Orgazmoterapija u modernoj psihijatriji

[GMate]

Svi znamo pricu o nastanku vibratora u svrhu ljecenja "histerije" u zena.

Od tada su se odnos prema zenama kao i poznavanje psihologije i fiziologije bitno promjenili pa su tadasnje teorijske postavke u velikoj mjeri izasle iz mode.

No s druge strane isto je tako znanstveno utvrdjen benefit zadovoljavajuceg seksualnog zivota po fizicko i psihosocialno zdravlje.

S druge strane iz etickih i svjetonazorskih razloga te konstantnih nepozvanih upliva "onih koje nitko nije dobro odradio" ( Vuco ™ ) tesko je zamislivo da bi si suvremeni psihijatar ili psihoterapeut uzeo za pravo pruziti klijentici (ili klijentu, ne budimo iskljucivi) toliko potrebno olaksanje.

Tu vidim nekoliko opcija - uvodjenje profesionalaca nakon legaliziranja prostitucije u sustav HZZO-a u okviru bolnickog i ambulantnog lijecenja, subvencioniranje sekusulnih pomagala, tecajeve za pojedince sa partnerima koji ih ne uspjevaju adekvatno zadovoljiti, ambulante za opustanje u bolnickim centrima sa adekvatnim pomagalima i igrackama (nanravno sve uz maksimalan obzir prema higijeni i sigurnosti pacijenata) te posebno educiranim osobljem i tako dalje.

Smatrate li da bi uvodjenje takve terapije bilo od koristi?
Smatrate li da bi doslo do zloupotrebe zdravstvenog sustava?
Smatrate li da bi doslo do smanjenja drugih troskova u sustavu poput izdataka za psihofarmake, dugotrajne hospitalizacije i tomu slicno?

[MaxinQuaye]

nebi ljudi na posao išli, stalno bi bili na "bolovanju"

[GMate]

Mozda bi onda trebalo uvesti sobe/odjele/djelatnike za rekreaciju u radnim jedinicama? Radi smanjenja stresa, povecanja efikasnosti i poboljsanja radne atmosfere?

[Flying Circus]

Nda, možda bi dugotrajne hospitalizacije postale još dulje. Postojao bi problem simuliranja simptoma već u startu, da bi se bilo zaprimljeno na bolničko liječenje. Naravno da bilo kakvo glumatanje ne bi prolazilo, ali uvijek ima ljudi koji uspiju prevariti liječnike. To je problem na koji se ionako nalazi tu i tamo već sada, kod onih koji žele opskrbu tabletama ne iz zdravstvenih razloga. Samo bi tada broj simulanata porastao do ogromnih brojeva.

Zdravstveni benefiti redovitog seksualnog života za psiho(fizičko) zdravlje su jasni.

[Zitaa]

GMate kaže:

Svi znamo pricu o nastanku vibratora u svrhu ljecenja "histerije" u zena.

Od tada su se odnos prema zenama kao i poznavanje psihologije i fiziologije bitno promjenili pa su tadasnje teorijske postavke u velikoj mjeri izasle iz mode.

No s druge strane isto je tako znanstveno utvrdjen benefit zadovoljavajuceg seksualnog zivota po fizicko i psihosocialno zdravlje.

S druge strane iz etickih i svjetonazorskih razloga te konstantnih nepozvanih upliva "onih koje nitko nije dobro odradio" ( Vuco ™ ) tesko je zamislivo da bi si suvremeni psihijatar ili psihoterapeut uzeo za pravo pruziti klijentici (ili klijentu, ne budimo iskljucivi) toliko potrebno olaksanje.

Tu vidim nekoliko opcija - uvodjenje profesionalaca nakon legaliziranja prostitucije u sustav HZZO-a u okviru bolnickog i ambulantnog lijecenja, subvencioniranje sekusulnih pomagala, tecajeve za pojedince sa partnerima koji ih ne uspjevaju adekvatno zadovoljiti, ambulante za opustanje u bolnickim centrima sa adekvatnim pomagalima i igrackama (nanravno sve uz maksimalan obzir prema higijeni i sigurnosti pacijenata) te posebno educiranim osobljem i tako dalje.

