Dugin most

[Anayi]

Dichy uz tebe smo

[dichy]

hvala vam svima.....

i opet....kuham ručak i tulim.....nema ga da slini i dahće iza mene u kuhinji....znate kakvi su labradori.....hrana prije svega.....sve se glupača okrenem u nekoj blesavoj nadi da ću vidjeti one blentave oke koje samo šniclu vide....i lokvu sline na pločicama.....ali nema nikoga......(((((

[Stari Pas]

Neli nas je jucer nakon 16 godina napustila...
Imali smo srece jer je do zadnjeg dana zapravo bila iznimno pokretna,vesela,normalno je jela,pila,piskila i kakila,malo je slabije cula,ali mladica u dusi do kraja.
Malo srce je ipak stalo.
Cvrsto zagrlite male cupave bube.

[OOOOOOO]

Zao mi je zbog Neli

[kajpa]

kajperinja kaže:

Žuti labrador, 1 godinu star, pronađen napušten prije mjesec i pol dana na području Dubrave, čipiran, cijepljen i pregledan kod veterinara, umiljat, nježan, miran i drag traži novi dom. Uz pomoć veterinara koji mu je očitao čip, na kojem nema nikakvog podatka, i udruge Suza (za izgubljene i nađene pse), zna se da se Ben već nekoliko puta izgubio. U Suzi ga imaju registriranog već od njegovog 3. mjeseca, kada ga se njegovi prvi vlasnici odriču i poklanjaju prijateljima. No i oni se nisu pokazali u brizi za njim i prema dobivenim informacijama žele ga se riješiti.
Traži se osoba/obitelj koja je spremna pružiti puno ljubavi, pažnje, nježnosti, vremena i strpljenja te ga kao sadašnji vlasnici neće napustiti prilikom odlaska na godišnji odmor.



Lokacija: Zagreb
Poruke na PM.

Na zalost Ben je presao preko mosta i ostavio iza sebe veliku tugu i samocu. Vlasnik ga nije htio natrag (ostavljen je kad su otisli na more), nije udomljen, zadrzali su ga ljudi koji su ga pronasli (uz jos jednog psa), posvetili mu puno vremena, ljubavi i truda...ali bolest je bila jaca.
Sad su jako tuzni i vlasnici i njegova prijateljica Zaz.
Mozda ih znate iz Maksimira...pa eto, samo da bar virtualno u mislima, otpratite Bena...

[OOOOOOO]

Ben pocivaj u miru maleni

i sve ostale zivotinjice koje su nas napustile
i ja sam danas svoje srecice posjetila

[OOOOOOO]

Nocas me je napustila moja hrckica u samo jedan dan je otisla
a bila je stara tek godinu dana
pocivala u miru Riri moja:

[Skipper_Ri]

Danas je nakon 14,5 godina ispod duge protrčao moj najbolji frend, zlatni retriver... znao sam da će boljeti, ali ni sanjao nisam da će boljeti ovoliko. Hvala ti frende moj za sve ove predivne godine koje si proveo s nama. Zauvijek ćeš biti u našim srcima, fajteru moj! Uživaj bez boli i trči sretan kao i uvijek!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Novartis]

Kako se ovo prezivi?
Jucer smo dali uspavati nasu ljubav micija Diega i ne mogu si to oprostiti i prestati misliti na njegove zadnje trenutke.
Umro je u mome narucju...
Ja sam ga drzala...

Sve je povelo sa proljevom u 6. mjesecu.
Mislili smo da je nesto lose pojeo.
Kad smo ga odveli vetu mislili su da su bskterije neke ili paraziti.
Dugo cekali nalaze pa mu davali antibiotik.

Bilo bolje. Pa nakon par tjedana opet.
Pa opet vet i pretrage.
Sada ciljano antibiotici.

Opet tjedni prolaze u mjesece.

Za Bozic ponovo kod doktora i ponovo ljekovi i promjena hrane.

