Natrag   Forum.hr > Društvo > Religija

Religija Religija u društvu
Podforum: Teologija i religijska praksa

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.09.2006., 09:21   #61
Quote:
brezovka kaže:
Na ovakav bih upis mogla barem jednu ambasadu zapaliti. Imaš li prijatelju kakve vatre?

Predlažem ti da zapališ Egipatsku ambasadu sa koktelima druga Molotljeva

bit će vatrometa do Kaira
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 09:22   #62
Quote:
arna kaže:
Ne bih se s time složila. Jer onda bi svi ljudi imali iste ili slične osjećaje strahova, a nemaju. I čega misliš, da se beba boji? I po čemu misliš da se boji?

Čovjek sam stvara svoje strahove.

Točno ne rađaš se sa strahom već ga sama stvaraš a pomažu ti tvoje predodžbe. Kasnije te sam tvoj strah kontrolira i zapadaš u začarani krug, gdje se strahovi hrane tobom a ti njima.
To ti je suživot.
Religija odlično koristi taj mehanizam pa je vjerovatno Dorina utjecajem siline straha koja proizlazi
iz njene vjere, pa misli da joj je to dano od rođenja.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 11:10   #63
Quote:
Nemruth Dagi kaže:
Točno ne rađaš se sa strahom već ga sama stvaraš a pomažu ti tvoje predodžbe. Kasnije te sam tvoj strah kontrolira i zapadaš u začarani krug, gdje se strahovi hrane tobom a ti njima.
To ti je suživot.
Religija odlično koristi taj mehanizam pa je vjerovatno Dorina utjecajem siline straha koja proizlazi
iz njene vjere, pa misli da joj je to dano od rođenja.
Nemruth, ja zaista govorim o teoriji psihologije o emocijama i maturaciji. Nadopunila sam svoj odgovor arni. Naravno da čovjek individualno ima presudnu ulogu, puno ovisi o temperamentu ali i situacijama kroz koje prolazi-utoliko, da čovjek sam generira svoje strahove.
Ne mogu govoriti za druge, ali ja sam bila ateista, nisam razmišljala o smrti kao ni sad, tad odveć mlada i s devizom lako ćemo, danas jer za mene smrti nema.
Je kaj, normalno da se bojim-pokušali su me silovati, usred bijela dana,ha i kako da usmjerim svoje ponašanje da ne dođem u situaciju da se to ne ponovi. Roditelji su me poslali tim putem liječniku, ponavljam usred bijela dana. Normal, pušem i na hladni krumpir. I što sad, da li da ga pojedem ili bjež od njega?
Dorina-kutija is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 11:29   #64
Quote:
Dorina-kutija kaže:
Nemruth, ja zaista govorim o teoriji psihologije o emocijama i maturaciji. Nadopunila sam svoj odgovor arni. Naravno da čovjek individualno ima presudnu ulogu, puno ovisi o temperamentu ali i situacijama kroz koje prolazi-utoliko, da čovjek sam generira svoje strahove.
Ne mogu govoriti za druge, ali ja sam bila ateista, nisam razmišljala o smrti kao ni sad, tad odveć mlada i s devizom lako ćemo, danas jer za mene smrti nema.
Je kaj, normalno da se bojim-pokušali su me silovati, usred bijela dana,ha i kako da usmjerim svoje ponašanje da ne dođem u situaciju da se to ne ponovi. Roditelji su me poslali tim putem liječniku, ponavljam usred bijela dana. Normal, pušem i na hladni krumpir. I što sad, da li da ga pojedem ili bjež od njega?

To su sve stečeni strahovi, nisi se bojala niti silovanja niti smrti niti gladi niti bolesti kao mala a danas se sa svojim iskustvom života bojiš...

To što je netko ateista ili ne, ne znači da ima više strahova ili manje, pitanje je kako sva svoja životna iskustva prerađuje i kakve misli o tome ima.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 11:47   #65
Quote:
Nemruth Dagi kaže:
To su sve stečeni strahovi, nisi se bojala niti silovanja niti smrti niti gladi niti bolesti kao mala a danas se sa svojim iskustvom života bojiš...

