Duhovnost Slobodnim stilom... |
|
|
23.01.2017., 17:57
|
#1
|
Sweet but Psycho
Registracija: Jun 2014.
Postova: 2,315
|
Kako promatrati misli?
Evo jedna tema koja se nekako provlači kroz više područja i pravaca u duhovnosti, pa vjerojatno i psihoterapiji.
Odnosi se na biti prisutan u sadašnjem trenutku i, što se tiče unutarnjeg svijeta, objektivno promatrati svoje misli i osjećaje, bez nekog prosuđivanja, straha, želje da odu i sl.
Zato bih vas, koji možda imate više iskustva u tim vodama, htjela pitati kako na taj način promatrati svoje misli koje dolaze. Potpuno mi je jasno i sasvim izvedivo i nenaporno promatrati emocije, međutim ako pokušam promatrati misli - one nestanu. I osjećam kao da moram uložiti napor u to promatranje, odnosno bolje reći u tu koncentraciju zbog koje više ne dolaze sve dok ona traje. A mislim da to nije cilj jer onda ispada da dok sam usmjerena u to, misli nema, a kad više nisam usmjerena u to, one dođu - što bi značilo da ih ne promatram u tom trenutku.
Kako sam ja to zamislila je da to promatranje očito ne treba doći iz istog mjesta iz kojeg dolaze same misli jer ne mogu same sebe promatrati (nego tada samo promatranje postaje još jedna misao) nego bi ih trebalo promatrati iz nekog drugog mjesta? Ako je tako, kako to postići? Čini mi se da bi praktički trebalo prebaciti svijest na neki način negdje drugdje... ali ne znam ni što to točno znači ni kako to postići.
Cijenila bih ako bi mi netko tko ima takva iskustva napisao praktične korake kako to postići ili ako bi me ispravio ako u negdje pogrešno radim ili sam nešto krivo pohvatala.
Nadam se da nisam nerazumljivo postavila pitanje.
|
|
|
24.01.2017., 09:23
|
#2
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2013.
Postova: 557
|
U stanju kozmičke svijesti(nirvana) dolazi do odvojenosti Sebstva i aktivnosti.
To je upravo to stanje koje tebe zanima: promatranje vlastitih misli, govora postupaka.
U tom stanju svijesti biće je slobodno od vezujućeg utjecaja djelovanja i spoznalo je svoju istinsku prirodu koja je sat-ćit-ananda, vječna svijest blaženstva. Može se, dakle, reći da bez iskustva Sebstva nema niti stanja odvojenosti, niti življenja u sadašnjem trenutku. Bez tog iskustva uvijek se javlja neki napor i pokušavanje da se to stanje doživi i sve se to svodi samo na umišljanje. Dakle, to stanje moguće je živjeti jedino spontano.
Patanđali to stanje opisuje kao sposobnost razlikovanja budhija(intelekta) od Puruše (naše istinske naravi).
Da bi se to stanje odvojenosti ostvarilo i postalo trajno, potrebno je redovito meditirati i imati iskustvo samadhija(transcendentalne svijesti). Na taj način fiziologija se pročišćava od stresova. Patanđali to zove 'prženje vasana, samskara (pritajenih dojmova u svijesti). Jednostavnije rečeno dolazi do oslobađanja od karme. Kroz redovitu praksu meditacije i aktivnosti, stanje transcendentalne svijesti se postupno doživljava sve više i više i u aktivnosti.Kad se sva karma sprži čovjek postaje slobodan.
|
|
|
24.01.2017., 11:11
|
#3
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2015.
Postova: 3,646
|
[QUOTE=Lleena;62181421]
Quote:
Odnosi se na biti prisutan u sadašnjem trenutku i, što se tiče unutarnjeg svijeta, objektivno promatrati svoje misli i osjećaje, bez nekog prosuđivanja, straha, želje da odu i sl.
|
Za početak da li si svjesna toga da pojam sati iz pali jezika koji se u engleskom jeziku prevađa u mindfulness što je uglavnom to što ovdje pokušavaš prakticirati - nije lako za definirati, da postoje drugi prevodi osim mindfulnessa, i da se neki uopće ne slažu sa definicijom da je to pažnja ili koncentracija na nešto, kao što ti ovdje pretpostavljaš.
