Ismijavanje mentalno oboljelih osoba je društveno prihvaćeno.

[Diskašn!]

Vjerujem da se većina vas, koji naprosto umijete da zdravorazumski promislite, suočila sa situacijama gdje je sasvim normalno da se ljudi smiju psihički i mentalno oboljelim osobama, kao recimo oboljelim od shizofrenije. Oni "lupaju gluposti" i predstavljaju cirkusante koji uveseljavaju sve osobe iz njihovog okruženja, te se te "anegdote" prepricavaju sa kafe na kafu. Dok s druge strane smijati se osobi oboljeloj od raka ili dijabetesa se doživljava kao okrutno i potpuno neprimjereno.
U oba slučaja navodim da su u pitanju ljudi normalnih intelektualnih sposobnosti, sa prilagođenim ponašanjem, dobro adaptiranim ljudima ili kako se najlakse okarakterišu "normalnim". U prvoj situaciji oni ne bi bili od većine ljudi okarakterisani kao monstrumi jer ismijavaju osobu sa dijagnozom a gle čuda u drugoj situaciji ne bi dobili podršku i bili bi okarakterisani kao bešćutne, okrutne osobe!
Kada osoba ima neki mentalni poremećaj jedino objašnjenje jeste da je ta osoba "na živcima" ili da "nije u redu u glavi". Ljudi ne vjeruju ili se bolje da izgovore neke dijagnoze kao da je to prijelazno ili da je izmišljeno. Vjerujem da su svi čuli za karcinom, dijabetes, migrenu, konjuktivitis i sl. Ali, mnogi nisu čuli da neko može da boluje od disocijativnog poremecaja ličnosti, paranoidne shizofrenije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja itd.

Da li je moguće (a očito jeste) da i u 21. stoljeću ljudi ne vjeruju u postojanje psihičkih oboljenja i ne gledaju na takve osobe kao na one koje trebaju stručnu pomoć kao i oni koji su npr. oboljeli od raka, i da i jedni i drugi zaslužuju poštovanje i uvažavanje?!

[F.A.Q]

ne znam di ti zivis .. ali u 21 stoljecu u kojem ja zivim postuje se sve osim covjeka

koga briga koja bolest .. ubij bliznjeg svoga prije nego on tebe ubije ..

[xyzxyzyyy]

Meni dođe da plačem kad vidim da netko ne želi pomoći slijepoj osobi, ili kada se ismijavaju osobi u invalidskim kolicima, ili ako ima neki defekt na tijelu.

Neznam kako mogu postojati takve osobe, da se ismijavaju bolesnima i oni uživaju u tome , nikad neznaš što se njima može dogoditi, isto takvo,ili još gore.

Ja uvijek pomognem ako mogu takvim osobama, nemogu gledati kako se muče ,uvijek nastojim pomoći.

Ima ljudi što se ismijavaju nekima koji imaju karcinom ili neku bolest, meni samo suze teku kad tako nešto vidim, a neki se tome smiju

[neobican]

Osjetio sam snaznu potrebu da sudjelujem u ovoj temi, nemam puno energije i vremena ali pokusat cu napisati makar ovaj post. Prvo, pohvale svima koji su postali do sada, opazanja su im jako dobra. Ja sam primijetio slijedece:

U mojoj okolini zive ljudi koji to sto su normalni ili vrijedni pripisuju vlastitim zaslugama. Toliko su egoisticni da bi i svoje kvalitetno genetsko nasljede najradije proglasili rezultatom vlastitog truda. Oni osobe s mentalnim poteskocama ismijavaju, gledaju na njih kao na ljude koji se dovoljno ne "trude", koriste ih u salama i vicevima. Oni religiozni su ponekad skloni misliti da su osobe mentalno bolesne zato sto odbacuju Boga !!! Takvi uvijek polaze od sebe pa si vjerojatno kazu:"ako ja mogu nesto nema razloga da i ta druga osoba ne moze". Niti mogu a niti zele razumjeti poziciju ljudi koje priroda nije obdarila kemijskom ravnotezom u neuronima.

Na jednom predavanju profesorice psihologije na fakultetu sam primjetio i ruzne stavove tako visoko obrazovane osobe prema ljudima s mentalnim tegobama. Tocno se na njoj vidjelo kakvu vrstu ljudi cijeni i koliko je empaticna prema pojedion grupi. Dok je pricala o politicarima i sveucilisnim djelatnicima to je radila s postovanjem i osmjehom. Dok je spominjala nadarene depresivne studente bila je za nijansu malo ravnodusnija i s manjim osmjehom. Medutim kada je govorila o sizofrenicima na njoj se vidjelo da je to u njenom sustavu vrijednosti dno dna, vjerojatno bi s vise topline pricala o blatu, pijesku ili kamenju. Ono, tako jedan grozan ravnodusan izraz lica i nacin govora, kao da se radi o stoci i bicima koja nisu ljudi. Mozda nisam u pravu, ali opet ta ista osoba se tako slatko ukljucila u duhovitu raspravu o razlicitim nazivima za ljude s mentalnom retardacijom.