To što je netko ateista ili ne, ne znači da ima više strahova ili manje, pitanje je kako sva svoja životna iskustva prerađuje i kakve misli o tome ima.
Govorila sam samo o strahu od smrti kao ateista nekad i kršćanka danas.
Znam da je komplicirano objasniti uvjetovane strahove, ali svi počinju od strah od gubitka podloge i straha od iznenadnog jakog zvuka (sad sam se sjetila i tog kao straha s kojim se rađamo)-nisam psiholog ni psihijatar ali dio mog obrazovanja doticao se tih tema.
Ne kažem da se bojim života, u mom životu ima trenutka kad sam naj i kad sam bed, sve u svemu slično drugima, ali imam trajnu radost i onda kad mislim da sam bed. Znam da je to stanje prolazno i tko je vječan zato se radujem životu. Ali mudrosti nikada dosta...pa radije stanem i puhnem a tada odlučim kuda i kako dalje. servus
Dorina-kutija is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 13:53   #66
Quote:
Dorina-kutija kaže:
Dopunit ću se - strah od gubitka podloge, to je jedina emocija s kojom se rađamo, znanstveno utvrđeno i predavano na psihologiji.

Moram priznati da za taj strah nisam čula. Ako ti nije problem ukratko objasniti, te spomenuti kako je to znanstveno dokazano?
Ne moraš mi davati literaturu, tek okvirno da shvatim o čemu se radi.
Tenks, unaprijed.
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 18:43   #67
Quote:
Dorina-kutija kaže:

Bog je rekao istinu zemaljskim spodobama. To je u istoj knjizi iz koje si pročitao stihove o Ljubavi.
Ivan 15:12-17, jedan primjer.
Evo i mog primjera.

Najgenijalniji i najjači primjer u filmu i umjetnosti uopće:

Glupi, nespretni, blesavi i napuhani Patak kaže isto tako glupom, oholom, sarkastičnom i napuhanom Zekoslavu:

" Zec, gadiš mi se!"
- najjednostavnija, a najjača rečenica ikada.
Tko ovdje predstavlja čovjeka, a ko Boga?

Pozdrav.
ro rob is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 20:37   #68
Gledala sam i ja taj crtić. I nisam ih doživila tako glupe, svakako ne zeca. A patku je ta rečenica vrhunac nemoći.

Ne kužim tvoje pitanje, tko je tko?
Pojasni, ako hoćeš.
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 21:06   #69
Quote:
arna kaže:
Moram priznati da za taj strah nisam čula. Ako ti nije problem ukratko objasniti, te spomenuti kako je to znanstveno dokazano?
Ne moraš mi davati literaturu, tek okvirno da shvatim o čemu se radi.
Tenks, unaprijed.
Dakle, potrudit ću se, bez literature i blabla nije to neka novina ali nije ni staro kao Darwin.
Maturacija je razvoj pojedinca od početka života (tu bi se dalo popričati) do njegova kraja(a tu još više reći). Na Filozofskom faksu s područja psihologije i ravoja predškolskog djeteta u tematskoj jedinici razvoja emocija priča počinje otprilike ovako:
- dijete se rađa s reflesima (hvatanje, širenje stopala, sisanje, doslovce ga podignu za ruke i ono lamaće nogama kao da korača u zraku itd.)
- ne spada u refleks, emocija straha od gubitka podloge ali je vidljivo po ponašanju djeteta u toj situaciji-širenje ruku što jest refleksna reakcija; i strah od iznenadnog jakog zvuka
- to su dva s kojima se rađamo kao i s refleksima koja ih prate(potakla si me prisjetiti se tih predavanja)
- oni su temelj da se razvijaju uvjetni strahovi, pa evo jednostavnog primjera- ako dijete spava u mračnoj prostoriji i iznenada ga probudi jak zvuk najvjerojatnije će taj temeljni strah povezati s mrakom pa će se bojati mraka. Samo po sebi mrak nije razlog da se boji ali djetetu od jedne godine to ne možeš objasniti
- nije sve tako crno-dijete se rađa s divnim repertoarom izražavanja koje mu omogućuju socio-emocionalni razvoj u kojem ne trebamo pričati o strahu, ali to je već druga tema...
ako te zanima, možemo se čuti
Dorina-kutija is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2006., 21:16   #70
Quote:
ro rob kaže:
Evo i mog primjera.

