Poslovi i plaće psihologa

[Amimanera]

Psihologija definitivno nije zanimanje s kojim ćeš se obogatiti, a ako ti je novac pri vrhu liste životnih prioriteta rađe ne. Iako, u svim zanimanjima ima i sposobnijih, sretnijih, snalažljivijih i pametnijih Ali ako uživaš u radu s ljudima, voliš istraživati, proučavati, pomagati ljudima i dodatno se educirati (za male pare) - samo naprijed

[Marleen]

Amimanera kaže:

Psihologija definitivno nije zanimanje s kojim ćeš se obogatiti, a ako ti je novac pri vrhu liste životnih prioriteta rađe ne. Iako, u svim zanimanjima ima i sposobnijih, sretnijih, snalažljivijih i pametnijih Ali ako uživaš u radu s ljudima, voliš istraživati, proučavati, pomagati ljudima i dodatno se educirati (za male pare) - samo naprijed

ne samo da nije zanimanje u kojem će se netko obogatiti, nego čak nije ni zanimanje za koje postoji ponuda posla. Evo samo se talože psiholozi na burzi rada. Strah me diplomirat :S

[Sacreus]

Ja sam upisao fax svjestan da necu nac posla a i uz to, sto moze psiholog zanimljivo radit? Negdje u bolnici 8 sati dnevno testirat ljude i ispravljat testove? U skoli bit tajnica i bavit se administracijom? ...itd.

Ljudi cesto mijesaju psihologiju i psihoterapiju, pogotovo pri odabiru faxa

[seka.iz.osijeka]

Evo došla i ja da vam se javim
Ne znam kako je stanje drugdje, ali tu u Osijeku, (vjerovatno u cijeloj istočnoj Hrvatskoj) je situacija takva da jako puno osnovnih škola, vrtića, da ne pričamo o srednjim školama, nemaju ni psihologe, a kamoli defektologe i slično, pa ne znam baš da je situacija tako crna ko što vi kažete. Znam da je teško dobit posao u školi kao državnoj firmi, ali ono... Nadam se da će se situacija popraviti za 5-6-7-8 godina.
Možda sam u krivu, jer još imam puno do zaposlenja i ne pratim previše tržište rada, ali nekako me ovo podsjeća na situaciju kad ljudi završe medicinu i kukaju kako nema posla, jer sjede npr. u Zagrebu ili Rijeci, a po otocima i selima fali liječnika, gdje im često uz posao nude i stan, a nitko ne želi otići tamo.

[Sacreus]

Psiholozima se ne nudi stan i placa, a da ih nema po skolama je istina, ali to sto ih nema ne znaci da ministarstvo ima para da ih plati

[seka.iz.osijeka]

Sacreus kaže:

Psiholozima se ne nudi stan i placa, a da ih nema po skolama je istina, ali to sto ih nema ne znaci da ministarstvo ima para da ih plati

Nisam ni rekla da se nudi, samo me to podsjetilo na situaciju s medicinarima. I znam da ministarstvo nema para, ali kad se uđe u EU trebala bi svaka škola imati psihologa, zar ne?

[Sacreus]

A pitanje je sto ce ti psiholozi radit... a uz to sto su oni nakon faxa sposobni radit... u skoli bi trebali bit u ulozi svajetovatelja, a jesu li to sposobni?

[KvaziProvokator]

Glazier kaže:

Planiram sljedeće godine upisati studij psihologije u Zagrebu pa me sad zanima samo ukratko koje poslove može obavljati diplomirani psiholog i kolike su plače.

Ispričavam se ako več ima ovakva tema, ali nisam ju uspio pronać.

Psihologija je svakako zanimanje budućnosti.
Samo se trudi kvalitetno se obrazovat (a to je najteže!! pogotovo u ovako lošem sustavu!), onda će tebe drugi tražit za velike novce. A tada možeš i sam/a sebi stvorit posao kao samostalni stručnjak a plaća če ovisiti isključivo o tebi i tvojoj kvaliteti a može biti vrlo vioska.

[Spori Lori]

Sacreus kaže:

A pitanje je sto ce ti psiholozi radit... a uz to sto su oni nakon faxa sposobni radit... u skoli bi trebali bit u ulozi svajetovatelja, a jesu li to sposobni?

