nastavak...
Drugi dio 1/2:
Hulija: Nebitno, najvažnije je zdravlje. Mnogi ljudi pokušavaju. Nekad uspe, nekad ne.
Pamir: Iskustvo.
Hulija: Naravno. Ali drago mi je da čujem da si zavoleo glumu. Jer sam te uvek pratila šta radiš. Izgledaš lepo u seriji „Gonul Isleri“. Dopada mi se i tvoja gluma. Stvarno treba da budeš glumac. I izgledom. A i treba da prođe vreme. Kadir Inanir mi je uvek govorio... Da ne bude sad da hvalim sebe. Ali rekao mi je: „Da mi je videti te nakon četrdesete.“ Kadire, šaljem ti poljupce. Zamisli, imali smo dvadeset godina, snimali smo film i on mi je to rekao.
Pamir: U kom smislu? Zanima ga kako ćeš tad izgledati ili kaže da ćeš nakon tih godina biti prelepa?
Hulija: Da, tako je. Da ću stasati i biti lepša. Naravno, ne želim da kažem da sam takva iako jesam.
Pamir: Jesi.
Hulija: Ali... Hvala Bogu. Ima mnogo takvih kao što sam ja. Ali Kadir mi je uvek to govorio, sad ja kažem tebi isto.
Pamir: Kadir Inanir je snimao filmove jako mlad.
Hulija: I on je takav.
Pamir: Manje nakon trideset i pete. To su već bile osamdesete godine.
Hulija: I sad je prezgodan.
Pamir: Nisam video kako sada izgleda.
Hulija: Ja sam ga videla, imao je skoro reportažu. Dao je reportažu povodom toga što je njegov novi film „Onlar gecesi“ (ako sam dobro čula) dobio prvu nagradu. Neverovatno je zgodan. I ti si takav tip. Trebalo bi da glumiš u filmovima. Nakon četri godina veze nisi ostvario stabilnu vezu ni sa kim. Je li razlog tome što ne veruješ ženama?
Pamir: Poslednja veza nije trajala četiri godine, već oko dve.
Hulija: Ne, pre nje. U dvadesetim godinama.
Pamir: Da, četiri-pet godina.
Hulija: Tad još nisi bio poludeo?
Pamir: Tad sam bio naivan i mlad dečko koji je verovao u život.
Hulija: Nebitno. Šta će na kraju biti s tim što si zgodan?
Pamir: Kad kažeš zgodan ja ne vidim sebe... Nemam baš pravilne crte lica.
Hulija: To je i lepo. Iako su ti crte ispravne. Ali lepo je i kad nisu. Ne misliš da si zgodan?
Pamir: Ma ne! Ja to mislim od detinjstva. Ja sam živeo u Bagdat Aveniji, tamo sam u dvadesetim imao nekoliko dobrih prijatelja. Bilo smo vrlo bliski u detinjstvu, bilo nas je desetoro. Jedan od njih je Izet, sad je tu sa mnom. Šestorica se oženilo. Nas četvoro se idalje opiremo.
Hulija: Nisu zadovoljni brakom?
Pamir: Zadovoljni su, hvala Bogu.
Hulija: Pa?
Pamir: Nisu se razvodili. Imaju i decu.
Hulija: Zar ne želim da budeš otac?
Pamir: Želim. Ali ne želim da se ženim. Ponovo.
Hulija: Ponovo?
Pamir: Malopre sam rekao da želim dete, ali ne brak.
Hulija: Izvini. Bože...
Pamir: Malopre ste pitali da li sam odgovoran. Mislim da jesam, osećam tako nešto. Iako možda delujem kao mangup. Jer kad radim nešto želim da do kraja radim to na ispravan način. Želeo bih da to dete ima najbolje uslove porodice.
Hulija: Bio bi odličan suprug i otac.
Pamir: I tako.
Hulija: Postoji li mogućnost da se kasnije pokaješ?
Pamir: Svakako. Znam to.
Hulija: Rađaju sad decu i van braka. Zar ne? Je li to dobro?
Pamir: Jeste, ako će brinuti o tom detetu. Možda je i bolje. Moji roditelji su se razveli kad sam imao sedam godina. Prvih dve-tri godine su se svađali među sobom. Ali posle sam ima dobro detinjstvo.
Hulija: Da nisi ti takav zbog razvoda roditelja?
