Najgori miris tj. smrad

[ja u kutu]

Svašta sam njušila i onjušila, od ničega još nisam povraćala.

Lešine životinja poznajem, u raznim raspadajućim stanjima; u vodi je najgore. Svejedi kada trunu ( a u to spada i čovjek, jel ) trune daleko smrdljivije od preživaca. Kako mi je veterina struka; bila sam posvuda; na patologiji odmah u prvom srednje - odbukcija. A smrdi, jako smrdi. Makar, još više smrde kafilerije.
Za vas iz Zagreba, znat ćete lokaciju, Sesvete, tvornica Badel; od toga mi se želudac dizao. Radila sam u blizini, svako jutro kada bi prolazila kuhali su neku rakijetinu; onaj miomiris kuhanog kvasca ili čega li to već je; mene je tjerao na plakanje. Zlo mi od toga bilo.

A jedino kada sam zadrhtala, i napravila onaj gag refleksa ( nisam ipak povraćala na kraju ) je bilo nakon kaj je moj pas pojeo poluraspadnutu mačku pa sat vremena nakon toga sve to izbacio van .........

Kada sam stala nad tu hrpu/masu, ljigavu i crnu; morala sam se odmaknuti, tri puta duboko udahnuti.........

Trula jaja poznajem, pokvareno meso također, na to nisam jako jako osjetljiva. Smrdi da; al mogu sve to pregrmiti.

Pokvareno mlijeko ima preogavan okus, i preogavan miris ima mlijeko koje se prolije u frižideru i tako stoji i stoji i stoji.

[babunovich]

kad smo već kod leševa , u sezoni 1993/1994 sam svakodnevno imao prolaziti kraj patologije na šalati, i to baš kad sam netom nakon toga imao objedovati u kantini medicinskog fakulteta
je bilo neugodno i čulo se ali me se nije baš previše dojmilo

najintenzivniji smrad , ali ne i krajnje neugodan, doživio sam kad sam nakon punih 12 godina konačno istisno fornikul ? zaostalu aknu ? koja mi je stajala točno ispod donje vilice između 18 i 30 godine života ( ne znam kao se uopće uspila toliko zadržat da ne pukne)
ugl izlučevina procjenjene zapremnine svega 0.125 kubnog centimentra natjerala nas je da hitno rastvorimo sve prozore u stanu od 75 kvadrata :klap:

i za kraj finale jedini smrad koji me je dosad natjerao na povraćanje i bacio u nesvjesticu na par sekundi

stigao sam večer prije u goste , pred spavanje me spopala neodoljiva potreba za onim što se u pristojnom društvu ne spominje , a sve čisto uredno , da ne duljim sad kao jedina prikladna meta ispaljivanja sadržine nametnula se trgovačka vrećica i što je tu je , nije se činilo ni počem posebno , sve dok sutra ujutro nisam otvorio istu kako bi u nju bacio ostatke hrane s jučerašnjeg puta

mislim strašno , kako se relativno nenametljiv miris preko noći pretvorio u opaku aždaju,valjda bakterije, proteini , koncentrirani zatvoreni prostor i eto


trebalo bi malo detaljnije vidit o čemu se radi, koje bakterije plinovi koncentracija

ovo je bakterija odgovorna za ljudski smrad
https://en.wikipedia.org/wiki/Propionibacterium


ovo je moj slučaj
https://en.wikipedia.org/wiki/Putrescine

Putrescine, or tetramethylenediamine, is a foul-smelling[2] organic chemical compound NH2(CH2)4NH2 (1,4-diaminobutane or butanediamine) that is related to cadaverine; both are produced by the breakdown of amino acids in living and dead organisms and both are toxic in large doses.[3][4] The two compounds are largely responsible for the foul odor of putrefying flesh, but also contribute to the odor of such processes as bad breath and bacterial vaginosis.[5] They are also found in semen and some microalgae, together with related molecules like spermine and spermidine.

[sanzibar]

Još sam u procesu čitanja ove zanimljive teme, pa ne znam da li je neko to spomenuo...

Uglavnom, kad sam imao oko 12 godina, roditelji su mi počeli brinuti o nekom vrtu, sadili itd. Pa su bili napravili po nekom narodnom receptu, prirodno sredstvo za prskanje bilja.
Koprivu su pustili danima da stoji pomješana sa vodom, u nekoj velikoj posudi, u wc-u.