A praksa 'življenja u trenutku' proizlazi iz satipathane, pa da možda to ponovno analiziraš..
Quote:
međutim ako pokušam promatrati misli - one nestanu. I osjećam kao da moram uložiti napor u to promatranje, odnosno bolje reći u tu koncentraciju zbog koje više ne dolaze sve dok ona traje. A mislim da to nije cilj jer onda ispada da dok sam usmjerena u to, misli nema, a kad više nisam usmjerena u to, one dođu - što bi značilo da ih ne promatram u tom trenutku.
|
Nekima je jako teško nešto takvoga napraviti, zato i postoji pojam 'monkey mind' - dok bi god pokušavali meditirati, ne mogu se koncentrirati jer ih gnjavi ono ili ono..
Sa time da tebe tvoj majmun izgleda ne gnjavi za vrijeme meditacije, nego za vrijeme dok ne meditiraš. Što je čudno, jer bi meditacija trebala smanjiti nepotrebni unutarnji mentalni monolog i izvan meditacije.
Ne znam što bi to bilo..
Quote:
Kako sam ja to zamislila je da to promatranje očito ne treba doći iz istog mjesta iz kojeg dolaze same misli jer ne mogu same sebe promatrati (nego tada samo promatranje postaje još jedna misao) nego bi ih trebalo promatrati iz nekog drugog mjesta?
|
Kako ne? to se zove introspekcija. Probaj misliti o nečemu (pri čemu ne mislim zamišljati ili vizualizirati) i biti svjesna toga.
Gdje god da jesi valjda ne izgovaraš ovo što sada čitaš na glas - nego u sebi i čuješ svoj glas. To je misao. I u tom trenutku si ga svjesna. U čemu je problem? to je nešto što meni recimo dolazi prirodno i radim to bez problema, ne znam kako napisati praktične korake.. ili tebi um ne funkcionira na taj način?
Ne može um raditi 100 stvari u isto vrijeme, pa ako radiš nešto drugo normalno da nećeš misliti - sve do trenutka dok nećeš pomisliti na nešto.
Čega bi ti točno željela biti svjesna? nastanka misli? budi svjesna i pomisli na nešto. Primijeti da subjektivno 1) nije ništa spektakularno i b) uopće nisi svjesna nastanka misli, nego samo gotovog proizvoda, nečega što se pojavi u tvojoj svijesti. Iza svega toga se nalazi golema mašinerija i rad moždanih stanica koje ti između ostalog daju iluziju da si to ti, što si god pomislila, zapravo i pomislila. To je korelacija sa iluzijom kauzalnosti reklo bi se. Kod nekih mentalnih bolesnika taj proces ne funkcionira kako treba pa 'čuju glasove', doživljavaju da misli zapravo nisu njihove nego da ih netko drugi stavlja u njihov um i slično..
Quote:
Nadam se da nisam nerazumljivo postavila pitanje.
|
Pa i nije da mi je sve jasno..
Zadnje uređivanje Empyreus : 24.01.2017. at 11:27.
|
|
|
24.01.2017., 14:27
|
#4
|
Eci, peci, pec....
Registracija: Dec 2007.
Lokacija: Kodkuće
Postova: 839
|
Quote:
Lleena kaže:
Zato bih vas, koji možda imate više iskustva u tim vodama, htjela pitati kako na taj način promatrati svoje misli koje dolaze. Potpuno mi je jasno i sasvim izvedivo i nenaporno promatrati emocije, međutim ako pokušam promatrati misli - one nestanu. I osjećam kao da moram uložiti napor u to promatranje, odnosno bolje reći u tu koncentraciju zbog koje više ne dolaze sve dok ona traje. A mislim da to nije cilj jer onda ispada da dok sam usmjerena u to, misli nema, a kad više nisam usmjerena u to, one dođu - što bi značilo da ih ne promatram u tom trenutku.
|
Misli promatraš isto kao i emocije. Postaneš ih svjestan i uviđaš njihovu prisutnost. Ako nestanu dok ih promatraš ili ih nema onda si svjesna praznine.
