Školski problemi

[Lord Byron]

katarinaos kaže:

Jučer sam sasvim slučajno saznala da jedna profesorica pojedine učenike počasti informacijama što će točno biti u testu....a ti se doma budalo deri na djeci da ne uče dovoljno...jebemti život.

Pitanje broj 1: ti bi radije da i tvoja djeca dobivaju najavljene zadatke? Ima neke koristi od tako stečene ocjene?

Pitanje broj 2: deranjem ćeš postići - što točno?

[KatarinaRi]

Lord Byron kaže:

Pitanje broj 1: ti bi radije da i tvoja djeca dobivaju najavljene zadatke? Ima neke koristi od tako stečene ocjene?

Pitanje broj 2: deranjem ćeš postići - što točno?

Da...lijepo je sve to što ti meni želiš reći u teoriji...i u teoriji stoji da onaj tko dobiva zadatke na pladnju neće u životu biti sposoban raditi, biti samostalan, laže samog sebe itd.
U praksi to znači da lakše dođeš do ocjene za koju se neko namuči, znači da netko dobije 3 ili 4, a da ima veće znanje...znači da ako se takve stvari zaredaju da može na kraju zbog lošijeg uspjeha imati problem kod upisivanja u srednju, znači frustraciju jer koliko god učio uvijek negdje imaš rupu koju drugi nema, a ti ne znaš što se u stvari iza toga krije.

Kad napišem deranje ne znači da nam baš kuća svakodnevno odzvanja, ali ima toga...a pusti teoretiziranje..čovjek se dere iz raznoraznih razloga jer to to život...i ne razmišljaš što ćeš postići nego se taj čas jednostavno zadereš jer eto netko nije odmah napravio što treba...nemoj baš svaku raspravu dizati na nivo gdje ćemo sad od jedne riječi napraviti cijelu filozofsku raspravu.
Ne znam da li imaš namjeru, ali ja tvoje postove doživljavam kao patroniziranje...daj malo prilagodi raspravu ljudskom rodu...ako već imaš volju.
I kronično ti fali prakse u postovima...ili je nemaš ili ti je stvarno išlo sve po špagi.

[Gustavo]

katarinaos kaže:

Sad nemam vremena, ali mogu samo reći da zbog škole u našoj kući ima frustracija i suza...ponajviše mojih koje skrivam od djece...dala bi se o tome napisati knjiga.

Jesi naučio, da li učiš, ponovo, nije dobro....željna sam ići u šetnju s djecom, odigrati partiju pokera, šaha, ispeći s njima muffine, a da se barem 5 minuta ne spoemne učenje i škola.

Jučer sam sasvim slučajno saznala da jedna profesorica pojedine učenike počasti informacijama što će točno biti u testu....a ti se doma budalo deri na djeci da ne uče dovoljno...jebemti život.

Sličan problem ima većina roditelja u to se uvjeravam na roditeljskim sastancima i u razgovoru s drugim roditeljima, djeca jednostavno ne razvijaju radne navike u školi, učiteljica se žali da su na satu odsutni, prisilne metode su zabranjene učiteljima i roditeljima i ja ne vidim izlaza.

[KatarinaRi]

Gustavo kaže:

Sličan problem ima većina roditelja u to se uvjeravam na roditeljskim sastancima i u razgovoru s drugim roditeljima, djeca jednostavno ne razvijaju radne navike u školi, učiteljica se žali da su na satu odsutni, prisilne metode su zabranjene učiteljima i roditeljima i ja ne vidim izlaza.

