Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Kućni ljubimci

Kućni ljubimci Za vlasnike pasa, mačaka i ostalih životinjica dragih
Podforumi: Zdravlje kućnih ljubimaca, Psi, Mačke, Udomljavanje

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 29.08.2010., 19:45   #41
molim vas da mi samo kažete jedno mišljenje. već sam napisala o gubitku prvog psaa još lani u prvom mjesecu. po9stoji jedan problem u mojoj kući. starci. i najmlađa sestra. ok ona nije problem nego njen zdravstveni problem. naime slijepa je i mama mi stalno od lani kad je taj pas uginuo stalno govori o tome što će nam drugi pas kad ćemo sestri(ona najmlađa) nabaviti labradora kao psa vodiča? ja sada ne smijem uopće smopenuti psa da bih ja nabavila jer mer strah od ove već spomenute priče. što da napravim? na uljudno razgovaram s njom ili nekako na silu da nagovorim da si nabavim boxera. poludjet ću volim životinje i briga oko njih mi nije teško no ponekad mi baš fali pas.
romina@ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2010., 20:28   #42
Quote:
romina@ri kaže: Pogledaj post
molim vas da mi samo kažete jedno mišljenje. već sam napisala o gubitku prvog psaa još lani u prvom mjesecu. po9stoji jedan problem u mojoj kući. starci. i najmlađa sestra. ok ona nije problem nego njen zdravstveni problem. naime slijepa je i mama mi stalno od lani kad je taj pas uginuo stalno govori o tome što će nam drugi pas kad ćemo sestri(ona najmlađa) nabaviti labradora kao psa vodiča? ja sada ne smijem uopće smopenuti psa da bih ja nabavila jer mer strah od ove već spomenute priče. što da napravim? na uljudno razgovaram s njom ili nekako na silu da nagovorim da si nabavim boxera. poludjet ću volim životinje i briga oko njih mi nije teško no ponekad mi baš fali pas.
Bilo bi dobro pričekati s nabavom drugog psa neko vrijeme nakon dolaska labradora vodiča za tvoju sestru. U Centru za školovanje pasa vodiča možda vam to neće naglasiti, ali je za psa vodiča dobro da bude prvi pas, a ne da se uzima k još jednom psu. Onda se osjeća sigurniji u sebe i bolje obavlja svoj posao. Tako će se sestra moći s većim pouzdanjem osloniti na njega. Naravno, sve pod uvjetom da se tvoji roditelji slože s time da svaka imate svog psa i da ih financijski možete adekvatno uzdržavati.

Pokušaj planirati. Kada tvoja sestra očekuje da bi mogla dobiti labradora vodiča? Savjetujem ti da drugog psa ne nabavljaš prije nego što prođe bar pola godine od dolaska vodiča u kuću, i to nabavi štene, ne odraslog psa. Bokser je pasmina koja svojata svojeg čovjeka, postavlja se zaštitnički, zato ćeš morati paziti pri odgoju, ali uz ispravan postupak, dobit ćeš zaigranog prijatelja za cijelu obitelj.
Didi is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2010., 21:26   #43
Quote:
Didi kaže: Pogledaj post
Bilo bi dobro pričekati s nabavom drugog psa neko vrijeme nakon dolaska labradora vodiča za tvoju sestru. U Centru za školovanje pasa vodiča možda vam to neće naglasiti, ali je za psa vodiča dobro da bude prvi pas, a ne da se uzima k još jednom psu. Onda se osjeća sigurniji u sebe i bolje obavlja svoj posao. Tako će se sestra moći s većim pouzdanjem osloniti na njega. Naravno, sve pod uvjetom da se tvoji roditelji slože s time da svaka imate svog psa i da ih financijski možete adekvatno uzdržavati.