Najgenijalniji i najjači primjer u filmu i umjetnosti uopće:

Glupi, nespretni, blesavi i napuhani Patak kaže isto tako glupom, oholom, sarkastičnom i napuhanom Zekoslavu:

" Zec, gadiš mi se!"
- najjednostavnija, a najjača rečenica ikada.
Tko ovdje predstavlja čovjeka, a ko Boga?

Pozdrav.
Shvatila sam tvoje slikovito izražavanje i oba predstavljaju mogućeg čovjeka a o prijateljstvu iz mog primjera niti riječi.
A meni je najjača: ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.
I baš me briga ako ćeš mi se sada rugati jer sam ful naiva zvana generalić. Ionako nisam niti oficirček. umjesto pozdrava-shvati to kao neozbiljno
Dorina-kutija is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 01:36   #71
Quote:
arna kaže:
Gledala sam i ja taj crtić. I nisam ih doživila tako glupe, svakako ne zeca. A patku je ta rečenica vrhunac nemoći.

Ne kužim tvoje pitanje, tko je tko?
Pojasni, ako hoćeš.
Evo mog mišljenja:
- I patak i zec su glupi, jer se međusobno naganjaju i ne vole cijeli svoj vječni crtani život, nikada neće moći ostvariti nikakav bliski odnos, osuđeni su jedan na drugoga, uvijek će postojati zajedno još milion epizoda, a nikada neće ostvariti pravo prijateljstvo.
- patak je nespretan, jer što god smisli nikad kako treba ne izvede do kraja, uvijek mu fali ono nešto završno, i tako svaki put pokušava ponovo unedogled
- patak je blesav, jer ne može shvatiti da su njegovi planovi unaprijed osuđeni na neuspjeh
- i zec i patak su napuhani, jer misle da je njihov put jedini ispravan
- zec je ohol, jer uvijek pobjeđuje, ne može izgubiti, ne može se nikada spustiti na nivo gubitnika, ne može osjetiti drugu stranu
- zec je sarkastičan, jer u svojoj nemogućnosti gubitka ismijava onog koji nije kao on, koji sebi dopušta da ostane poražen

Odnos ove nacrtane dvojice, to je odnos između čovjeka i čovjeka, to je isto tako odnos između čovjeka i Boga kao i između Boga i čovjeka. Patak može biti čovjek ili Bog, zec može biti čovjek ili Bog. Kako ko sebe doživljava.

Primjer iz crtanog filma, možda smiješan, ali izmišljeni likovi su najiskreniji likovi.
Počinju živjeti svoj vlastiti život, neovisan o njihovim tvorcima.
Nismo li svi mi, izmišljeni?
ro rob is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 12:17   #72
Quote:
Dorina-kutija kaže:
- dijete se rađa s reflesima (hvatanje, širenje stopala, sisanje, doslovce ga podignu za ruke i ono lamaće nogama kao da korača u zraku itd.) - ne spada u refleks, emocija straha od gubitka podloge ali je vidljivo po ponašanju djeteta u toj situaciji-širenje ruku što jest refleksna reakcija; i strah od iznenadnog jakog zvuka
- to su dva s kojima se rađamo kao i s refleksima koja ih prate(potakla si me prisjetiti se tih predavanja)
- oni su temelj da se razvijaju uvjetni strahovi, pa evo jednostavnog primjera- ako dijete spava u mračnoj prostoriji i iznenada ga probudi jak zvuk najvjerojatnije će taj temeljni strah povezati s mrakom pa će se bojati mraka. Samo po sebi mrak nije razlog da se boji ali djetetu od jedne godine to ne možeš objasniti

Psihologija je jako zanimljiva. I mislim da je u njoj teško stvarati čvrste zaključke. Obzirom da je čovjek kompleksno biće, i da je teško razdjeliti njegovu svjesnost od nesvjesnog, nije lako vršiti tipizacije, niti donositi sigurne teze. Uostalom, psihologija stalno dolazi do novih spoznaja i u stalnom je razvoju. Stoga mi se čini u redu da i mi malo filozofiramo s njenim postavkama. Slažeš se ?

