Zločini nad BH Hrvatima sustavno prikrivani

[Crni Bombarder]

banderas kaže:
Vanja, ne znaš gdje sam bio.
Glavno da sam ja čudan a nisu čudne priče da su Hrvati u Sarajevu bili u opasnosti od Muslimana i da Frch mrtav hladan kaže kako su se više bojali Muslimana nego Srba, ajde molim te, kongres luđaka...

Pa u jednom momentu ta tvrdnja nije bila daleko od istine, pocetkom sukoba u Srednjoj Bosni po Sarajevu je bilo sve vise naoruzanih vojnika, tipa ovih Celinih, ovog "sljama" kako ih je on sam nazvao, koji su prijetili Hrvatima, hvalili se pokoljima koje su provodili po Hercegovini (ne treba zaboraviti da su Celinu brigadu sacinjavali iskljucivo "sarajlije") i obecavali isto ili slicno Hrvatima u Sarajevu.

Trebas pitati decke koji su bili u HVO kako su se proveli sa muslimanima, a nisu ih nicim izazvali, jedini grijeh im je bio sto su Hrvati i vojnici HVO-a. Najgore su prolazili muslimani koji su imali uniformu HVO-a, dok je dobar dio vojnika HVO-a nakon razoruzavanja otjeran na brdo Zuc gdje su pod srpskom snajperskom vatrom morali nositi pruzne pragove i ukopavati muslimaske rovove. Cijelo vrijeme uz maltretiranje i prijetnje da ce biti ubijeni.

Pocetkom rata Hrvati u Sarajevu nisu imali vecih problema od ostalih gradjana, jedino su Srbi dobrim dijelom zlostavljani, otimana im je imovina, mnogi su pobijeni, nestali, odvedeni, kasnije se ta praksa primjenjivala i na Hrvate a na koncu i prema nepocudnim muslimanima. Tako su neki nepocudni novinari premlacivani, vojnici Hrvati i Srbi tjerani da idu ispred muslimanskih vojnika, kao topovsko meso, negdje krajem prve godine rata Srbi i Hrvati koji su se pridruzili otporu agresoru pocinju da uvidjaju da se i na njih gleda kao na neprijatelje, da muslimanski vojnici listom dobijaju prirucnik "Upute muslimanskom vojniku" koji sam imao "cast" procitati, unutra je izmedju ostalog pisalo uzeti kaursko nije haram, to je ratni plijen, kaurin je krscanin a haram je grijeh.

Prirucnik je izdala obavjestajna sluzba pri Armiji BiH, ispostava SDA unutar Armije, na celu koje su bili KOS-ovci Fikret Muslimovic i Sead Rekic.

Pa Srbi i Hrvati, vojnici Armije BiH, polako pocinju da razmisljaju o bijegu, prilikom odlaska na ratiste na Nisickoj visoravni, masovno iskacu iz kamiona u Kiseljaku i nastavljaju bijeg ka Jadranu, preko svojih veza i kanala, sve za pare. Svaki oficir musliman je za pare "zazmirio" na bijeg svojih vojnika.

I tako dalje i tako dalje. Ima toga za dobar roman.

[posmatrač]

Lord Frch kaže:
iz usta Sarajlija Hrvata "radije bi da su Srbi ušli u grad nego muslimani."

Ne preostaje mi ništa drugo nego da takvima iskreno zaželim da idući put (ako ga bude) i padnu pod četničku kamu pa nek se raduju.

[banirani bebac]

Vanja, uz svo moje razumijevanje, moram te ovo pitati - koliko je toga o cemu pricas tvoje LICNO iskustvo dakle nesto sto si ti sam dozivio ili se tice nekog tebi bliskog, a koliko nesto sto si cuo iz price ovoga ili onoga?

[banirani bebac]

posmatrač kaže:
Ne preostaje mi ništa drugo nego da takvima iskreno zaželim da idući put (ako ga bude) i padnu pod četničku kamu pa nek se raduju.

Ma pusti budalu.

