Zašto je Hegel faca?

[parsifal]

Bijeli-Druid kaže:

Možda ti zapravo tražiš heroin.

.

Djelovanje heroina je ograničeno (kratkotrajno) i postiže se kemijskim sredstvima (izvana).

Djelovanje prosvjetljenja je trajno i nepovratno ''iznutra''.

[Beljki]

Mozda je, mozda nije, puno tu medju duhovnjacima ima mitologije i glumatanja...

Ali kako bilo nema veze sa filozofijom. Mozes tako ici i na temu o gradnji mostova pa davit kako je to prizemno i nebitno za konacnu istinu.

Po malo bi se to moglo pocet tretirat kao trolanje teme.

[Bijeli-Druid]

Sigmund kaže:

Zakon srca je neposredni osjećaj pojedinačne samosvijesti da je njeno vlastito postojanje nužno, univerzalno i po sebi i da ima svrhu. "Srce" se ovdje može prevesti jednostavno kao individualni osjećaj, ili samo kao pojedinačnost. Realnost je kontradiktorna tom osjećaju, odnosno suprotstavljena mu je, a pojedinačna samosvijest teži da tu relnost transcendira, odnosno transformira prema ideji dobra. On o tome jasnije govori u Znanosti logike, kad govori o konačnim subjektima koji suprotstavljaju svoju aktivnost još netransformiranom vanjskom svijetu, koji je za takav stav samosvijesti "ništavan" (pa ga, dakle, treba promijeniti). Uglavnom, ne radi se tu ni o kakvom ukidanju individualnosti, niti o "duhovnosti" (što god to bilo), nego se radi o tome da sama pojedinačnost (koja je ovdje u obliku samosvijesti) treba shvatiti da je pojedinačnost kao takva opet nešto univerzalno, odnosno da su sva tri momenta pojma: individualnost, partikularnost i univerzalnost uvijek nužno povezani u jedinstvu. A u tom odlomku u Fenomenologiji duha, on zapravo slikovito prikazuje kako se pojedinačnost prvo bori protiv te dijalektike (pa nasuprot sebi vidi "ispraznu univerzalnost"), želeći nagonski ostati "po sebi", a onda pak prelazi u drugu krajnost i negira svaku pojedinačnost (ja "ne postoji" ). i jedno i drugo Hegel zove "ludilom" ili "perverzijom".

Za ovo u zadnjem odlomku bih samo dodao da karma doduše jest kauzalnost, ali bitno moralna kauzalnost, ne mehanička ili deterministička.

Vrlo zanimljiv post.

[Nea--]

Sigmund kaže:

Moglo bi se reći i ovako: ako se žudnja zadovolji, onda nema više žudnje. Zadovoljenje nije bit žudnje. Bit žudnje je upravo suprotno: to da nikad nema zadovoljenja. Zato je žudnja kontradiktorna, a njeno zadovoljenje (njena "otherness") je njen moment, kao što je moment svakog pojma njegova drugost. Formalnije rečeno, esencijalna relacija znači da je svaki pojam jedinstvo 1.) sebe; 2.) drugog; i 3.) jedinstva sebe i drugog.

Ako je svaki pojam poput žudnje, odnosno takav da mora ostati to što jest i takav kakav jest da ne bi slučajno nestao odnosno bio transcendiran / pretvoren u novu, drukčiju kvalitetu, onda mi to nema nikakvog smisla. Zvuči mi poput nekakve zaglavljenosti u kojoj se nikad ništa ne mijenja, nego sve stoji na mjestu jednako jučer danas i sutra, u okamenjenom jedinstvu sebe, drugog i Stvarnosti takve kakva Sada jest ...

Pojam jest jedinstvo sebe i drugog ali ja tu borbu i jedinstvo suprotnosti shvaćam kao dva momenta koja se u jednom trenutku poništavaju i dokidaju jedan drugog a samim tim i pojam kojega čine - iz čega nastaje nešto treće, i tako unedogled.

Uostalom, ako je osobina svega konačnog da ukine samo sebe, zbog čega bi žudnja bila tako loše beskonačna kako je ti opisuješ.... ?