E pa u tom kontekstu, ovo mi se čini kontradiktorno: dijete se rađa s refleksima....( pa) lamače nogama kao da korača u zraku...(a to) ne spada u refleks, (nego je ) emocija straha od gubitka podloge.

Možda i je strah, ali možda je ipak samo refleks. Svi, kad ih odvojiš od podloge, lamaču nogama i šire ruke. Meni se više čini da to rade u nagonskom nastojanju da održe ravnotežu.

Što se tiče straha od jakog zvuka, to bi moglo biti. Ali mogla bi to biti i samo neugoda. Sama po sebi neugoda ne izaziva strah, ali često ponavljana, mogla bi ga stvoriti.

Primjer sa uvjetnim strahom mi je ok. A isto tako bi se moglo reči da neugoda izazvana jakim zvukom, u mračnom prostoru, može izazvati uvjetovani strah (neugoda se događa u uvjetima kada se ne vidi okolina- pa se može projicirati na mrak i biti osnova za stvaranje osjećaja straha od mraka.)
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 12:40   #73
Quote:
ro rob kaže:
- I patak i zec su glupi, jer se međusobno naganjaju i ne vole cijeli svoj vječni crtani život, nikada neće moći ostvariti nikakav bliski odnos, osuđeni su jedan na drugoga, uvijek će postojati zajedno još milion epizoda, a nikada neće ostvariti pravo prijateljstvo.

Odnos ove nacrtane dvojice, to je odnos između čovjeka i čovjeka, to je isto tako odnos između čovjeka i Boga kao i između Boga i čovjeka. Patak može biti čovjek ili Bog, zec može biti čovjek ili Bog. Kako ko sebe doživljava.

Primjer iz crtanog filma, možda smiješan, ali izmišljeni likovi su najiskreniji likovi.
Počinju živjeti svoj vlastiti život, neovisan o njihovim tvorcima.
Nismo li svi mi, izmišljeni?

Mislim da sam skužila što si htio reći.

No čini mi se da njihov odnos ni u kom slučaju nije neovisan o njihovom tvorcu.
A animatorovo razumijevanje svijeta i života, mora se odraziti na njihove likove i karaktere.

Da li to odražava odnos čovjeka i čovjeka ili čovjeka i Boga? To pak ovisi o životnom promišljanju onoga tko gleda crtić.

Za razliku od zeca i patka, mislim da čovjek ima mogućnost izbora i da u određenim okvirima može donositi odluke ( što ovi ne mogu ako im autor ne omogući). Stoga čovjek može odlučiti hoće li graditi prijateljstva ili neće.

Mi nismo izmišljeni na način kako su izmišljeni Zekoslav Mrkva i Dodo Patak.
Ali bili bismo, kada bi ova dvojca mogla biti autonomna u odnosu na tvorca crtića, te sami stvarati nove epizode .
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 16:56   #74
Quote:
arna kaže:
Psihologija je jako zanimljiva. I mislim da je u njoj teško stvarati čvrste zaključke. Obzirom da je čovjek kompleksno biće, i da je teško razdjeliti njegovu svjesnost od nesvjesnog, nije lako vršiti tipizacije, niti donositi sigurne teze. Uostalom, psihologija stalno dolazi do novih spoznaja i u stalnom je razvoju. Stoga mi se čini u redu da i mi malo filozofiramo s njenim postavkama. Slažeš se ?

E pa u tom kontekstu, ovo mi se čini kontradiktorno: dijete se rađa s refleksima....( pa) lamače nogama kao da korača u zraku...(a to) ne spada u refleks, (nego je ) emocija straha od gubitka podloge.

Možda i je strah, ali možda je ipak samo refleks. Svi, kad ih odvojiš od podloge, lamaču nogama i šire ruke. Meni se više čini da to rade u nagonskom nastojanju da održe ravnotežu.