[neobican]

F.A.Q kaže:

ne znam di ti zivis .. ali u 21 stoljecu u kojem ja zivim postuje se sve osim covjeka

koga briga koja bolest .. ubij bliznjeg svoga prije nego on tebe ubije ..

Ej, i ja tamo zivim, i bas je jadno

[neobican]

Diskašn! kaže:

Vjerujem da se većina vas, koji... ...raka, i da i jedni i drugi zaslužuju poštovanje i uvažavanje?!

Ej, znam ti ja neke koji bi bez problema ismijavali sve vrste bolesti...

[neobican]

xyzxyzyyy kaže:

Meni dođe da plačem kad vidim da netko ne želi pomoći slijepoj osobi, ili kada se ismijavaju osobi u invalidskim kolicima, ili ako ima neki defekt na tijelu.

Neznam kako mogu postojati takve osobe, da se ismijavaju bolesnima i oni uživaju u tome , nikad neznaš što se njima može dogoditi, isto takvo,ili još gore.

Ja uvijek pomognem ako mogu takvim osobama, nemogu gledati kako se muče ,uvijek nastojim pomoći.

Ima ljudi što se ismijavaju nekima koji imaju karcinom ili neku bolest, meni samo suze teku kad tako nešto vidim, a neki se tome smiju

Mislim da ti to jako ovisi o obrazovanju i intelektualnoj i emocionalnoj razvijenosti osobe. Npr. ja sam odgojen da ni slucajno ne buljim u osobe u kolicima, kako one ne bi uhvatile moj pogled i kako ih to ne bi podsjetilo da su drugacije od drugih te im to izazvalo nelagodu. Sad, jel to pravilno ili ne je manje bitno. Medutim kada je nakon rata puno djece iz selendri u okupiranom podrucju doselilo u moj grad, neki od njih su pristupali osobama u invalidskim kolicima skoro pa s pitanjem:"Das mi krug?"

[Almost Rosey]

Ružnije je potpuno izbjegavati kontakt očima "e da ne bi osoba slučajno pomislila ovo ili ono" nego uputiti iskren osmijeh kao što bi napravio s bilo kojom "zdravom" osobom

A što se tiče izrugivanja mentalno i fizički bolesnima, ja sam valjda dosad živjela u mjehuriću sapunice jer nikad nisam svjedočila ničem sličnom

Žaljenje je jednako odvratno kao ruganje.

[neobican]

Almost Rosey kaže:

A što se tiče izrugivanja mentalno i fizički bolesnima, ja sam valjda dosad živjela u mjehuriću sapunice jer nikad nisam svjedočila ničem sličnom

da

[F.A.Q]

neobican kaže:

Dok je pricala o politicarima i sveucilisnim djelatnicima to je radila s postovanjem i osmjehom. Dok je spominjala nadarene depresivne studente bila je za nijansu malo ravnodusnija i s manjim osmjehom. Medutim kada je govorila o sizofrenicima na njoj se vidjelo da je to u njenom sustavu vrijednosti dno dna, vjerojatno bi s vise topline pricala o blatu, pijesku ili kamenju. Ono, tako jedan grozan ravnodusan izraz lica i nacin govora, kao da se radi o stoci i bicima koja nisu ljudi. Mozda nisam u pravu, ali opet ta ista osoba se tako slatko ukljucila u duhovitu raspravu o razlicitim nazivima za ljude s mentalnom retardacijom.

joj nemrem si pomoc.. druga opcija je samoubojstvo pa se moram smijat .... nema druge ..

srce mi zatreperi od radosti kad se sjetim intelektualne elite - akademski obrazovanih gradjana - sveucilisnih profesora .. joooj

zlo i naopako

a daj zamisli da si jedan od njih i odgojen kak jesi .. daj zamisli to .. da si medju njima i geldas to i nemres nis .. ja radje u shizofreniju .. aj vidimo se

Almost Rosey kaže:

Žaljenje je jednako odvratno kao ruganje.

u tom mjehuricu sigurno je .. ali u stvarnom zivotu

[morning star ♀]

xyzxyzyyy kaže:

Meni dođe da plačem ...

[neobican]

F.A.Q kaže:

a daj zamisli da si jedan od njih i odgojen kak jesi .. daj zamisli to .. da si medju njima i geldas to i nemres nis .. ja radje u shizofreniju .. aj vidimo se

[Almost Rosey]

neobican kaže:

da

Dobri su ti argumenti.