I, što to znači da je "zadovoljenje žudnje samo njezin moment" ako "zadovoljenja nema"? Ako je njezin momenat, onda ga ima.
Nije dovoljno reći da je nešto "kontradiktorno" da bi se opravdala/explain away nelogičnost izjave.
Mislim da spekulativno u sebe mora obuhvaćati i ono "formalno razumljivo", u protivnom se ono tome suprotstavlja, a spekulativno nije suprotnost razumljivog ...

[Sigmund]

parsifal kaže:

4. Dakle ti si potpuno (vjerovatno nenamjerno) ispustio da je definirano stanje prestanka patnje i definiran put koji vodi do tog stanja.

Samo sam citirao ili parafrazirao Buddhu, koji je jednom prilikom, kad su ga pitali postoje li bogovi, rekao da je sve što on govori kako dokinuti patnju (što dakako ne isključuje govor o naravi patnje, uzroku patnje, itd, dakle ostale "plemenite istine").

parsifal kaže:

Govori li Hegel o nekom vrhunskom cilju i govori li da je pronašao neku istinu koja je oslobođena elaboracija intelekta.
Ništa takovo nisam pronašao u filozofiji ali možda mi netko drugi i Sigmund mogu pomoći pronaći nešto vrijedno u filozofiji a što je oslobođeno svih elaboracija intelekta .

Hegel ono što je oslobođeno svih elaboracija intelekta zove "neposrednost" (unmittelbar). A to je s aspekta spoznaje intuicija, a s aspekta metafizike bitak. Čisti bitak je apsolutna neposrednost. Ali o njemu se, baš zbog te neposrednosti, ne može ništa govoriti. A kao potpuno posredovanje on je apsolutna ideja ili apsolut. Taj apsolut ukoliko prevladava vlastito posredovanje, prelazi u bitak. Ili, ako hoćeš religijskim jezikom: bog je posredovan u smislu da je on istodobno i (svoj) temelj i (svoj) konzekvent, ali on prevladava (aufhebung) tu svoju posredovanost u neposrednost. Isto tako, Hegel definira život kao ideju u neposrednom obliku. A što se tiče spoznaje, iluzija je da je moguća neposredna (neposredovana) spoznaja ili neposredna vjera, tj. spoznaja ili vjera lišena logičkih zaključaka ili pojmova, tj. ono što Hegel u Fenomenologiji zove "osjetilna izvjesnost". Naime spoznajno stanje mora biti jednako kompleksno i posredovano kao i objekt spoznaje. O tome bi se dalo još dosta govoriti. Vidi npr. što je govorio Jacobi koji je je zagovarao neposrednu vjeru, i što mu je Goethe odgovorio na to. Ili što je govorio Croce o intuiciji u kontekstu estetike, itd.

[mravac8]

Sigmund kaže:

Bitno je samo to da je sirova žudnja nepoželjna.

Što bi bila sirova žudnja? Nekontrolirana žudnja?

[mravac8]

parsifal kaže:

Vi ćete naći bolji termin ali ja ću je brzopleto nazvati - vrhunski cilj.

Osvajanje je vrhunski cilj Čovječanstva. Od osvajanja susjednog sela, susjedne planine, preko osvajanja druge države i drugog kontinenta do, danas, osvajanja svemira.

[mravac8]

Bijeli-Druid kaže:

Možda ti zapravo tražiš heroin.

Jedan poznanik mi je prepričavao kako je njemu jedan poznanik rekao "To ti je neopisivo, kao tisuću orgazama odjednom.", na što mu je moj poznanik odgovorio "Ja bih radije tisuću orgazama".

Da bi neka kemijska supstanca unesena u organizam djelovala ona se mora moći vezati na receptore, male molekule koje se nalaze na membrani stanice i preko kojih supstanca ulazi u stanicu.

Stanice na svojim površinama imaju milijune različitih receptora, za različite supstance.

Ako za neku supstancu ne postoji receptor ona se ne može vezati i ući u stanicu, laički ona, bila lijek, otrov ili droga ne može djelovati.

Bit je u tome da konkretna vrsta receptora može postojati samo ako organizam proizvodi tvar koja se veže za receptor.

Odnosno, morfij ne bi mogao djelovati na organizam čovjeka da na stanicama već ne postoje receptori morfija. A receptori mofrija postoje jer ogranizam proizvodi morfij, morfij koji proizvodi čovječji organizam zove se encefalin.

