Židovska Pashalna Hagada i Mojsije

[Ablathtalba]

Text Židovska Pashalna Hagada u potpunosti se bavi pričom o izlasku iz Egipta, praćenom prelaskom Crvenog mora, cijelo vrijeme hvaleći Stvoritelja i izražavajući zahvalnost za mnoga čuda i čudesa koja je učinio kako bi oslobodio i doveo Izraelce iz ropstva u slobodu. Prema priči detaljno ispričanoj u prvim poglavljima Knjige izlaska u bibliji Mojsije je bio glavni igrač u svim događajima izlaska iz Egipta, od trenutka kada mu se Bog obratio pred Gorućim grmom i povjerio mu misiju da ide razgovarati s egipatskim faraonom. Vodio je Izraelce kroz Crveno more kao da prelazi kopno, a zatim preko pustinje četrdeset godina do svoje smrti prije nego što je ušao u zemlju Kanaan. Pa ipak, na svim stranicama Hagade, dominantna biblijska figura Mojsija nije spomenuta niti jednom. Nadalje, u Hagadi čitamo: “I Bog nas je izveo iz Egipta ne rukom anđela, ni rukom vatrenog bića, ni poslanika, nego Sveti, blagoslovljen neka je On, i On sam u Njegovoj slavi.”

Zašto je Mojsijev lik tako potpuno izbrisan iz Pashalne Hagade?

[barmen jitro]

Ablathtalba kaže:

Text Židovska Pashalna Hagada u potpunosti se bavi pričom o izlasku iz Egipta, praćenom prelaskom Crvenog mora, cijelo vrijeme hvaleći Stvoritelja i izražavajući zahvalnost za mnoga čuda i čudesa koja je učinio kako bi oslobodio i doveo Izraelce iz ropstva u slobodu. Prema priči detaljno ispričanoj u prvim poglavljima Knjige izlaska u bibliji Mojsije je bio glavni igrač u svim događajima izlaska iz Egipta, od trenutka kada mu se Bog obratio pred Gorućim grmom i povjerio mu misiju da ide razgovarati s egipatskim faraonom. Vodio je Izraelce kroz Crveno more kao da prelazi kopno, a zatim preko pustinje četrdeset godina do svoje smrti prije nego što je ušao u zemlju Kanaan. Pa ipak, na svim stranicama Hagade, dominantna biblijska figura Mojsija nije spomenuta niti jednom. Nadalje, u Hagadi čitamo: “I Bog nas je izveo iz Egipta ne rukom anđela, ni rukom vatrenog bića, ni poslanika, nego Sveti, blagoslovljen neka je On, i On sam u Njegovoj slavi.”

Zašto je Mojsijev lik tako potpuno izbrisan iz Pashalne Hagade?

Daj još malo referenci, ili proširi priču, svakako je zanimljiva.

[Ablathtalba]

U biblijski. Brojevima 20 Mojsiju je rečeno da govori stijeni u pustinji da bi potekla voda za Izrael:

Brojevi 20:8 “Uzmi štap; a ti i tvoj brat Aron sakupite zajednicu i govorite sa stijenom pred njihovim očima da pusti vodu. Tako ćeš im izvaditi vodu iz stijene i dati zajednici i njihovim životinjama da piju.”

Frustriran ponasanjem naroda , Mojsije je odlučio udariti stijenu umjesto da joj se obrati:

br. 20:9 Mojsije uze štap ispred Jahve, kako mu je zapovjedio.
br. 20:10 Mojsije i Aron skupiše zbor pred stijenom. A on im reče: “Slušajte sada, buntovnici! hoćemo li ti izvući vodu iz ove stijene?"
br. 20:11 Tada Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o stijenu; i vode je poteklo u izobilju, i zajednica i njihove životinje su pile.

Ranije u Izlasku, Gospodin je uputio Mojsija da udari u stijenu da proizvede vodu:

npr. 17:6 “Evo, stajat ću pred tobom ondje na stijeni na Horebu; udarićeš u stijenu i iz nje će poteći voda da narod može piti.” I Mojsije učini tako pred starješinama Izraelovim.