I onda primjetim da manje jede, ostavlja porcije hrane.

I da je smrsavio.
I opet vet i pretrage. Endoskopija i kolnoskopija.
Kazu Chron. Poceli sa kortizonom dvaput dnevno.

I on sve mrsaviji. Jos samo 2,7 i odbija jesti.
Tjednima patnja, molim da ga jede, uzela godisnji pa bolovanje a njemu sve gore.

Do jucer kada je ultrazvuk pokazao rak na bubrezima uz Chrona i promjene i tvorbe na crijevima.

Vet nsm je rekao da trpi strasne bolove i da nema izlaza, da ce polako umrijeti uz veliku patnju i da ga moramo uspavati,

I ja mi pristali. I ja ga drzala u narucju. I pokopali ga muz i ja u vrtu.

Sad ne mogu prestati misliti na to kako lezi u hladnoci sam... i kako sam ga izdala.

I strasna bol.

I njegove lijepe plave velike oci pune ljubavi.

On mi je bio sve.
I najbolji prijstelj i obitelj i dijete koje nisam imala.


Uvijek uz mene.
Tek bi imao 6 godina u travnju.

Kako ovo prezivjeti?
Ja osjecam da ne mogu,

Jos dam trudna tri mjesecs i ne smijem nists uzeti za smirenje.

A ne mogu bez njega, svugdje ga vidim.

Kako lezi pored mene i svako jutro me budi zagrljajem i lickanjem po celu.

I sad ga nema.

Kako dalje?

[Skipper_Ri]

Novartis kaže:

Kako se ovo prezivi?
Jucer smo dali uspavati nasu ljubav micija Diega i ne mogu si to oprostiti i prestati misliti na njegove zadnje trenutke.
Umro je u mome narucju...
Ja sam ga drzala...

Sve je povelo sa proljevom u 6. mjesecu.
Mislili smo da je nesto lose pojeo.
Kad smo ga odveli vetu mislili su da su bskterije neke ili paraziti.
Dugo cekali nalaze pa mu davali antibiotik.

Bilo bolje. Pa nakon par tjedana opet.
Pa opet vet i pretrage.
Sada ciljano antibiotici.

Opet tjedni prolaze u mjesece.

Za Bozic ponovo kod doktora i ponovo ljekovi i promjena hrane.

I onda primjetim da manje jede, ostavlja porcije hrane.

I da je smrsavio.
I opet vet i pretrage. Endoskopija i kolnoskopija.
Kazu Chron. Poceli sa kortizonom dvaput dnevno.

I on sve mrsaviji. Jos samo 2,7 i odbija jesti.
Tjednima patnja, molim da ga jede, uzela godisnji pa bolovanje a njemu sve gore.

Do jucer kada je ultrazvuk pokazao rak na bubrezima uz Chrona i promjene i tvorbe na crijevima.

Vet nsm je rekao da trpi strasne bolove i da nema izlaza, da ce polako umrijeti uz veliku patnju i da ga moramo uspavati,

I ja mi pristali. I ja ga drzala u narucju. I pokopali ga muz i ja u vrtu.

Sad ne mogu prestati misliti na to kako lezi u hladnoci sam... i kako sam ga izdala.

I strasna bol.

I njegove lijepe plave velike oci pune ljubavi.

On mi je bio sve.
I najbolji prijstelj i obitelj i dijete koje nisam imala.


Uvijek uz mene.
Tek bi imao 6 godina u travnju.

Kako ovo prezivjeti?
Ja osjecam da ne mogu,

Jos dam trudna tri mjesecs i ne smijem nists uzeti za smirenje.

A ne mogu bez njega, svugdje ga vidim.

Kako lezi pored mene i svako jutro me budi zagrljajem i lickanjem po celu.

I sad ga nema.

Kako dalje?