Kad bi toliko dobro poznavali naš organizam da znamo kako ga potaknuti da proizvede encefalin dobili bi isti efekt kao da smo unijeli morfij.

I tu leži odgovor zašto se dogodi da neka aktivnost, bila to molitva ili seks, izazove euforiju gotovo istu kao unošenje droge u organizam.

[addx]

mravac8 kaže:

Kad bi toliko dobro poznavali naš organizam da znamo kako ga potaknuti da proizvede encefalin dobili bi isti efekt kao da smo unijeli morfij.

Jedan od sigurnih nacina je uzrokovanje fizicke boli. Zato imas tinedjere koji se plitko rezu ziletima, time tjeraju tijelo da luci encefaline koji "usput" umiruju i psihicku bol.


Inace, mnogo sam pisao o tome, ali ponoviti cu opet . Osim mu-opiod receptora na koji se spajaju heroin/morfij/encefalini, bitan je i "opozicijski" opiodni receptor kappa na koji se spaja dinorfin.

Mu-opioid receptori+encefalini moduliraju apetitivno ponasanje prakticki na svim razinama organizacije (stanica-tkivo/tijelo/duh-um), uz njih je asocirana euforija.

Kappa-opioid receptori+dinorfini moduliraju averzivno ponasanje na istim razinama a uz to je asocirana disforija.

Oba sustava su sposobna za analgeziju.

Oni su zapravo primarni modulatori "patnje", dukkhe, u oba smjera i u svim kraljeznjacima imaju istu funkciju. Ta dva sustava su takodjer u odredjenom opozicijskom odnosu, nadmecu se za kontrolu i moduliraju jedan drugog uzajamno. Covjek na taj nacin zapravo ima ogromnu, prakticki neogranicenu sposobnost navikavanja na dobro i na lose. Uzajamno medjudjelovanje ta dva sustava generira evolucijski potisak prema boljem iliti prozivljavanje patnje.

Budizam, kao i mnoge druge religije i neke filozofije potice izbjegavanje svega sto "provocira"/aktivira bilo koji od ta dva sustava - jer im to "daje snagu". Kao sto koristenje misica uzrokuje njihov rast - recimo.

Supstance koje djeluju samo na mu-opioid receptore ne mogu trajno otkloniti patnju, jer ce poticati apetitivno ponasanje bez opozicije sto rezultira ovisnoscu o samoj supstanci.

U teoriji smatram da supstanca koja djeluje na oba sustava, i to ne bilo kako, bi mogla trajno dokinuti patnju (smanjiti i apetitivnost i averziju). Jedina prirodna supstanca i jedna od rijetkih uopce koja djeluje na ta dva opioidna sustava je ibogain i on djeluje vrlo obecavajuce u tom smislu. Njegovo djelovanje je specificno u odnosu na ostale psihodelike: ibogain u vrlo kratkom roku prakticki resetira toleranciju na heroin zbog cega se uglavnom i koristi za skidanje s opijata. Za taj efekt ibogaina je odgovorno djelovanje na suprotni kappa-opioid sustav. Zanimljivo je procitati svjedocanstva upotrebe te supstance dobivene iz korijena iboge od strane ljudi koji time nisu lijecili tesku ovisnost.

@Parsifale, koliko ti vec dugo trazis to prosvjetljenje, mozda bi trebao, umjesto iduce knjige nekog velik mestra/gurua/religioznog nobelovca uplatiti si jedan iboga trip, navodno ima klinika u susjednoj sloveniji. (a mozda bi i ja trebao, s obzirom da sam cesto pisao o tome, ocemo skupa? )

Da zapaprim stvar hintom urote: znanstvenik koji je zabranio ibogain za *sve svrhe* pa cak i znanstveno istrazivanje u SADu je ujedno i covjek koji je izmislio "suvremeni metadon" - buprenorphine.