Smatrate li da bi uvodjenje takve terapije bilo od koristi?
Smatrate li da bi doslo do zloupotrebe zdravstvenog sustava?
Smatrate li da bi doslo do smanjenja drugih troskova u sustavu poput izdataka za psihofarmake, dugotrajne hospitalizacije i tomu slicno?

Kao prvo sve što se može prirodni putem riješiti nije prihvatljivo za psihijatriju,kao drugo nije nigdje utvrdeno da je takvo olakšanje kroz liječenje u povijesti histeričnih žena, zaista djelovao. Kao trece dokazano je da ljudi znaju pasti u razlicite depresije nakon orgazma..

[Linijski sudac]

Evo što ne valja u ovoj zemlji: svi misle da puno rade, da su plaće male i da država na čini dovoljno za njih. I onda u ovoj oazi besplatnog zdravstva, gdje ljudi odlaze na nepotrebne pretrage pa ne dolaze po doznake, jer im nisu ni trebale, netko smatra da bi još trebalo i proširiti popis nepotrebnih usluga o trošak HZZO-a. Naime, uopće ne sumnjam da bi mnogim ljudima seksualna terapija dobro djelovala na psihičko i fizičko zdravlje. No mnogima bi isto tako i manje kila i manja trbušina dobro djelovalo na fizičko zdravlje (kardiovaskularni sustav...). U oba slučaja se pacijent sam može pobrinuti za svoje potrebe. No mi smo lijena balkanska bagra pa bi da nam umjesto masturbiranja i spolnih odnosa sa samostalno osiguranim partnerima trebalo da nam sustav plaća seksualne terapeute, a umjesto dijete i vježbanja, da nam plaća liposukcije.
Treba ovdje nekog poput Trumpa ili Pernara dovesti na vlast pa da nas malo stavi na red.

[GMate]

Flying Circus kaže:

Nda, možda bi dugotrajne hospitalizacije postale još dulje. Postojao bi problem simuliranja simptoma već u startu, da bi se bilo zaprimljeno na bolničko liječenje. Naravno da bilo kakvo glumatanje ne bi prolazilo, ali uvijek ima ljudi koji uspiju prevariti liječnike. To je problem na koji se ionako nalazi tu i tamo već sada, kod onih koji žele opskrbu tabletama ne iz zdravstvenih razloga. Samo bi tada broj simulanata porastao do ogromnih brojeva.

Zdravstveni benefiti redovitog seksualnog života za psiho(fizičko) zdravlje su jasni.

To je svakako dobar argument koji je vazno uzeti u obzir.
Iako, opet ne odvec razlicito konvencionalnoj terapiji, ostala bi zasigurno odredjena stigma I ne bi se ljudi olako odlucivali pristupiti terapiji sa jedne strane, a drugi bi pristupali neodgovorno. Recimo ocito je kako bi jednom djelu klerikalnog vodstva takovrsno opustanje dobro doslo, ali ne bi iz ideoloskih razloga smjeli, kao niti laicki im predstavnici i ostali pravi hrvati, oni koji se takvim osjecaju ili koji takvima ispasti zele. S druge strane odnarodjeni globalisticki ljevicari bez vjere i morala zasigurno bi pokusavali zolopotrebiti sustav.

No kako si i sama primjetila isto se desava sa farmako terapijom, treba li sve odbaciti zbog potencijalnih problema cak i prije nego sto se pokusa naci rjesenje i usporediti sa trenutnim stanjem?

