"Pritisak" roditelja čija djeca trpe vršnjačko nasilje u razredu na školu/sustav

[10ye]

Molio bih neku pomoć sa slijedećom situacijom. Moje dijete ide u peti razred osnovne škole. Njegovo ponašanje povremeno kod pojedine djece izazove neugodu (nešto im dobaci, napravi neku donekle neugodnu ali ipak djetniju šalu, upadne u naguravanje) no nema tu pravog nasilja, kamoli ozljeđivanja, ni nekog njegovog svakodnevnog pikiranja na nekog nemoćnog pojedinca. No, kod dijela roditelja je to izazvalo snažnu i uvjeren sam neprimjerenu reakciju jer oni žele "osigurati najbolje svom djetetu". Oni su se s vremenom organizirali u "skupinu za linč". S obzirom da ih je više, škola ide linijom manjeg otpora i izlazi im u susret. Slijedom tog pritiska škola je jednostrano odlučila ga ukloniti iz razreda. On ima prijatelje u tom razredu i uklanjanje će mu biti trauma. Uostalom kome nebi bilo da ga izbace iz razreda. Ovdje mogu dodati da škola nije primjenila mjere za poboljšanje stanja koje su preporučene od stručne ustanove a odbijali su i naše prijedloge. Što je najbolje riješenje? Odlaskom mobbing uspjeva a on ostaje bez prijatelja a ostankom se nastavlja problematična situacija koju on međutim ne osjeća jer stanje u razredu među djecom je uglavnom OK (roditelji potenciraju problem).

[chocolatecookie]

Zašto su se svi okomili na tvoje dijete ako mu je ponašanje normalno?

[princeza sunca]

10ye kaže:

Molio bih neku pomoć sa slijedećom situacijom. Moje dijete ide u peti razred osnovne škole. Njegovo ponašanje povremeno kod pojedine djece izazove neugodu (nešto im dobaci, napravi neku donekle neugodnu ali ipak djetniju šalu, upadne u naguravanje) no nema tu pravog nasilja, kamoli ozljeđivanja, ni nekog njegovog svakodnevnog pikiranja na nekog nemoćnog pojedinca. No, kod dijela roditelja je to izazvalo snažnu i uvjeren sam neprimjerenu reakciju jer oni žele "osigurati najbolje svom djetetu". Oni su se s vremenom organizirali u "skupinu za linč". S obzirom da ih je više, škola ide linijom manjeg otpora i izlazi im u susret. Slijedom tog pritiska škola je jednostrano odlučila ga ukloniti iz razreda. On ima prijatelje u tom razredu i uklanjanje će mu biti trauma. Uostalom kome nebi bilo da ga izbace iz razreda. Ovdje mogu dodati da škola nije primjenila mjere za poboljšanje stanja koje su preporučene od stručne ustanove a odbijali su i naše prijedloge. Što je najbolje riješenje? Odlaskom mobbing uspjeva a on ostaje bez prijatelja a ostankom se nastavlja problematična situacija koju on međutim ne osjeća jer stanje u razredu među djecom je uglavnom OK (roditelji potenciraju problem).

Mene fasciniraju ovakvi roditelji. Umjesto da shvatis da ti je dijete problematicnog ponasanja koje vjerojatno maltretira sve oko sebe, jer tesko da bi se vecina roditelja digla na noge radi pukog naguravanja i tesko da bi ga samo tako skola uklonila iz razreda, tebi su zapravo krivi drugi roditelji koji, gle cuda, ne zele da im netko gnjavi dijete, jer eto, jos nema pravog nasilja i razbijenih glava. Umjesto da se pozabavis svojim djetetom, da probas naci rjesenje problema, ti energiju trosis praveci od svog djeteta zrtvu cime mu uopce ne pomazes.

[frupy]

princeza sunca kaže:

Mene fasciniraju ovakvi roditelji. Umjesto da shvatis da ti je dijete problematicnog ponasanja koje vjerojatno maltretira sve oko sebe, jer tesko da bi se vecina roditelja digla na noge radi pukog naguravanja i tesko da bi ga samo tako skola uklonila iz razreda, tebi su zapravo krivi drugi roditelji koji, gle cuda, ne zele da im netko gnjavi dijete, jer eto, jos nema pravog nasilja i razbijenih glava. Umjesto da se pozabavis svojim djetetom, da probas naci rjesenje problema, ti energiju trosis praveci od svog djeteta zrtvu cime mu uopce ne pomazes.

Potpis.

Kao netko tko je radio u osnovnoj i radi u srednjoj skoli mogu samo sa stopostotnom sigurnoscu reci da je "uklanjanje iz razreda" krajnja mjera kad vec stvari toliko eskaliraju da im se ne nazire nikakvo drugo rjesenje.

"Nema tu pravog nasilja".
nego kakvog, laznog?