Netrebaš se siliti da ih primjetiš proces mora biti nenaporan i lak.
Ako ih nema, nema ih bitno da si svjesna i da promatraš. Ništa lakše.
Teže je biti stalno svjestan, prisutan jer pažnja odluta.
__________________
Gdje god pođeš uvjek si tu..........
|
|
|
24.01.2017., 18:47
|
#5
|
BigBugsBite
Registracija: Jul 2011.
Postova: 6,880
|
Quote:
Lleena kaže:
Evo jedna tema koja se nekako provlači kroz više područja i pravaca u duhovnosti, pa vjerojatno i psihoterapiji.
Odnosi se na biti prisutan u sadašnjem trenutku i, što se tiče unutarnjeg svijeta, objektivno promatrati svoje misli i osjećaje, bez nekog prosuđivanja, straha, želje da odu i sl.
Zato bih vas, koji možda imate više iskustva u tim vodama, htjela pitati kako na taj način promatrati svoje misli koje dolaze. Potpuno mi je jasno i sasvim izvedivo i nenaporno promatrati emocije, međutim ako pokušam promatrati misli - one nestanu. I osjećam kao da moram uložiti napor u to promatranje, odnosno bolje reći u tu koncentraciju zbog koje više ne dolaze sve dok ona traje. A mislim da to nije cilj jer onda ispada da dok sam usmjerena u to, misli nema, a kad više nisam usmjerena u to, one dođu - što bi značilo da ih ne promatram u tom trenutku.
Kako sam ja to zamislila je da to promatranje očito ne treba doći iz istog mjesta iz kojeg dolaze same misli jer ne mogu same sebe promatrati (nego tada samo promatranje postaje još jedna misao) nego bi ih trebalo promatrati iz nekog drugog mjesta? Ako je tako, kako to postići? Čini mi se da bi praktički trebalo prebaciti svijest na neki način negdje drugdje... ali ne znam ni što to točno znači ni kako to postići.
Cijenila bih ako bi mi netko tko ima takva iskustva napisao praktične korake kako to postići ili ako bi me ispravio ako u negdje pogrešno radim ili sam nešto krivo pohvatala.
Nadam se da nisam nerazumljivo postavila pitanje.
|
Zadovoljstvo mi je tvoja iskrenost i skromnost.
Dosta sam se bavio meditacijom tipa eliminiranja misli. Ali s vremenom sam shvatio da ih ne mogu eliminirati.
Ono što je meni pomoglo da ulovim zmaja (ekstaza sreće) je da se odvojim od emocionalnih veza sa mislima koje nakon nekog vremena postaju samo žamor u pozadini.
|
|
|
29.01.2017., 08:38
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2009.
Postova: 3,817
|
Quote:
Lleena kaže:
Potpuno mi je jasno i sasvim izvedivo i nenaporno promatrati emocije, međutim ako pokušam promatrati misli - one nestanu. I osjećam kao da moram uložiti napor u to promatranje, odnosno bolje reći u tu koncentraciju zbog koje više ne dolaze sve dok ona traje. A mislim da to nije cilj jer onda ispada da dok sam usmjerena u to, misli nema, a kad više nisam usmjerena u to, one dođu - što bi značilo da ih ne promatram u tom trenutku.