Kod nas vlada nešto sasvim drugo. Roditelji i učenici se masovno žale da su testovi slični natjecanjima na državnoj razini iz pojedinih predmeta, a da objašnjavanje na satu ne prati takvu količinu zahtjeva.
Naravno...ajmo probati biti što realniji, ajmo vidjeti da li je to tako, uvijek ima nekakvih urbanih legendi, preuveličavanja i sl.
Ja sam se uvjerila da u svemu tome ima debelo istine.
Prvo za dotičnu školu prije upisa rekli su da će biti teška i da o njoj kolaju glasine kao najtežoj u Slavoniji...ja sam rekla super...idu tamo.
Uspostavilo se da to nije bilo samo naklapanje, ali da nivo traženja nije popraćen kvalitetom nastavnika....ili možda znaju obajsniti, ali ne žele
Masovno na testovima budu primjeri koji se nisu obrađivali na satu...ima ih u knjigama i zbirkama što znači da bi se spremio za neki test moraš naučiti sve primjere i fusnote jer tko zna što će biti.
Zašto se ne obrađuje?...valjda žele vidjeti da li si se spremao do krvi.
Masovno se nove lekcije daju da se nauče i obrade samostalno za zadaću, a oni će kao kasnije objasniti eventualne nejasnoće...u praksi toga nema.
Sve je čini mi se koncipirano tako da odlikaši i vrlo dobri ne mogu biti bilo tko nego oni koji nauče sve i više...što u nekim varijantama i ne bi bilo loše da je kriterij u cijeloj državi isti.

Pokazala sam pojedine testove profesorima tog predmeta i u 90% slučajeva kažu da su to testovi koncipirani na način da je 3 realno za očekivati ako se uči, a da se za 4 i 5 treba riješiti zadatke kakvi se viđaju na natjecanjima....jer zahtjevaju potpuno vladanje materijom u primjerima punim zamki koji su namjenjeni onima koji izvlače zaključke, koji rejšavaju zadatke i probleme koji nisu propisani u redovitom školskom programu.

Evo par primjera zbog kojih su djeca doma došla kao pokisle kokoši.

Biologija...zadaća..nova lekcija obraditi na način da se napravi umna mapa na A4 papiru. Bez ikakvih zahtjeva, propisa kako i što se radi.
Curka moja došla i 2 sata crtala, pisala, farbala(a inače je jako uredna u pisanju i crtanju i redovito su joj plakati pohvaljeni)....i naravno umnu mapu radiš onako kako ti misliš da tebi paše za učenje predmeta.

Došla doma...3...zašto?...jer su slova bila presitna, pisala je olovkom tekst natuknica i one su bile preopširne.
Hebote napišeš zadaću i sjebeš si prosjek

Četiri puta tjedno nastava u dvije smjene...pa se ti bajo organiziraj kad ćeš naučiti sve što treba...a slučajno se još bave plesom i košarkom


I tako...

[minči]

Gustavo kaže:

I pravo pitanje je zašto je većina djece prije 20-30 godina imalo svijest da mora učiti i pisati zadaće, a danas većina to nema, većinu njih nisu roditelji tjerali već im je ta svijest usađena u školi od prvog razreda. Osnovna škola od prvog do četvrtog razreda je po meni teški promašaj jer se djeca ne uče samostalnosti i svi imaju petice bez obzira na znanje tako da se ne razvija u tom najvažnijem dobu potreba za učenjem.

katarinaos kaže:

Sad nemam vremena, ali mogu samo reći da zbog škole u našoj kući ima frustracija i suza...ponajviše mojih koje skrivam od djece...dala bi se o tome napisati knjiga.

Jesi naučio, da li učiš, ponovo, nije dobro....željna sam ići u šetnju s djecom, odigrati partiju pokera, šaha, ispeći s njima muffine, a da se barem 5 minuta ne spoemne učenje i škola.

Jučer sam sasvim slučajno saznala da jedna profesorica pojedine učenike počasti informacijama što će točno biti u testu....a ti se doma budalo deri na djeci da ne uče dovoljno...jebemti život.

ja imam brata 6. razred i ova dva posta opisuju našu svakodnevicu. Jednostavno nema u sebi to da se zadaća mora napisati, da se gradivo mora naučiti pa makar i 5 do 12. Znam da smo dijelom i mi krivi (prije 10 god ostali bez tate pa ga porilično razmazili) s druge strane ja zbog tada nastale situacije prekinula fax i pomogla mami, do tada bila odlična učenica, seka evo kroz koji mjesec završava fax kao odlična studentica sa stipendijom, znači da smo u toj istoj kući naučili da se učiti mora, u međuvremenu naš posao polako propada (čitaj propao), tako da već dugo ne živimo bajno i objašnjavam mu da ću sad bez faxa teško naći dobar i pristojno plaćen posao (znam da je trenutno situacija da ni s faxom nebi našla ludilo, ali mislim da bi ipak bilo lakše), a i dok je posao lijepo funkcionirao moj brat je imao izvrstan primjer da se za svaku kunu mora krvavo raditi. Tako da po meni upali tv i pusti dnevnik , pada u vodu.