[extreme]

10ye kaže:

Njegovo ponašanje povremeno kod pojedine djece izazove neugodu (nešto im dobaci, napravi neku donekle neugodnu ali ipak djetniju šalu, upadne u naguravanje) no nema tu pravog nasilja, kamoli ozljeđivanja, ni nekog njegovog svakodnevnog pikiranja na nekog

Aha...
Samo zbog neugode i povremenog dobacivanja i šale su tvoje dijete isključili iz razreda i svi roditelji su se okomili na njega...
Ti pokušavaš nas ili sebe zavarati?

[Retra]

10ye kaže:

Molio bih neku pomoć sa slijedećom situacijom. Moje dijete ide u peti razred osnovne škole. Njegovo ponašanje povremeno kod pojedine djece izazove neugodu (nešto im dobaci, napravi neku donekle neugodnu ali ipak djetniju šalu, upadne u naguravanje) no nema tu pravog nasilja, kamoli ozljeđivanja, ni nekog njegovog svakodnevnog pikiranja na nekog nemoćnog pojedinca. No, kod dijela roditelja je to izazvalo snažnu i uvjeren sam neprimjerenu reakciju jer oni žele "osigurati najbolje svom djetetu". Oni su se s vremenom organizirali u "skupinu za linč". S obzirom da ih je više, škola ide linijom manjeg otpora i izlazi im u susret. Slijedom tog pritiska škola je jednostrano odlučila ga ukloniti iz razreda. On ima prijatelje u tom razredu i uklanjanje će mu biti trauma. Uostalom kome nebi bilo da ga izbace iz razreda. Ovdje mogu dodati da škola nije primjenila mjere za poboljšanje stanja koje su preporučene od stručne ustanove a odbijali su i naše prijedloge. Što je najbolje riješenje? Odlaskom mobbing uspjeva a on ostaje bez prijatelja a ostankom se nastavlja problematična situacija koju on međutim ne osjeća jer stanje u razredu među djecom je uglavnom OK (roditelji potenciraju problem).

S mojom curom u razred ide dečko koji je naporan cijelom razredu. Nije nasilan, samo ima abnormalno puno energije, pa ih stalno dodiruje, daje im nadimke i zadirkuje ih, šara im po knjigama, rukama... i djeca i roditelji se žale na njega.
Nije agresivan, ne tuče se, samo očajno želi pažnju.
A mama mu je preokupirana novim dečkom, pa će se za pažnju i dalje boriti u školi jer ga ona ne ferma pol posto.

Ne kažem da ti zanemaruješ svoje dijete... ali sam se 1000 puta uvjerila da kada nešto ne štima s djetetom da mu treba pogledati roditelje i uzrok će se otkriti sam po sebi.
Zašto tvoje dijete ima potrebu stavljati drugu djecu u neugodnu situaciju?

Ovdje se ne radi o mobbingu roditelja, ti roditelji reagiraju jer žele zaštiti svoju djecu (isto to sam napravila ja kada je gore spomenut dečkić stavljen u klupu s mojom malom), nemoj tražiti krvica izvan svog doma nego preispitaj sebe i svoje odgojne metode.

Sretno!

[leeloo27]

10ye kaže:

Molio bih neku pomoć sa slijedećom situacijom. Moje dijete ide u peti razred osnovne škole. Njegovo ponašanje povremeno kod pojedine djece izazove neugodu (nešto im dobaci, napravi neku donekle neugodnu ali ipak djetniju šalu, upadne u naguravanje) no nema tu pravog nasilja, kamoli ozljeđivanja, ni nekog njegovog svakodnevnog pikiranja na nekog nemoćnog pojedinca. No, kod dijela roditelja je to izazvalo snažnu i uvjeren sam neprimjerenu reakciju jer oni žele "osigurati najbolje svom djetetu". Oni su se s vremenom organizirali u "skupinu za linč". S obzirom da ih je više, škola ide linijom manjeg otpora i izlazi im u susret. Slijedom tog pritiska škola je jednostrano odlučila ga ukloniti iz razreda. On ima prijatelje u tom razredu i uklanjanje će mu biti trauma. Uostalom kome nebi bilo da ga izbace iz razreda. Ovdje mogu dodati da škola nije primjenila mjere za poboljšanje stanja koje su preporučene od stručne ustanove a odbijali su i naše prijedloge. Što je najbolje riješenje? Odlaskom mobbing uspjeva a on ostaje bez prijatelja a ostankom se nastavlja problematična situacija koju on međutim ne osjeća jer stanje u razredu među djecom je uglavnom OK (roditelji potenciraju problem).

Ima jedan vic koji je baš prigodan:

Vozi se Mujo jedan dan autocestom 35 i sluša radio.
Odjednom prestaje muzika i spiker kaže: „Prekidamo program da vas obavijestimo da neki luđak vozi autocestom 35 u krivom smjeru.“
Mujo: „Šta jedan?! Stotine, stotine!“

Vjerojatno si u pravu, nije ništa tvoje dijete krivo niti vi ko roditelji, sigurno su oni svi luđaci koji bezveze pizdekaju.