Ozbiljno, o kakvom vi to ruganju govorite? U mojoj okolini ima dosta osoba s invaliditetom i sa psihičkim poremećajima, i zbilja nisam čula da im se netko ruga.

Što se žaljenja tiče, meni se okrene želudac kad netko suze lije zato što je netko drugi u kolicima i vjerujem da je "žrtvi" takvih "dobrih namjera" to jednako nelagodno kao izravno upiranje prstom i iščuđavanje.

[neobican]

U tom slucaju zivis u dobroj okolini s razvijenom svijescu.

[xyzxyzyyy]

Almost Rosey kaže:

Dobri su ti argumenti.


Ozbiljno, o kakvom vi to ruganju govorite? U mojoj okolini ima dosta osoba s invaliditetom i sa psihičkim poremećajima, i zbilja nisam čula da im se netko ruga.

Što se žaljenja tiče, meni se okrene želudac kad netko suze lije zato što je netko drugi u kolicima i vjerujem da je "žrtvi" takvih "dobrih namjera" to jednako nelagodno kao izravno upiranje prstom i iščuđavanje.

Šta ti skačeš od sreće kad vidiš neko dijete koje nije ni počelo živjeti da će umrijeti za par mjeseci od raka ili tumora?

[Almost Rosey]

xyzxyzyyy kaže:

Šta ti skačeš od sreće kad vidiš neko dijete koje nije ni počelo živjeti da će umrijeti za par mjeseci od raka ili tumora?

A odakle ti to? Ne izvrći mi riječi.
Ne govorim o terminalno bolesnoj djeci. Govorim o bolesnim odraslim ljudima, koji ne zaslužuju sažaljenje. Ok, imaju dijagnozu, imaju poteškoće, fizičke i/ili mentalne. S istima se nose na ovaj ili onaj način i lijepo je ako im možemo pomoći. Ali plakati nad nekim zato što ne može hodati po meni znači zanemariti sve ono što on može.

[xyzxyzyyy]

Almost Rosey kaže:

A odakle ti to? Ne izvrći mi riječi.
Ne govorim o terminalno bolesnoj djeci. Govorim o bolesnim odraslim ljudima, koji ne zaslužuju sažaljenje. Ok, imaju dijagnozu, imaju poteškoće, fizičke i/ili mentalne. S istima se nose na ovaj ili onaj način i lijepo je ako im možemo pomoći. Ali plakati nad nekim zato što ne može hodati po meni znači zanemariti sve ono što on može.

Pa nisam rekla da plačem nad nekim kad ga vidim, ružno mi je vidjeti da nitko ne želi pomoći ako nekome zaista treba pomoć, ući u bus, tramvaj ili nešto, nego svi bježe od te osobe ,kao da ima zaraznu bolest.

Došla sam na faks jedan dan na predavanje, i sjedim sa frendicom, bila je puna dvorana ljudi, i ima jedna slijepa cura koja ide na faks, i pokušavala je naći dvoranu, i kad je ušla normalno nije znala gdje bi sjela, međutim, od tih 200 ljudi nitko joj nije htio pomoći,niti ništa, ja i frendica se digle i pozvale je da sjedne kod nas.
Meni je došlo da plačem kad sam vidjela kako mogu ljudi biti tako pokvareni, da ne žele pomoći onima koji stvarno trebaju pomoć.

[Almost Rosey]

xyzxyzyyy kaže:

Pa nisam rekla da plačem nad nekim kad ga vidim, ružno mi je vidjeti da nitko ne želi pomoći ako nekome zaista treba pomoć, ući u bus, tramvaj ili nešto, nego svi bježe od te osobe ,kao da ima zaraznu bolest.

Došla sam na faks jedan dan na predavanje, i sjedim sa frendicom, bila je puna dvorana ljudi, i ima jedna slijepa cura koja ide na faks, i pokušavala je naći dvoranu, i kad je ušla normalno nije znala gdje bi sjela, međutim, od tih 200 ljudi nitko joj nije htio pomoći,niti ništa, ja i frendica se digle i pozvale je da sjedne kod nas.
Meni je došlo da plačem kad sam vidjela kako mogu ljudi biti tako pokvareni, da ne žele pomoći onima koji stvarno trebaju pomoć.

A jesi li vidjela da je netko upro prstom u nju i smijao se na glas?
Jer, meni se čini da bi ovaj thread trebao isticati takve primjere i ja stalno tražim da mi ih netko opiše. To što se ljudi ne znaju ponašati u blizini hendikepirane osobe i pitati treba li pomoć je drugi par opanaka i tu se radi o neznanju i nekulturi, što znači da se takve stvari mogu naučiti. Dakle, još uvijek ima nade za ljudski rod.