[Crni Bombarder]

banirani bebac kaže:
Vanja, uz svo moje razumijevanje, moram te ovo pitati - koliko je toga o cemu pricas tvoje LICNO iskustvo dakle nesto sto si ti sam dozivio ili se tice nekog tebi bliskog, a koliko nesto sto si cuo iz price ovoga ili onoga?

Mogu ja i sa imenima, ali ne bih ovdje.

Sve su to ljudi koje poznajem ili sam ih poznavao. Nekih vise nema, odvedeni.

Evo recimo jedno ime, nije tajna jer on se pojavljuje na spiskovima, Miodrag Vucurevic, i on i njegov otac, obojica odvedeni, samo zbog prezimena. Nikome nista nisu uradili.

Kad ih je Midragova supruga trazila po policiji, informacije o njima, "dobronamjerno" joj je receno da vise ne dolazi i da ih ne trazi jer bi i ona mogla da "nestane".

[nordea]

Ma dajte, Caco je odvodio koga je htio i nije isao po nacionalnosti.
Neki dan su jednom covjeku, Bosnjaku, javili da su mu nasli sina...i to u RS. A on u Sarajevu bio citavo vrijeme rata. Kad su iskopavali Srbi sve NN sa groblja Lav, nasli mu i sina i identifikovali ga prema DNA. Valjda ga Caco odveo i ubio, samo sto mu roditelji nisu znali. Frajer samo nestao!
Caco je kriminalac, Celo je kriminalac, nista se tu nije promijenilo u ratu, samo sto su postali malo vise utjecajniji.

[Zambak]

Crni Bombarder kaže:

Cak je i muslimane maltretirao, dvojica se nikad nisu vratila sa kopanja. Kaze, zvanicno "ubili ih Srbi na liniji". Jeste, dok su kopali rovove.

Ne bih dalje da komentiram sve je receno ovim citatom , uz napomenu da se ABiH obracunala sa Cacom i njegovima 1993 god. jer je narodu bilo dozlogrdilo.

Nego Ostoja ne udaljavam se ja od teme. Ti si prvi spomenuo Ahmice a ja sam samo priupitao da li je navedena verzija jos aktuelna.

[Škorpion_07]

Lord Frch kaže:
iz usta Sarajlija Hrvata "radije bi da su Srbi ušli u grad nego muslimani."

Veću glupost od ove odavno nisam čuo. Da je bilo tko mogao poželiti ulazak čtničkih hordi u Sarajevo........

[Zlocininad]

Tu ima spisak svih zlocina nad Hrvatima.


http://www.hercegbosna.org/ostalo/zlociniBih.html


Individualni zlocini?


IVICA MLIVONCIC, AUTOR KNJIGE ZLOCIN S PECATOM SPECIJALNO ZA ZAPAD RASCLANJUJE ZLOCINE STO IH JE POCINILA ARMIJA BiH NAD BOSANSKOHERCEGOVACKIM HRVATIMA

Jos uvijek se vjeruje i pokusava zadrzati netaknutom slika o nevinosti i casnom liku Armije BiH u tijeku rata 1992.-1995. godine. Uspjesnom propagandom ta slika je nametnuta i svjetskoj javnosti, pa i Medjunarodnom kaznenom sudu za pocinjene ratne zlocine na prostoru bivse Jugoslavije u Den Haagu. U izvjescu Bassounijeve komisije, predanom glavnom tajniku UN-a i uredu tuzitelja Haskog tribunala kaze se da su snage "bosanske Vlade" pocinile teske povrede zenevskih konvencija protiv Srba i Hrvata, ali to nije bila politika etnickog ciscenja. Komisija je dodala i da je broj tih teskih prekrsaja manji od onih koji se pripisuju drugim zaracenim stranama. Medjutim, procesima u Medjunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu i najnovija istrazivanja ratnih zlocina i posebno etnickog ciscenja, koje su pocinile paravojne i redovne postrojbe Armije BiH nad Hrvatima i Srbima, bitno mijenjaju tu izmanipuliranu sliku. Osobito mnogo tome su pridonijele dvije knjige, moja "Zlocin s pecatom" i "Dossier" - zlocini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BiH od 1992. do 1994., koje vjerno oslikavaju bosnjacko-muslimanske zlocine nad Hrvatima na podrucju Federacije BiH u vrijeme ratnog sukoba HVO-a i Armije BiH.