Pitaš šta je najbolje riješenje. Zapitajte se i ti i mati od tog dječaka gdje ste pogriješili u odgoju i pokušajte to ispraviti. Nije sramota ni potražiti stručnu pomoć ako sami ne znate hendlati. Najgore je ovo što sada radiš, zabijaš glavu u pijesak i prebacuješ krivnju na druge.

[Aruena]

10ye kaže:

Molio bih neku pomoć sa slijedećom situacijom. Moje dijete ide u peti razred osnovne škole. Njegovo ponašanje povremeno kod pojedine djece izazove neugodu (nešto im dobaci, napravi neku donekle neugodnu ali ipak djetniju šalu, upadne u naguravanje) no nema tu pravog nasilja, kamoli ozljeđivanja, ni nekog njegovog svakodnevnog pikiranja na nekog nemoćnog pojedinca. No, kod dijela roditelja je to izazvalo snažnu i uvjeren sam neprimjerenu reakciju jer oni žele "osigurati najbolje svom djetetu". Oni su se s vremenom organizirali u "skupinu za linč". S obzirom da ih je više, škola ide linijom manjeg otpora i izlazi im u susret. Slijedom tog pritiska škola je jednostrano odlučila ga ukloniti iz razreda. On ima prijatelje u tom razredu i uklanjanje će mu biti trauma. Uostalom kome nebi bilo da ga izbace iz razreda. Ovdje mogu dodati da škola nije primjenila mjere za poboljšanje stanja koje su preporučene od stručne ustanove a odbijali su i naše prijedloge. Što je najbolje riješenje? Odlaskom mobbing uspjeva a on ostaje bez prijatelja a ostankom se nastavlja problematična situacija koju on međutim ne osjeća jer stanje u razredu među djecom je uglavnom OK (roditelji potenciraju problem).

Cuj,odlazak u drugi razred je cijena njegovog neprikladnog ponasanja.

Nece ni njemu ni vama biti lako na pocetku,ali sigurno cete nauciti lekciju.

Pogotovo mali.

[Monstera]

10ye kaže:

Molio bih neku pomoć sa slijedećom situacijom. Moje dijete ide u peti razred osnovne škole. Njegovo ponašanje povremeno kod pojedine djece izazove neugodu (nešto im dobaci, napravi neku donekle neugodnu ali ipak djetniju šalu, upadne u naguravanje) no nema tu pravog nasilja, kamoli ozljeđivanja, ni nekog njegovog svakodnevnog pikiranja na nekog nemoćnog pojedinca.

ako djeca osjete neugodu, i pretpostavljam ne zele biti u njegovom drustvu, traze zastitu drugih, onda jebemu, nesto ipak ne valja u njegovom ponasanju?
moze li on uopce razumjeti da se nekome njegovo ponasanje ne svidja, da se osoba lose osjeca kada on dobacuje, sali se, radi svinjarije?

sto bi bilo pravo nasilje? da izbode nekoga?

10ye kaže:

No, kod dijela roditelja je to izazvalo snažnu i uvjeren sam neprimjerenu reakciju jer oni žele "osigurati najbolje svom djetetu". Oni su se s vremenom organizirali u "skupinu za linč". S obzirom da ih je više, škola ide linijom manjeg otpora i izlazi im u susret. Slijedom tog pritiska škola je jednostrano odlučila ga ukloniti iz razreda. On ima prijatelje u tom razredu i uklanjanje će mu biti trauma. Uostalom kome nebi bilo da ga izbace iz razreda. Ovdje mogu dodati da škola nije primjenila mjere za poboljšanje stanja koje su preporučene od stručne ustanove a odbijali su i naše prijedloge.

a sto ste vi predlagali? koje su to bile preporucene mjere za poboljsanje stanja koje je strucna ustanova (koja?) dala, a skola nije primjenila?

pretpostavljam da ti roditelji ne idu u razred sa tvojim sinom, nego da su informacije dobili od svoje djece, sto meni prvo upucuje da
a) tvoj sin nema uvid sto stvarno cini toj djeci svojim ponasanjem
b) da ta djeca nemaju hrabrosti suociti se sa tvojim sinom i sami rjesiti problem
(sto moze biti dio da im zaista fali socijalnih vjestina, zauzimanje za sebe, rjesavanje sukoba, ali isto tako da se tvog sina boje i da se osjecaju bespomocni ispred njega, pa traze pomoc drugih)

10ye kaže:

Što je najbolje riješenje? Odlaskom mobbing uspjeva a on ostaje bez prijatelja a ostankom se nastavlja problematična situacija koju on međutim ne osjeća jer stanje u razredu među djecom je uglavnom OK (roditelji potenciraju problem).

koje prijatelje gubi? one koje podjebava?


usput, cini mi se (ne znam jel sto mijenjano) premjestaj u drugi razred ne postoji kao mjera.
postoji premjestaj u drugu skolu, tak da mislim da skola ipak ide na ruku tvom djetetu.
ono sto je alarmantno, da je to krajnja mjera, pa se ja pitam, sto je bilo sa mjerama prije....jesu li poduzete, i ako jesu, sto je poslo krivo...zasto ne djeluju?
(i tu mogu suosjecat sa tvojim sinom, jer sasvim je moguce da nije mogao osvjestiti svoja losa ponasanja, da nije dobio adekvatnu pomoc i podrsku, pa je njegovo ponasanje, pod stalnom paljbom optuzbi, postajalo sve gore i gore...)

i tvom djetetu sigurno taj premjestaj nece pomoci da promijeni ponasanje, moguce da ce postat jos i gore radi odbacivanja i stigmatiziranja....ali roditelji i razrednik kupuju mir u svom razredu i rade nemir u drugom.