[parsifal]

addx kaže:

@Parsifale, koliko ti vec dugo trazis to prosvjetljenje, mozda bi trebao, umjesto iduce knjige nekog velik mestra/gurua/religioznog nobelovca uplatiti si jedan iboga trip, navodno ima klinika u susjednoj sloveniji. (a mozda bi i ja trebao, s obzirom da sam cesto pisao o tome, ocemo skupa? )

:

sve ono što se može kemijski može se postići meditacijom.

imao sam proboje i realizacije i iskustva i okusio ukus onog blaženstva što neki postižu drogama.

znači moguće je i to postoji ...
bilo privremeno, ili u slučaju onih koji su prešli na drugu obalu- trajno

sve drugo na svijetu čini mi se bezvrijedno u odnosu na to stanje OSLOBOĐENJA (blaženstva) (koje nije bilo potaknuto kemijski )..

zaljubljenost, sex, moć,''psihološka sreća'', uspjeh ...čine se kao šarena bezvrijedna stakalca u odnosu na okus oslobođenja ,mira i blaženstva koje postoji i svima nam je dostupno i ''ispred nosa je ''...

[mravac8]

Bit je u tome da sve lijekove, opijate, antidepresive ..... proizvodi tijelo samo.

I ako se čovjeka nauči kako će, kad mu treba, potaknuti proizvodnju jedne supstance, odnosno zaustaviti proizvodnju druge neće biti potrebe za eksternim supstancama, čovjekov organizam biti će ljekarna iz koje će posegnuti za lijekom koji mu treba.

U manjem opsegu to radimo i sada, svakodnevno i svakog trenutka, bilo da skrenemo misli sa bolne teme na nešto radosnije ili da se nasmiješimo (samo osmjehivanje čini da se osjećamo bolje).

Međutim, budući da nismo uvježbani, naši dosezi su poput prvih koraka djeteta koje uči hodati.

Rezanje žiletima su, recimo to tako, pogrešni koraci.

Naravno, da bi naučili ispravne korake, moramo ih prvo otkriti. Većina emocija nastaje iznutra i ne treba im vanjski stimulas, odnosno poticaj iz okoline. Čini mi se da okolina u tome igra puno manju ulogu nego što se misli.

Isprika Sigmundu, tema je Hegel a nas konverzacija odvela u neke druge vode. Zato ovdje završavam.

[addx]

mravac8 kaže:

Bit je u tome da sve lijekove, opijate, antidepresive ..... proizvodi tijelo samo.

I ako se čovjeka nauči kako će, kad mu treba, potaknuti proizvodnju jedne supstance, odnosno zaustaviti proizvodnju druge neće biti potrebe za eksternim supstancama, čovjekov organizam biti će ljekarna iz koje će posegnuti za lijekom koji mu treba.

Ma jasno, samo pitanje koliko je to dostizno svakome/bilo kome iz bilo koje pozicije u bilo kojoj dobi itd... osim toga, ljudi mogu imati i fizicke nedostatke u tom smislu, kako netko proizvodi manje melatonina u kozi pa je svijetlije puti i mora se mazati vecim zastitnim faktorom ili izbjegavati sunce - tako netko proizvodi manje endogenih opijata pa je sklon nadomjestanju eksternim opijatima ili drugim vrstama ovisnickog ponasanja (recimo nimfomanija).

Covjekov organizam pa tako i njegov um nije magija vec realan i vrlo kompleksan objekt/proces sa svojim ogranicenjima, finocama, razlicitostima pa i defektima. Osim toga i put svakog covjeka je razlicit iz razloga koji vecinom nisu pod njegovom kontrolom. Mnogo puta sam se nacitao te suplje ponositosti ljudi koji su zapravo tek imali srece da ne trebaju nekakvu tabletu i na tom grade svoju superiornost, ne bi o tom trosio vise rijeci, samo cu se nazivcirati.

U manjem opsegu to radimo i sada, svakodnevno i svakog trenutka, bilo da skrenemo misli sa bolne teme na nešto radosnije ili da se nasmiješimo (samo osmjehivanje čini da se osjećamo bolje).

Iako cesto prakticiram distrakciju od malena, ne mislim da je to ispravan nacin hendlanja boli.

Distrakcija skrece pozornost sa boli, a ako ne boli - onda se ne luce encefalini koji bi zalijecili bol nego se proces nastavlja odvijati van pozornosti tj. bez zalijecenja, a to se onda pak manifestira nekako negativno opet. Bol treba boljeti da bi se kemija izlucila i da bi bol onda zbilja prosla.

Međutim, budući da nismo uvježbani, naši dosezi su poput prvih koraka djeteta koje uči hodati.

Rezanje žiletima su, recimo to tako, pogrešni koraci.