[Zlocininad]

I mudzahedini u sastavu Armije BiH

Tim odvjetnika u obrani haskih uznika generala Teofila Blaskica, Darija Kordica, Marija Cerkeza i drugih, doveo je pred sudska vijeca Haskog tribunala niz svjedoka koji su nagrizli sliku o nevinosti Armije BiH, medju kojima sam bio i ja osobno izlazuci rezultate svojih visegodisnjih istrazivanja, pa je i moja knjiga "Zlocin s pecatom" usla u sudske spise i prevedena je na engleski i francuski, sluzbene jezike Haskog tribunala. Njeno skoro dopunjeno drugo izdanje jos vise ce tomu doprinijeti. U presudi generalu Blaskicu predsjednik sudskog vijeca Claude Jorda stoga je mogao naglasiti: "Vijece smatra da su izvedeni dokazi o zvjerstvima pocinjenim protiv hrvatskih civila" i vrlo odlucno je najavio "da pocinitelje tih zlocina valja krivicno goniti".

Claude Jorda je istom prigodom najavio i dovodjenje na optuzenicku klupu dio zapovjednog sastava, za bosanske Hrvate zloglasne, Sedme muslimanske brigade iz Treceg korpusa Armije BiH, stacionirane u Zenici. Signifikativno je da Jorda ne govori o zlocinima i zlocincima iz postrojbi Armije BiH, vec o "zvjerstvima" i o utvrdjenim dokazima o njihovim pociniteljima. To samo upozorava na veliku tezinu povreda zenevskih konvencija. A kao hrvatska stratista posebnu su spomenuti selo Miletici u travnickoj opcini i selo Dusina u zenickoj opcini, koje je smjesteno na utoku rijeke Lasve u rijeku Bosnu. Osobito dramatican bio je bosnjacko-muslimanski zlocin nad hrvatskim civilima u Dusini 26. sijecnja 1993. godine, dakle pedeset dana prije hrvatskog zlocina u Ahmicima.

Zlocin u Dusini vrlo siroko je traumatizirao hrvatsko stanovnistvo u Lasvanskoj dolini. Vrhunac te psiholoske napetosti bila je otmica zapovjednika HVO-a Zivka Totica kod Zenice. Tada je on kidnapiran, a cetiri od pet njegovih pratilaca su ubijena i u njih je ispaljeno oko 500 metaka iz neposredne blizine. Bilo je to sadisticko izivljavanje nad vojnicima HVO-a izvan bilo kakvog oruzanog sukoba.

Ti dogadjaji su u sudnici Haskog tribunala u prvi plan stavili i ulogu mudzahedina u tim zlocinima, ali i njihovo mjesto u zapovjednom lancu Armije BiH. Za svoga svjedocenja u Haskom tribunalu u procesu optuzbe generalu Blaskicu general Enver Hadzihasanovic, zapovjednik Treceg korpusa Armije BiH, izjavio je da odred "El Mudzahid" nije bio pod njegovim zapovjednistvom, niti u sustavu zapovjedanja Armije BiH. U svjedocenju pred Haskim tribunalom pak izbilo je na vidjelo da su Armija BiH i mudzahedini, strani i domaci, sve radili u kordinaciji i da to nisu bile dvije odvojene vojne strukture. Po izjavi svjedoka mudzahedini su bili dio Armije BiH. Mozda je tome najbolje dokaz to sto je zapovjednik HVO-a Zivko Totic, kojeg su oteli vojnici postrojbe Armije BiH, razmjenjen za zarobljene mudzahedine. Radi svega toga panika je zahvatila mnoge u Sarajevu i Zenici, pa se otvoreno govori da zapovjednici Sedme brigade idu u Den Haag, da se uskoro objelodanjuje optuznica protiv Dzevada Mlace, da ce u haski pritvor i Serif Patkovic, jedan od osnivaca i zapovjednika Sedme muslimanske brigade. Zabrinutost je obuzela i Aliju Izetbegovica, kojemu su mu mudzahedini bili miljenici, koje je obilazio i hvalio.