S obzirom da smo se na isti dan oprostili od svojih ljubavi, mogu te razumjeti i reći ti da budeš ponosna. Jer, napravila si jedino što si mogla, kada dođe taj tužni, prokleti trenutak, naša je obaveza da našim prijateljima omogućimo prestanak patnje. Naravno da ti fali, ja i sada, dok ovo pišem, plačem, jer otišlo je stvorenje koje mi je zauvijek promijenilo život, meni i mojoj obitelji, stvorenje koje nas je učinilo boljim ljudima.
S noći od ponedjeljka na utorak doživio je moždani udar. Prvi je imao prije četiri godine, kada je bio star točno 10 godina. Već tada mi je veterirnar rekao ako se ponovi, nema povratka. Bilo ga je užasno gledati kako se par posljednjih sati pati, izašlo je sve iz njega, pokušavao je ustati, ali nije išlo, borio se, junak moj, do zadnjega trena. A još u ponedjeljak je, iako star 14,5 godina, bio - ON. Veseo, željan klope, stalno je gledao da li netko nešto sprema... Bili smo tri puta u šetnji, da, tijelo je već bilo pomalo umorno, ali tko god ga je vidio, nije mogao vjerovati da je toliko star. Bio je frajer, svi su ga u susjedstvu znali i voljeli. Bio je naša ljubav.
I onda je stigla ta kobna, posljednja noć. Sebično i naivno, nadao sam se da će se možda oporaviti, barem još malo, iako sam duboko u sebi znao da je gotovo...
Kada smo došli kod veterirana, ridao sam i jecao kao nikada do sada, a prošao sam u životu svašta. Pitao sam još jednom "može li se...", a onda mi je veterinarka rekla "nemojte si to raditi, ovo nije najbolji, ovo je jedini izbor, sve ostalo bi bila ogromna patnja..." Nisam mogao vjerovati da po posljednji puta ljubim tu predivnu njuškicu, grlim to fantastično stvorenje, milujem njegove umorne šape. Otišao je u mojem zagrljaju na bolje mjesto, lišeno patnje i boli. Srušio mi se svijet, plakao sam nasred ceste, nisam znao kako, kuda i kamo...
A onda sam shvatio da je to bila moja obaveza prema njemu. I hvala za sve predivne trenutke u ovih nešto manje od 15 godina. Kada stigne trenutak, naša je obaveza, najveća i najteža da im priuštimo spokojni odlazak. To je jednostavno tako. Boli, kida mi se duša, ali sam ponosan i sretan što sam imao privilegiju uživati s takvim prijateljem.
Drži se, pazi na sebe, sjećaj ga se s ponosom, srećom i ljubavlju. Zaslužili ste i ti i on.

[Skipper_Ri]

Fotka od prije mjesec dana... Snijeg je pao u okolici Rijeke, a on ga je toliko volio. I bio je u vrhunskoj formi za svoje godine. Srce moje jedino, falit ćeš mi zauvijek...

[OOOOOOO]

Skipper i Novartis jako mi je zao sta god da drugo kazem ne moze ublaziti vasu tugu,budite jaki
Moj jadnicak je otisao prije skoro 6god(sad za koji dan ce biti)imam zadnjih par mj novog ljubimca ali moja bol i tuga je jos prisutna tako da vas razumijem

[Skipper_Ri]

OOOOOOO kaže:

Skipper i Novartis jako mi je zao sta god da drugo kazem ne moze ublaziti vasu tugu,budite jaki
Moj jadnicak je otisao prije skoro 6god(sad za koji dan ce biti)imam zadnjih par mj novog ljubimca ali moja bol i tuga je jos prisutna tako da vas razumijem

Hvala ti... Stvarno nisam znao da će ovako boljeti. Kuća nije ista, travnjak nije isti, susjedstvo nije isto... Ništa nije isto bez njega.

[Novartis]

Hvala ti za tako lijepe rijeci.
Vidim da razumijes i da prolazimo kroz slicnu patnju.

Bas to, kida mi se dusa i boli, boli jako.

