Kakvu svadbu priželjkujete? (velika, mala, dernek, fancy...)

[shkafishkafnjak]

Od vjenčanja sam vremenski još daleko(barem ja tako mislim ), ali volim razmišljat o ovim temama.
Naglasak u naslovu topica je konkretno broj ljudi, a samim time je i cifra koja Vas na kraju dođe jako velika.
Uglavnom, želio bih znati što vam je srcu draže - velika/glomazna vjenčanja koja u prosjeku koštaju 20-25 000€(ako ne i više) ili skromnija vjenčanja.
Vjenčanje samo po sebi je dosta veliko financijsko opterećenje za jedan novopečeni par u našoj državi.

Da me se ne shvati krivo odmah ću iznijet svoje stajalište tj. kako bih volio vidit svoje vjenčanje.
Ja bih želio da moje vjenčanje bude skromnije, ali exkluzivnije.
Naravno, bila bi pozvana moja i njena najuža rodbina i najbliži prijatelji što bih ja zaokružio na nekih 80 - 100 ljudi maximalno. Vjenčanje bi bilo onako romantičarski na nekoj plaži - čuje se krik galebova, miris mora... Znam da sve zvuči kao da je iz nekog filma, ali ipak je ovo moje idealno vjenčanje.

Nedavno sam bio na jednom vjenčanju i bilo je zaista veliko po svim mogućim mjerilima. Broj ljudi na samom vjenčanju je bio oko 220-250(ne računam tjedan dana prije vjenčanja), a cifra kad se sve zbroji(hotel, aranžmani/cvijeće, fotograf...) je ispala ~20 000€.
Znam da bi ovo trebao bit najvažniji dan u njenom i njegovom životu, ali zar doista treba pretjerivat? Još jednom naglašavam da ovako ja razmišljam i nemam predrasude prema ničemu te da svatko treba organizirat svoje vjenčanje onako kako misli da je najbolje.


Onda, što vi mislite o ovome i kako zamišljate svoje vjenčanje iz snova?

[Jellle]

ja sam definitivno za svatove manjeg broja ljudi a opet, baš kako ti kažeš exkluzivnije.
Meni nema smisla pozivati na vjenčanje familiju iz desetog koljena s kojima je možda moja baba bila dobra i koje je kao neki red zvati jer smo si familija, pa zatim tamo neke ljude s kojima sam bila dobra u srednjoj a sada se nismo godinama čuli ni vidjeli. Također mi je bezveze pozivati ljude reda radi. Ono, ja sam bila njima na svatovima prije ohohoo godina pa je sada red da i ja njih pozovem.
I onda da na vlastitim svatovima ima 30% ljudi ss svoje strane koje uopče ne znam.

Ja u svatove mislim zvati najuži krug familije i stvarno dobre frendove. Vjerujem da ce ta brojka biti oko 80 što je za mene i idealan broj uzvanike.
Moji idealni svatovi su negdje u prirodi, pod šatorom, sa kuharom koji sa strane radi roštilj, vatricom na kojoj visi kotlić s gulašom...
Baš sam nedavno bila na jednim takvim svatovima i ostala sam oduševljena. Vjenčanje u crkvi je bilo u podne, oko ponoci vec su se svi gosti razišli. Bili su to ajmo reci dnevni svatovi.
Ja se grozim od glomaznih svatova tipa 300 i više ljudi. Uglavnom to na kraju bude parada kiča, derneka, plesanja po stolovima i sl. al ko voli nek izvoli.

[espana]

shkafishkafnjak kaže:

Da me se ne shvati krivo odmah ću iznijet svoje stajalište tj. kako bih volio vidit svoje vjenčanje.
Ja bih želio da moje vjenčanje bude skromnije, ali exkluzivnije.
Naravno, bila bi pozvana moja i njena najuža rodbina i najbliži prijatelji što bih ja zaokružio na nekih 80 - 100 ljudi maximalno. Vjenčanje bi bilo onako romantičarski na nekoj plaži - čuje se krik galebova, miris mora... Znam da sve zvuči kao da je iz nekog filma, ali ipak je ovo moje idealno vjenčanje.