U jednom danu ubijeno 100 travnickih Hrvata civila

U svjetlu svih tih novih okolnosti valja promatrati nedavnu izjavu Alije Izetbegovica o ratnim zlocinima u BiH. On se zalozio da i Bosnjaci-Muslimani ispricaju srpskom i hrvatskom narodu za sve nevolje koje su im nanijeli. Uocljivo je da ne trazi ispriku izricito za zlocine koje su nad njima pocinili nego o tome ovako zbori:
"I nasi su tu i tamo srusili po neku crkvu ili manastir, pa i ucinili zlocine nad civilnim stanovnistvom. Bili su to rijetki slucajevi, ali mi to moramo priznati i goniti nase prijestupnike".
Ova Izetbegoviceva izjava je korak naprijed prema nekadasnjoj opcoj praksi nijekanja ratnih zlocina koje su pocinili predstavnici paravojnih i redovnih snaga Armije BiH. Jednom prigodom u Zenici je govorio da vojnici Armije BiH nisu ubijali djecu, zene i starce i da im to sluzi na cast, a drugi put je dodao da svi, skupa ti zlocini nad Hrvatima i Srbima ne prelaze brojku od stotinu zrtava. Takvu sliku o nevinosti Armije BiH u ratnom sukobu sirio je krug ljudi od pera. Knjiezevnik i novinar Hadzem Hajdarovic je tako pisao: "Ako je neki ratni zlocin ucinio vojnik Armije BiH, taj zlocin bio je lican, pojedinacan, rezultat trenutne hirovitosti i trenutne poremecene svijesti, bio je daleko od kolektivne svijesti naroda, nije bio dio sistema, nije bio dio neke velikonacionalne ili velikodrzavne strategije. Medjutim, ratni zlocini sto su ih u Bosni vrsili srpski i hrvatski fasisti bili su sastavnice organiziranog, sustavno planiranog i sustavno provedenog zlocina".

Istaknuti islamski teolog i svojevrsni kadrovnik SDA dr. Hilmo Neimarlija takodjer se upustio u stvaranje mita o nevinosti Armije BiH u ratnom sukobu. Po njemu Bosnjaci-Muslimani u pravilu nisu rusili objekte drugih vjerskih zajednica. To je navodno protiv islamske tradicije, u kojoj je nezamislivo rusenje i skrnavljanje svjetinja drugih vjera. Tome su, kako on kaze, pridonijeli najvisi autoriteti, politicki i duhovni, bosnjacko-muslimanskog naroda, koji su utjecali da se ne ruse svetinje drugih. Ako su rusene i obescascene tudje svetinje, bilo je to tamo gdje nitko ne bi mogao vidjeti i gdje nije bilo nikakve kolektivne svijesti bosnjacko-muslimanskog naroda. Minimaliziranje zlocina postrojbi Armije BiH jos uvijek je vrlo zilavo. Tako se u Sarajevu pise da su fojnicke fratre ubila "dvojica-trojica vojnika", a da je sudjenje bilo kako treba provedeno lako je moglo izaci na vidjelo da je to ubijanje bosanskih ujaka u najnovije vrijeme bilo planirano. Fojnickog gvardijana fra Nikicu Milicevica i vikara fra Leona Migica ubili su pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava Armije BiH, a iz sklopa 316. brigade. Na celu te postrojbe bio je Ferid Provalic, zvani Frka, sjediste joj je bilo u Visokom, a dokazano je da je sudjelovala u zlocinima nad Hrvatima u Krizancevu selu, na prostorima opcina Vares, Kakanj, Kiseljak, Fojnica, Visoko. U tome minimaliziranju ratnih zlocina postrojbi Armije BiH stalno se ponavlja da su zlocinci pojedinci, pripite skupine, neodgovorni pojedinci i skupine, a da u tome nije bilo ni plana ni sustava, hoce se reci nikakve politike i strategije. A nemoguce je slucajnoscu tumaciti niz ratnih zlocina koje su istoga dana pocinile postrojbe Armije BiH na podrucju opcine Travnik, koje je na licu mjesta pratio i u svojim memoarima detaljno opisao general Mehmed Alagic. Travnicki Hrvati ce se uvijek s tugom sjecati 8. lipnja 1993. godine, kada je ubijeno preko 100 hrvatskih civila i to u Podstinju 4, Maljinama 7, Maljine/Buscak 30, Poljanice 7, Grahovcici 4, Dolac Bila 2, Cukle 19, Brajkovici 7, Krpeljici 7. Toliki broj zrtava i toliko skupnih stratista u jednom danu niti je slucajan niti djelo pojedinaca ili skupina koje su se otele nadzoru.