Što se tiče straha od jakog zvuka, to bi moglo biti. Ali mogla bi to biti i samo neugoda. Sama po sebi neugoda ne izaziva strah, ali često ponavljana, mogla bi ga stvoriti.

Primjer sa uvjetnim strahom mi je ok. A isto tako bi se moglo reči da neugoda izazvana jakim zvukom, u mračnom prostoru, može izazvati uvjetovani strah (neugoda se događa u uvjetima kada se ne vidi okolina- pa se može projicirati na mrak i biti osnova za stvaranje osjećaja straha od mraka.)
Naravno da se slažem, nova otkrića, promjene, teorije ove-one...možda me samo nervira da je tako malo dovoljno da jedna teorija padne u vodu i da je svaka upitna iz čeg slijedi da mislimo kako nešto znamo....da, da evolucija spoznaje...ponekad zamorno
Ono lamatanje nogama je refleks hoda, a kod gubika podloge dijete širi ruke jer traži oslonac što je opet refleksno ponašanje.
Bebači ne znaju što je to mrak-tj. da je to njihova nemogućnost da vide okolinu, ona im ionako ništa ne znači. Pa došli su iz mraka. Ovako filozofirajući, mogla bih reći kakav šok kad iziđu van i više nije mrak.
Evo uvjetovanog straha temeljenog na strahu od gubitka podloge-naglo spustiš bebača u kadu s vodom-sad se boji vodenog okruženja.
Dorina-kutija is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 17:17   #75
Quote:
Dorina-kutija kaže:
Naravno da se slažem, nova otkrića, promjene, teorije ove-one...možda me samo nervira da je tako malo dovoljno da jedna teorija padne u vodu i da je svaka upitna iz čeg slijedi da mislimo kako nešto znamo....da, da evolucija spoznaje...ponekad zamorno
Ono lamatanje nogama je refleks hoda, a kod gubika podloge dijete širi ruke jer traži oslonac što je opet refleksno ponašanje.
Bebači ne znaju što je to mrak-tj. da je to njihova nemogućnost da vide okolinu, ona im ionako ništa ne znači. Pa došli su iz mraka. Ovako filozofirajući, mogla bih reći kakav šok kad iziđu van i više nije mrak.
Evo uvjetovanog straha temeljenog na strahu od gubitka podloge-naglo spustiš bebača u kadu s vodom-sad se boji vodenog okruženja.
Zbunjena sam. Koliko sam shvatila ti si pristalica teorije da nam je urođen strah od gubitka podloge, ali to ne mogu isčitati iz posta (ostaješ na refleksnom).

Ovo s vodom ne drži vodu. Tek rođene bebe se ne boje vode, jer dolaze iz vode (kao i iz mraka), a to je dokazano porođajima u kadi. Strah od vode biti će naknadno uvjetovan nečim drugim.

I nemoj se nervirati radi padanja teorija u vodu. Zamisli gdje bismo bili da se znanja nisu širila i da čovječanstvo nije mijenjalo mišljenja i usavršavalo teorije.
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 18:07   #76
Quote:
ro rob kaže:
Pročitao dotičan stih i primio na znanje.

To što nešto osjećamo, ja ili netko drugi, potpuno je irelevantno.
Osjećaji čovjeku štete. Ukoliko nema osjećaja, nema ni razočarenja.
Pravi čovjek morao bi biti bez osjećaja - bilo kakvih, dobrih, loših, pravih , krivih. Ali nema puno pravih ljudi, možda nijednog.
Najgori osjećaj, osjećaj neman, osjećaj užas, car među odvratnim osjećajima svakako je samilost.
Samilost, to je najpokvarenija stvar kojom možemo počastiti drugog.
Nemojmo mrziti, budimo samilosni, bolje ćemo uništiti onog kojeg ne volimo.
A možemo učiniti i najgoru moguću stvar - biti samilosni prema drugome iz uvjerenja.
A, što bi taj drugi više volio da ga samo obično mrzimo!
Ili ga ohrabrimo, pružimo mu lažnu nadu, zabijmo mu još jedan nož u leđa!
Nemamo se mi što međusobno ohrabrivati.
Moramo jedan drugome reći istinu.
Koju ne znamo, pa izmišljamo svašta.
Razne crtane filmove, o raju, o paklu, o ljubavi, o samilosti, o ohrabrenju,o...
Jer objektivnu istinu ima samo Bog.
Neće je valjda priopćiti raznim zemaljskim spodobama.
Takvi ne znaju istinu, pa je izmisle i proglase istinitom.
A oni koji ne znaju istinu, njih nema.