Psiholozi su nakon faksa sposobni raditi ovo (lijepo piše na stranici Odsjeka za psihologiju FF u Zagrebu):
Temeljni cilj diplomskog studija psihologije jest stjecanje istraživačkih i stručnih kompetencija u psihologiji:
(a) metodološkom edukacijom osposobljava se studente/ice za samostalno koncipiranje i provođenje psihologijskih istraživanja; planiranje, provođenje i evaluaciju projekata i programa;
(b) stjecanje znanja iz određenog područja primijenjene psihologije (primjerice, iz industrijske ili školske ili kliničke psihologije) te stručnih znanja i vještina potrebnih za rad u praksi;
(c) djelotvorno rješavanje stručnih problema na temelju profesionalnih znanja i vještina te kritičkog i kreativnog mišljenja;
(d) sposobnost profesionalnog komuniciranja s klijentima kao i s članovima interdisplinarnih timova;
(e) pripremljenost za nastavak znanstvenog i stručnog usavršavanja;
(f) osposobljenost za obavljanje profesionalnih zadaća i rješavanje stručnih problema na nužnoj etičkoj razini.

Psiholozi se, kao stručni suradnici, zapošljavaju u svim djelatnostima suvremenog društva: predškolske institucije, osnovna škola, srednja škola, visokoškolsko obrazovanje, socijalna skrb, zapošljavanje, zdravstvo, gospodarstvo, policija, vojska, trgovina (marketing), državne i upravne institucije (kao što su gospodarstvene i slične komore, državni zavodi za socijalnu skrb itd.).


što se savjetovanja tiče, da, sposobni su raditi savjetovanje (NE i psihoterapiju). postoje kolegiji na fakultetu kojima je cilj razvijati vještine savjetovanja. naravno ovisi od osobe do osobe koliko se ona u tome nalazi i koliko radi na stjecanju tih vještina. to se ne postiže preko noći nego radom na sebi.
također, nije loše volontirati za vrijeme studija i na taj način steći i razvijati neke vještine (upravo npr savjetovanje). neke udruge nude besplatne edukacije u zamjenu za volonterski rad, npr.
i da te ispravim, u školi nisu u ulozi savjetovatelja, nego u ulozi školskog psihologa čiji je opseg posla puno širi, ne uključuje samo savjetovanje.

a što se "testiranja i ispravljanja testova" tiče, taj posao se zove psihodijagnostika i uključuje integraciju znanja iz kliničke psihologije, psihopatologije, biološke psihologije, razvojne psihologije i hrpu vještina, od vođenja intervjua, preko odabira i upotrebe testova do interpretacije testovnih rezultata i pisanja nalaza.

nekako mi je za nepovjerovat da netko tko studira psihologiju ne zna ove stvari.

[Sacreus]

spori_lori kaže:

i da te ispravim, u školi nisu u ulozi savjetovatelja, nego u ulozi školskog psihologa čiji je opseg posla puno širi, ne uključuje samo savjetovanje.

Da ja tebe ispravim, kao netko tko je proveo dovoljno godina u skolskom sustavu lijepe nase, kad skola trazi psihologa i place za njim da ga dobije onda to radi jako primarno zbog savjetovanja, a ne drugih stvari.... a moja poanta je bila da se ljudi na studiju, koji je primarno znanstven, ne osposobe dovoljno za to.. jer kad pokusaju tu lijepu teoriju primijeniti u praksi onda ih realnost jako bolno udari u glavu... na sto sam generalno mislio pod sposobnost...

Da malo obuzdavas zelju za pametovanjem i stvaranjem dojma o psiholozima, onda bi i shvatila poantu onoga sto sam napisao..

a što se "testiranja i ispravljanja testova" tiče, taj posao se zove psihodijagnostika i uključuje integraciju znanja iz kliničke psihologije, psihopatologije, biološke psihologije, razvojne psihologije i hrpu vještina, od vođenja intervjua, preko odabira i upotrebe testova do interpretacije testovnih rezultata i pisanja nalaza.

Da, i to sve sto si napiasala spada pod testiranje i ispravljanje testova.. samo ne vidim potrebe za tako kompliciranim opisom, osim ostavljanja dojma... jer to ne mijenja cinjenicu monotonosti tog posla na koju sam aludirao s tim komentarom

nekako mi je za nepovjerovat da netko tko studira psihologiju ne zna ove stvari.

Ne studiram psiholgiju

[Spori Lori]

@ Sacreus
Prvo moram reći da nisam željela "stvoriti dojam" niti "pametovati" već reći kako stvari stoje. Opseg poslova psihologa je širok i postoji puno radnih mjesta na kojima se mogu zaposliti, da se ne ponavljam. Kao i kod većne fakulteta, teorija je jedno, a praksa je drugo, i vještine se uglavnom stječu radom, a ne sjedenjem u klupama, no to vrijedi i za svako drugo zanimanje.

