Pozdrav raji
Svjesna sam da sam ovo sve trebala ispricati psihijatru/psihologu a ne ovdje i da je ovo previse, pa eto ako tema nije za ovaj forum ili nesto, uklonite, sta cu..
Evo ispocetka. Kroz sve moguce dijete i gluposti koje sam probala, napokon se ja opametim prije jedno godinu dana i pocnem trenirat i vodit racuna o onome sto jedem. Zainteresiram se malo vise i sve tako i nekad u 5 mjesecu ove godine sam pocela ulazit stvarno u sustinu prehrane, zdravog zivota recimo, treninga, naucila sam puno tog uz pomoc jednog naseg forumasa i uvijek cu mu biti zahvalna na tome. U mjesec-dva dana sam uspjela doci do kilaze do koje sam pokusala doci nekih 4 mjeseca prije toga, nije to neki veliki broj da ne mislite da me covjek stavljao na strasne restrikcijske dijete ili da sam se izgladnjivala i trcala maratone, ne, makrosi, kalorije, deficit, odlicni treninzi itd.
Nakon toga, krenulo je ljeto, manje vise sam bila zadovoljna sobom i sto napredujem tako da sam osjetila da ona disciplina popusta. Na moru nije bilo teretane, ali neki su se treninzi uspijevali odradit, ali svakih otprilike 7 dana bih pokleknula i unjela u sebe sve sto postoji u kuci, to nije bilo klasicno ono prejedanje tipa 'joj pojela sam pizzu jesam svinja joj sto mi je krivo', nego prejedanje do osjecaja neugodnosti, stida, osjecaj povracanja, osjecaja boli, i trpanja i nakon toga opet jedenja. U to ljetno vrijeme sam mislila: ajde ljeto je, toliko si pazila, danas pojedi eto sve sto hoces, sutra opet krecemo i neces jest do zime.. i onda bi pazila i pukla za 7 dana, pa opet tako, pa za 5 dana, dok se nije naredalo nekih 7 dana, pa bi onda otisla na ''detoksikaciju'' i ne bi 3 dana(od planiranih 5) jela nista osim mozda povrca. To bi na kraju isto zavrsilo prejedanjem i sve tako u krug neka 2 mjeseca. Udebljala sam se 6kg, praktici i vise od onog sto sam skinula u periodu kad sam pocela uciti nesto pametnije. Isla sam iz krajnosti u krajnost, od vodjenja racuna o svakom gramu na myfitnesspalu u toku 6 dana kada bi i bila zadovoljna i jako sretna sto sam 'back on track' i sto se osjecam zdravo i treniram, do 7 dan prezderavanja koje nagoni na povracanje..
Uspjela sam to nekako rijesiti kako je krenuo 10 mjeseci, recimo da sam sama sebi rekla tada da je to zadnje prezderavanje i nema vise nikakvih detoksikacija ni izgladnjivanja, jer ocito to vodi ponovnom prezderavanju, vec se vracam na isti program kao u proljece, sto je bilo cikliranje UH i kalorija, crossfit treninzi, teretana kao i prije.
Tri tjedna je trajalo i bilo je super i sasvim uredu, dok nisam otisla kod obiteljskih prijatelja na rucak, kod kojih inace idem i uvijek ono izaberem sto je sigurno: meso i povrce, a zaobilazim klasike nedeljnog rucka: pogacice, krumpirice, umake itd.. Ali ovaj put tu su bile tortilje i nista drugo.. tortilje od bijelgo tijesta sa preljevima i cudima.. pocelo je s njima, zatim sa cupavcima, pa sa sladoledom, cokoladom, komadom pizze, strudlom, krofnom, slancima, krafnom...
Sutradan i tjedan iza toga, opet 'back on track' , grize me savjest,ali ok, sve uredu.. recimo ''cheat day'', necu da se osvrcem previse na to da se ne bi ponovilo ljeto, ignorisat cu, sta, ispusni ventil nakon tri tjedna, ajde sad jos tri tjedna..
Dosla je subota navece, high carb, odradjen dan kako treba sve odlicno, idemo kod prijatelja i oni prave browniese, ajde da probam jedan kao sto normalni ljudi probaju kolac, bez trzavica, testiramo se, high carb day je i mogla sam probat ono sa cheat mealom ili dayom, sto da ne, svi to u bb svijetu rade, mozda cu tako izbjec ono strasno prezderavanje. Ta noc zavrsi s tim da sam ja pojela pola tepsije i ostala 3 prijatelja drugu polovicu.