[vlovrec]

a da pitaš da mu u školi osiguraju nekog psihologa, ili tako nešto, sad bezveze lupam. pa nek stručna osoba točno vidi šta je sa djetetom, da li je bezazleno ili ne takvo ponašanje. a bezveze mi je to selenje iz razreda u razred, kao da će onda problem misteriozno nestati.

u školi u kojoj radi moja mama je išao onaj dečkić koji se pred nekih 2 godine povlačio po novinama da je nemoguć, pa su ga selili iz škole u školu. ne sjećam se točno šta je dečkić radio, mislim da je tukao drugu djecu, mislim da je bio već stariji cca 10 godina.
i šta hoću reći, njegov tata je uporno tvrdio da je dijete normalno, i da je to sve ok. i nisu mogli ništa. na kraju ga niti jedna škola nije htjela uzeti.
negdje sam nedavno pročitala da je majka uzela dijete i odvela ga negdje u njemačku.

[frupy]

nosorog kaže:

usput, cini mi se (ne znam jel sto mijenjano) premjestaj u drugi razred ne postoji kao mjera.
postoji premjestaj u drugu skolu, tak da mislim da skola ipak ide na ruku tvom djetetu.
ono sto je alarmantno, da je to krajnja mjera, pa se ja pitam, sto je bilo sa mjerama prije....jesu li poduzete, i ako jesu, sto je poslo krivo...zasto ne djeluju?
(i tu mogu suosjecat sa tvojim sinom, jer sasvim je moguce da nije mogao osvjestiti svoja losa ponasanja, da nije dobio adekvatnu pomoc i podrsku, pa je njegovo ponasanje, pod stalnom paljbom optuzbi, postajalo sve gore i gore...)

Ne postoji premjestaj u drugi razred, nego samo u drugu skolu.
To je krajnja mjera nakon sto sve ostale mjere nisu urodile plodom.
Postupnost u odgojnim mjerama mora postojati i ne moze se nista preskakati: opomena razrednika, ukor, opomena pred iskljucenje, produzeni strucni postupak.

nosorog kaže:

i tvom djetetu sigurno taj premjestaj nece pomoci da promijeni ponasanje, moguce da ce postat jos i gore radi odbacivanja i stigmatiziranja....ali roditelji i razrednik kupuju mir u svom razredu i rade nemir u drugom.

stvarno mi je zao kad jedna strucna osoba napise ovako nesto. ali nije ti prvi put, pa sam tako nesto i ocekivala.

nista mi ne "kupujemo", draga moja.

drugog rjesenja NEMA, jer da ima, budi sigurna da bismo ucinili sve da se nijedno jedino dijete ne osjeti odbaceno i stigmatizirano.
u 99,9% ovakvih slucajeva (sto se vidi i iz uvodnog posta), roditelji NE SURADJUJU, oglusuju se na djetetov vapaj za pomoc i na pozive razrednika da se razgovara o situaciji.
ne znaci im nista ni opomena ni ukor, ne javljaju se na telefon, ne pojavljuju na individualnim razgovorima i jednostavno negiraju problem i guraju sve pod tepih dok problem ne eskalira. tad postaju vrlo neugodni i bezobrazni.
neki su "prezaposleni", neki tu vide urotu cijelog svijeta protiv njihovog zlata, a neki se jednostavno bave vise sami sobom nego svojim djetetom.

I sto nam drugo preostaje?

da mirno ostanemo sjediti dok pojedinac na bilo koji nacin ugnjetava 30 ostalih ucenika? i tako osam godina?

ma da ne bi.

[Štokrlica]

10ye kaže:

Slijedom tog pritiska škola je jednostrano odlučila ga ukloniti iz razreda. On ima prijatelje u tom razredu i uklanjanje će mu biti trauma. Uostalom kome nebi bilo da ga izbace iz razreda. Ovdje mogu dodati da škola nije primjenila mjere za poboljšanje stanja koje su preporučene od stručne ustanove a odbijali su i naše prijedloge. Što je najbolje riješenje? Odlaskom mobbing uspjeva a on ostaje bez prijatelja a ostankom se nastavlja problematična situacija koju on međutim ne osjeća jer stanje u razredu među djecom je uglavnom OK (roditelji potenciraju problem).