Što se psihodijagnostike tiče, ja to uopće ne smatram monotonim poslom, to što ti tako smatraš ne znači da to i je tako. I to nije komplicirani opis, nego detaljan opis, ovako kako si ti opisao ispada da je dovoljno čovjeku dati list papira i onda zbrojiti bodove, a psihodijagnostika je daleko zanimljivije i kompliciranije područje od toga.

No, ako ne studiraš/nisi studirao psihologiju, onda ni ne znaš ništa o tome, pa čemu ova rasprava

[Almost Rosey]

spori_lori kaže:

a što se "testiranja i ispravljanja testova" tiče, taj posao se zove psihodijagnostika i uključuje integraciju znanja iz kliničke psihologije, psihopatologije, biološke psihologije, razvojne psihologije i hrpu vještina, od vođenja intervjua, preko odabira i upotrebe testova do interpretacije testovnih rezultata i pisanja nalaza.

Ah, psihometrija

Mislim da će svako (a najviše prvo) radno mjesto za psihologa ili bilo koju drugu struku izazvat određeni šok i osjećaj nekompetencije, ali i motivaciju da se nešto na tom radnom mjestu i nauči. Ipak, ako je plaća glavni motiv, ovo definitivno nije struka za koju se treba odlučiti. Postoje mnogo "unosniji" poslovi.

Tužno je i istinito ovo što veli Sacerus, da je uloga psihologa u školama prvenstveno savjetodavna, kad taj posao sam po sebi ima potencijala biti mnogo izazovniji i kreativniji.

[Sacreus]

spori_lori kaže:

Prvo moram reći da nisam željela "stvoriti dojam" niti "pametovati" već reći kako stvari stoje. Opseg poslova psihologa je širok i postoji puno radnih mjesta na kojima se mogu zaposliti, da se ne ponavljam. Kao i kod većne fakulteta, teorija je jedno, a praksa je drugo, i vještine se uglavnom stječu radom, a ne sjedenjem u klupama, no to vrijedi i za svako drugo zanimanje.

Naravno da vrijedi za svako drugo zanimanje, ali u psihologiji je to puno izrazenije jer kad dobijes pred sobom dijete i kad vidis da ti sve one teorije, tehnike, metode i sl. ne djeluju, nemas bas puno pameti s faxa za upotrijebit... ili kad ti dodje roditelj prijetit.. ili kad te skola pozove na odgovornost jer nisi "sredio" dijete isti dan cim je poslano tebi, pa se zakljuci da ne radis dobro... itd. To su vjestine za koje se s faxa ne izadje sposoban, a okolina u koju se dolazi radit ocekuje tu sposobnost... nazalost, cesto ocekuje i da imas carobni stapic... i zato ljudi kad izadju s faxa i zaposle se (koji su iz sredina gdje ima posla za psihologe) obicno brzo spoznaju tezinu profesije koju su odabrali i koliko su zapravo nespremi (sposobni) za taj posao...

Što se psihodijagnostike tiče, ja to uopće ne smatram monotonim poslom, to što ti tako smatraš ne znači da to i je tako. I to nije komplicirani opis, nego detaljan opis, ovako kako si ti opisao ispada da je dovoljno čovjeku dati list papira i onda zbrojiti bodove, a psihodijagnostika je daleko zanimljivije i kompliciranije područje od toga.

Detaljan opis je kompliciran opis..
Ja nigdje nisam spomenuo ni list papira ni zbrajanje bodova, ako ti tako interpretiras to sto sam napisao, to ne znaci da je tako
Kompliciranije je, a zanimljivost je subjektivna... a vjerujem da nestaje nakon X vremena 8 sati dnevno te aktivnosti...

No, ako ne studiraš/nisi studirao psihologiju, onda ni ne znaš ništa o tome, pa čemu ova rasprava

Mislim da je jednostavnije kliknuti mi na profil pa vidjeti sto sam po struci, nego nagadjati ne pitajuci

[Sacreus]

Almost Rosey kaže:

Tužno je i istinito ovo što veli Sacerus, da je uloga psihologa u školama prvenstveno savjetodavna, kad taj posao sam po sebi ima potencijala biti mnogo izazovniji i kreativniji.