On mi je bas srodna dusa bio i nadala sam se jos godinama zivjeti sa njim.

Nikako nisam ovekivala da nece ozdraviti.

I sada se izjedam od krivnje jesam li mogla sta vise napraviti, jesam li prebrzo prihvatila odluku lijecnka o njegovom kraju.
A bio mi je najvazniji. Obitelj i najbolji prijatelj.
Takvu ljubav i povezanost nisam nikada imala niti sanjala da je moguca.

Uopce ne znam kako i zasto dalje zivjeti.
Sve mi je glupo i bez smisla.

I mrzim sto dolazi proljece.
Tako smo ga dugo cekali da moze malo van na sunce, mjesecima nije htio jer mu je bilo prehladno.
I evo, proljece dolazi, ali mog Diega nema.

Njegove slike i videe ne mogu jos gledati, ubilo bi me.
A toliko mi fali.

Sve njegovo, i onaj mili pogled pun ljubavi.

Tvoj pas je bio prelijep. Vidi mu se dobrota u ocima, i jasno mi je zasto ti je tako kako je.

[Skipper_Ri]

Novartis kaže:

Hvala ti za tako lijepe rijeci.
Vidim da razumijes i da prolazimo kroz slicnu patnju.

Bas to, kida mi se dusa i boli, boli jako.

On mi je bas srodna dusa bio i nadala sam se jos godinama zivjeti sa njim.

Nikako nisam ovekivala da nece ozdraviti.

I sada se izjedam od krivnje jesam li mogla sta vise napraviti, jesam li prebrzo prihvatila odluku lijecnka o njegovom kraju.
A bio mi je najvazniji. Obitelj i najbolji prijatelj.
Takvu ljubav i povezanost nisam nikada imala niti sanjala da je moguca.

Uopce ne znam kako i zasto dalje zivjeti.
Sve mi je glupo i bez smisla.

I mrzim sto dolazi proljece.
Tako smo ga dugo cekali da moze malo van na sunce, mjesecima nije htio jer mu je bilo prehladno.
I evo, proljece dolazi, ali mog Diega nema.

Njegove slike i videe ne mogu jos gledati, ubilo bi me.
A toliko mi fali.

Sve njegovo, i onaj mili pogled pun ljubavi.

Tvoj pas je bio prelijep. Vidi mu se dobrota u ocima, i jasno mi je zasto ti je tako kako je.

Hvala tebi. Supruga i ja smo se danas opet isplakali kao nikad do sada, shvativši da ga više nema... Zbog kćerke se moramo suzdržavati, ali kad smo bili sami doma, raspali smo se. I sjetili svih divnih trenutaka kojima nam je ispunjavao život. Nemoguće je nekome tko to nije osjetio razumjeti kakva je to ljubav. Otišao je zauvijek, boli nas, ali znamo da nije bilo pomoći.

Prema onome što si napisala, ti si nemaš što zamjeriti. Dapače, dala si i napravila sve što si mogla da Diega spasiš, ali ponekad jednostavno to nije moguće. Naravno da ti je sada sve prazno, baš kao i nama, a imamo macu, Bobicu, koja je Skippera obožavala. I on nju. No, nemoj, nemoj si zamjerati ništa, tuga je normalna i tuga će nažalost uvijek biti tu, ali zamjerati si nemaš što.

Drži se...

[Novartis]

Skipper_Ri kaže:

Hvala tebi. Supruga i ja smo se danas opet isplakali kao nikad do sada, shvativši da ga više nema... Zbog kćerke se moramo suzdržavati, ali kad smo bili sami doma, raspali smo se. I sjetili svih divnih trenutaka kojima nam je ispunjavao život. Nemoguće je nekome tko to nije osjetio razumjeti kakva je to ljubav. Otišao je zauvijek, boli nas, ali znamo da nije bilo pomoći.