Dakle, u Izlasku 17, Mojsije je poslušao Boga udarivši stijenu, ali u Brojevima 20 Mojsije nije poslušao Boga udarivši stijenu umjesto da joj se obrati. Incident u Brojevima 20 bio je drugi put da je Mojsije udario u stijenu, prvi put u Izlasku 17.

[barmen jitro]

Ablathtalba kaže:

Dakle, u Izlasku 17, Mojsije je poslušao Boga udarivši stijenu, ali u Brojevima 20 Mojsije nije poslušao Boga udarivši stijenu umjesto da joj se obrati. Incident u Brojevima 20 bio je drugi put da je Mojsije udario u stijenu, prvi put u Izlasku 17.

Misliš li da je text 100% izvoran, ili Moses oblikuje svoju doktrinu, ne čekajući da Bog reagira?

[Ablathtalba]

Ako shvatimo literalno tj bukvalno text da Mojsije treba kamenu govoriti da iz njega poteče voda ispasti cemo u najmanju ruku djetinjasti a u najgoru ruku sujevjerni.
Kamen je narod koji je tvrd tvrdoglav a Mojsiju je naredjeno da ga podučava no Mojsije gubi strpljenje i naziva ih pobunjenicima i udara kamen stapom tj narod jer rijecima nije postizao efekat.

Rezultat je da Mojsije nece u obecanu zemlju nakon te epizode.

[barmen jitro]

Jedna od mogućnosti, što ne znači da se je to i dogodilo, objektivno rečeno.

[Ablathtalba]

“Vode svađe” iz biblijskog izlaska (Mei Meribah) su među najpoznatijim i najzagonetnijim pričama.Postoji kriza s vodom i B-g zapovijeda Mojsiju da izvuče vodu iz stijene. Mojsije ne uspijeva posvetiti ime i umjesto toga udara u stijenu. B-g ga kažnjava ne dopuštajući mu da uđe u obecanu zemlju Izraelu.
Točan lanac događaja, što je Mojsije pogriješio i niz drugih detalja nisu jasni, a priča o Mojsijevom udaru u stijenu zbunjivala je mnoge učenike tisućama godina. Ispričajmo priču, analizirajmo objašnjenja klasičnih komentatora i protumačimo priču šasidskim spinom.

Prvo, da dobijemo malo konteksta.

Godine 2488. od stvaranja, 40. godine boravka Židova u pustinji, preminula je Mirjam, proročica i Mojsijeva sestra. Njezinim odlaskom osušila se stijena koja je Židove opskrbljivala vodom. Židovi su imali ovaj čudesni bunar Miriaminom zaslugom, pa kada je umrla, bunar je presušio, a Židovi su ostali u pustinji bez vode.Ovo nije bio prvi put da Židovi nisu imali vode. To je zapravo treći put da bilježi takvu priču. Prvi put kada su Židovi tek izašli iz Egipta. Stigoše u mjesto zvano Marah, gdje je sva voda bila gorka. B-g je rekao Mojsiju da baci gorku granu drveta u vodu, a ona je čudesno zasladila vodu i učinila je pitkom.

Drugi put bio je ubrzo nakon prvog, kada su Židovi bili u Refidimu i također ostali bez vode. Mojsije je pozvao B-ga u pomoć, a B-g mu je zapovjedio da svojim štapom udari u određenu stijenu. Stijena se raspukla i voda je pokuljala. Ova je stijena postala poznata kao "Miriamin bunar", jer je, kao što je spomenuto, čudo učinjeno njenom zaslugom.

40 godina ova je stijena putovala s ljudima i vjerno im služila, opskrbljujući vodom njih i njihove životinje, a njezini su pritoci služili kao granice između plemena kada su se utaborila.

[Nepoznati]

Ablathtalba kaže:

“priča o Mojsijevom udaru u stijenu zbunjivala je mnoge učenike tisućama godina.

Kako to da te iste nije zbunjivala i priča o Pepeljuginoj pretvorbi bundeve u kočiju?

[Ablathtalba]

40 godina ova je stijena putovala s ljudima i vjerno im služila, opskrbljujući vodom njih i njihove životinje, a njezini su pritoci služili kao granice između plemena kada su se utaborila.