Evo, još jedan dokaz da ne postojimo.
Pozdrav.
a ti bas volis srati, jel? i to u tiradama.
ako te zanima pitanje odnosa moći i supstancijalizam na tragu "prijatelj-neprijatelj", odi na politički forum.
usto, da nisi tako lijen, mogao bi tu i tamo sići s parnasa i uključiti se u igru, a ne samo prigovarati što svijet nije savršen.
Teta Meda is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 18:08   #77
Quote:
ro rob kaže:
Pročitao dotičan stih i primio na znanje.

To što nešto osjećamo, ja ili netko drugi, potpuno je irelevantno.
Osjećaji čovjeku štete. Ukoliko nema osjećaja, nema ni razočarenja.
Pravi čovjek morao bi biti bez osjećaja - bilo kakvih, dobrih, loših, pravih , krivih. Ali nema puno pravih ljudi, možda nijednog.
Najgori osjećaj, osjećaj neman, osjećaj užas, car među odvratnim osjećajima svakako je samilost.
Samilost, to je najpokvarenija stvar kojom možemo počastiti drugog.
Nemojmo mrziti, budimo samilosni, bolje ćemo uništiti onog kojeg ne volimo.
A možemo učiniti i najgoru moguću stvar - biti samilosni prema drugome iz uvjerenja.
A, što bi taj drugi više volio da ga samo obično mrzimo!
Ili ga ohrabrimo, pružimo mu lažnu nadu, zabijmo mu još jedan nož u leđa!
Nemamo se mi što međusobno ohrabrivati.
Moramo jedan drugome reći istinu.
Koju ne znamo, pa izmišljamo svašta.
Razne crtane filmove, o raju, o paklu, o ljubavi, o samilosti, o ohrabrenju,o...
Jer objektivnu istinu ima samo Bog.
Neće je valjda priopćiti raznim zemaljskim spodobama.
Takvi ne znaju istinu, pa je izmisle i proglase istinitom.
A oni koji ne znaju istinu, njih nema.

Evo, još jedan dokaz da ne postojimo.
Pozdrav.
a ti bas volis srati, jel? i to u tiradama.
ako te zanima pitanje odnosa moći i supstancijalizam na tragu "prijatelj-neprijatelj", odi na politički forum.
usto, da nisi tako lijen, mogao bi tu i tamo sići s parnasa i uključiti se u igru, a ne samo prigovarati što svijet nije savršen.
Teta Meda is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 18:10   #78
Quote:
ro rob kaže:
Pročitao dotičan stih i primio na znanje.

To što nešto osjećamo, ja ili netko drugi, potpuno je irelevantno.
Osjećaji čovjeku štete. Ukoliko nema osjećaja, nema ni razočarenja.
Pravi čovjek morao bi biti bez osjećaja - bilo kakvih, dobrih, loših, pravih , krivih. Ali nema puno pravih ljudi, možda nijednog.
Najgori osjećaj, osjećaj neman, osjećaj užas, car među odvratnim osjećajima svakako je samilost.
Samilost, to je najpokvarenija stvar kojom možemo počastiti drugog.
Nemojmo mrziti, budimo samilosni, bolje ćemo uništiti onog kojeg ne volimo.
A možemo učiniti i najgoru moguću stvar - biti samilosni prema drugome iz uvjerenja.
A, što bi taj drugi više volio da ga samo obično mrzimo!
Ili ga ohrabrimo, pružimo mu lažnu nadu, zabijmo mu još jedan nož u leđa!
Nemamo se mi što međusobno ohrabrivati.
Moramo jedan drugome reći istinu.
Koju ne znamo, pa izmišljamo svašta.
Razne crtane filmove, o raju, o paklu, o ljubavi, o samilosti, o ohrabrenju,o...
Jer objektivnu istinu ima samo Bog.
Neće je valjda priopćiti raznim zemaljskim spodobama.
Takvi ne znaju istinu, pa je izmisle i proglase istinitom.
A oni koji ne znaju istinu, njih nema.