|
Promatraš uz pomoć pamćenja. Da bi mogla primjetiti misao moraš je se sjetiti. Misli ti ne nestanu, nego se pojave nove koje primjećuju nestajanje. Ako istovremeno promatraš sve, od emocija, tijela, misli pa do onoga šta te okružuje, misli moraju da se stalno pojavljuju jer npr čim primjetiš svoje emotivno stanje primjetila si misao koja se je fokusirala na isto. Ukoliko imaš otvorene oči svaki predmet koji uočiš stvara misao. "Bez misli" nije moguće biti, (u takvom stanju promatranja, ne dok se aktivno baviš nečime) niti je to cilj. Svrha je u tome da ih postaneš svjesna, a ne da ih nema. Time vršiš upoznavanje sa nesvjesnim/podsvjesnim, (što je jedan od ključnih problema) te otvaraš vrata tome da postaneš sposobna utjecati na sebe. Misli se promatraju jer je tako najlakše. Kažem najlakše, no zapravo bolje je reći najmanje teško, budući spada u najveće napore uopće ukoliko promatramo kontekst ozbiljnih, dugoročnih/trajnih promjena. Uvidom u sadržaj misli, pozornim praćenjem misli, dobiva se određena (u početku zanemariva) kontrola nad istima. Ona ukoliko se razvije može dati određenu sposobnost utjecanja na te iste misli, tj njihov smjer. Poput rijeke koja nužno teče sa izvora prema moru. Izvor si ti, a more je "nesvjesno". Ne možeš tu silu zaustaviti, no možeš ju usmjeravati da ide područjima koje odabereš, a ne koja su odabrala tebe. Jer najmanje 95% sadržaja koje "vrtimo" u glavi, nisu odraz naše želje da se njima bavimo već produkt kombinacije raspoloženja/emocija/okolnosti/vanjskih i unutarnjih podražaja svih vrsta. Kada možeš da utječeš na misli, tada možeš i da prekineš ponavljanje ili ispoljavanje određenih sadržaja, kao i da napokon počneš da biraš o čemu ćeš da misliš, kada da misliš i kako da misliš ovisno o vanjskim i unutarnjim ometanjima. To može da zaustavi određene emocije, a one mogu da zaustave određena raspoloženja i promjene tvoje stanje, jer uvidjela to ili ne tvoje stanje je uvijek i baš uvijek razlog zbog kojeg krećeš u sve ovo.
|
|
|
29.01.2017., 11:53
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2009.
Postova: 3,023
|
obično se kaže da to promatranje treba biti nepristrano, bez osuđivanja i ljutnje, samo kako je to moguče?
čini se da se tu govori o dve različite razine kontrole koje se međusobno ne podrazumjevaju
|
|
|
29.01.2017., 12:30
|
#8
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Lokacija: u zagrebu
Postova: 660
|
Quote:
Lleena kaže:
Evo jedna tema koja se nekako provlači kroz više područja i pravaca u duhovnosti, pa vjerojatno i psihoterapiji.
Odnosi se na biti prisutan u sadašnjem trenutku i, što se tiče unutarnjeg svijeta, objektivno promatrati svoje misli i osjećaje, bez nekog prosuđivanja, straha, želje da odu i sl.
Zato bih vas, koji možda imate više iskustva u tim vodama, htjela pitati kako na taj način promatrati svoje misli koje dolaze. Potpuno mi je jasno i sasvim izvedivo i nenaporno promatrati emocije, međutim ako pokušam promatrati misli - one nestanu. I osjećam kao da moram uložiti napor u to promatranje, odnosno bolje reći u tu koncentraciju zbog koje više ne dolaze sve dok ona traje. A mislim da to nije cilj jer onda ispada da dok sam usmjerena u to, misli nema, a kad više nisam usmjerena u to, one dođu - što bi značilo da ih ne promatram u tom trenutku.
Kako sam ja to zamislila je da to promatranje očito ne treba doći iz istog mjesta iz kojeg dolaze same misli jer ne mogu same sebe promatrati (nego tada samo promatranje postaje još jedna misao) nego bi ih trebalo promatrati iz nekog drugog mjesta? Ako je tako, kako to postići? Čini mi se da bi praktički trebalo prebaciti svijest na neki način negdje drugdje... ali ne znam ni što to točno znači ni kako to postići.
Cijenila bih ako bi mi netko tko ima takva iskustva napisao praktične korake kako to postići ili ako bi me ispravio ako u negdje pogrešno radim ili sam nešto krivo pohvatala.
Nadam se da nisam nerazumljivo postavila pitanje.
|
da li znaš zašto to želiš?