Pamir: Moguće. Mada ne verujem da je to puno uticalo na mene.
Hulija: To stanje ludosti.
Pamir: Ne, mislim da smo to genetski nasledili od oca. I brat je pomalo lud.
Hulija: U redu. Ibrahim Čelikol ti je jedan od najboljih prijatelja, zar ne?
Pamir: Vrlo smo bliski.
Hulija: Je li i on takav?
Pamir: Šta više, mogu ovako da kažem. Imam malo prijatelja među glumcima. Jedan od njih je Ibrahim i možda još dvoje-troje. Van toga imam i prijatelje iz detinjstva. Srećan sam ovako.
Hulija: Naravno, slažem se. I ja ih sve poštujem, ali drugarstvo je nešto drugo. Nemam takve prijatelje.
Pamir: I Ibrahim je lud.
Hulija: E to sam htela da te pitam. Kako se sporazumevate?
Pamir: Po ludilu. I on voli prirodu. Idemo i šetamo. Prošli put smo hteli da šetamo po Beogradskoj šumi. Nije bilo skoro, prošle godine. Imao sam neki kompas u autu i kažem mu, ako nastavimo da hodamo ka severu izaći ćemo na more. Ovako me je pogledao. I kaže on meni hajde, ja njemu hajde i počeli smo da hodamo. Četiri sata smo hodali.
Hulija: Četiri sata?
Pamir: Četiri sata i došli smo do mora. Ali nismo imali vozilo i otišli smo do obližnjeg sela, seli u autobus. Tad je Ibrahimova serija pukla. I ljudi gledaju njega, gledaju mene, gledaju se međusobno. Bili smo u selu.
Hulija: Baš lepo.
Pamir: Vratili smo se autobusom.
Hulija: Autobusom? Zar niste imali nekog prijatelja da pozovete?
Pamir: Zvali smo Sedata, Ibrahimovog pomoćnika, nešto poput prijatelja. Ali nismo mogli tad da ga kontaktiramo pa smao došli autobusom.
Hulija: Kažeš razumete se zbog toga.
Pamir: Da, zbog toga.
Hulija: Van toga vam se verovatno poklapa i stil života. I on se bavi sportom?
Pamir: Mislim da i on može da se opusti u određenim situacijama zato što se bavi sportom.
Hulija: I tu se razumete. Znači oboje se nećete ženiti i u budućnosti ćete...
Pamir: Ibrahim je imao mnogo iskustva. On je više...
Hulija: Nije se oženio.
Pamir: Nije se oženio. Ali bira životne partnere, pokušava i tako.
Hulija: Znači on će se oženiti.
Pamir: Moguće.
Hulija: Posle ćeš i ti.
Pamir: Ne, za mene teško.
Hulija: Bože! Pokušavam da shvatim tvoj odnos prema ženama. Ali uvek se tu zaustaviš. Ne razumem zašto imaš takav odnos prema ženama i braku. Nešto drugo se tu dešava.
Pamir: Nisam neprijateljski nastrojen prema ženama. Obožavam majku, baku...
Hulija: To je drugo. Ali brak i žene... Jesi li ljubomoran? Zbog toga je?
Pamir: Moguće. Mačo sam, postajem agresivan.
Hulija: Mačo i moderno doba... Baš nemaš sreće. Možeš da budeš mačo, ali u granicama. Ne veruješ sebi? Nemaš samopouzdanja? Nešto tu postoji.
Pamir: Samo pouzdanje u kom smislu? U vezi?
Hulija: Samopouzdanje. Kažem valjda, ne kažem da je tako...
Pamir: Ne verujem ženama.
Hulija: Ali tu je možda u pitanju i samopouzdanje.
Pamir: Video sam neke stvari.
Hulija: Moguće je. Svi se venčavaju, razvode, svađaju, mire... Ali da kažeš sa sigurnošću: „Sigurno se neću oženiti.“
Pamir: Nisam rekao da je to sigurno. Možda vas pozovem u budućnosti i kažem vam: „Gđo Hulija, venčaću se. Čekam vas na venčanju.“
Hulija: Daj Bože. Ne. Ne daj Bože. Šta se dešava? Sačekaj minut. Hoću da kažem ovo. Čudno mi je što imaš takav odnos prema ženama. „Ljubomoran sam. Da imam ženu mešao bih se u njen stil života...“
Pamir: Nisam ljubomoran. Nisi ni ti... Vi.