Okej tjedan iza tog opet ide dalje, sve normalno, nisam gladna, treniram, obozavam trneing, postala sam ovisnik, citam kalorijice, planiram, sretna sam i zadovoljna kao i uvijek ,pogotovo sto sam skontala uvesti Cheat meal jednom tjedno, subotom recimo na high carb dan. I blizi se ta subota i super sam izracunala i koliki sendvic mogu pojest i cak da nije pravi cheat, nego takav recimo 'losiji' obrok ali koji me ne ubacije u suficit. Sve sam nasla i kalorije iz Mlinara za kruh, sunku, sve.. ujutro pojela jabuku i popila proteine, otisla popodne na trening i iza cu kao pojest taj sendvic, iza treninga sam se uhvatila da tako zurnim korakom idem kuci i mislim na taj sendvic.. Napravila sam ga, pojela sam ga citavog.. i odem kod prijateljica i tamo milion slatkisa i vidim divnu novu domacicu sa bijelom cokoladom, znate onu sa cimetom? e tu.. sta high carb je i cheat je, kad imam priliku samo da je probam sta sad.. probam ja, al njih 40 i probam ja strudlu od jabuka sto je prijateljicina mama napravila, probam i neke cokoladne bombone iz lidla, kekse isto tako, nesto malo kruha im je ostalo, a ova je gladna hoce da naruci hamburger, zasto i ja ne bi kad sam vec usrala do kraja? Ma ajde uzmi i meni jedan.. doso je hambruger i ja ga jedem i imam strasne bolove u zeludcu, ne mogu se ispravit, a doso je i pomfrit uz to slucajno, ne moze ostat, ionako ga necu jest bog zna vise kad.. jedem to i razmisljam o tome kako vjerovatno sam poremecena i imam eating disorder, mozda onaj binge? kako ga ono amerikanci zovu..
Idem biciklom kuci i kontam sta dalje.. Hocu ostavit cheat meal subotom i ovo danas ignorisat jer je pucanje bio samo taj jedan keksic koji cu moc lagano izbjec sljedeci put jer sad znam u cemu je point?
Hocu li ostaviti cheat meal koji nije cheat meal i da uvijek izracunam koliko unosim, da se osjecam ugodnije kad znam da nisam presla u suficit i jer ljudi koji pokusavaju smrsati nemaju cheat mealove odnosno dayove koji im prelaze kalorije, jer nemaju prostora za to i nadoknade ono sto su izgubili u sedmici i onda to nema smisla?
Ili da imam cheat i pojedem sta mi se jede bez brojanja kalorija ali da ne dodje do skorog povracanja, ako uopste to mogu.. iskreno prvi put sam u trenutku da ne znam mogu li to..
Ili da opet probam izbaciti do kraja i imati cheat day ili meal svakih 3 sedmice- mjesec dana?
Mislila sam da sam taman shvatila sta mi je okidac, ta restrikcijska dijeta u kojoj po 3 sedmice ne jedem nesto za cime zudim, ali ocito nije to, neki je drugi problem??
Nikad se nisam zalila na ovo, jer uvijek sam znala da nema nikakvog opravdanja ,sve su to gluposti.. slaba si.. samokontrola, disciplina, drzi usta zatvorenim itd. Jer sam znala da se moze, izdrzavla sam po mjesec- dva bez slatkisa bez cokolade drugim rijecima bez najdrazeg grijega mog! Ali isto tako kad bi razmisljala o tome koliko sam uspijevala bez toga, nisam razmisljala o tome sta bi se desavalo poslije tih mjesec- mjesec i po dana.. prejedanja..
Volim voditi racuna o sebi, volim zdravu hranu, volim vagati hranu, planirati i znati sta jedem i koliko trosim, stvarno to volim i to mi nije naporno.. samo ne znam sta da radim?
Pokusavam si stavit u glavu to da ja to volim kao nacin zivota a ne samo kao skidanje kila, ali uvijek nekako prevagne ta zelja..
Jednostavno mislim da trebam pomoc? Eto ako ce ikoga zanimati da cita ovoliko javljanje, ali eto..
Lijep pozdrav ekipica!
Linearni mod
