Strah od samoće

[bucka brzoprst]

Upravo sam izašla iz dugotrajne veze. Nije više išlo.
Nema tu nekih pametnih razloga. Ljubav je polako gasnula, mi smo se sve manje razumjeli. Više se osjećam kao da sam izgubila najboljeg prijatelja.

Ali sad mi jedan mali crv sumnje ne da mira.
Što ako zauvijek ostanem sama? Jer ako on nakon 10 zajedničkih godina nije vidio razlog da ostane sa mnom, kako će ga pronaći netko novi?

A toliko se stvari mora poklopiti. Netko novi se mora fizički svidjeti meni, kao i ja njemu. Moraju nam se poklopiti godine, interesi, svjetonazori, smisao za humor...
Ako sam išta u ovoj vezi naučila to je da je važan neki zajednički ritam i poštovanje i empatija prema drugoj strani. Kako uopće sve to pronaći? Gdje uopće tražiti?

Kako se boriti s tim paralizirajućim strahom od samoće.
Ili još bolje pitanje, kako se nakon tolikih godina uparenosti pomiriti sa samoćom. Jer nekako mi se čini da je možda u tome ključ.