Naravno..

Naravno, da bi naučili ispravne korake, moramo ih prvo otkriti. Većina emocija nastaje iznutra i ne treba im vanjski stimulas, odnosno poticaj iz okoline. Čini mi se da okolina u tome igra puno manju ulogu nego što se misli.

Najapstraktnije - jedino sto igra ulogu su okolina i individualna pozicija (jedan covjek/um/jedinka). Okolina se procesira kroz individualnu poziciju u djelovanje koje mijenja oboje. A osim toga, individualna pozicija se vidi kao relativna na okolinu. Tako nekako...rekurzivno

Isprika Sigmundu, tema je Hegel a nas konverzacija odvela u neke druge vode. Zato ovdje završavam.

Ne znam za Sigmunda, ali Hegela bi mozda i zanimalo to o cem pisemo, s obzirom da takva znanost nije "otkrivena" u njegovo vrijeme. Ako se prica o dokidanju patnje, zbog cega ne konsolidirati filozofiju o tome sa bioloskim neuroloskim cinjenicama - pogotovo kad se prilicno dobro slazu.

[mravac8]

addx kaže:

Ma jasno, samo pitanje koliko je to dostizno svakome/bilo kome iz bilo koje pozicije u bilo kojoj dobi itd... osim toga, ljudi mogu imati i fizicke nedostatke u tom smislu, kako netko proizvodi manje melatonina u kozi pa je svijetlije puti i mora se mazati vecim zastitnim faktorom ili izbjegavati sunce - tako netko proizvodi manje endogenih opijata pa je sklon nadomjestanju eksternim opijatima ili drugim vrstama ovisnickog ponasanja (recimo nimfomanija).

Covjekov organizam pa tako i njegov um nije magija vec realan i vrlo kompleksan objekt/proces sa svojim ogranicenjima, finocama, razlicitostima pa i defektima. Osim toga i put svakog covjeka je razlicit iz razloga koji vecinom nisu pod njegovom kontrolom. Mnogo puta sam se nacitao te suplje ponositosti ljudi koji su zapravo tek imali srece da ne trebaju nekakvu tabletu i na tom grade svoju superiornost, ne bi o tom trosio vise rijeci, samo cu se nazivcirati.

Ako se prica o dokidanju patnje, zbog cega ne konsolidirati filozofiju o tome sa bioloskim neuroloskim cinjenicama - pogotovo kad se prilicno dobro slazu.

Kako je čovječanstvo preživjelo stotine tisuća godina bez kreme za sunčanje i bez tableta? Ne da mi se tražiti podatke ali kreme za sunčanje proizvod su star cca 50-tak godina i umjetno su stvorena potreba kapitalističkog društva. Nisam tamne puti pa ipak nikad u životu nisam koristila kremu za sunčanje niti sam izgorila. Dovoljno je postepeno se izlagati suncu i koža će sama stvoriti melatonin koliko joj treba.

Ako govorimo o biokemijskim procesima u organizmu onda ne govorimo o magiji već o biokemijskim procesima u organizmu, zar ne?

A što se tiče kontrole ona se mora naučiti. Međutim, ljudi više uče o ratovima nego o emocijama. U školama nema predmeta - upravljanje emocijama, emocije se ne proučavaju i ne podučavaju.

Upravljanje emocijama ne vidim kao neku čaroliju ili magiju već kao vještinu koja se mora naučiti. Usporedila bi to sa čitanjem, ljudi su mogli čitati sto tisuća godina prije nego što su - naučili čitati. Danas čita gotovo svatko. Magija? Ne, znanje i vještina.

[addx]

mravac8 kaže:

Kako je čovječanstvo preživjelo stotine tisuća godina bez kreme za sunčanje i bez tableta? Ne da mi se tražiti podatke ali kreme za sunčanje proizvod su star cca 50-tak godina i umjetno su stvorena potreba kapitalističkog društva. Nisam tamne puti pa ipak nikad u životu nisam koristila kremu za sunčanje niti sam izgorila. Dovoljno je postepeno se izlagati suncu i koža će sama stvoriti melatonin koliko joj treba.

Narodi su prije zivjeli gdje su zivjeli, tijela su im fizicki bila prilagodjena lokalitetu, bili su slabo mobilni, i slabo su mijesali gene. To se promijenilo. Kud ti za sve mora bit krivo "kapitalisticko drustvo"?