Pokušaj planirati. Kada tvoja sestra očekuje da bi mogla dobiti labradora vodiča? Savjetujem ti da drugog psa ne nabavljaš prije nego što prođe bar pola godine od dolaska vodiča u kuću, i to nabavi štene, ne odraslog psa. Bokser je pasmina koja svojata svojeg čovjeka, postavlja se zaštitnički, zato ćeš morati paziti pri odgoju, ali uz ispravan postupak, dobit ćeš zaigranog prijatelja za cijelu obitelj.
e to neznam .ona sad ima 13 godina. vjerojatno kad krene u srednju. s obzirom da ipak treba barem godina dana da se pas osposobi za 4-5 godina najmanje. probat ću prije razgovarat s starcima pa onda ću odlučiti da ili ne boxer. samo mi je žao da to nisam lani još nagovorila za boxera.
romina@ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2010., 21:40   #44
Quote:
romina@ri kaže: Pogledaj post
e to neznam .ona sad ima 13 godina. vjerojatno kad krene u srednju. s obzirom da ipak treba barem godina dana da se pas osposobi za 4-5 godina najmanje. probat ću prije razgovarat s starcima pa onda ću odlučiti da ili ne boxer. samo mi je žao da to nisam lani još nagovorila za boxera.
Aha. To je nešto drugo. Mislila sam da se već prijavila na listu čekanja za labradora. Inače, u pravu si, psi vodiči počnu raditi tek kad odrastu i odškoluju se, ali to ne znači da budući korisnik mora na to čekati godinu dana. Psi se ne treniraju za određenu osobu, nego se samo prilagođuju korisniku.

Kako bi bilo da najprije porazgovarate s ljudima iz Centra pa vidite kako tamo stoje stvari? Ako je čekanje doista tako dugo kako ti pretpostavljaš, to će biti argument više za tvoje roditelje da ti dopuste nabavku boksera. Onda ćete s ljudima u Centru vidjeti kako ćete dalje - prilagoditi vodiča situaciji gdje u kući već postoji jedan pas i tako.
Didi is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2010., 21:53   #45
Quote:
Didi kaže: Pogledaj post
Aha. To je nešto drugo. Mislila sam da se već prijavila na listu čekanja za labradora. Inače, u pravu si, psi vodiči počnu raditi tek kad odrastu i odškoluju se, ali to ne znači da budući korisnik mora na to čekati godinu dana. Psi se ne treniraju za određenu osobu, nego se samo prilagođuju korisniku.

