Prelistala sam temu brzinski.
Pretpostavljam da ne zivite bas daleko s obzirom da je dijete jedan dan kod tebe a jedan dan kod nje.
Pa zar ne mozete dogovoriti slican ritam i za ubuduce?
Ja i bivsi funkcioniramo tako. Djeca su nastavila ici u istu skolu. Poslije skole idu kod njega. Ja ih kupim poslije posla. Neke dane u tjednu ostaju kod njega. Komplicirano je i jos uvijek pokusavamo pronaci dobar raspored ali dali smo i dajemo sve od sebe da djeci ne radimo drasticne promjene u zivotu i da nisu zakinuti ni za mamu ni za tatu.
I da...isto smo imali prvasica...i odradili smo razlaz ljeto prije skole. Ali smo se svojski potrudili da im u tih mjesec i pol prije skole pokazemo da nam je njihova dobrobit i dalje najvaznija.
On je pristao na to da djeca formalno zive na mojoj novoj adresi i to bez velike drame. Dovoljan je bio moj argument da je ionako on taj koji smatra da se majka treba vise brigat za dijete od oca. Poklopio se usima.
Ali taj razgovor smo vodili nakon sto smo vec funkcionirali neko vrijeme razdvojeno. To vrijeme je dobro doslo oboma da vidimo sto mozemo prihvatiti a sto ne, sto mozemo ocekivati od druge strane...
U praksi je to konstantno prilagodjavanje djecjim i nasim obvezama...nekad uspjesnije, nekad manje uspjesno.
Nama je recimo zena u obiteljskom savjetovalistu rekla da ni struka vise zagovara nuzno jedan dom za dijete. I da je za djecu najbolje rjesenje ono oko kojeg se roditelji najbolje slazu. Sasvim mi je to logicno kad se pokusam staviti u polozaj djeteta.
Tako da...pokusajte postici dogovor i djeci ga zajednicki prezentirajte bez velike drame i prilagodjeno njihovom uzrastu...bit ce bezbolnije za svih...za djecu ponajvise.
I da...nastojte ignorirati reakcije i savjete okoline. Ljudi se nekad u najboljoj namjeri petljaju tamo gdje im nije mjesto i reakcije okoline lako mogu potencirati sukobe izmedju vas dvoje. Vi ste i dalje roditelji vasoj djeci. Samo vi i nitko vise. I vi znate sto je najbolje za njih. Vas dvoje. Ne samo ona i ne samo ti.
Cisto za primjer koliko ljudi znaju bit ograniceni u svojim promisljanjima: do mene je jednom dosla dramaticna prica o mom razvodu: da sam frajerica odselila u drugi grad i ostavila djecu tati...jer su njega vidjali s djecom u setnji u njegovom mjestu a mene vise nisu.
Zgrozeni ljudi. Zakljucila sam da bi javnost bila zadovoljnija da sam odselila zbilja u drugi grad i odvela djecu sa sobom da tatu vide jednom mjesecno.