Upravo sam zato glasao za mozda. To su ozbiljna pitanja kojima treba pristupiti studiozno, znanstveno i hladne glave, ne donositi naprecac zakljucke

Zitaa kaže:

Kao prvo sve što se može prirodni putem riješiti nije prihvatljivo za psihijatriju,kao drugo nije nigdje utvrdeno da je takvo olakšanje kroz liječenje u povijesti histeričnih žena, zaista djelovao. Kao trece dokazano je da ljudi znaju pasti u razlicite depresije nakon orgazma..

Svakako da psihijatrija ima svoje lobisticke pritiske farmaceutske industrije, ali mislim da je ipak ovakvo gledanje malo previse jednostrano i da su im u velikoj mjeri ruke vezane propisanim procedurama, raspolozivim vremenom i financijama i tako dalje.

Naravno, trebalo bi utvrditi sveobuhvatnim istrazivanjima i objektivnim analizama realnu korist od takvog postupka kako u apsolutnom smislu tako i relativnom u odnosu na troskove, trenutne terapijske standarde i tako dalje.
Ne bih se medjutim u potpunosti slozio kako nije utvrdjeno olaksanje. Istrazivanja redovno utvrdjuju pretezno pozitivan efekt redovnog seksualnog zivota. To naravno nije pitanje ljecenja histerije, no kako i navedoh u uvodnom postu radi se o zastarjelom modelu. Medjutim, to sto je model zastario ne znaci i da je terapija koju primjenjuje potpuno beskorisna.

Slazem se takodjer da u konkretnoj terapiji treba pristupati individualno i da nijedna terapijska opcija nema jednoznacne ishode. To vrijedi i sa svakim lijekom i sa svakim psihoterapijskim pristupom pa svakako vrijedi i za orgazmoterapiju. Bilo bi neodgovorno tvrditi da je ona, kao i bilo koja, odgovor za svakog pojedinca i svaki problem.

[GMate]

Linijski sudac kaže:

Evo što ne valja u ovoj zemlji: svi misle da puno rade, da su plaće male i da država na čini dovoljno za njih. I onda u ovoj oazi besplatnog zdravstva, gdje ljudi odlaze na nepotrebne pretrage pa ne dolaze po doznake, jer im nisu ni trebale, netko smatra da bi još trebalo i proširiti popis nepotrebnih usluga o trošak HZZO-a. Naime, uopće ne sumnjam da bi mnogim ljudima seksualna terapija dobro djelovala na psihičko i fizičko zdravlje. No mnogima bi isto tako i manje kila i manja trbušina dobro djelovalo na fizičko zdravlje (kardiovaskularni sustav...). U oba slučaja se pacijent sam može pobrinuti za svoje potrebe. No mi smo lijena balkanska bagra pa bi da nam umjesto masturbiranja i spolnih odnosa sa samostalno osiguranim partnerima trebalo da nam sustav plaća seksualne terapeute, a umjesto dijete i vježbanja, da nam plaća liposukcije.
Treba ovdje nekog poput Trumpa ili Pernara dovesti na vlast pa da nas malo stavi na red.

Mozda bi bila dobra opcija da se u zdravstvenom sustavu onda limitira na vrlo teske, internirane bolesnike, invalide i slicno - one koji objektivno ne ogu doci do samostalnog zadovljenja primarnih nagona i koji imaju diagnose koje je em teze fingirati em su posljedice takvog fingiranja prevelike.

S druge strane moze se profitnim pravnim subjektima omoguciti da financiraju rekreativne aktivnosti zaposlenika, slijedom spoznaje o povecanoj produktivnosti i poboljsanju rade atmosfere. Nije cak potrebno sufinancirati, no mozda bi bilo dobro I za ekonmski napredak i za rasterecenje zdravstvenog sustava omuguiti porezne odbitke za takve troskove.

Znamo da privatni sektor nije lake ruke za neisplative postupke pa bi to vjerujem dovelo do dovoljne razine samoregulacije sustava.