Dakle klinac je u tretmanu neke stručne ustanove (Kukuljevićeva)?
Baš me zanima koje mjere je preporučila stručna ustanova i koji su bili vaši prijedlozi na koje se škola oglušila?

[Monstera]

frupy kaže:

stvarno mi je zao kad jedna strucna osoba napise ovako nesto. ali nije ti prvi put, pa sam tako nesto i ocekivala.

nista mi ne "kupujemo", draga moja.

drugog rjesenja NEMA, jer da ima, budi sigurna da bismo ucinili sve da se nijedno jedino dijete ne osjeti odbaceno i stigmatizirano.
u 99,9% ovakvih slucajeva (sto se vidi i iz uvodnog posta), roditelji NE SURADJUJU, oglusuju se na djetetov vapaj za pomoc i na pozive razrednika da se razgovara o situaciji.
ne znaci im nista ni opomena ni ukor, ne javljaju se na telefon, ne pojavljuju na individualnim razgovorima i jednostavno negiraju problem i guraju sve pod tepih dok problem ne eskalira. tad postaju vrlo neugodni i bezobrazni.
neki su "prezaposleni", neki tu vide urotu cijelog svijeta protiv njihovog zlata, a neki se jednostavno bave vise sami sobom nego svojim djetetom.

I sto nam drugo preostaje?

da mirno ostanemo sjediti dok pojedinac na bilo koji nacin ugnjetava 30 ostalih ucenika? i tako osam godina?

ma da ne bi.

dijete koje nema uvid u svoje ponasanje, nije osvjestilo sto svojim ponasanjem cini drugima, nece to ponasanje promijeniti u drugom razredu.
ne zato jer ne zeli ili ne moze, nego zato jer ne vidi da radi nesto lose, a dok to ne vidi, nema sto mijenjati.
nema tu neke posebne filozofije.
stovise, vrlo vjerojatno ce ga nastavit ciniti ako je njemu tako ugodno (ima i roditeljsku podrsku za to-vidi prvi post), a vrlo je vjerojatno da ce ga premjestajem preplaviti osjecaj ljutnje, nepravde (za sto ce isto dobiti podrsku roditelja) pa ce se "osvecivati"
nije iskljuceno da ce ga docekati i neprihvacenost/ linch druge djece i drugih roditelja, jer ako je ovaj razred nezadovoljan, zasto bi mi morali trpiti negativca?
i ja u potpunosti razumijem roditelje/djecu i jednog i drugog razreda
i u tom kontekstu, kupljen je mir u jednom razredu i nemir u drugom.
i iza toga stojim, i osobno i profesionalno, i u RL i na forumu.hr

(ok, mozda se otac jos i javi i opise da dijete ima uvid u svoje ponasanje, al to je onda druga prica)

kolko ja znam, mjera promijene skole kao krajnja mjera, se u vecini slucajeva provede kada se dijete izdvoji iz obitelji u odgojnu ustanovu...sve ostalo ostane na pokusaju, jer se roditelji imaju pravo zaliti, zale se i obicno zalba "prodje" jer je druga skola daleko i djetetu se "da sansa"

btw, ja imam jedan pozitivan primjer premjestaja u drugi razred i pozitivne promijene ponasanja (bio je i drugi turnus u pitanju), al djeteta koje je to zatrazilo samo, i to vec nakon opomene.
(bio je "negativac", radio je sranja, i dio njegovog uvida je bio u tome da se u toj okolini ne zeli niti moze promijenit)

[frupy]

nosorog kaže:

d
ijete koje nema uvid u svoje ponasanje, nije osvjestilo sto svojim ponasanjem cini drugima, nece to ponasanje promijeniti u drugom razredu.
ne zato jer ne zeli ili ne moze, nego zato jer ne vidi da radi nesto lose, a dok to ne vidi, nema sto mijenjati.
nema tu neke posebne filozofije.
stovise, vrlo vjerojatno ce ga nastavit ciniti ako je njemu tako ugodno (ima i roditeljsku podrsku za to-vidi prvi post), a vrlo je vjerojatno da ce ga premjestajem preplaviti osjecaj ljutnje, nepravde (za sto ce isto dobiti podrsku roditelja) pa ce se "osvecivati"
nije iskljuceno da ce ga docekati i neprihvacenost/ linch druge djece i drugih roditelja, jer ako je ovaj razred nezadovoljan, zasto bi mi morali trpiti negativca?

naravno.
ja se tu slazem s tobom, jer problemi u ponasanju obicno imaju dublje uzroke koji ne nestaju promjenom okoline.
dapace, mogu se i pogorsati zbog unutarnjeg bunta koji premjestaj moze izazvati.
ali, ako nemamo drugog nacina, kako rijesiti problem??
imam dosta staza i iskustva i ne mogu se sjetiti nijednog jedinog slucaja gdje su u takvim situacijama roditelji suradjivali. ni s razrednikom, ni sa psihologom/pedagogom ni sa czss.
jer su po defaultu bile u pitanju totalno disfunkcionalne obitelji koje su i puno prije imale raznih problema koji su se samo gomilali i nastavljali u obliku nasilnog ponasanja djece.
dakle, na opomene, ukor i produzeni strucni postupak roditelj ne reagira. ne dolazi na razgovore. saljes pisani poziv, dodje jednom ili nijednom, negira problem.
nasa zadnja ovlast je obavijestiti czss i tu nasa ingerencija prestaje.