Osim što krivim nas krivim i školu, jer je on prva tri razreda bio na produženom boravku, kod učiteljice koja je križala dane do penzije ( da se razumijemo to križanje i dalje traje, tako da je još jednu generaciju upropastila). Ta žena nije ništa radila, doslovno je čekala da dan prođe. Kad su se roditelji pobunili, bilo je pa budu je trgnuli, pa nebudu joj sad dali otkaz kad joj tak malo fali do penzije .

Tak da nakon gro razgovora, objašnjavanja, kazni, ucjena, nagrada dubljenja na glavi, njemu još nije došlo iz guzice u glavu da se učiti mora... on je jednostavno totalno nezainteresiran za školu

[miamama]

Ja mogu samo reći da su klinci fakat preopterečeni.
Moja je sada krenula u prvi razred - produženi boravak.
U školi je od 8 do 15.30.
Kada idemo kući uvijek još svaki dan ima još nešto za zadaću.
Pa dođe mi je žao...
A mora. I želi za sada. Zbog toga smo zapostavili van školsku aktivnost jer je dijete preumorno.
Drugi naš malac ide u osmi razred. Ono na što liče te knjige je za zbljuvati se.
No naravno - to njemu ne smijemo reći. Lektire?? Sačuvaj bože. Ima toliko prekrasnih knjiga koje bi možda zainteresiralo djecu a oni imam osjećaj već 30 godina jedno te isto. Nekada niti ja ne znam koja voli čitati što je pisac htio reći..
Engleski je recimo već u prvom razredu..Naša mala je išla na engleski još u vrtiću ali ovo sada..križamo se lijevom i desnom na cd koji su dobili uz knjigu i koji uče. "Pizza njam, njam, hambi njam, njam..i slične idiotarije..."
Jedini zaključak mog muža i mene je bio da budemo sretni ako nam djeca izađu psihički zdrava iz ovog Fakat su malo zabrijali s tim programima...

[Neroslava]

Gustavo kaže:

Sličan problem ima većina roditelja u to se uvjeravam na roditeljskim sastancima i u razgovoru s drugim roditeljima, djeca jednostavno ne razvijaju radne navike u školi, učiteljica se žali da su na satu odsutni, prisilne metode su zabranjene učiteljima i roditeljima i ja ne vidim izlaza.

Ne razvijaju radne navike u školi, a bogme ni doma. Roditelji konstantno, od najnižih razreda nadalje, spašavaju stvari. Nisi napisao zadaću, ajde ja ću s tobom. Nisi pročitao lektiru, ajde napisat ću ti. Nisi se ustao na vrijeme za školu, ajde odvest ću te da ne zakasniš. Nisi naučio, ajde platit ću instrukcije.... I onda bi toj i takvoj djeci s 13-14-15 godina mijenjali ''radne'' navike. E pa ne ide.
Djeci ne daju prilike da uče iz vlastitih grešaka, jer spašavaju za njih sve u zadnji čas, i onda se čudom čude kako imaju neodgovorne i lijene klince. Bah.

[KatarinaRi]

Neroslava kaže:

Ne razvijaju radne navike u školi, a bogme ni doma. Roditelji konstantno, od najnižih razreda nadalje, spašavaju stvari. Nisi napisao zadaću, ajde ja ću s tobom. Nisi pročitao lektiru, ajde napisat ću ti. Nisi se ustao na vrijeme za školu, ajde odvest ću te da ne zakasniš. Nisi naučio, ajde platit ću instrukcije.... I onda bi toj i takvoj djeci s 13-14-15 godina mijenjali ''radne'' navike. E pa ne ide.
Djeci ne daju prilike da uče iz vlastitih grešaka, jer spašavaju za njih sve u zadnji čas, i onda se čudom čude kako imaju neodgovorne i lijene klince. Bah.