To je smrdilo toliko da me isprepadalo. Pomislio sam da mogu umrijeti ako to udišem.
Dugo sam vjerovao da ni ne postoji gori smrad. Iako ga nisam više od 2 desetljeca osjetio, jos uvijek se otprilike sjecam kako smrdi......ali ga je malo teže opisat. Rekao bih da uopće ne miriše biljno, nego na nekakav trulež u visokoj fazi raspadanja. Pokvareno, trulo meso nisam osjetio, pa ne mogu s tim usporediti.

[sanzibar]

I u ovoj sezoni lubenica mora biti spomenut taj smrad trule kore od lubenice, u fazi raspadanja, počinje se topiti od truleži. Znači nakon nekih 5-6 dana na toplom, koji dan više sigurno će dobro doći....gadno smrdi, ali moram reći da je značajno ugodniji od one kmbinacije s koprivom. Jer ova lubenica nekako biološki smrdi "prirodno", a ona kopriva je blizu nekog kemijskog smrada

[lemonzoo]

Ne znam koji mi je bio najgori smrad, ali najintenzivniji mi je onaj od konjskog gnojiva. Baš te šamara po osjetilima.

[Garofeeder]

Ocito su stvari jako individualne. Mirisi kravljeg i konjskog gnojiva uopce mi ne smetaju, cak ih ne bih nazvao smradovima. Ne govorim o prekrcanoj stali gdje te opizdi amonijak.

Valjda nesto iz djetinjstva, stala, mlijeko, voznja na kolima, sijeno

[lemonzoo]

Ja sam ga koristio kad sam sadio krumpire i nije ga bilo u velikim količinama, možda par vreća.

P. S., ni meni ne smetaju govna od svinja i krava u staji, ali ovo je bilo kupovno, pa je vjerojatno nečim obrađeno.

[Gingerina]

Truli krumpiri.

[manchild]

pseći drek

[sal_mirabilis]

Iz neznanih razloga propustio sam spomenuti tri divote. O prvoj sam u principu samo čitao i zove se "bilo što od selenija". Selenijevi spojevi su otrovni i smrde toliko ogavno da se ljudi koji rade s njima moraju izolirati na po pola godine.
Stariji PMF-ljani možda se sjećaju slučaja Hotimicin, kad se jednom studentu omakla boca s nečim selenijskim, nakon čega je cijela zgrada smrdjela godinama. Taj miris doživio sam kao relativno ugodan, ali nisam bio tamo u vrijeme incidenta, nego tek puno kasnije.

Drugu divotu sam udisao koji tjedan i, iako je smradna, nije me osobito šokirala, u svakom slučaju ne koliko fenil-izocijanid nakon kojega više nisam bio ista osoba.
Međutim.
Kad je u frižideru u labosu u kojemu sam radio diplomski pukla boca s time, ljudi po zgradi mislili su da je požar jer je sve smrdjelo po izgorjeloj elektronici.
Kad sam jednom, nakon par minuta u tom labosu, išao prema trgu, jedan stariji asistent kraj kojeg sam prošao na distanci od barem deset metara povikao je "što to smrdi?".
Kad sam laboratorijsku kutu ostavio na jednom stolcu kod svoje tete kod koje sam tada stanovao, ona je morala ići povraćati.
Ovisno o koncentraciji u zraku, krezol (ne znam više je li orto, meta ili para) smrdi kao izgorjela elektronika, kravlji izmet ili tigrova mokraća. Nije strašan, ali.

No, divota nad divotama nalazila se u kemijskom kabinetu V. gimnazije u Zagrebu. Bila je to prastara bočica na kojoj je pisalo "piridin". Crvenkasto-žuta tekućina u njoj sasvim sigurno nije bila piridin jer mi je njegov miris podnošljiv, dok sam se od ovoga morao oporavljati. No, je li to bio samo piridin-N-oksid, ili je tu bilo i drugih produkata oksidacije i kondenzacije, ne mogu reći.

[Juva]

O pa kravlji drekec još miriši nasuprot dreka od domaće pure.

Najgori miris za mene je bio kad je kolega otvorio kantu u kojoj je bila svinjska krv stara cca 30 dana, i to kanta na suncu.