[Maria Callas]

tamo gdje sam odrastala....bio je jedan covjek sa smanjenim intelektualnim sposobnostima.....jako se ljutio kada bi netko zvizdao.....valjda zato sto on nije mogao....
...djeca su to znala....i svaki puta kada bi on prolazio ulicom nasao bi se barem netko(ako ne i grupa njih) koji bi mu zvizdali....i onda bi se on ljutio.....od muke bi se crvenio...neesto bi nesuvislo govorio (govor mu nije bio razvijen,.....bio je negdje na nivou 2-godisnjaka).....i poceo bi da pada u poput djeteta u bijes....tantrum...
....odrasli bi se vecinom cerekali i pustali djecu da ga maltretiraju tim zvizdanjem......
....moji roditelji su nama objasnjavali da je on bolestan i da to sto ljudi sa njim cine je lose za njegovo zdravlje...i naravno da nama nije palo napamet da sudjelujemo u takvim odvratnostima....ali mnogi jesu....i djeca i odrasli...
....
....drugi slucaj je slucaj mladica koji je takodjer sa smanjenim intelektualnim sposobnostima....bio je vrlo miran....dobrodusan i obozavao je djecu...govor mu je bio na nivou sestogodisnjaka....znaci moglo ga se sasvim fino razumjeti ali nije bilo kompliciranijih rijeci.....cinio je djeci razne usluge koje je on zbog dvoje visine i snage moga ciniti.... djeca ga nisu maltretirala ....voljeli su ga....takodjer je rado pomagao odraslima....volio je drustvo......tako da gdje god su u njegovom selu bili kakvi veci radovi on bi bio tamo i pomagao.....
...uvijek se trudio da svima udovolji i tesko bi se usprotivio bilo cijoj molbi ili naredjenju..... ljudi su ga cesto iskoristavali kao besplatnu radnu snagu....dali bi mu jedino nesto za pojesti....
....kada je bio otprilike 25 godina zaljubio se u jednu udatu zenu....ona je bila dobra prema njemu....on njoj uvijek na ispomoc.....znala mu je dati osim jela i ponesto namirnica da odnese svojima kuci....vjerujem da je prvo bio oko nje zato sto je bila dobra prema njemu a onda je to selu postalo smijesno i poceli su ga zafrkavati da je zaljubljen u nju.....on je pod njihovim utjecajem prihvatio to i poceo joj po nagovoru nekih ljudi izjavljivati ljubav.....ona mu je objasnjavala da je udata i da ne moze nju voljeti vec mora naci neku curu...koja nema muza ili decka.....medjutim.....muskarci iz sela su mu svasta govorili i napucivali ga sto da joj uradi, kaze....kako da se ponasa prema njoj.....i jednom je on tako uhvatio nju i poceo da ju hvata za medjunozje i ljubiti...ona se branila, molila ga da prestane.....medjutim on nije pustao i ona se uplasila i pocela zvati u pomoc i plakati....kada je on vidjewo suze pustio ju je i poceo se ispricavati.....tako su ih nasli susjedi......
...ona se poslije toga totalno izolirala od njega.....zakljucavala je kapiju.....nije odgovarala na njergova lupanja....i svaki kontakt medju njima se prekinuo....
....on je lutao selom sav smeten i nesretan....nije shvacao sto je uradio i zasto ona njega vise ne voli i ne zeli u svojoj okolini......
...muskarci iz sela su ga ponovo poceli zadirkivati kako nije obavio "posao" kako ga ona vise ne voli.....itd....i nudili mu pice da se kao "utjesi"....tjerali ga da pije alkohol iako se znalo da se njemu ne smije dati alkohol kao ni djeci....i tako su od njega napravili covjeka koji je svaki dan bio pijan.....kladili su se tko ce ga vise napiti.....jedno predvecerje dva "niormalna" covjeka su se na njemu izzivljavali i dali mu popiti 1 l rakije koju su kupili u trgovini ispred koje su vjecito stajali i pili.....
....nakon nepunih pola sata jadnik je ne samo bio uzasno pijan nego poceo povracati i krv.....hitna pomoc je dosla nakon 1 sat.....on je vec odavno bio mrtav.,....lijecnica je ustanovila smrt uzrokovanu trovanjem alkoholom.....
.....ali nitko nikada nijer odgovarao sto su ga ubili.....a odgovornih je bilo...
.....u prvom redu ova dvojica koja su ga opila....
....prodavac koji je znao sto rade i znao je da ovaj jadnik ne smije piti niti smije prodati pice za njega.....
....njegov brat....koji je bio njegov skrbnik....jer nije reagirao na njegovo opijanje od strane seljana....

...

[neobican]

Maria Callas kaže:

tamo gdje sam odrastala....
...

Uzasno, pogotovo ova druga prica....