Da...fino si ti to zaključila...osim što nam je učiteljica prva četiri razreda stalno naglašavala i inzistirala!! da pregledavamo dječje zadaće jer nema svrhe da dolaze s krivo napisanim u školu nego da doma napišu točno...a mi smo tu da im ispravimo i pomognemo da shvate što ne znaju.
Dakle izrijekom je to rečeno.
Po HNOS-u kažu puno se više ide na suradnju s roditeljima i rad kod kuće....nemamo dosta obaveza pa valjda moramo još jednom u školu.
Gdje su u toj tvojoj priči djeca koja slabije kuže?....šta bi ti s takvima?...jebi se i prolazi s onoliko koliko si sposoban...neću ti ja pomagati.
Što je s roditeljima koji ne znaju pomoći...primjerice kod stranih jezika...nećeš platiti instrukcije ili pitati nekoga od recimo rodbine da pomogne?

Nije to baš tako crno-bijelo kako se ljudima čini.

I nevjerovatna je lakoća kojom neki ljudi procjene da sve što ne valja s uspjehom djeteta u školi je rezultat isključivo dječjeg nemara ili nepravilnog odgoja.
To ni slučajno ne može imati veze s kvalitetom pojedinih profesora ili njihovim sposobnostima i afinitetima.

Istina je u većini slučajeva u sredini.

[Neroslava]

Opet ti briješ. Lijepo sam gore napisala da smatram pogrešnim kad roditelji uskaču i spašavaju guzicu u slučajevima kad djeca ne ispunjavaju svoje obaveze. Ne napišu zadaću, ne pročitaju lektiru, ne ustanu na vrijeme i slično. Ti si iz toga uspjela iščitati poruku ''ne treba pomoći djetetu koje nešto ne zna/ne razumije samo''.

[KatarinaRi]

Neroslava kaže:

Opet ti briješ. Lijepo sam gore napisala da smatram pogrešnim kad roditelji uskaču i spašavaju guzicu u slučajevima kad djeca ne ispunjavaju svoje obaveze. Ne napišu zadaću, ne pročitaju lektiru, ne ustanu na vrijeme i slično. Ti si iz toga uspjela iščitati poruku ''ne treba pomoći djetetu koje nešto ne zna/ne razumije samo''.

Fino si me isprdala...nisam precizirala na koje točno tvrdnje mislim, ali upale su mi u oko zajedničko pisanje zadaće i instrukcije....ovo o pisanju lektira i sl neću ni komentirati..zna se da je to zlo.
Očito da si mislila na djecu koja ništa sama ni ne pokušavaju...onda se slažemo.

[Lord Byron]

katarinaos kaže:

jebi se i prolazi s onoliko koliko si sposoban...neću ti ja pomagati.

A djeca bi trebala prolaziti s više od onoga koliko su sposobni?

To ni slučajno ne može imati veze s kvalitetom pojedinih profesora ili njihovim sposobnostima i afinitetima.

Profesori su u zabrinjavajućem postotku katastrofa - ali, teško je vjerovati de ja profesor katastrofa samo za jedno dijete. Utoliko njegov relativni neuspjeh (neuspjeh u odnosu na ostale u razredu) baš i nije povezan uz profesora-katastrofu. Druga je stvar kad iz nekakvog bedastog predmeta cijeli razred ima tragične ocjene - tu već nešto smrdi.

BTW, meni se živo fućka kako tebi djeluju moji postovi - ne misliš da ću ja sad pri pisanju mozgati hoće li netko to shvatiti kao patroniziranje ili ne. Imaš Ignore listu, posluži se.

[Lord Byron]

Gustavo kaže:

djeca jednostavno ne razvijaju radne navike u školi,

Radne navike se stječu prvenstveno u kući. Dijete sve vidi. Ako odrasli ukučani ne "rade", kako i zašto to očekivati od djeteta? Ako je kućna mantra da znanje ne vrijedi ništa jer caruju lopovi, kako i zašto očekivati djetetov rad?

učiteljica se žali da su na satu odsutni, prisilne metode su zabranjene učiteljima i roditeljima i ja ne vidim izlaza.

Ako jedini izlaz vidiš u "prisilnim metodama", onda nemaš izlaza.

[KatarinaRi]

Lord Byron kaže:

A djeca bi trebala prolaziti s više od onoga koliko su sposobni?