Ako bas hoces, albino osobe ne mogu uopce stvoriti melatonin pa eto, njima apsolutno treba krema za suncanje.

Ako govorimo o biokemijskim procesima u organizmu onda ne govorimo o magiji već o biokemijskim procesima u organizmu, zar ne?

Znaci ti drzis da je tvoja svjetla put jednako prilagodjena bivanju na jakom suncu kao i necija tamna put?

A što se tiče kontrole ona se mora naučiti. Međutim, ljudi više uče o ratovima nego o emocijama. U školama nema predmeta - upravljanje emocijama, emocije se ne proučavaju i ne podučavaju.

To se uglavnom slazem

Upravljanje emocijama ne vidim kao neku čaroliju ili magiju već kao vještinu koja se mora naučiti. Usporedila bi to sa čitanjem, ljudi su mogli čitati sto tisuća godina prije nego što su - naučili čitati. Danas čita gotovo svatko. Magija? Ne, znanje i vještina.

Ali ne mislim da je to "vjestina" poput citanja. Rekao bi i da je tipicno za tebe da tako nesto tvrdis, to zapravo jako dobro opisuje tvoj lik.

Albino prije sto tisuca godina je trebao kremu za suncanje, kao sto treba i danas. Nikakve mu vjestine ne mogu pomoci osim vjestine da se namaze zastitnim faktorom.

[omen4k]

Sigmund kaže:

OK, Platon, nije za ignoriranje, potiskivanje ili eliminiranje, ali jest za kontroliranje. Kao ovdje:



A to je isto ovo što piše u gornjem postu #510:


Sublimacija je kontroliranje. Ako nije, onda je svakako usmjeravanje ili kanaliziranje ili transformiranje ili whatever. Mislim, potpuno je nebitno: možemo jednostavno ignoriranju, potiskivanju, eliminiranju i kontroliranju dodati usmjeravanje ili kanaliziranje. Bitno je samo to da je sirova žudnja nepoželjna.

Vrlo je vazna distinkcija posto ignoriranje i potiskivanje dovode do psihickih poremecaja.

Kontrola (usmjeravanje, transformiranje) dovodi do razvoja.

To je baza nekolicine ozbiljnih ucenja i premisa ranijih filozofa koji su ih prosli.

[Nea--]

"U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
to je rekao Buddha,
to je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro"
Herman Hesse (iz ostavštine)

[Nea--]

omen4k kaže:

Vrlo je vazna distinkcija posto ignoriranje i potiskivanje dovode do psihickih poremecaja.

Kontrola (usmjeravanje, transformiranje) dovodi do razvoja.

To je baza nekolicine ozbiljnih ucenja i premisa ranijih filozofa koji su ih prosli.

U stvarnosti nema nikakvog razvoja....
"Čovjek odavno robuje iluziji da se njegovom aktivnošću, njegovim djelovanjem svijet mijenja, formira ili poboljšava. To uvjerenje optička je varka koja počiva na projekciji vlastite promjene. ...
Vjerujemo da evolucija izrasta iz tijekova i zahvata, a ne vidimo da je evolucija samo ponavljanje određenog uzorka. Evolucijom ne nastaje ništa novo, nego onog što oduvijek jest postupno postajemo svjesniji. ..
Ne mijenja se svijet nego ljudi u sebi samima postupno ponavljaju određene slojeve i aspekte svijeta" (Ruediger Dahlke)

[samting]

Nea-- kaže:

U stvarnosti nema nikakvog razvoja....
"Čovjek odavno robuje iluziji da se njegovom aktivnošću, njegovim djelovanjem svijet mijenja, formira ili poboljšava. To uvjerenje optička je varka koja počiva na projekciji vlastite promjene. ...
Vjerujemo da evolucija izrasta iz tijekova i zahvata, a ne vidimo da je evolucija samo ponavljanje određenog uzorka. Evolucijom ne nastaje ništa novo, nego onog što oduvijek jest postupno postajemo svjesniji. ..
Ne mijenja se svijet nego ljudi u sebi samima postupno ponavljaju određene slojeve i aspekte svijeta" (Ruediger Dahlke)

Nije riječ o vanjskom ili "kolektivnom" razvoju, već unutarnjem.