Dio smisljene strategije

Opcina Bugojno je drugi eklatantan primjer da je ubijanje hrvatskih civila, rusenje njihovih kuca i svetinja, njihov progon samo dio jedne smisljenje strategije, koja se danas zove etnickim ciscenjem. Tu su brojke i podaci neumoljivi i nitko ih ne moze pobiti niti svesti na nesto slucajno, sporedno, zlodjelo pojedinaca i "neposlusnih" skupina. Prema popisu stanovnistva iz 1991. godine opcina Bugojno brojila je 46.849 stanovnika, a od njih je bilo 15.963 Hrvata ili 34,2 posto. Akcijom etnickog ciscenja u srpnju 1993. godine dolazi do egzodusa bugojanskih Hrvata i u veljaci 1995. godine, njih je samo 1.374, ostali su izbjegli u Republiku Hrvatsku 5.365, u Hercegovinu 3.462 i inozemstvo 5.762, zrtve ratnog zlocina su 74 odrasla civila, 5 djece i 40 zarobljenih vojnika HVO-a, ukupno 119. U logoru na Stadionu NK Iskre bilo 292 zatocenika, gdje su muceni, a o sudbini 21 logorasa jos se ne zna nista pouzdano. Opljackano je preko 3.000 hrvatskih kuca i stanova, 1.480 hrvatskih obiteljskih kuca je minirano i zapaljeno, a 1.070 osteceno. Mada se ratne zlocine paravojnih i redovnih postrojbi Armije BiH zeli prikazati kao zlocine bez predumisljanja, to je neodredjiva tvrdnja. Nju debelo pobija tragedija kakanjskih i Hrvata Kraljeve Sutjeske. Odavnina je znano da su i muslimani stovali sv. Antu Padovanskog kao svoga sveca, ali se postrojbe Armije BiH nisu ustrucavale bas na blagdan "sveca svega svijeta" 13. lipnja 1993. godine na podrucju opcine Kakanj provesti pravi masakr nad Hrvatima na vise stratista. Toga dana je u Drenoviku ubijeno 16, u Bjelavicima 2, Slapnici 9, Kraljevoj Sutjesci 4, Strijetescu 2, Bistranima 4, Kovacima/Bradaricima 10, Lijesci 2, Balicima 2, Tesevu 2 i Grmacama 3 hrvatska civila ili zarobljena vojnika HVO-a. Za ratne zlocine pocinjene nad hrvatskim stanovnistvom u vrijeme sukoba izmedju Armije BiH i HVO-a obicno se kaze da su bili bez predumisljaja, da nisu planirani, nisu bili plod politike i strategije, pa kada su se i dogodili, onda za njih nitko nije znao iz vojnog i politickog vodstva Armije BiH i SDA. Da je to samo zavaravanje javnosti pokazao je general Sefer Halilovic, koji je sam osobno izvijestio Aliju Izetbegovica o zlocinu u Uzdolu, gdje je ubijen 41 hrvatski civil i zarobljeni vojnik HVO-a. U Uzdolu zlocin je pocinjen 14. rujna, a nekoliko dana prije toga u Grabovici su masakrirana 32 hrvatska civila. Ti zlocini bili su posljedica vojne operacije Armije BiH nazvane "Neretva 93.", za koju je znao i Alija Izetbegovic, a naredbu za nju je potpisao general Rasim Delic.