Potpisujem! Mi sami plaćamo svadbu, pa smo neopterećeni mišljenjem okoline o tome koga bi se trebalo zvati na svadbu. Dapače, iznenadilo me olakšanje mog tate i buduće svekrve kad smo im rekli da nema rodbine na svadbi. Njegovom starom, čini mi se nije baš pravo, ali šuti. Od rodbine se zove samo ono najuže, a pod tim mislim samo braća i sestre roditelja sa familijom i to je to. To je sve skupa nekih 30-40 ljudi, ne znam sad točno. Ostatak do 130 ljudi su samo prijatelji i mlađa ekipa.
Kad bi zvali svu rodbinu i sve kojima smo mi bili na svadbi imali bi dernek za 400 ljudi, a to svakako ne želimo. Nek se pizdi na nas tko hoće, ali ćemo imati svadbu točno onakvu kakvu želimo. Baš mi je tata rekao da stalno netko zove da pita jel se ja to udajem i kad će pozivnice, a on, legenda moja, svima odgovara da je on svoju pozivnicu dobio i da o svadbi zna samo gdje treba doći i u koliko sati.
Žrtvovali smo broj uzvanika, ali ćemo imati ono što želimo! Zapravo da budem iskrena, nismo ništa žrtvovali, da želimo nekoga od tih ljudi na svadbi, bili bi pozvani.

[shkafishkafnjak]

Jellle kaže:

Meni nema smisla pozivati na vjenčanje familiju iz desetog koljena s kojima je možda moja baba bila dobra...
...I onda da na vlastitim svatovima ima 30% ljudi ss svoje strane koje uopče ne znam.

Da, točno na to sam mislio!
Kad zapravo pogledaš ovakva je situacija, usuđujem se reć, sigurno na preko 50% svadbi. Bude rođaka iz 4-5 koljena, a da budemo iskreni vidio/la si ih jednom ili nijednom...

Jellle kaže:

Moji idealni svatovi su negdje u prirodi, pod šatorom, sa kuharom koji sa strane radi roštilj, vatricom na kojoj visi kotlić s gulašom...
Baš sam nedavno bila na jednim takvim svatovima i ostala sam oduševljena. Vjenčanje u crkvi je bilo u podne, oko ponoci vec su se svi gosti razišli. Bili su to ajmo reci dnevni svatovi.

Privatni kuhar... mmmmmm

Jellle kaže:

Ja se grozim od glomaznih svatova tipa 300 i više ljudi. Uglavnom to na kraju bude parada kiča, derneka, plesanja po stolovima i sl. al ko voli nek izvoli.

Također. Kad je toliko ljudi vlada opća ludnica i izgubi se pojam svadbe.

espana kaže:

Njegovom starom, čini mi se nije baš pravo, ali šuti.

A pazi, ovakve situacije su skoro pa pravilo. Roditelji žele pozvat u svatove i one ljude koji su kao njih zvali, ali to je po meni krivi pristup. Ne znam, možda griješim, ali ja se ne osjećam dužnim pozvat neke njihove prijatelje koji su njih(obrati pažnju na njihove i njih) jednom zazvali na svadbu.

espana kaže:

Nek se pizdi na nas tko hoće, ali ćemo imati svadbu točno onakvu kakvu želimo. Baš mi je tata rekao da stalno netko zove da pita jel se ja to udajem i kad će pozivnice, a on, legenda moja, svima odgovara da je on svoju pozivnicu dobio i da o svadbi zna samo gdje treba doći i u koliko sati.
Žrtvovali smo broj uzvanika, ali ćemo imati ono što želimo! Zapravo da budem iskrena, nismo ništa žrtvovali, da želimo nekoga od tih ljudi na svadbi, bili bi pozvani.

Heh svaka Vam čast i tako treba
Svaka pohvala za oca ti jer ti je koliko viidm on velika podrška.
Inače, kad je TAJ dan?

[espana]

shkafishkafnjak kaže:

Inače, kad je TAJ dan?

Naš veliki dan je 3. 9. i sad me već lagano počinje prati nervoza
I da smo zvali sve, niti bi imala restoran koji želim, a time ni svadbu kakvu želim.

[m&š]

espana kaže:

Potpisujem! Mi sami plaćamo svadbu, pa smo neopterećeni mišljenjem okoline o tome koga bi se trebalo zvati na svadbu. Dapače, iznenadilo me olakšanje mog tate i buduće svekrve kad smo im rekli da nema rodbine na svadbi. Njegovom starom, čini mi se nije baš pravo, ali šuti. Od rodbine se zove samo ono najuže, a pod tim mislim samo braća i sestre roditelja sa familijom i to je to. To je sve skupa nekih 30-40 ljudi, ne znam sad točno. Ostatak do 130 ljudi su samo prijatelji i mlađa ekipa.
Kad bi zvali svu rodbinu i sve kojima smo mi bili na svadbi imali bi dernek za 400 ljudi, a to svakako ne želimo. Nek se pizdi na nas tko hoće, ali ćemo imati svadbu točno onakvu kakvu želimo. Baš mi je tata rekao da stalno netko zove da pita jel se ja to udajem i kad će pozivnice, a on, legenda moja, svima odgovara da je on svoju pozivnicu dobio i da o svadbi zna samo gdje treba doći i u koliko sati.
Žrtvovali smo broj uzvanika, ali ćemo imati ono što želimo! Zapravo da budem iskrena, nismo ništa žrtvovali, da želimo nekoga od tih ljudi na svadbi, bili bi pozvani.