A stvarnost bi mogla i da bude druga riječ upravo za razvoj tj razvijanje/kretanje/(pro)mjenu.

[Nea--]

samting kaže:

Nije riječ o vanjskom ili "kolektivnom" razvoju, već unutarnjem.

A stvarnost bi mogla i da bude druga riječ upravo za razvoj tj razvijanje/kretanje/(pro)mjenu.

Ono jedino što se iznutra može promijeniti, i što se mijenja milom ili silom, to je kut gledanja - perspektiva - način na koji vidimo (a time i doživljavamo) stvari ...
Vanjski svijet uvijek samo prati tu unutarnju promjenu odnosno on je tek projekcija našeg "unutarnjeg oka" ("Što um ne zna oči ne vide")
Ne znam je li to ono što si htio reći


Inače, Dahlke iznosi odličan summary onoga što ja zovem "duhovnost" a što je u stvari samo popularizirani Hegel.

Govori o duhovnim zakonima koji vladaju našim životima, i na prvo mjesto stavlja zakon jedinstva, koji bi odgovarao Hegelovom Apsolutnom Duhu, Budinoj Nirvani, kršćanskom Bogu itd.
Zakon koji najviše vlada nama ljudima je zakon polarnosti - sve što je stvoreno mora biti polarno, odnosno suprotnosti moraju postojati kako bi se jedinstvo uopće moglo manifestirati, tako da su dobro i zlo, svjetlo i tama, itd, ono što Hegel zove binarnim parovima ili "antinomičnim pojmom" (svaki pojam u sebe uključuje i svoju suprotnost) ...
/Moja omiljena sintagma iz marksizma: borba i jedinstvo suprotnosti /

Čitava moderna duhovnost i ezoterična psihologija su u stvari popularizacija Hegela i istočnjačkih učenja; a u tom pravcu ide polako i čitava nauka... (još se uvijek ti proboji odbacuju kao "pseudoznanost" ali kako ono piše "Ne možeš sakriti svjetlo" tako da će i ovdje istina na kraju postati očita svima, kao i u mnogočemu drugom .... )

To što zovemo "vanjskim" samo je odraz naše ljudske polarne svijesti, koja da bi postojala kao takva mora primjećivati suprotnosti, odnosno za nju mora biti odvojenosti i suprotnosti - simboličan prikaz te odvojenosti su dvije hemisfere mozga - tako da je čitav ljudski život samo niz pokušaja da se pronađe prvobitno jedinstvo .... a paradoks je u tome što je to jedinstvo, što se čovjeka tiče, analogno nepostojanju tj ukidanju individualiteta; stvaranje i odlučivanje su tek rascjepkavanje, a prvobitno jedinstvo se uspostavlja putem neželjenih i odbačenih principa koji se pojavljuju u vidu bolesti/simptoma, teškoća i izazova, mrskih okolnosti itd td ("Kamen koji odbaciše postao je kamen spoticanja").
Ukratko, mi VOLIMO rascjepkanost; volimo odabrati jedno a odbaciti drugo, volimo se osjećati "sigurno" u odnosu na "nesigurni" vanjski svijet i neophodan nam je vanjski svijet, baš kao što su nam neophodni "neprijatelji" ....
U tom smislu ono što Hegel zove kontradikcijom, ili "žudnjom koja se nikad ne može zadovoljiti" ili naprosto Životom, upravo je to neprekidno šetanje između suprotnosti i borba za ravnotežom koja se neprekidno mora narušavati i ponovo uspostavljati....

Život je u stvari hodanje na rubu ponora, a Čovječji Sin je heroj Univerzuma.

[omen4k]

Nea-- kaže:

Ono jedino što se iznutra može promijeniti, i što se mijenja milom ili silom, to je kut gledanja - perspektiva - način na koji vidimo (a time i doživljavamo) stvari ...

Puno toga se ne moze vidjeti dok se ne promijeni nacin gledanja.
Nacin na koji se gleda ne moze se promijeniti dok se ne promijeni onaj tko gleda.

Nesto sto mnogima jos nije jasno.
Pa na silu pokusavaju izmozgati odgovore na mnoga pitanja, bez kultiviranih predispozicija da uopce prikupe adekvatan materijal za mozganje.