Pa možda sam izabrala krivu riječ, ali da li ti želiš meni reći da ćeš u životu bila to škola ili posao pokušati biti dobar samo u onome što ti ide jer imaš talenta ili ćeš i tamo gdje ti šteka pokušati to naučiti i unaprijediti radom uz nečiju pomoć?
Što se same škole i djece tiče....ti sa svojom djecom koju ne znam da li imaš nećeš pokušati raditi više na nekom predmetu i pomoći mu zato da ne bi utjecao na njegov uspjeh...jer je to onda laž
Meni je izuzetno drago da sam recimo sina koji je bio jako loš u stranom jeziku redovitim radom i trudom dovela ne samo do dobre ocjene što je manje važno nego i do toga da je počeo vrlo lijepo komunicirati sa strankinjama

Profesori su u zabrinjavajućem postotku katastrofa - ali, teško je vjerovati de ja profesor katastrofa samo za jedno dijete. Utoliko njegov relativni neuspjeh (neuspjeh u odnosu na ostale u razredu) baš i nije povezan uz profesora-katastrofu. Druga je stvar kad iz nekakvog bedastog predmeta cijeli razred ima tragične ocjene - tu već nešto smrdi.

BTW, meni se živo fućka kako tebi djeluju moji postovi - ne misliš da ću ja sad pri pisanju mozgati hoće li netko to shvatiti kao patroniziranje ili ne. Imaš Ignore listu, posluži se.

Naravno da nije katastofa samo za jedno dijete...tko bi to polunormalan pomislio.
Što se tiče boldanoga uzet ću u razmatranje

[Lord Byron]

katarinaos kaže:

Pa možda sam izabrala krivu riječ, ali da li ti želiš meni reći da ćeš u životu bila to škola ili posao pokušati biti dobar samo u onome što ti ide jer imaš talenta ili ćeš i tamo gdje ti šteka pokušati to naučiti i unaprijediti radom uz nečiju pomoć?

Bilo je (tvog) govora o radu s djetetom da bi dobilo ocjenu veću od one za koju je sposoban.

Ovo je forum. Ljudi komentiraju ono što drugi ljudi napišu. Meni je krajnje bedasto pročitati rečenicu, odgovoriti na rečenicu i onda dobiti "ah, hvataš se za svaku riječ, ja sam zapravo htio/htjela napisati nešto sasvim drugačije."

Nemam se namjeru hvatati za išta drugo.

[KatarinaRi]

Lord Byron kaže:

Bilo je (tvog) govora o radu s djetetom da bi dobilo ocjenu veću od one za koju je sposoban.

Ovo je forum. Ljudi komentiraju ono što drugi ljudi napišu. Meni je krajnje bedasto pročitati rečenicu, odgovoriti na rečenicu i onda dobiti "ah, hvataš se za svaku riječ, ja sam zapravo htio/htjela napisati nešto sasvim drugačije."

Nemam se namjeru hvatati za išta drugo.

Dobro, po tebi, da li treba pomoći djetetu da ima bolje rezultate od onih koje bi postigao bez pomoći u savladavanju ili ne?

[soks]

Gustavo kaže:

E da, ovako nešto većina roditelja rade, neki dan slušam na roditeljskom jedna mama se hvali učiteljici pred svima "ja sam sjela s njim dva sata i vježbala", a i otac je drugi dan jer je na godišnjem odmoru i zato je dobio peticu, dakle ne valja ako se radi s njima ne valja ako se ne radi Usput velik dio tog gradiva što uče je po meni nepotreban jednako kao što je bilo u moje vrijeme.

Kaj ja znam, meni bi bilo zanimljivo promatrati kako moje dijete napreduje, sto sve novo saznaje, kakve uspjehe postiže, tak da uopće ne sumnjam da ću se aktivno uključiti u njegovo obrazovanje.

[Smotani2]

Neroslava kaže:

Ne razvijaju radne navike u školi, a bogme ni doma. Roditelji konstantno, od najnižih razreda nadalje, spašavaju stvari. Nisi napisao zadaću, ajde ja ću s tobom. Nisi pročitao lektiru, ajde napisat ću ti. Nisi se ustao na vrijeme za školu, ajde odvest ću te da ne zakasniš. Nisi naučio, ajde platit ću instrukcije.... I onda bi toj i takvoj djeci s 13-14-15 godina mijenjali ''radne'' navike. E pa ne ide.
Djeci ne daju prilike da uče iz vlastitih grešaka, jer spašavaju za njih sve u zadnji čas, i onda se čudom čude kako imaju neodgovorne i lijene klince. Bah.