Prema onome što si napisala, ti si nemaš što zamjeriti. Dapače, dala si i napravila sve što si mogla da Diega spasiš, ali ponekad jednostavno to nije moguće. Naravno da ti je sada sve prazno, baš kao i nama, a imamo macu, Bobicu, koja je Skippera obožavala. I on nju. No, nemoj, nemoj si zamjerati ništa, tuga je normalna i tuga će nažalost uvijek biti tu, ali zamjerati si nemaš što.



Drži se...

Tako i moj muz i ja. Oboje smo uzeli godisnje i placemo i prisjecamo se svega. Niti jesti nam nije lako.

Mi nemamo jos djece i nas macak je bio nase dijete. 6 godina, samo toliko smo ga imali i on je tako mlad morao umrijeti.

Uzasna bol.

Ja se nadam da ce nam jednom biti bolje, iako to niti ne zelim, tako mi je to izdajnicki.

Puno snage i vama zelim.

[Skipper_Ri]

Novartis kaže:

Tako i moj muz i ja. Oboje smo uzeli godisnje i placemo i prisjecamo se svega. Niti jesti nam nije lako.

Mi nemamo jos djece i nas macak je bio nase dijete. 6 godina, samo toliko smo ga imali i on je tako mlad morao umrijeti.

Uzasna bol.

Ja se nadam da ce nam jednom biti bolje, iako to niti ne zelim, tako mi je to izdajnicki.

Puno snage i vama zelim.

Sad sam išao nešto pojesti i opet... Svaki puta kad sam jeo, on se dignuo iz svojega krevetića i došao do mene, supruge, kćerke, mirno sjeo i čekao hoće li dobiti nešto. Naravno da je uvijek dobio. Ti i suprug morate krenuti dalje, zbog njega, budi sigurna da niti on, a niti moj Skipper, ne bi htjeli da ne nastavimo dalje, uz sjećanje na njih koje će uvijek, zauvijek biti tu. Ne smiješ se predati, koliko god teško i bezizlazno sada izgledalo. Moj Skipp je bio istinski član naše obitelji, sada je, uvjeren sam, miran, spokojan i na boljem mjestu bez boli i patnje...

[ja u kutu]

Skiper, užasno mi je žao. Protrnem sva, jer, velika je stvar poodrasti uz takvog prijatelja. Zauvijek će biti dio tebe jer te je u velikom dijelu i svojim bićem izgradio.


Novartis; žao mi je poradi gubitka vašeg prijatelja.

[Skipper_Ri]

ja u kutu kaže:

Skiper, užasno mi je žao. Protrnem sva, jer, velika je stvar poodrasti uz takvog prijatelja. Zauvijek će biti dio tebe jer te je u velikom dijelu i svojim bićem izgradio.

Skipper je meni spasio život. Nebitno kako i zašto, ali da nije bilo njega, gotovo sam siguran da ne bi bilo ni mene. Moja kćerkica ima 12 godina, odrastala je uz njega, on je bio, slobodno to mogu reći, poveznica u našoj maloj obitelji. Nikada više ništa neće biti isto bez njega. Svjestan sam ja da je 14 godina i 7 mjeseci duboka starost za psa, ali nekako sam vjerovao da ćemo i 15-ti rođendan zajedno proslaviti, da ćemo mu, kao i uvijek, kao i svake godine, kupiti neku sitnicu i pripremiti nešto samo za njegov gušt. Nažalost, bolest je bila jača, ako me nešto u ovom trenutku barem djelomično može utješiti, to je činjenica da se nije previše patio, a samo sam se toga bojao. Još u ponedjeljak je bilo sve u redu, u utorak je otišao zauvijek. Iako nikada neće otići iz mog srca i zahvalan sam mu za svaku sekundu koju mi je tako nesebično dao.

Hvala ti na riječima utjehe...

[Angelsss]

Nadam se da su cupavci sretni iza duge i da veselo trckaraju po zelenim livadama.

Poslano sa mog LG-H815 koristeći Tapatalk