i zato me i ljuti i zalosti kad ovako nesto napises:

nosorog kaže:

i ja u potpunosti razumijem roditelje/djecu i jednog i drugog razreda
i u tom kontekstu, kupljen je mir u jednom razredu i nemir u drugom.
i iza toga stojim, i osobno i profesionalno, i u RL i na forumu.hr

jer profesore (opet) uopce ne spominjes i ja to automatski citam kao da uopce ne razumijes u kakvim smo govnima mi kad se ovako nesto dogadja. kao, prebacujemo lopticu na nekog drugog.
svi ocekuju od nas da smo svemoguci, a ruke su nam poprilicno svezane i kako god se problem "rijesio", krivi smo mi:
ako prebacimo dijete u drugu skolu - to je nepedagoski, dijete je stigmatizirano, "osvecuje se" i problem eskalira.
ako ga ostavimo tu gdje je, dijete i dalje ostaje bully, a 30 vrsnjaka pati 8 godina zbog njegovih pizdarija.

[Monstera]

frupy kaže:

i zato me i ljuti i zalosti kad ovako nesto napises:


jer profesore (opet) uopce ne spominjes i ja to automatski citam kao da uopce ne razumijes u kakvim smo govnima mi kad se ovako nesto dogadja.

a sto bih trebala spominjati profesore (iako sam spomenula razred kao takav, pa da ne dozivljavas svaki moj upsi protiv sebe, onda si mozes i protumaciti djeca+razrednik )

temu je otvorio roditelj djeteta.
vidis, mogu razumjeti i njega (iako mi se cini da nema jasan uvid u problem), mogu suosjecati sa njegovim sinom, al mogu razumjeti i itekako suosjecam sa drugom djecom.
i ono uzasno bitno:
mogu i jako zelim suosjecati sa dejcom u novom razredu.

frupy kaže:

kao, prebacujemo lopticu na nekog drugog.
svi ocekuju od nas da smo svemoguci, a ruke su nam poprilicno svezane i kako god se problem "rijesio", krivi smo mi:
ako prebacimo dijete u drugu skolu - to je nepedagoski, dijete je stigmatizirano, "osvecuje se" i problem eskalira.
ako ga ostavimo tu gdje je, dijete i dalje ostaje bully, a 30 vrsnjaka pati 8 godina zbog njegovih pizdarija.

al loptica jest prebacena.
doslovce.
niti je dijete pripremljeno niti (pretpostavljam) novi razred

nigdje, al apsulutno nigdje nisam napisala da dijete treba ostati u tom razredu. al ne mogu prec prek cinjenice da dijete zivi u ruzicastom svijetu sa stavom da nema problema i da nista ne treba mijenjati, i da mu u tom kontekstu promijena razreda nece uciniti puno dobroga.
a moze mu uciniti lose
a moze i on ciniti lose drugima u novom razredu....

promijena okoline (kao odgojna mjera) moze biti potrebna i stvarno moze proci ok, al za to mora biti pripremljena osoba, ali i nova okolina.
isto tako, izmedju promijene razreda i promijene skole, ja bih prije birala promijenu razreda, ali je vazno da je strucna sluzba dovoljno kompetentna i da dobro pripremi novi razred, kao i u starom napravi propisni oprostaj.
racunam da je to bolje, jer je lakse pripremiti sve aktere, buduci bi strucna sluzba trebala biti upoznata sa slucajem, a ne da prodju mjeseci da se nova skola upozna sa slucajem, da se skoli/razredu presute podaci, pa da se poslije cudimo kako je dijete napravilo cirkus, i skola se opravdava sa "izgubljenim dopisima i presucenim cinjenicama".

nego, da ti odvezu ruke, sto bi ti napravila?

[frupy]

da mogu, uvela bi nekakve mehanizme koji ce prisiliti roditelja da suradjuje. ne znam sto bi ih tocno probudilo, nije ni moj posao da izmisljam takve mehanizme i pisem zakone ali nesto bi valjda bilo efikasno.

sadasnji sustav kazni bi trebalo skresati na kaznu-dvije, a ne da imamo 4 kazne godisnje koje se vremenski maksimalno rastezu, a krajem godine ponistavaju i onda opet dogodine ista pjesma.
dobijes opomenu i ukor i to je to. sljedeci korak je drastican, pa hoces suradjivati-necas. adio.

islo bi to naustrb dva-tri djeteta, ali kad bi svi takvi disfunkcionalni roditelji (a ima ih, nazalost, sve vise) vidjeli da je vrag odnio salu, zamislili bi se i potrudili malo oko svog djeteta i obiteljskih odnosa.