Frend je rekao "u jebo. bljuvvvvv" i ispovraćao se, ja se pukao smijati jer nisam skužio šta je - dok nije došlo.

Uglavnom, nas 10-tak je pobjeglo iz tog dijela dvora, znači nekakav neopisiv smrad.

[Zombie_666]

Danas kad sam se vraćao sa posla umalo nisam ispao iz auta kad sam uletio u oblak smrada. Ljudi moji, živim na selu, znači nema kakva govna nisam tovario, čistio i kopao, krepane životinje zakopavao i uklanjao (goveda, ovce, koze, mačke, pse, pacove, kokoške...), iznutrice od životinja čistio (sami proizvodimo meso za sebe) ali ovo danas, ljudiii, bez šale umalo nisam sletio sa puta i refleksno iskočio kroz prozor. Imao sam nažalost priliku osjetiti i smrad ljudskog leša u malo poodmaklijojo fazi raspadanja i to je stvarno strašno no danas sam prvi put imao priliku osjetiti smrad krepane i u tečno stanje pretvorene lisice. Znači oči ispadaju, ispovraćao sam dušu i sopstvene iznutrice napolje kad sam uspio da stanem i izađem iz auta stotinjak metara dalje. Otkud ona na put ne znam, jutros kad sam išao na posao nije je bilo jbe ko je donese ili iznese na put.

Btw, moram ispričato još jednu smradnu dogodovštinu. Naime, na jesen prošle godine smo klali piliće i sad tom prilikom potrebno ih je ubaciti u vruću vodu (65 stepeni) nakratko kako bi se perje lakše očistilo (napravio sam sebi mašinu koja to radi). Krenuli dakle mi to da radimo i nakon par pilića treba vodu zamijeniti jer se isprlja. U tom trenutku padne mi na um glupa ideja da prospem vodu u vanjski WC čučavac (10m daleko) umjesto da je odnesem do slivnika (15 daleko). Dakle istresao sam 20 litara vrele vode u bazen u kojem se nalazi nekih 5 kubika govana. Teško je riječima opisati ultra-mega-giga smrad pare koja se digla iz otvora. Nema potrebe reći da smo morali pauzirati dalji rad sa pilićima za gotovo 2 sata jer nije mogla da se preživi emisija nekih gasova koja je izvirala odozdo. To je bio stvarno opasan smrad ali ova krepana liisca je bila gora, tako žestok i agresivan smrad nisam do sada imao prilike osjetiti.

[Davorček]

Miris majoneze koja je odležala nekoliko dana na suncu

Uglavnom to je jedan lik iz srednje škole bacio u maloj vrečici na pod tramvaja u sred zime naravno netko je stao na to i onda je krenulo suzavac,amonijak,gnoj sa farme telića ništa ama baš ništa se nemože sa time mjeriti
Svi putnici su naravno izašli van na idučoj stanici srećom bila je blizu jer dvije cure su ispovračale dušu kad su izletjele van

A u bivšoj firmi su ubaciji sardinu iz konzerve u ventilaciju auta jednom od poslovođa onak nitko ga nije volio ali to je čak bilo preokrutno pošto su mu na servisu rastavili pola auta da to izvade van

[komna]

Za vrijeme korone i lock downa tata mi je imao nekakvu veliku polukuglastu izbočinu na leđima. Dok se još moglo normalno ići kod svog doktora, liječnik opće prakse mu je probušio tu izbočinu i iz nje izvadio gnoj. Međutim, kako je koronasituacija postajala ozbiljnija, više se nije moglo ići doktoru, pa sam mu ja morao doma vaditi taj gnoj svakih par dana i prematati ranu. Prvi put sam mislio - ok, izaći će nekakva bijela, ili smeđa tekućina, to pobrišem i sve pet. Međutim, ono na što se nisam pripremio bila je nepodnošljiva razina smrada. Teško mi je taj smrad s bilo čime drugim opisati. Bio je tako intenzivan, no ne bih ga mogao usporediti s mirisom truleži.

Druga stvar - definitivno izmet starijih ljudi koji zbog raznih razloga ne mogu ispravno probavljati hranu.

Treća stvar - jeb...ni BROM.

[zvonac_1]

smrdljivi martin, brrr...