Evo, još jedan dokaz da ne postojimo.
Pozdrav.
a ti bas volis srati, jel? i to u tiradama.
ako te zanima pitanje odnosa moći i supstancijalizam na tragu "prijatelj-neprijatelj", odi na politički forum.
usto, da nisi tako lijen, mogao bi tu i tamo sići s parnasa i uključiti se u igru, a ne samo prigovarati što svijet nije savršen.
Teta Meda is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 18:12   #79
Quote:
arna kaže:
Zbunjena sam. Koliko sam shvatila ti si pristalica teorije da nam je urođen strah od gubitka podloge, ali to ne mogu isčitati iz posta (ostaješ na refleksnom).

Ovo s vodom ne drži vodu. Tek rođene bebe se ne boje vode, jer dolaze iz vode (kao i iz mraka), a to je dokazano porođajima u kadi. Strah od vode biti će naknadno uvjetovan nečim drugim.

I nemoj se nervirati radi padanja teorija u vodu. Zamisli gdje bismo bili da se znanja nisu širila i da čovječanstvo nije mijenjalo mišljenja i usavršavalo teorije.
Ma gledaj, kad dijete primiš za ruke i odigneš od podloge ono izvodi pokrete nogama kao da hoda-ti pokreti su refleks, ali samo odizanje za ruke nije strah.
Kad dijete naglo gubi podlogu, ono ima refleksnu reakciju- širenje ruke, ali gubitak podloge je strah.
Dijete u maternici ima drugačiji mehanizam metabolizma nego kad iziđe van. Porod u vodi je zbog žene a ne bebe. I kad iziđe van, bilo u kadi s vodom ili ne ono mora profunkcionirati na drugi način nego do tada-i tuli-sreće velike uz dobro urlanje.
Dorina-kutija is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2006., 18:13   #80
Quote:
ro rob kaže:
Pročitao dotičan stih i primio na znanje.

To što nešto osjećamo, ja ili netko drugi, potpuno je irelevantno.
Osjećaji čovjeku štete. Ukoliko nema osjećaja, nema ni razočarenja.
Pravi čovjek morao bi biti bez osjećaja - bilo kakvih, dobrih, loših, pravih , krivih. Ali nema puno pravih ljudi, možda nijednog.
Najgori osjećaj, osjećaj neman, osjećaj užas, car među odvratnim osjećajima svakako je samilost.
Samilost, to je najpokvarenija stvar kojom možemo počastiti drugog.
Nemojmo mrziti, budimo samilosni, bolje ćemo uništiti onog kojeg ne volimo.
A možemo učiniti i najgoru moguću stvar - biti samilosni prema drugome iz uvjerenja.
A, što bi taj drugi više volio da ga samo obično mrzimo!
Ili ga ohrabrimo, pružimo mu lažnu nadu, zabijmo mu još jedan nož u leđa!
Nemamo se mi što međusobno ohrabrivati.
Moramo jedan drugome reći istinu.
Koju ne znamo, pa izmišljamo svašta.
Razne crtane filmove, o raju, o paklu, o ljubavi, o samilosti, o ohrabrenju,o...
Jer objektivnu istinu ima samo Bog.
Neće je valjda priopćiti raznim zemaljskim spodobama.
Takvi ne znaju istinu, pa je izmisle i proglase istinitom.
A oni koji ne znaju istinu, njih nema.
Evo, još jedan dokaz da ne postojimo.
Pozdrav.
a ti bas volis srati, jel? i to u tiradama.
ako te zanima pitanje odnosa moći i supstancijalizam na tragu "prijatelj-neprijatelj", odi na politički forum.
usto, da nisi tako lijen, mogao bi tu i tamo sići s parnasa i uključiti se u igru, a ne samo prigovarati što svijet nije savršen.
Teta Meda is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:48.