jer ovako kad svi znaju da im mozes staviti soli na rep, debelo to i koriste.

i btw, jedini u cijeloj prici koji taje neugodne obiteljske detalje i dijagnoze su iskljucivo roditelji, ne ni skolski pedagog ni razrednik ni ravnatelj.

i ne znam zasto stalno naglasavas svoje razumijevanje i suosjecanje s djetetom/roditeljem. zelis reci da ga ja nemam ako mislim da nasilnika treba sankcionirati?
prvenstveno mislim da mu treba pomoci, ali ako se radi o maloljetnom djetetu ciji roditelj negira problem i odbija pomoc, tu ja vise nista ne mogu, osim poduzeti pravilnikom propisane mjere.
i to zato jer u tom slucaju puno manje osjecam empatiju prema bullyju nego prema 30+ zrtava u njegovom razredu.

tu bi na scenu trebali stupiti vi, psiholozi, po raznim institucijama, u suradnji sa czss jer vi ipak u takvim slucajevima imate maaalkice vece ovlasti.

[Monstera]

frupy kaže:

i btw, jedini u cijeloj prici koji taje neugodne obiteljske detalje i dijagnoze su iskljucivo roditelji, ne ni skolski pedagog ni razrednik ni ravnatelj.

pa normalno da taje.
i ja bih tajila pred ljudima koje ne dozivljavam prijateljskima, koji me se hoce rijesiti, koji me stalno napadaju, optuzuju, ruzno govore o meni....
ne znam sto bih trebala?
pricati okolo da mlatim zenu i djecu, pa mi je stariji sin zato takav


ja sam napisala, al valjda nedovoljno razumljivo, pa cu opet:
vidim prednost premjestaja (ako vec mora doci) iz razreda u razred, umjesto u skolu, u tome sto je skolski tim upoznat sa djetetom, imaju izgradjen neki odnos, vidjali su razna ponasanja djeteta (nema uljepsavanja, privremenog podesavanja, pljuvanja po drugima iz stare skole koji nisu imali razumijevanja, trazenja krivaca, prebacivanja krivaca itd)
diejte ima pravo na novi pocetak (al su svi upoznati sa prosloscu), i strucni tim se ne bavi papirologijom, nego direktno djeluje u razredu (starom za oprostaj, novom za pripremu) i prati diejte, pruza podrsku nastavnicima.
ono, bave se onime sto se ovog trenutka zbiva, ne bave se gatanjem tko je prvi poceo, niti iscitavanjem papirologije, trazenja dopisa iz 2004 koji se zagubio u posti i "radi kojeg" defektolog ne moze pocet raditi sa djetetom itd.
tak da nema izgovora.
o tome sam pricala.

al ono sto je problem, vazno je odvojiti nasilnika od zrtve, pa onda nema smisla da su djeca u istom hodniku i dvoristu, svaki dan (pogotovo ako se vecina nasilja zbivala pod odmorom) i tada jedino ima smisla mjera udaljavanja iz skole.

a isto tako, budimo iskreni, najcesce su u skoli SVI protiv djeteta (jer se u zbornici prosiri trach kakav je, pa ga nitko nece u svoj razred).
tak da u primjeru iz ovog topica, ja bih se usudila reci, u toj skoli ipak ima netko tko klinca barem zeli razumjeti, ako ne i prihvatiti i dat mu novu sansu.

pitanje je samo na ciju stetu i kako ce pripremiti novi razred na to.
nadam se da novom razredniku nije nametnuto da ga mora uzeti.

frupy kaže:

i ne znam zasto stalno naglasavas svoje razumijevanje i suosjecanje s djetetom/roditeljem. zelis reci da ga ja nemam ako mislim da nasilnika treba sankcionirati?

dakle, ti mislis, kada ja kazem da razumijem djecu i roditelje, da time kazem kako ti ne razumijes buduci ga zelis sankcionirati? to me pitas?

iz cega ti ovo zakljucujes? kaj tebi ti roditleji/klinci rade u skoli?
al ono, stvarno?

prvo, ja sam na ovoj temi pisala da itekako suosjecam sa jednim i drugim razredom,i po ne znam koji put, ako spomenuti djecak nema uvid u svoje ponasanje, on ga nece niti promijeniti i mjera je besmislena. i nije stetna samo po 30 djece nego njih 60.
nigdje, al zaista nigdje nisam napisala da mu ne treba kazna.
istina, da ja ne koristim termine sankcionirati diejte, nego kaznjavati neprimjerena ponasanja (sa jasnim opisom koja su) i upucivati na primjerena, sto je proces, nije jednokratan zahvat.
i kolko god tebi to zvucalo utopijski, ja sam sigurna da se moze puno losih ponasanja "kazniti" logickim posljedicama, sada i odmah, kad je ponasanje izvedeno, nego potrositi hrpu vremena na birokraciju, dopisivanje sa institucijama, trazenje kada bi i tko bi trebao raditi sa carobnim stapicem, i na kraju slijeganjem ramenima da su za sve krivi psiholozi da rade premalo ili nikako, a vama su vezane ruke

frupy kaže:

prvenstveno mislim da mu treba pomoci, ali ako se radi o maloljetnom djetetu ciji roditelj negira problem i odbija pomoc, tu ja vise nista ne mogu, osim poduzeti pravilnikom propisane mjere.
i to zato jer u tom slucaju puno manje osjecam empatiju prema bullyju nego prema 30+ zrtava u njegovom razredu.