Edit: takodjer smatram kako bi to bilo u skladu sa od svih relevantnijih politickih opcija deklariranom socijalnom i egelitarijanskom orjentacijom drzave, kao i korak prema vecoj transparentnosti poslovanja posto bi otvoreno i transparentno velikom broju zaposlenih omogucilo rekreativno-terapijske aktivnosti koje su sada prikrivene i pridrzane samo elitnim slojevima poslovnih, politickih i inih zajednica.

[Linijski sudac]

GMate kaže:

Mozda bi bila dobra opcija da se u zdravstvenom sustavu onda limitira na vrlo teske, internirane bolesnike, invalide i slicno - one koji objektivno ne ogu doci do samostalnog zadovljenja primarnih nagona i koji imaju diagnose koje je em teze fingirati em su posljedice takvog fingiranja prevelike.

Tako nešto bih već i podržao. Ima jedan dobar biografski film na srodnu temu, preporučam pogledati: http://www.imdb.com/title/tt1866249/
Tu bi se, naravno, javio problem postavljanja granice, ali to je već uobičajeni problem alokacije zdravstvenih usluga.

Kad bi zdravstveni sustav bio fleksibilniji, mogli bi napraviti i niz razreda sa različitom razinom participacije pacijenata. Tako bi čovjek sa umjetnim plućima, poput ovog iz gore linkanog filma, na račun očitih psiholoških benifita mogao dobiti uslugu na uputnicu bez ikakve participacije, a dok bi neki drugi slučajevi participirali u plaćanju od 5 do 90%.

S druge strane moze se profitnim pravnim subjektima omoguciti da financiraju rekreativne aktivnosti zaposlenika, slijedom spoznaje o povecanoj produktivnosti i poboljsanju rade atmosfere. Nije cak potrebno sufinancirati, no mozda bi bilo dobro I za ekonmski napredak i za rasterecenje zdravstvenog sustava omuguiti porezne odbitke za takve troskove.


Edit: takodjer smatram kako bi to bilo u skladu sa od svih relevantnijih politickih opcija deklariranom socijalnom i egelitarijanskom orjentacijom drzave, kao i korak prema vecoj transparentnosti poslovanja posto bi otvoreno i transparentno velikom broju zaposlenih omogucilo rekreativno-terapijske aktivnosti koje su sada prikrivene i pridrzane samo elitnim slojevima poslovnih, politickih i inih zajednica.

Ovdje vidim potencijalni socijalni problem koji izlazi iz domene korisnosti orgazmoterapije, ali mislim da ga vrijedi spomenuti. Prepričati ću svjedočanstvo iz druge ruke. Uspješni mladi programer dobiva sjajno plaćen posao u multinacionalki i šef ga kao dio tima vodi na mjesec dana u njihovu šangajsku podružnicu. Iako u mladoj i vrlo obećavajućoj vezi, on odlazi jer je to bila prilika koju se zbog karijere nije smjelo propustiti. Jedne večeri šef odvede cijeli tim na večeru u skupi restoran pri vrhu jednog nebodera, a nakon toga i par katova iznad u elitni lounge bar. Naravno, u baru je bilo nekoliko nasmiješenih ljepotica spremnih za druženje. Nakon jedne zdravice, uhvati mladog programera pod ruku, dovede do jedne od njih i nakon par minuta ćaskanja u troje, šapne mu u uho: "Mislim da je ova taman za tebe. Uživaj" i ode se minglati negdje drugdje. Programer je tada bio u ozbiljnoj dilemi. Ljepotica mu je zaista bila vrlo privlačna, no on je monogaman i svježe zaljubljen pa mu je svaki korak dalje bio neprihvatljiv. S druge strane, znao je da šef od njega ima stanovita očekivanja i da bi se neposluh mogao loše odraziti na njegovu poziciju. Ne izravno, ali kao sa odbijanjem team buildinga, stvara se dojam nepripadnosti grupi, ili manjka posvećenosti firmi.