što to " ne valja" s nama da se stalno imamo potrebu "popravljati, sredjivati pojašnjavati"!
ako zelis smanjiti neke bolne osjecaje ili olaksati si i poboljsati zivot pracenjem misli, usredsređenošću, znanjem i svom silom mogućnosti
nećeß to dobiti ,
samo više nove misaone i emocionalne buke i konfuzije
a ako dodjes do neke recimo jasnoce, ona ima rok trajanja jer je sve to manje vise samozavaravanje
podržavam te da budeš sebi dobra no bez pretjeranog čeprkanja
vuče nas uvijek "neki vrag"
no pamet imaš i poštuj to što već jesi.
__________________
to nisam ja
|
|
|
29.01.2017., 13:41
|
#9
|
Samohrana praxi mislilica
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Kirkale
Postova: 46,321
|
Koji avioni, koji bakrači...
Veoma jednostavno - pazi što misliš!
Promatrati možemo i drek koji pada na tlo.
Stvar je procesiranja prije nego što misao odleti od nas ali i kad proleti kroz nas.
Morali bi je obraditi na samo sebi svojstven način i pustiti u svijet.
Usto, misli koje dolaze, odakle zapravo dolaze?
Iz mreže...?
|
|
|
29.01.2017., 15:22
|
#10
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2009.
Postova: 3,023
|
Quote:
Nemruth Dagi kaže:
Veoma jednostavno - pazi što misliš!
|
to su stvari kod kojih jezik postaje prilično nezahvalna stvar
kako to paziš što misliš?
uočiš tok misli, treba uložiti neki svjestan napor da ih se zaustavi, to več generira novi tok misli, taj tok misli opet nije namjeran, možeš misliti namjerno, svjesno slagati misao za mišlju, to pak nije održivo dugoročno, opet padaš u rutinske, spontane tokove, njih moraš nekako nepristarno registrirati ili zaustavljati inače updaš u njih i razvijaš ih aktivno u neželjenim smjerovima i tako cjeli dan u krugovima
več samo promatrati funkcioniranje uma bez osude i ljutnje je jebeno teško, još je teže bez osude i ljutnje promatrati tu osudu i ljutnju itd
Quote:
Nemruth Dagi kaže:
Promatrati možemo i drek koji pada na tlo.
|
pa upravo je u tome stvar, skoro da nema razlike, jedno i drugo su fiziološke funkcije i produkti istih
|
|
|
29.01.2017., 18:05
|
#11
|
Antibankaroid
Registracija: May 2008.
Lokacija: RH, (Rijeka)
Postova: 29,734
|
Quote:
Lleena kaže:
Evo jedna tema koja se nekako provlači kroz više područja i pravaca u duhovnosti, pa vjerojatno i psihoterapiji.
Odnosi se na biti prisutan u sadašnjem trenutku i, što se tiče unutarnjeg svijeta, objektivno promatrati svoje misli i osjećaje, bez nekog prosuđivanja, straha, želje da odu i sl.
Zato bih vas, koji možda imate više iskustva u tim vodama, htjela pitati kako na taj način promatrati svoje misli koje dolaze. Potpuno mi je jasno i sasvim izvedivo i nenaporno promatrati emocije, međutim ako pokušam promatrati misli - one nestanu. I osjećam kao da moram uložiti napor u to promatranje, odnosno bolje reći u tu koncentraciju zbog koje više ne dolaze sve dok ona traje. A mislim da to nije cilj jer onda ispada da dok sam usmjerena u to, misli nema, a kad više nisam usmjerena u to, one dođu - što bi značilo da ih ne promatram u tom trenutku.
Kako sam ja to zamislila je da to promatranje očito ne treba doći iz istog mjesta iz kojeg dolaze same misli jer ne mogu same sebe promatrati (nego tada samo promatranje postaje još jedna misao) nego bi ih trebalo promatrati iz nekog drugog mjesta? Ako je tako, kako to postići? Čini mi se da bi praktički trebalo prebaciti svijest na neki način negdje drugdje... ali ne znam ni što to točno znači ni kako to postići.
Cijenila bih ako bi mi netko tko ima takva iskustva napisao praktične korake kako to postići ili ako bi me ispravio ako u negdje pogrešno radim ili sam nešto krivo pohvatala.