Slažem se sa svime! Nama će biti svega 45 ljudi- roditelji, kumovi, braća i sestre i najbolji prijatelji. I ne štedimo na ničemu, a sve planiramo sami platiti. izbacili smo stvari koja nam nisu osobno bitne npr. snimatelj, ali zato imamo dobrog fotografa. Naša želja je oduvijek bila provesti taj dan s nama bliskim ljudima, i drago mi je da smo se uspjali othrvati raznim upletanjima da trebamo raditi veliko vjenčanje jer će se "isplatiti i zaraditi". mi ne želimo žrtvovati vlastitu intimu samo da bi "selo pričalo". ali opet, to smo samo mi. koliko ljudi, toliko ćudi.

[marama]

ja se oduvijek želim udat onako spontano, sa osobom sa koju volim najviše na svijetu, ali da to bude negdje daleko.. na jednom od putovanja možda, NEplanirano, da nitko ne zna prije, a ni mi sami.. ono u 2 ujutro mi i još ako netko bude s nama tamo, ekipa prijetelji il već s kime budemo na putovanju.. ali onda kad se vratimo doma.. napravila bi ogromnu feštu.. od 400 ljudii, extra vjenčanje, exkluzivno, idila... al opet ne klasika, tipa neki hotel, il tako šta,, već nesto posebno ( a o tome još nisam razmišljala sta posebno, al nesto posebno sigurno će bit!!! )) ... eto !! haha

[espana]

m&š kaže:

drago mi je da smo se uspjali othrvati raznim upletanjima da trebamo raditi veliko vjenčanje jer će se "isplatiti i zaraditi". mi ne želimo žrtvovati vlastitu intimu samo da bi "selo pričalo".

Ja sam još iz jednog malog mjesta u Slavoniji, pa je tim čuđenje još veće. Mi smo bili cijeloj ulici na svadbama i znam da mojima nije baš lako sa svim tim tračanjima "mi smo njih zvali oni nas ne".

[Yuna]

Ja sam pak obrnuto. Oduvijek želim imat veeeliko vjenčanje o kojem će se kasnije pričati godinama Želim to obilježit sa svim važnijim ljudima u mom životu i da me svi vide na taj dan i jedan jedini dan u životu želim biti u centru pažnje. Dakle, bit će dernek definitivno
Stvar je i u tome što imam ogromnu rodbinu i to užu. Samo najuža rodbina, znači do bratića i sestrična mi je preko 100 ljudi a njih moram i želim pozvat na svadbu jer je kod nas u obitelji to tradicija. Na sve svadbe svi idu i sve su velike.

Dakle definitivno veliko vjenčanje sa najmanje 150 ljudi. It's going to be legendary!

[Verbena]

naše je bilo vrlo malo, samo 15 gostiju, ali jako jako lijepo, neki bi rekli eksluzivno. Bilo nam je bitno da detalji koji su nama važni budu stvarno super (fotke, lokacija, haljina, fini restoran...) i htjeli smo se udaljiti od svih očekivanjih običaja i govorkanja.
i apsolutno ne bih ništa promijenila

[shkafishkafnjak]

espana kaže:

Ja sam još iz jednog malog mjesta u Slavoniji, pa je tim čuđenje još veće. Mi smo bili cijeloj ulici na svadbama i znam da mojima nije baš lako sa svim tim tračanjima "mi smo njih zvali oni nas ne".

Ma to ti je standard i ništa neobično za većinu naših prostora. Ja sam iz Dalmacije i ovdje kod nas su te svadbe također glomazne...
Kod tebe je velika stvar što su starci uz tebe, a to vjerujem puno znači. Kako su njegovi reagirali na vaše planove?

[m&š]

espana kaže:

Ja sam još iz jednog malog mjesta u Slavoniji, pa je tim čuđenje još veće. Mi smo bili cijeloj ulici na svadbama i znam da mojima nije baš lako sa svim tim tračanjima "mi smo njih zvali oni nas ne".

i moji doživljavaju istu stvar. ali podržavaju našu odluku. a što reći na tračanja? osobno se ne vrijeđam ako me netko ne pozove na svadbu. jer to nisam doživjela od pravih prijatelja. a iskreno me živcira kad me polupoznati ljudi pozovu na svadbu jer zovu sve i svakoga da bi im se isplatilo he, sad bi mogli reći da tračam ljude koji vole velike svadbe.... ups!