Kako bi bilo da najprije porazgovarate s ljudima iz Centra pa vidite kako tamo stoje stvari? Ako je čekanje doista tako dugo kako ti pretpostavljaš, to će biti argument više za tvoje roditelje da ti dopuste nabavku boksera. Onda ćete s ljudima u Centru vidjeti kako ćete dalje - prilagoditi vodiča situaciji gdje u kući već postoji jedan pas i tako.
e u tome je jedan dio problema. s obzirom da nitko ništa ne zna u našoj državi a isto je u pitanju "gluhi telefon" svi prebacuju stvari na nekog drugog. mislim da je to jedna druga priča jer kao prvo iz Rijeke sam, a neliko puta je moja mama pokušala saznati o toj školi za pse vodiče (vrijeme obuke i sl)( a usto nezna se ni gdje je ni koliko škola za to postoji. tako da ja moram prvo sa njom razgovarati i saznati kada bi bio taj labrador. a kako stvari stoje iskreno mislim da će to biti za cca 5 god. (ako ne bude to prije)
romina@ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2010., 22:01   #46
Postoji samo jedna škola - Centar za rehabilitaciju Silver, a ovdje ti je Udruga za pse vodiče i mobilitet. U Rijeci i okolici ima nekoliko pasa vodiča, možda ne bi bilo loše ni stupiti u kontakt s nekim od korisnika.
Didi is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2010., 15:29   #47
Quote:
Didi kaže: Pogledaj post
Postoji samo jedna škola - Centar za rehabilitaciju Silver, a ovdje ti je Udruga za pse vodiče i mobilitet. U Rijeci i okolici ima nekoliko pasa vodiča, možda ne bi bilo loše ni stupiti u kontakt s nekim od korisnika.
pa potražit ću malo po internetu kad bude bio razgovor vezano za to. za psa ću još malo pričekati
romina@ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2010., 19:16   #48
Quote:
romina@ri kaže: Pogledaj post
pa potražit ću malo po internetu kad bude bio razgovor vezano za to. za psa ću još malo pričekati
Nemaš što tražiti po internetu. na ova dva linka sve piše - i adrese i brojevi telefona. Dakle, kad mama sljedeći put bude htjela zvati, ima sve potrebne podatke. A ostalo je vaša stvar kako ćete se dogovoriti. Nadam se na zadovoljstvo svih ukućana. Sretno.
Didi is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2010., 22:20   #49
Quote:
Didi kaže: Pogledaj post
Nemaš što tražiti po internetu. na ova dva linka sve piše - i adrese i brojevi telefona. Dakle, kad mama sljedeći put bude htjela zvati, ima sve potrebne podatke. A ostalo je vaša stvar kako ćete se dogovoriti. Nadam se na zadovoljstvo svih ukućana. Sretno.
ma mislila sam na ta dva linka. da kad bude razgovor bio o tome da ću znati gdje tražiti informaciju.
romina@ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2010., 14:04   #50
Quote:
livmed kaže: Pogledaj post
Mene smrt ljubimca nije baš puno pogodila. Kroz cijeli njegov život stalno smo razgovarali o njegovim godinama, pa stalno sam slušao: "ah, još će ona 5-6 godina", "Još će on par godina"... Uvijek je netko procijenjivao koliko će on još živjeti. Tako da smo mi to prihvatili kao nešto posve normalno. Kada je uginuo isti dan smo nabavili drugog, konstantirali da je prethodni bio dobar i to je to
svaka cast....ja bi voljela da sam takva....
__________________
Pas je jedino biće na svijetu koje te voli više od samoga sebe
OOOOOOO is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.09.2010., 08:48   #51
Da i ja podijelim svoju tugu. Jucer 11.9.2010. smo morali dati uspavati naseg vjernog prijatelja kokera koji je imao 14 godina jer su ga kosti i kraljeznica izdali. Inace bio je potpuno "zdrav" pas, izvrstan sluh, vid, svi zubi na broju, bez i jedne "ozbiljne" bolesti, ali spondiloza kraljeznice i vrlo teska artroza zglobova prednjih sapa su ga ucinili nepokretnim. Nema sto nismo ucinili, nema preparata, lijeka, vjezbe i svega ostalog sto nije primao. Imao je boljih, ali sve vise losijih dana. Pas koji je bio pun zivota, kao sto to kokeri i jesu, koji nije imao pet minuta mira, lezao je posljednjih mjesec dana nepokretan, uz svu brigu dobio je dekubitalne rane na vratu od lezanja, nije mogao samostalno hodati, piskenje a da ne pricam o kakanju su bili nemoguca misij, a kada bi to obavio doma je bilo opcenarodno veselje.
I na samom kraju je ostao onaj nas prozdljivku, zicao bi hranu i kad bi se napuhao od silnih poslastica.

Ovo jutro je uzasno tesko, sve je tako tiho, nema uzdaha, nema cvilkanja, nema lajanja, nema onog pametng pogleda. A da vam ne govorim da sam se spremila, obukla tenisice, uzela lajnu i krenula u setnju, ali....Sve na njega podsjeca, njegov miris je prisutan u svakom kutu stana, odjeca neopisivo mirise na njega, sve ama bas sve je u znaku naseg prijatelja. Tuga je neopisiva. To je nas prijatelj, veselio se s nasim uspjesima, tugovao nad nasim problemima i uvijek je bio tu. A sada vise nama tih pametnih okica, ta dva ljesnjaka koja bi odagnala svaku tugu i brigu.

Kada nabaviti drugog psa? Cini mi se ne jos tako skoro, jer bi to novo klupko imalo ogromnu zadacu, a ta je da bude nas stari prijatelj. TO nije posteno, jer nitko nece nikada moci zamijeniti naseg Peru.

Bol je neopisivia, sve je tako prazno, tiho, kao da je ovaj prostor izgubio svaki smisao. Odluka da ga moramo dati uspavati je najteza odluka koju smo morali donijeti. Odgadjali smo, odgadjali, ali kad su i te konjske doze lijekova prestale djelovati, kad se nije mogao doslovno pomaknuti s mjesta na kojem je lezao, jedino ispravno sto nam se cinilo je da mu damo dostojanstvenu smrt. Jos mi je pred ocima kako lezi kod veterinara, kako me gleda, kako lagano tone u san. To spokojno disanje bez bolova....

