U nekoliko postova kroz sljedećih mjesec dana objasniti ću osnovna znanja potrebna za razumijevanje postupaka prerade polimera, a preduvjet za to su teorijske osnove proizvodnje polimernih tvorevina.
1. [
POLIMERI]
Polimerima se nazivaju sve prirodne i sintetske tvari i materijali kojih je osnovni sastojak sustav makromolekula. Polimer dolazi od grčkih riječi <<polis>> 0 mnogo i <<meros>> = čestica.
Makromolekula se sastoji od velikog broja ponavljajućih strukturnih jedinica koje se zovu meri.
Monomer je tvar od koje se jednom od reakcija polimerizacije pravi polimerizat koji predstavlja jedinstvenu sirovinu za proizvodnju polimernih proizvoda.
Polimeri se javljaju isključivo u dva agregatna stanja, a to su čvrsto i kapljevito (kapljasto) stanje, ali nikada plinovito!
Strukturne jedinice polimera (meri) su u interakciji pa je ploimere moguće nazvati i kondenziranim sustavom makromolekula.
Stupanj polimerizacije je broj mera koji čini polimernu molekulu. Što je viši stupanj, to su uporabna svojstva polimera bolja.
Reakcijama polimerizacije nastaju polimeri, a prema mehanizmu reakcije mogu se podieliti na
stupnjevite i lančane reakcije polimerizacije. Stupnjevita može biti adicijska ili kondenzacijska. Adicijskom stupnjevitom polimerizacijom nastaje polimerni materijal poliuretan, te ova polimerizacija nema nusprodukata.
Kondenzacijskom polimerizacijom nastaju upravo mali nusprodukti ili kondenzati pa stoga ista nosi takvo ime. Prvi poznatiji polimer bio je bakelit, nastao upravo ovog stupnjevitom reakcijom polimerizacije fenola i formaldehida.
Lančanom reakcijom polimerizacije nastaje najkorišteniji plolimer, polietilen. Najčešće reagiraju jednaki monomeri i tada je kemijski sastav mera jednak kemijskom sastavu monomera. Sve reakcije karakterizira oslobađanje velike količine energije - egzotermni procesi.
Kopolimerizacija je istovremena polimerizacija dva ili više monomera od kjih je svaki samostalno sposoban za polimerizaciju. Prema broju istovrsnih mera u makromolekuli mogu se razlikovati homopolimeri(jedna vrsta mera) i kopolimeri(dva ili više vrsta mera.)
Ovisno o uvjetima odvijanja reakcije, kopolimeri mogu biti u sljedećem rasporedu: statistički, naizmjenično, u blokovima ili mogu biti cijepljeni.
Vrste veza među makromolekulama (ujedno i podjela polmiera prema vrsti veza):
1. Fizikalne veze - PLASTOMERI
2.Fizikalne i kemijske veze - ELASTOMERI
3.Kemijske veze - DUROMERI
Plastomeri su povezani slabim fizikanim vezama(Van der Waalsove, Londonove privlačne sile...) pa stoga prilikom zagrijavanja te veze pucaju, a plastomeri mekšaju i tale se. Struktura im može biti
amorfna, kristalasta i kristalna.
Elastomeri sadrže djelomično umreženu strukturu pa zagrijavanjem mekšaju, ali se ne tale.
Duromeri (duroplasti) imaju vrlo jake kemijske veze(kovalentne) pa tako potpuno umrežena struktura zagrijavanjem ne mekša i ne tali se.
Linearni mod