[Azz]

GMate kaže:

Smatrate li da bi uvodjenje takve terapije bilo od koristi?
Smatrate li da bi doslo do zloupotrebe zdravstvenog sustava?
Smatrate li da bi doslo do smanjenja drugih troskova u sustavu poput izdataka za psihofarmake, dugotrajne hospitalizacije i tomu slicno?

potpuno je neosporna korisnost takve terapije, bas kao i zloupotreba sustava (posebno u nasoj drzavi gdje su ljudi veoma kreativni po pitanju zaobilazenja i ignoriranja pravila).
sto se smanjenja psihofarmaka, te izdataka vezanih za hospitalizacije i sl. tice, velika je mogucnost da bi se slika i na tom polju popravila, s obzirom na vec znanstveno potvrdjenu korisnost aktivnijeg seksualnog zivota na covjekovo zdravlje.

ipak, otvaraju se jos neka od pitanja, a sad vidim i da su ona dotaknuta - dodatna edukacija strucnjaka na tom polju, ali i uspostava supervizije. uz jedan konkretan plan i program dalo bi se jednostavno ovakav prijedlog integrirati u sustav. ocekivan bi mogao biti otpor konzervativnih struja, no argumentirana rasprava bi mogla donijeti neke pomake

Zitaa kaže:

Kao prvo sve što se može prirodni putem riješiti nije prihvatljivo za psihijatriju

a psihoterapija isto nije prirodni put?

Linijski sudac kaže:

Programer je tada bio u ozbiljnoj dilemi. Ljepotica mu je zaista bila vrlo privlačna, no on je monogaman i svježe zaljubljen pa mu je svaki korak dalje bio neprihvatljiv. S druge strane, znao je da šef od njega ima stanovita očekivanja i da bi se neposluh mogao loše odraziti na njegovu poziciju. Ne izravno, ali kao sa odbijanjem team buildinga, stvara se dojam nepripadnosti grupi, ili manjka posvećenosti firmi.

zna li se u konacnici kome je programer bio vjerniji - djevojci koja je ostala kod kuce ili sefu?

[Linijski sudac]

Azzura kaže:

zna li se u konacnici kome je programer bio vjerniji - djevojci koja je ostala kod kuce ili sefu?

Zna se, naravno, ali namjerno nisam to napisao da ne skrećem temu. Ono što je ovdje bitno je da je njemu ta situacija doista bila nelagodna. On nije iz visokog biznis svijeta i nikad nije bio ni u lounge baru ove klase, a kamoli imao kontakt sa skupom prostitutkom. O čekivanjima šefa da to prihvati kao dio bondinga da i ne govorim.

Osim toga, mislim da je gore netko već spomenuo, navedena terapija bi dovela do cijelog niza regulatornih poteškoća. Navedimo samo neka pitanja koja nisu možda ključna za uspjeh ovakvog oblika psihološke pomoći, ali su bitna u provedbi bilo kojeg institucionaliziranog rješenja pa i ovog:

1. Ako bi postojali operativni terapeuti (dakle ne samo savjetnici, ili najam seksualnih pomagala), ovo bi moglo biti tumačeno kao forma prostitucije. Ok, nitko ozbiljan neće operativnog seksualnog terapeuta nazvati prostitutkom/žigolom kad pričamo o od strane psihologa/psihijatra propisanoj terapiji seksom koju plaća zdravstveno osiguranje. Ali paralele će se javljati pa treba obratiti pažnju i na sljedeće:
a) Je li za ostvarenje orgazmoterapije nužna legalizacija prostitucije, ili bi se posegnulo za parcijalnim rješenjem (po uzoru na švicarsku legalizaciju indijske konoplje samo za medicinske svrhe)?
b) Kako bi se spriječilo prelijevanje iz javne u privatnu sferu? Svi znamo za liječnike koji pacijente iz bolnica filtriraju u privatne klinike u kojima su angažirani. Takva opasnost bi se i ovdje javila.
c) Tko i kako bi certificirao operativne seksualne terapeute? Kako bi se vršile provjere znanja? Tko bi i kako pristupio upisu standarda kvalifikacija i standarda zanimanja?