Nadam se da nisam nerazumljivo postavila pitanje.
|
Ovako, definicija joge je nešto u stilu, da je joga zaustavljanje valova kako bi se vidjela prava slika dna, ti valovi se (da pojednostavim) nazivaju vritti, ali postoje i samskare, to su dojmovi koji nam stvaraju želje, a novi dojmovi dolaze od konzumacija želja i tako u krug.
E sad, meditacija (opet slikovito) je "bildanje" svijesti, tako da misao, želje, emocije... i dalje postoje, čak i u jačem intenzitetu, ali shvaćaš da se one događaju i da nisi dio njih.
Drugim riječima, ne poistovjećuješ se misaonim procesom, makar si ga i svjesnija nego prije
|
|
|
29.01.2017., 22:42
|
#12
|
Antiguru Krishnamurti U.G
Registracija: Nov 2009.
Lokacija: u hrvatskoj
Postova: 24,982
|
Quote:
Nemruth Dagi kaže:
Veoma jednostavno - pazi što misliš!
Promatrati možemo i drek koji pada na tlo.
Stvar je procesiranja prije nego što misao odleti od nas ali i kad proleti kroz nas.
Morali bi je obraditi na samo sebi svojstven način i pustiti u svijet.
Usto, misli koje dolaze, odakle zapravo dolaze?
Iz mreže...?
|
Upravo tako.
Ja promatram svoje misli već 30 godina. Doduše uz prisudstvo mantre.
Naime , je sam sljedbenik bradatog M.M. Yogija. I tako milsli dolaze i ja ih promatram. One odlaze i ja ih promatram. Sjetim se da se trebam spustiti opet na mantru i ja se spustim.
Kažu da bi se sa ovim procesom trebalo uhvatiti Boga za bradu. Ali ja tako nešto ne primjićujem. Možda moj Bog neba brade, jer je žena
|
|
|
31.01.2017., 01:00
|
#13
|
Lahar
Registracija: Sep 2012.
Lokacija: Serbija, Vojvodina
Postova: 3,793
|
To deluje pomalo kao da neko šutne loptu i trči za njome, kad je stigne ponovo je šutne, osim što se ovim samo trči (bez lopte) i ništa više.
Pridavanjem previše važnosti i pažnje mislima jeste zarobljavanje i kopanje po đubrištu voljnih, nevoljnih i nesvesno sakupljenih utisaka. Misli ne misle, ti misliš - ti možeš i da misliš onako kako je tebi najmilije, zašto bi bilo važno i dodatno procesuirati to što želiš misliti? Bitna je generalna 'budnost', tada se i raspolaže onim što se nosi umu, tada se i koristi um umesto obratno. Razvijaj budnost, mani pažnju o mislima. Ponekad, proces reciklaže isli dođe i sam od sebe, posebno kada se nervni sistem zamori pa mu se noću obrće prethodna slika, zvuk, kontekst i stavovi, ali to je mentalni zamor.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
|
|
|
31.01.2017., 11:21
|
#14
|
Samohrana praxi mislilica
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Kirkale
Postova: 46,321
|
Quote:
kor-im kaže:
kako to paziš što misliš?
|
Okani se onoga što truje.
|
|
|
31.01.2017., 11:22
|
#15
|
Samohrana praxi mislilica
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Kirkale
Postova: 46,321
|
Quote:
yakuzza kaže:
To deluje pomalo kao da neko šutne loptu i trči za njome, kad je stigne ponovo je šutne, osim što se ovim samo trči (bez lopte) i ništa više.
|
Moraš paziti da tvoje lopta ne završi u tuđem prozoru...
(to se ne odnosni na pisce - oni od takvog šutanja žive )
|
|
|
01.02.2017., 00:27
|
#16
|
Lahar
Registracija: Sep 2012.
Lokacija: Serbija, Vojvodina
Postova: 3,793
|
Quote:
Nemruth Dagi kaže:
Moraš paziti da tvoje lopta ne završi u tuđem prozoru...
(to se ne odnosni na pisce - oni od takvog šutanja žive )
|
ali nema lopte..