Hulija: Ne moraš da mi persiraš. Pitala sam te jesi li ljubomoran.
Pamir. Nije to ljubomora, već nepoverenje.
Hulija: Šta žena može da uradi dok je s tobom u braku?
Pamir: Video sam takve primere i kod sebe i kod prijatelja u okruženju. I zato imam takav stav prema ženama. Kako da vam kažem sad? Devojka mog dobrog prijatelja se meni...
Hulija: Shvatam.
Pamir: I to se nije desilo jednom, već najmanje sedam-osam puta. Prijatelji su se ljutili i trudio sam se da održim prijateljstva.
Hulija: Ali ti si vrlo... Mislim da je tvoja greška tu. Prvo, zgodan si. Drugo, pametan si, sportista si... Imaš sve što bi jedna žena poželela. Ali to nije razlog da ti se žena tvog prijatelja nabacuje ili da doživiš druge stvari. Ali je moguće. Samo treba da kažeš da to nije normalno i da pređeš preko toga.
Pamir: Ispričao sam vam nešto. Nisam hteo sve.
Hulija: Ali to su stvari koje se inače dešavaju u životu. Čudi me zašto to ne prevaziđeš. To je toliko uticalo na tebe.
Pamir: Znači da mnogo razmišljam o onome što se dešava. Iako delujem opušteno, to mi kažu svi koji me upoznaju na setu i dalje. Ali je u meni suprotno.
Hulija: Svakako. Kako ide posao? Da li „Gonul isleri“ nastavljaju?
Pamir: Nastaviće do kraja sezone. Postojao je trač da završavamo za tri epizode. Ali video sam na internetu da ćemo trajati do kraja sezone.
Hulija: Zašto da se završi?
Pamir: Vaš Survajver je malo uticao na nas.
Hulija: Ali Survajver je odličan. Na sve utiče.
Pamir: Tu je i serija „Seref meselesi“ na Kanalu D. Kad smo mi počeli trajala je druga serija na staru, „Ufriyalim Ezelden“ ili tako nešto.
Hulija: Ona se završila.
Pamir: Rejting nam je bio neverovatno dobar. I ja sam bio iznenađen, nisam očekivao. Svi smo bili iznenađeni. Bilo smo na prvom mestu. Kanal D ju je ukinuo bez žaljenja. I odmah je na njeno mesto stavio visokobudžetnu „Seref meselesi“. I ona nas je poljulala. Smenjivali smo se. Nekad smo mi bili prvi, nekad oni. Ali kad se tome dodao i Survajver poljuljani smo.
Hulija: To se dešava...
Pamir: Ali imamo mnogo fanova, vole seriju.
Hulija: Da, to kažem. Serija je dobra. Jesi li se umorio?
Pamir: Dobro sam. Nema problema.
Hulija: Odlično si. Ideš na set, baviš se sportom, šetaš sa Ibrahimom. Vidim po slikama da posećuješ prirodu.
Pamir: Cilj mi je sada, i hteo sam to da uradim, ali nisam mogao jer sam se upustio u posao sa restoranom. Tražim neko veliko imanje. Lep letnjikovac. Da ima oraha, višanja, kivija, konja i pasa. Tražim neko imanje između Jalove i Burse. Nadam se da ću pronaći i napraviti tamo letnjikovac.
Hulija: Odatle verovatno nećeš izlaziti.
Pamir: Provodio bih četiri-pet dana tamo, dva ovde u Istanbulu. Jer Istanbul vidim kao... Da ne kažem loš.
Hulija: Kaži slobodno šta misliš. Nek čuju mladi, nek čuje moja ćerka. Svačija deca.
Pamir: Zanimalo me je nešto pa sam istraživao. Devedeset i treće godine prošlog veka u Istanbulu je bilo sedam miliona stanovnika. Sad procenjuju na 25 miliona. Tri puta više. I više od tri puta. Veliki haos vlada sada Istanbul.
Hulija: Noćni život povećava opasnost. Svaki trenutak je opasnost.
Pamir: Trenutno ne izlazim puno. Jednom ili dva put mesečno. Ranije sam izlazio po četiri puta nedeljno, voleo sam to. Ali sad kad izađem nekako se iznerviram. Osećam se čudno kad vidim ljude. Jedan moj prijatelj je napisao status na fejsbuku. Daću vam kasnije da pročitate. Napisao je iskreno šta oseća.