Pisuci ovo malo se okalsavam, a rijeke suza se slijevaju. Bol je neopisiva. Tjesim se da je imao bolji zivot nego vecina ljudi, da je odrastao u neizmjernoj ljubavi, i nikada se prema njemu nije odnosilo kao prema zivotinji, vec kao prema ravnopravnom clanu obitelji. Ali sve to vrlo malo lijeci prazninu koja je ostala iza njega. Nadam se da sada trci po psecim livadama, da se igra sa svojim prijateljima i da vise nema one boli koji je osjecao i tako ju je ponosno (kao sto to kokeri rade) trpio.

Oprostite na poduzem postu.
__________________
svako zasto ima svoje jebi ga
putnica kroz vrijeme is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.09.2010., 14:18   #52
I ja se javljam. Prije mjesec dana je uginuo naš Piki. Bio je star oko 8 godina i izuzetan lovac i spretan unatoč tome što je u jednoj tuči oslijepio na jedno oko.



Uploaded with ImageShack.us

Prije našeg odlaska na more, nije ga bilo 4 dana, što se i prije događalo. Mislili smo da će se vratiti. Čekali smo 5, 10 dana da se vrati..ali nije. Susjeda ga je pronašla. Nisam htjela pitati što mu se dogodilo, ali pretpostavljam da ga je auto trknuo.

Ovaj post pišem jer je na naša vrata danas došlo malo mače. No ne vjerujem da ćemo ga zadržati. Prerano je još za tu promijenu, iako bi naš pekinezer volio da ima nekoga za igru.

Suosjećam sa vama.
ruby707 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.09.2010., 21:48   #53
evo da se nadovežem na prethodni post sa macom.
volim mačke a pogotovo žuuute. i imam žutog mačka starog 5 godina. ali i meni su dva mačka tj.3 nestala. a bili su jako umiljati. najteže mi je bilo kad mi je ovaj drugi nestao. lani u prvom mjesecu a imao je 8 mjeseci. lijep, tigrast, umiljat. a ovaj prvi je iamo godinu dana a nabavila sam ga sa ovim mojim žutim mačkom (kakao ga ja nazivam mrcina). ovaj treći je bio mlad 3 mjeseca je imao. vjerojatno ga je netko uzeo jer je vani ostao po noći a mali je bio.
i ikreno se bojim da će i njega auto jer nema ga 2-3 dana i onda dođe krvavog uha, šape itd.
romina@ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.09.2010., 21:20   #54
Quote:
putnica kroz vrijeme kaže: Pogledaj post
Da i ja podijelim svoju tugu. Jucer 11.9.2010. smo morali dati uspavati naseg vjernog prijatelja kokera koji je imao 14 godina jer su ga kosti i kraljeznica izdali. Inace bio je potpuno "zdrav" pas, izvrstan sluh, vid, svi zubi na broju, bez i jedne "ozbiljne" bolesti, ali spondiloza kraljeznice i vrlo teska artroza zglobova prednjih sapa su ga ucinili nepokretnim. Nema sto nismo ucinili, nema preparata, lijeka, vjezbe i svega ostalog sto nije primao. Imao je boljih, ali sve vise losijih dana. Pas koji je bio pun zivota, kao sto to kokeri i jesu, koji nije imao pet minuta mira, lezao je posljednjih mjesec dana nepokretan, uz svu brigu dobio je dekubitalne rane na vratu od lezanja, nije mogao samostalno hodati, piskenje a da ne pricam o kakanju su bili nemoguca misij, a kada bi to obavio doma je bilo opcenarodno veselje.
I na samom kraju je ostao onaj nas prozdljivku, zicao bi hranu i kad bi se napuhao od silnih poslastica.

Ovo jutro je uzasno tesko, sve je tako tiho, nema uzdaha, nema cvilkanja, nema lajanja, nema onog pametng pogleda. A da vam ne govorim da sam se spremila, obukla tenisice, uzela lajnu i krenula u setnju, ali....Sve na njega podsjeca, njegov miris je prisutan u svakom kutu stana, odjeca neopisivo mirise na njega, sve ama bas sve je u znaku naseg prijatelja. Tuga je neopisiva. To je nas prijatelj, veselio se s nasim uspjesima, tugovao nad nasim problemima i uvijek je bio tu. A sada vise nama tih pametnih okica, ta dva ljesnjaka koja bi odagnala svaku tugu i brigu.