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
|
|
|
01.02.2017., 03:47
|
#17
|
Slučajni pijun
Registracija: Jan 2017.
Lokacija: Unutar okvira
Postova: 4
|
Quote:
Lleena kaže:
Evo jedna tema koja se nekako provlači kroz više područja i pravaca u duhovnosti, pa vjerojatno i psihoterapiji.
Odnosi se na biti prisutan u sadašnjem trenutku i, što se tiče unutarnjeg svijeta, objektivno promatrati svoje misli i osjećaje, bez nekog prosuđivanja, straha, želje da odu i sl.
Zato bih vas, koji možda imate više iskustva u tim vodama, htjela pitati kako na taj način promatrati svoje misli koje dolaze. Potpuno mi je jasno i sasvim izvedivo i nenaporno promatrati emocije, međutim ako pokušam promatrati misli - one nestanu. I osjećam kao da moram uložiti napor u to promatranje, odnosno bolje reći u tu koncentraciju zbog koje više ne dolaze sve dok ona traje. A mislim da to nije cilj jer onda ispada da dok sam usmjerena u to, misli nema, a kad više nisam usmjerena u to, one dođu - što bi značilo da ih ne promatram u tom trenutku.
Kako sam ja to zamislila je da to promatranje očito ne treba doći iz istog mjesta iz kojeg dolaze same misli jer ne mogu same sebe promatrati (nego tada samo promatranje postaje još jedna misao) nego bi ih trebalo promatrati iz nekog drugog mjesta? Ako je tako, kako to postići? Čini mi se da bi praktički trebalo prebaciti svijest na neki način negdje drugdje... ali ne znam ni što to točno znači ni kako to postići.
Cijenila bih ako bi mi netko tko ima takva iskustva napisao praktične korake kako to postići ili ako bi me ispravio ako u negdje pogrešno radim ili sam nešto krivo pohvatala.
Nadam se da nisam nerazumljivo postavila pitanje.
|
Mislim da sve radiš ispravno.
Na misli se možeš osvrnuti samo u retrospektivi.
U "sadašnjosti" možeš samo osjećati.
Super je da se uopće možeš riješiti misli. Savjetujem da uživaš u tome, a usput će do izražaja više doći tvoja intuicija.
Energiju koju bi inače trošila na suvišne misli sačuvaj za trenukte kada treba razmišljati, poput rješavanja problema.
__________________
100% riječi, 0% djela!
|
|
|
01.02.2017., 14:56
|
#18
|
Eci, peci, pec....
Registracija: Dec 2007.
Lokacija: Kodkuće
Postova: 839
|
Quote:
yakuzza kaže:
Bitna je generalna 'budnost', tada se i raspolaže onim što se nosi umu, tada se i koristi um umesto obratno. Razvijaj budnost, mani pažnju o mislima.
|
Kad si "budan" ili prisutan onda si i svjestan svojih misli i osjećaja.
Kad ih nisi svjestan onda spavaš ili si u nesvjesnom.
Pažnja je usmjeravanje svoje svjesnosti.
Bez pažnje nema budnosti.
__________________
Gdje god pođeš uvjek si tu..........
|
|
|
02.02.2017., 18:46
|
#19
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2011.
Lokacija: In my Mind :)
Postova: 1,237
|
Odlični odgovori . U praksi svaki put kada skužiš da misliš ,svatiš da si se probudio .
Živjeli
|
|
|
02.02.2017., 20:29
|
#20
|
Lahar
Registracija: Sep 2012.
Lokacija: Serbija, Vojvodina
Postova: 3,793
|
Quote:
tuvok kaže:
Kad si "budan" ili prisutan onda si i svjestan svojih misli i osjećaja.
Kad ih nisi svjestan onda spavaš ili si u nesvjesnom.
Pažnja je usmjeravanje svoje svjesnosti.
Bez pažnje nema budnosti.
|
Ovde je bilo reči o "analizama", iz tog konteksta dolazi ono što sam napisao, dakle o "previše pažnje".
Slažem se s tobom.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:23.
|
|
|
|