2. Zatim imamo problem monitoringa i upravljanja kvalitetom. Ne treba posebno objašnjavati da su ljudi sramežljivi glede pitanja vezanih uz seksualnost pa je za očekivati i da bi bilo kakva evaluacija rada operativnih terapeuta bila otežana. Prisustvo evaluatora bi moglo dovesti do nelagode i za terapeuta i za pacijenta, a što bi moglo rezultirati čak i neuspjehom terapije. Snimanje je pak još gori problem jer uz nelagodu ima i sigurnosnu komponentu. Evaluacija rada terapeuta od strane pacijenta bi moglo biti vrlo pristrana. Tu bi se javio i uobičajeni problem da bi za pristup evaluacijskom upitniku bili najmotiviraniji oni sa iznimno lošim dojmovima, zatim oni sa iznimno dobrim, a one sa dojmovima između ova dva ekstrema bi bilo teško privoliti na sudjelovanje.

3. Bi li sav posao bio povjeren terapeutima unutar sustava HZZO-a, ili bi se i ovdje posegnulo za financijski isplativim outsorcingom? Ako bi se izabralo potonje, problem evaluacije iz gornje točke bi bio još izraženiji.

Ima još otvorenih pitanja, ali mislim da je ovo dovoljno za ovu fazu rasprave.

[GMate]

1 - potpuna legalizacija
2 - anonimni feedback
3 - na operativnoj razini iskljucivo vanjski suradnici

[tabanšaban]

Već vidim oglas na HZZ-u; besplatna edukacija!!! pilot projekt prvih 87 orgazmoterapeutkinja i orgazmoterapeuta.

Kako sam vizionar, samo po sebi, vidim i osnivanje katedre za orgazmoterapiju na zdravstvenom veleučilištu

struč. bacc. squirt. org. med.

specijalizacija je također izgledna - spec. sruč. drk.

podržavam. podržavam.

[kikakm]

GMate kaže:

Smatrate li da bi uvodjenje takve terapije bilo od koristi?
Smatrate li da bi doslo do zloupotrebe zdravstvenog sustava?
Smatrate li da bi doslo do smanjenja drugih troskova u sustavu poput izdataka za psihofarmake, dugotrajne hospitalizacije i tomu slicno?

Možda bi za početak bilo sasvim dovoljno da se destigmatizira seksualnost i da se ljudi educiraju po tom pitanju. Seksolozi su kvalificirani stručnjaci od kojih se može krenuti. Ako ne ulazimo u medicinske razloge osoba koje ne mogu postići orgazam, već na one koji su psihološke prirode, onda orgazmoterapija nije rješenje. Baš suprotno. Ljudska anatomija, živčani sustav...mozak kao središte problematike. Čovjek mora upoznati vlastito tijelo i način na kako funkcionira. Cilj bi trebao biti da se osobi pomogne da sama spozna kako da se dovede do orgazma, a ne da to netko drugi čini za njega/nju. Ili su ljudi toliko površni, nezainteresirani, lijeni...da to prepuštaju drugima?
Naravno da bi došlo do zlouporabe sustava čime se radi o problematici seksualnosti. Tu bi moglo biti svega i svačega (osoba može biti iskorištena od strane orgazmoterapeuta, bez obzira što je pružen orgazam pacijentu/ici).
Seks, pa tako i orgazam se previše precjenjuju i nameću društvu kao nešto woooow.
Problemi dugotrajne hospitalizacije i pretjeranog korištenja/zlouporabe psihofarmaka je više vezana uz druge psihičke probleme.
btw. više smisla mi ima seksualni odnos ljudskog bića sa A.I. robotom nego orgazmoterapija.

Zitaa kaže:

Kao trece dokazano je da ljudi znaju pasti u razlicite depresije nakon orgazma..

Postcoital Dysphoria