Kada nabaviti drugog psa? Cini mi se ne jos tako skoro, jer bi to novo klupko imalo ogromnu zadacu, a ta je da bude nas stari prijatelj. TO nije posteno, jer nitko nece nikada moci zamijeniti naseg Peru.

Bol je neopisivia, sve je tako prazno, tiho, kao da je ovaj prostor izgubio svaki smisao. Odluka da ga moramo dati uspavati je najteza odluka koju smo morali donijeti. Odgadjali smo, odgadjali, ali kad su i te konjske doze lijekova prestale djelovati, kad se nije mogao doslovno pomaknuti s mjesta na kojem je lezao, jedino ispravno sto nam se cinilo je da mu damo dostojanstvenu smrt. Jos mi je pred ocima kako lezi kod veterinara, kako me gleda, kako lagano tone u san. To spokojno disanje bez bolova....

Pisuci ovo malo se okalsavam, a rijeke suza se slijevaju. Bol je neopisiva. Tjesim se da je imao bolji zivot nego vecina ljudi, da je odrastao u neizmjernoj ljubavi, i nikada se prema njemu nije odnosilo kao prema zivotinji, vec kao prema ravnopravnom clanu obitelji. Ali sve to vrlo malo lijeci prazninu koja je ostala iza njega. Nadam se da sada trci po psecim livadama, da se igra sa svojim prijateljima i da vise nema one boli koji je osjecao i tako ju je ponosno (kao sto to kokeri rade) trpio.

Oprostite na poduzem postu.

Žao mi je vašeg psa,uvijek je teško to gledati.
Kada novog možete samo odgovoriti sami.Prošetajte na mjestima gdje ima drugih pasa kroz neko vrijeme.Kad osjetite želju jednostavno nabavite drugog bez puno razmišljanja,moj savjet svakako štene.Pogledajte pasmine,možda da uzmete štene neke druge pasmine da smanjite uspoređivanje.
Ja sam odlučio još davno da nikad dulje od mjesec-dva dana.I nisam pogriješio-uspomena ostaje uvijek,ali novi pas jednostavno ublaži stvari.Za njega se treba brinuti,paziti ga....Život jednostavno krene dalje.
__________________
ciljevi su snovi sa rokom ispunjenja
MBSK is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.09.2010., 18:16   #55
Quote:
MBSK kaže: Pogledaj post
Žao mi je vašeg psa,uvijek je teško to gledati.
Kada novog možete samo odgovoriti sami.Prošetajte na mjestima gdje ima drugih pasa kroz neko vrijeme.Kad osjetite želju jednostavno nabavite drugog bez puno razmišljanja,moj savjet svakako štene.Pogledajte pasmine,možda da uzmete štene neke druge pasmine da smanjite uspoređivanje.
Ja sam odlučio još davno da nikad dulje od mjesec-dva dana.I nisam pogriješio-uspomena ostaje uvijek,ali novi pas jednostavno ublaži stvari.Za njega se treba brinuti,paziti ga....Život jednostavno krene dalje.
Hvala vam na odgovoru i podrsci. Slazem se, svakako stene i nikako koker, ma koliko god mi te slatke njuskice uvijek upadnu u oci. SVaki koker koji bi dosao bi bio usporedjivan s nasim "prascem" i to nikako ne bi bilo dobro. Jos uvijek je to sve frisko, sve je tako svjeze, jos uvijek imamo impuls da je vrijeme za setnju i svaki put moramo svjesno odustati od nauma. Jucer smo ne razmisljajuci ulili vodu u posudu jer je bila prazna (posude su jos na svojim mjesu, jer nismo spremni na pospremanje). Tesko je ovo vrijeme, ali opet kazem, nadam se da ce njegov duh, energija pokucati na nasa vrata i reci nam da je sretan u raju.