Djecu treba učiti da rade, da svojim trudom dođu do rezultata, a ne da budu gotovani.
Kao očiti loš primjer može im poslužiti naša država (dakle, slučajeve sa tv-a koristiti kao loš primjer).
Treba čitati lektiru, samostalno učiti ( naglasak na ovo "samostalno" - naravno, uz poneki hint roditelja - no, onda i roditelj mora nešto znati, zar ne?). Također, radne navike stvaraju se od "malih nogu", dakle, još prije škole.

[Smotani2]

katarinaos kaže:

Dobro, po tebi, da li treba pomoći djetetu da ima bolje rezultate od onih koje bi postigao bez pomoći u savladavanju ili ne?

Naravno da treba pomoći - ali, uz naglasak na riječ "pomoći" a ne napraviti umjesto njega.

[happygoose]

Gustavo kaže:

Zanima me kako većina vas rješavate problem s djecom u školi, znam da neki uzmu pištolj i priprijete nastavnicima, ali ja još nisam došao do tog trenutka
Dakle moji klinci su ok, idu u osnovnu školu i ne prave nikakve probleme međutim znam da će do toga doći u 7-8 razredu, ako ne s njihove strane, a ono s s strane drugih učenika. Dakle zanima me sve što me očekuje i s čim trenutno imam problema, a to je stalno natezanje s učenjem i pisanjem zadaća. Da li vi svoju djecu tjerate da uče, da li pišete s njima zadaće, mene sve to zamara i ide mi na živce jer sam ja sam učio i sam pisao zadaće, nitko me nije tjerao niti mi je pokazivao. Moji roditelji su bili daleko ispod mog obrazovanja i mogao sam ih smuljati kako sam htio, ali nisam, po meni je ovdje školski sistem u banani kao i općenito represivni sistem u RH. Učenici se ne boje nastavnika, nasilnici se ne boje policije, roditelji i nastavnici su u banani, što napraviti?

razgovorom

radne navike se pochinju stjecati jako rano, i mislim da je nas skolski sustav apsolutno predvidio tu chinjenicu(kretati u skolu sa sedam god.)...i kad netko vec sa 9 - 10 godina nema radnih navika ili jako slabe...pubertet i srednja moze biti velika frustracija.
Uostalom kako ce djete steci radnu naviku ako roditelji nisu voljni sjesti i izgurati tih 20 - 30 minuta zadace u prvom osnovne...
I slazem se da je skolski sustav u banani.I bit ce josh gore sa svim rezanjem novca.

[happygoose]

Neroslava kaže:

Ne razvijaju radne navike u školi, a bogme ni doma. Roditelji konstantno, od najnižih razreda nadalje, spašavaju stvari. Nisi napisao zadaću, ajde ja ću s tobom. Nisi pročitao lektiru, ajde napisat ću ti. Nisi se ustao na vrijeme za školu, ajde odvest ću te da ne zakasniš. Nisi naučio, ajde platit ću instrukcije.... I onda bi toj i takvoj djeci s 13-14-15 godina mijenjali ''radne'' navike. E pa ne ide.
Djeci ne daju prilike da uče iz vlastitih grešaka, jer spašavaju za njih sve u zadnji čas, i onda se čudom čude kako imaju neodgovorne i lijene klince. Bah.

moje iskustvo je potpuno razlichito, i skola potiche na sto vecu povezanost i rad roditelja i djece kroz zadacu i zajednichki rad kroz projekte.Naravno to pochinje puno ranije.

Tako se uvodi roditelja u rad djeteta, potiche se roditelja da sam vidi sto se radi i odradjuje i kako djete napreduje i gdje su potencijalni problemi.Bez roditeljske podrshke i suradjivanja nema niti skolstva niti obrazovanja.

Koliko sam razumjela veliki broj nastavnika se zali na komunikaciju sa roditeljima, njihgovu involviranost u rad skole i vlastitog djeteta...i onda dodje kraj skolske godine i pishtolji.