tu bi na scenu trebali stupiti vi, psiholozi, po raznim institucijama, u suradnji sa czss jer vi ipak u takvim slucajevima imate maaalkice vece ovlasti.

aha , i kad bi mi nastupili, onda bi nas prozvali da imamo previse empatije za bullyja i njegove roditleje, nego za vas nastavnike

ne znam, kad bih sumirala tvoje upise na temi skolaraca, meni se cini da se ti jakoo bavis time tko ima kolko za koga empatije, i tko je na cijoj strani, nego konkretnim ponasanjem koje te smeta i trazenjem ideja kako da pokusas rijesiti problematicne situacije.
opcenito mi se cini da po skolama jakooo puno energije odlazi na borbu i objasnjavanje tko je kriv i tko je nesto poduzeo ili trebao nesto poduzeti, a da djeca prolaze kraj vas, bjeze ispred bojnog polja i ruse ionak krhke odnose sa prosvjetarima.

[frupy]

tako tipican post za clana strucnog tima.

ako cemo o tome cime se ja na poslu bavim, mislim da cemo doci do toga da se, nazalost, i ne svojom voljom, bavim sa previse stvari istovremeno jer strucni tim u mojoj skoli (kao uostalom ni u jednoj drugoj skoli u kojoj sam radila) kurca ne radi.

bave se tablicama, popunjavaju u beskraj nekakve krivulje, kurce palce, a ja moram: predavati svoje predmete, djeci biti i otac i mater i psiholog i psihijatar, doktor opce prakse, i socijalni radnik. I upravo zbog toga na kraju sam na prvoj liniji fronte kad nesto krene po krivu.
jer, jasno, nije kriv roditelj sto mu dijete maltretira ostale, nije kriv pedagog/psiholog sto na vrijeme nije razgovarao s djetetom i roditeljem jer ima jaaaaaaako puno posla sa svojim papirima i tablicama.

mozda mozes ovdje zamazati oci nekome tko je zadnji put bio u skoli kad ju je sam pohadjao, ali nama koji u skoli radimo bas i ne.

pa makar i po cijenu da budete optuzeni za empatiju prema bullyju - iscupajte glavu iz papira i pocnite djelovati prije nego bude prekasno.

[marjansplit]

autor je dao premalo podataka. pretpostavljam da je dijete bilo na razgovoru kod psihologa i da postoji neko stručno mišljenje?

također, uopće ne razumijem svrhu prebacivanja problematičnog djeteta iz jednog razreda u drugi-to mi samo izgleda na ono muko moja pređi na drugoga.
mislim da se može napraviti samo još gore, tj. dijete se osjeća odbačeno pa se ide osvecivati radi toga.

frupy, je ti nadimak potekao od frustirano? bar me na to podsjećaju ovi tvoji postovi.

evo ti jedan primjer: u razredu mog djeteta ima samo 15 učenika i to više curica. nema nitko sa poremećajem ponašanja, nema nikakvih tuča, izgreda i sl. osim par učenika koji povremeno "zaborave" napisati domaći rad. prva dva razreda OŠ imali su prekrasnu stariju učiteljicu, punu iskustva, pomalo strogu ali pravi pedagog. razred ko cijelina je bio prava milina i po ponašanju i vladanju i savladavanju gradiva. moj naklon njoj do poda. nažalost otišla je u penziju. tada im je na zamjenu mjesec-dva dana došla jako mlada učiteljica. a šta da ti kažem, smirivala ih je tako da je tukla klupama po podu, bacala imenik, derala se i ništa nije postizala. na svu sreću, bila je samo zamjena.

[frupy]

marjansplit kaže:

frupy, je ti nadimak potekao od frustirano? bar me na to podsjećaju ovi tvoji postovi.

Ne.

Doduse, ne mogu reci da me ne frustrira cinjenica da vec godinama obavljam i posao pedagoga/psihologa dok oni ispisuju unedogled statistike i bave se teorijom.
Mislim, mogla bi ja zazmiriti i praviti se blesava, odraditi svoj predmet, a na satu razrednika zbrajati izostanke i bok, ali mi je zao djece i jednostavno im moram pomoci kad vidim da imaju problema.
Tu dolazi do frustracije - zelim, ali nemam ovlasti.
Oni koji imaju ovlasti, imaju i drugog, "vaznijeg" posla.


I ne kuzim sto si htjela reci svojim primjerom.