Naravno, to se odnosi na skole koje nemaju psihologe, one koje ih imaju koriste ih za svu silu nepsiholoskih poslova... pa je zato dobro ako odrade ista savjetodavnog posla, a kamo li tek sve sto bi mogli...

A ova savjetodavna uloga je tako cesto nerealna do te mjere da se ne moze vjerovat sto ocekuju... psihologe se percpira kao da imaju carobne stapice s kojima uklone sve probleme kod djece... i onda kad ispadne da to tako ne ide, pocnu problemi...

[Amimanera]

KvaziProvokator kaže:

Psihologija je svakako zanimanje budućnosti.
Samo se trudi kvalitetno se obrazovat (a to je najteže!! pogotovo u ovako lošem sustavu!), onda će tebe drugi tražit za velike novce. A tada možeš i sam/a sebi stvorit posao kao samostalni stručnjak a plaća če ovisiti isključivo o tebi i tvojoj kvaliteti a može biti vrlo vioska.

Ovo je vrlo vrlo optimistično razmišljanje, nadam se da se nećeš razočarati...

[Kinder Penguin]

A moze li mi neko reci koji je faks za brigu o djeci sa posebnim potrebama?

To mi se tako svida i volio bih da upoznam tu djecu! Uzivam u radu sa njima i moje srce bi bilo ispunjeno tim radom.


Ali eto da pitam,kolika je mogucnost zaposlenja i kakve su place?

Hvala.

[Pringles]

A moze li mi neko reci koji je faks za brigu o djeci sa posebnim potrebama?

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
http://www.erf.hr/index.html

[~Scarlet~]

Kinder Penguin kaže:

A moze li mi neko reci koji je faks za brigu o djeci sa posebnim potrebama?

To mi se tako svida i volio bih da upoznam tu djecu! Uzivam u radu sa njima i moje srce bi bilo ispunjeno tim radom.


Ali eto da pitam,kolika je mogucnost zaposlenja i kakve su place?

Hvala.

Najveće mogućnosti zaposlenja su u državno-javnom sektoru, gdje je teško dobiti posao jer se ne otvaraju nova radna mjesta. Plaće su između 4000-6000 kn u prosjeku.

[Kinder Penguin]

~Scarlet~ kaže:

Najveće mogućnosti zaposlenja su u državno-javnom sektoru, gdje je teško dobiti posao jer se ne otvaraju nova radna mjesta. Plaće su između 4000-6000 kn u prosjeku.

Mrs. Pringles kaže:

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
http://www.erf.hr/index.html

Hvala na odgovorima...Moram dobro odluciti na koji cu faks...Joj...

[kapucin]

Psihologija je znanost koja omogucava psiholozima da rade svugdje. To znam, ali zanima me kakvo je stanje u Hrvatskoj sta se tice radnih mjesta, mogucnosti, i specificno place? I koje grane psihologije, tj. poslovi, isplacuju dobro?

Ja sam trenutno prva godina i studiram u inozemstvu.
Najvise me primamljuje pomaganje ljudima kroz razgovor(klinicka psihologija, psihoterapija, savjetovanje, itd.), a nakon toga me zanima industrijska ilitiga organizacijska psihologija. Marketing, biznisi, i te spike.

Da sam teraput, volio bih imati privatni ured, te mislim da mi je to mozda najbolji izbor za mene(trenutno s ovim znanjem i iskustvem kojim imam, a nema ga jako puno heh). Volio bih biti sam svoj sef i imati svoj ured, koliko znam ako si privatnik veca je placa, a uz to koristim i marketing sto me zanima, jer moram svoje ime i reputaciju prosiriti tako da imam klijente.

Zanima me da li da se onda vratim u Lijepu nasu ili da jednostavno zivim u inozemstvu. Stvar je u tome sto mislim da ce na hrvatskom biti lakse, tj. sto se tice jezika mislim da ce lakse biti izrazavati se, ali to se valjda moze promijeniti ako godinama sada dok studiram govorim na stranom jeziku.

Nije mi novac na prvom mjestu, ali volio bih imati dovoljno. Da li bi to znacilo da bi morao jos nesto sa strane uz ovakve poslove ili je moguce to ostvariti samo sa psihologijom, to vas ja pitam.

Ne znam da li cesto ljudi to pitaju, ali na prvoj stranici nema ovakvih pitanja, a nasao sam jedan thread koji pita ovo isto pitanje ali iz 2010. je, pa eto mozda se sad nesto promijenilo.

Hvala unaprijed na komentarima i savjetima