Pozdrav
__________________
svako zasto ima svoje jebi ga
putnica kroz vrijeme is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.09.2010., 18:46   #56
Quote:
romina@ri kaže: Pogledaj post
evo da se nadovežem na prethodni post sa macom.
volim mačke a pogotovo žuuute. i imam žutog mačka starog 5 godina. ali i meni su dva mačka tj.3 nestala. a bili su jako umiljati. najteže mi je bilo kad mi je ovaj drugi nestao. lani u prvom mjesecu a imao je 8 mjeseci. lijep, tigrast, umiljat. a ovaj prvi je iamo godinu dana a nabavila sam ga sa ovim mojim žutim mačkom (kakao ga ja nazivam mrcina). ovaj treći je bio mlad 3 mjeseca je imao. vjerojatno ga je netko uzeo jer je vani ostao po noći a mali je bio.
i ikreno se bojim da će i njega auto jer nema ga 2-3 dana i onda dođe krvavog uha, šape itd.
da li je kastriran? To bi ga trebalo drzati blize doma....ili ga pustajte van pod nadzorom
Noemi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.09.2010., 19:09   #57
Quote:
putnica kroz vrijeme kaže: Pogledaj post
Hvala vam na odgovoru i podrsci. Slazem se, svakako stene i nikako koker, ma koliko god mi te slatke njuskice uvijek upadnu u oci. SVaki koker koji bi dosao bi bio usporedjivan s nasim "prascem" i to nikako ne bi bilo dobro. Jos uvijek je to sve frisko, sve je tako svjeze, jos uvijek imamo impuls da je vrijeme za setnju i svaki put moramo svjesno odustati od nauma. Jucer smo ne razmisljajuci ulili vodu u posudu jer je bila prazna (posude su jos na svojim mjesu, jer nismo spremni na pospremanje). Tesko je ovo vrijeme, ali opet kazem, nadam se da ce njegov duh, energija pokucati na nasa vrata i reci nam da je sretan u raju.

Pozdrav
tako sam i ja rekla ako budem uzimala psa necu vise kokera,iako su mi prepreslatki,jel bi svakog usporedjivala sa njim..i tako sam na kraju stvarno uzela drugog.....
__________________
Pas je jedino biće na svijetu koje te voli više od samoga sebe
OOOOOOO is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.09.2010., 20:11   #58
još jedan savjet tražim.
čitajući ove psotove shvatila sam da moram nešto poduzeti jer ću poludjeti. bez psa sam od početka 2009 god.(imao je 16-17 godina) a ja sam već godinu dana prije nego što smo ga morali uspavati (slomio je obje noge i nije se više mogao dignuti) roditeljima(mami jer tatu boli briga za psa) kljucala da želim boxera. (žutog). kako da započnem razgovor o tome da sada želim psa. ( imamo mali problem sa susjedovim psom-noću non stpo laje i zavija) a znam da je star protiv psa. (da kupim psa)
romina@ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2010., 12:39   #59
strašno se osjećam i imam potrebu tu silnu tugu podjeliti,dana 15.09.2010 u 12:35 moj najdraži,nepreboljeni pas je stradao pod kotačima zetovog autobusa,neznam toliko se krivim da to nije normalno,stalno si predbacujem što sam ga pustila sa lajne,tamo je jedna velika livada i on je nanjušio trag i jednostavno otišao uzalud je bilo dozivanje i traženje,jednostavno je otišao za tragom i nema ga više,detalje ne želim iznositi jer to ni u najstrašnijim horor filmovima nebiste vidjeli,strašno mi je ne funkcioniram na poslu horor samo mi idu suze,zar je to normalno 5 i pol godina on je bio moj točkasti anđeo a sad ga više nema,želim vjerovati da poslije smrti ima nešto i da roko zna da je bio moj mali točkasti anđeo-suputnik kroz život i ravnopravni član obitelji i da je bio bezuvjetno voljen,i da nam je svima ispunjavao život i u tuzi i u radosti,jer ako nema ničega poslje onda je sve bez veze i mi smo svi samo hrpa mesa koja čega na svoj čas.
oprostite na dugom postu ,ali doma je najgore,samo čekam kad će proviriti iz sobe kad će zalajati kad neko pozvoni na vrata-to toliko boli da nije normalno
knutko is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2010., 18:48   #60
Quote:
Noemi kaže: Pogledaj post
da li je kastriran? To bi ga trebalo drzati blize doma....ili ga pustajte van pod nadzorom
to bi još bilo gore za mačka. ionako tuče obamuška mačka. onog trećeg valjda neće jer još nije krenuo u lov.(na mačke)
romina@ri is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:02.