[smedjišećer]

espana kaže:

Ja sam još iz jednog malog mjesta u Slavoniji, pa je tim čuđenje još veće. Mi smo bili cijeloj ulici na svadbama i znam da mojima nije baš lako sa svim tim tračanjima "mi smo njih zvali oni nas ne".

Zanimljiva tema. Mislim da je tu riječ i o mentalitetu. U Slavoniji se vjerojatno drugačije živi nego u Istri, odakle su moji roditelji. Evo npr, nikada nisam bila na vjenčanju većem od 80 uzvanika. Prosjek je 70-80 gostiju.

Znam da Dalmatinci iz Zagore isto znaju raditi pireve s 250 gostiju. To je valjda stvar okoline i načina života, običaja.

Recimo u Istri nije običaj da se "druži" sa cijelom ulicom i ne ide se toliko u goste po kućama, već se ljudi sastaju "vani", u kafićima. Nisu uobičajena masovna okupljanja ljudi.

[m&š]

smedjišećer kaže:

Zanimljiva tema. Mislim da je tu riječ i o mentalitetu. U Slavoniji se vjerojatno drugačije živi nego u Istri, odakle su moji roditelji. Evo npr, nikada nisam bila na vjenčanju većem od 80 uzvanika. Prosjek je 70-80 gostiju.

Znam da Dalmatinci iz Zagore isto znaju raditi pireve s 250 gostiju. To je valjda stvar okoline i načina života, običaja.

Recimo u Istri nije običaj da se "druži" sa cijelom ulicom i ne ide se toliko u goste po kućama, već se ljudi sastaju "vani", u kafićima. Nisu uobičajena masovna okupljanja ljudi.

Slažem se. isto mi je rekla moja fotografkinja koja je rodom iz Istre. 70-80 ljudi je prosječan broj gostiju na vjenčanju u Istri. S druge strane, kod nas u Dalmaciji je to oko 150. Veliku ulogu u biti igra i koliko rodbine imaju mladenci i u kakvim su odnosima. U našem slučaju, moj zaručnik ima veliku obitelj, ali njegovi nisu baš u dobrim odnosima tako da smo jednostavno odlučili ne zvati nikog od njih

[espana]

shkafishkafnjak kaže:

Ma to ti je standard i ništa neobično za većinu naših prostora. Ja sam iz Dalmacije i ovdje kod nas su te svadbe također glomazne...
Kod tebe je velika stvar što su starci uz tebe, a to vjerujem puno znači. Kako su njegovi reagirali na vaše planove?

Prije svih ovih dozvola i certifikata koje sad moraš imati na svadbi, običaj je kod nas bio da cijela ulica sudjeluje u pripremi vjenčanja. Baka je kuharica (radila u vrtiću, vojarni) pa bi se kod nas uvijek kuhale sarme i pekli poneki kolači za svadbu. To je znalo biti po tjedan dana puna kuća ljudi! I onda nakon svih tih priprema još ideš na svečanost. Ma koma! Nama je bilo najbitnije da naši roditelji, bake i djedovi dođu na svadbu kao ljudi, čili i odmorni, a ne kao ižmikane krpe od kićenja, priprema za goste itd.
Moj stari je reagirao super. Iako nemam mamu, pa će njemu biti izuzetno teško na svadbi, pun je ponosa što će kćer voditi do matičara. Buduća svekrva je reagirala super isto. Svekar baš i ne. Al on je jedan ionak čudan čovjek, tak da me njegovo mišljenje i ne interesira preveć.
Ja sam dakle za to da se izbaci ono što ti se ne sviđa, kako bi mogao potegnuti na polju koje ti je super. Al eto mi smo sva moguća petljanja srezali u startu, tak da mi je nekad čudno kak me nitko ništa niti ne pita o svadbi

[Aurorica]

Verbena kaže:

naše je bilo vrlo malo, samo 15 gostiju, ali jako jako lijepo, neki bi rekli eksluzivno. Bilo nam je bitno da detalji koji su nama važni budu stvarno super (fotke, lokacija, haljina, fini restoran...) i htjeli smo se udaljiti od svih očekivanjih običaja i govorkanja.
i apsolutno ne bih ništa promijenila

