su mi se mnogi smijali...

ali ja jednostavno nisam za to i amen.

a kad je došla na red gimnastika ja zaredla petice. sve mi je super išlo... greda, vježbe s rekvizitima... pa se prof čudila da kako sad ja mogu to odvježbati za 5, a ne znam voditi loptu.

pa nismo svi za sve!