Takvo je bilo i naše vjenčanje...puno detalja i posebnosti, mnogom intime i svečanosti u svakom pogledu. Ja sam iz Dalmacije s jaaaako velikom rodbinom, ali nitko nije prigovorio, svi su rekli da radimo kako nama paše...muž mi je Slavonac i tamo su svi bili u šoku pogotovo jer mu tata ima bend i svira po svadbama...no njih nismo doživljavali, starci su nas podržali i zaista smo imali vjenčanje snova s 15 najdražih ljudi..izbacili smo ne želimo, npr. dolazak po mladenku, barjak, bacanje bukata, podvezice...i sad 2 mjeseca poslije potvrdila sam da smo imali pravo što smo tako napravili i potrošili 3put više novaca nego da smo radili veliku standardnu svadbu i sa 100% sigurnošću kažem da nikad nikad ne bi to mjenjala....bilo je zaista vjenčanje snova na nivou koji smo željeli

[espana]

Aurorice tvoje vjenčanje je zbilja izgledalo veličanstveno, baš onak kak se "šika"!

[Mayo]

Definitivno dajem prednost manjim svadbama, s tim da je malo relativan pojam kod nas u HR, jer sve ovisi od kraja iz kojeg su mladenci. Naša svadba na kojoj je bilo 105 gostiju tako bi u Slavoniji valjda bila smiješno mala, a u Istri ipak malo prevelika.

Ali ne treba se zavaravati da su manje svadbe uvijek i puno jeftinije... većina troškova su fiksni bez obzira na broj ljudi koji dolaze na svadbu. Nama to nije igralo nikakvu ulogu jer smo do brojke od 105 ljudi došli popisivanjem ljudi koje želimo pozvati, a ne popunjavanjem ili kresanjem popisa do idealne brojke.

Inače, da imam love ko šodera i da želim/mogu sve ispočetka organizirati, samo bih nekoliko stvari promijenila. Prvo - na obredu i tijekom večeri u pauzama bi nam pjevao Sting uz bend koji smo imali, drugo - organizirala bih nekoliko autobusa da gosti ne moraju sami voziti od restorana do Zagreba, treće - eventualno bih mjesto održavanja svadbe preselila na more i pretvorila to u vikend za sve goste s plaćenim noćenjem, hranom i prijevozom.

Ali bilo je super i ovako kako je bilo

[dinda83]

Mayo - i ja da sam imala novaca napravila bih vikend za goste...to bi mi bila svadba iz snova...80ak gostiju (samo 20 manje nego smo imali), i vikend u Istri ili na Visu u jednoj od onih kamenih kućica sa bazenom...
Ali dobro, moram priznati, naše je vjenčanje stvarno bilo posebno... nismo štedjeli jer sam htjela elegantno i romantično vjenčanje, a takvo je i bilo...na brežuljku, okruženi vinogradima, na otvorenom...

[july23]

Jellle kaže:

ja sam definitivno za svatove manjeg broja ljudi a opet, baš kako ti kažeš exkluzivnije.
Meni nema smisla pozivati na vjenčanje familiju iz desetog koljena s kojima je možda moja baba bila dobra i koje je kao neki red zvati jer smo si familija, pa zatim tamo neke ljude s kojima sam bila dobra u srednjoj a sada se nismo godinama čuli ni vidjeli. Također mi je bezveze pozivati ljude reda radi. Ono, ja sam bila njima na svatovima prije ohohoo godina pa je sada red da i ja njih pozovem.
I onda da na vlastitim svatovima ima 30% ljudi ss svoje strane koje uopče ne znam.

Ja u svatove mislim zvati najuži krug familije i stvarno dobre frendove. Vjerujem da ce ta brojka biti oko 80 što je za mene i idealan broj uzvanike.
Moji idealni svatovi su negdje u prirodi, pod šatorom, sa kuharom koji sa strane radi roštilj, vatricom na kojoj visi kotlić s gulašom...
Baš sam nedavno bila na jednim takvim svatovima i ostala sam oduševljena. Vjenčanje u crkvi je bilo u podne, oko ponoci vec su se svi gosti razišli. Bili su to ajmo reci dnevni svatovi.
Ja se grozim od glomaznih svatova tipa 300 i više ljudi. Uglavnom to na kraju bude parada kiča, derneka, plesanja po stolovima i sl. al ko voli nek izvoli.

Slažem se s ovim, iako oko sebe vidim jako malo ljudi da se ovakvog kriterija pri pozivanju pridržavaju, skoro pa nitko.
Ne znam hoću li biti van konteksta teme, ali zanima me kakvi su vaši kriteriji pri pozivanju? Moj zaključak je ako s nekim nisi bio u kontaktu i nisi ga vidio zadnjih godinu dana, nema ga smisla pozivati. Ne bi imalo smisla sad iskupljati i vaditi neke ljude iz zaborava (iz škole, s faxa) s kojima sam danas samo na bok-bok kad se sretnemo na ulici..