O tim zlocinima, broju zrtava, pociniteljima zlocina, vremenu i okolnostima njihova izvrsenja znao je vrh Armije BiH, a i Predsjednistvo R BiH, tocnije Alija Izetbegovic. Nitko na te zlocine nije reagirao, nitko nije njih procesuirao, pa zato vojni i politicki vrh Bosnjaka-Muslimana jos i danas mora za te zlocine odgovarati pred sudskim vijecem u Den Haagu. Zato je i razumljiva nervoza koja je zahvatila odgovorne za zlocine nad Hrvatima u vrijeme sukoba Armije BiH i
HVO-a.

[Škorpion_07]

Zambak kaže:
Ne bih dalje da komentiram sve je receno ovim citatom , uz napomenu da se ABiH obracunala sa Cacom i njegovima 1993 god. jer je narodu bilo dozlogrdilo.

Caco je ubijen tek nakon što su on i njegovi ubili Hebibovog sina i ne zbog toga što je "narodu dozlogrdilo" nego zato što se oteo kontroli i počeo ubijati i muslimane.

[Zlocininad]

U RS se Hrvati ne vracaju, a masovno se sele iz 'njihove' Federacije, koja je u stvari muslimanski entitet. Zvanicna Hrvatska na sve to zatvara oci, a Mesic govori da se ne zeli mijesati u unutarnje stvari drugih drzava.

Hrvati su prepusteni sami sebi, tako da ne kontrolisu vise ni one prostore koje su bili u sastavu Herceg Bosne, jer se Muslimani tu masovno doseljavaju. Nemaju svoju televiziju, pokusava ih se ekonomski unistiti, na svim sjednicama ih Muslimani preglsavaju, vecina politicara po zatvorima...

Zato sto Hrvatska na sve to zatvara oci? Kao da se to desava u Nigeriji, a ne nad BH Hrvatima?

[Zambak]

Škorpion_07 kaže:
Caco je ubijen tek nakon što su on i njegovi ubili Hebibovog sina i ne zbog toga što je "narodu dozlogrdilo" nego zato što se oteo kontroli i počeo ubijati i muslimane.

U tome i jeste poenta citave price bilo njemu bilo Celi bilo je apsolutno svejedno koga ce ubiti.

Mislim pozivati se na njih dvojicu halo !

[Škorpion_07]

Zambak kaže:
U tome i jeste poenta citave price bilo njemu bilo Celi bilo je apsolutno svejedno koga ce ubiti.

Ne, poanta je u tome da nikome nije smetalo dok je ubijao Hrvate i Srbe i da je zasmetalo tek onda kad su na red došli muslimani......

[Lord Frch]

Škorpion_07 kaže:
Veću glupost od ove odavno nisam čuo. Da je bilo tko mogao poželiti ulazak čtničkih hordi u Sarajevo........

moj šok je također bio velik.. ali ja nisam bio u Sarajevu 92/93 kao ni ti

[Zlocininad]

KAKO JE UBIJEN CACO
Pisu: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC
Musan Topalovic Caco je ubijen 26. oktobra 1993. godine u dugo ocekivanoj
akciji obracuna sa kriminalom. Istoga dana, Caco je ubio devet policajaca
koji su se pod cudnim okolnostima nasli pred Cacinim vratima. Dani otkrivaju
pripreme i tok kompletne akcije. Nasi su sugovornici neposredni akteri
akcije "Trebevc". Ko je ubio Cacu? Kako? Tri godine je Musan Topalovic Caco
lezao u mezaru sa oznakom NN, a onda je 12.000 ljudi ispratilo Cacu na
sehidsko groblje Kovaci. Njegove zrtve niko nije ispratio.
"NE SJECAM SE TACNO DATUMA, ali bilo je to u junu 1992. godine. Dobili smo
dojavu sa Dzidzikovca da je Deba, jedan od Cacinih vojnika, dosao na vrata
jednom covjeku i trazio auto pod prijetnjom da ce ga odvesti na kopanje.
Iste noci Deba je uhapsen i tada smo prvi put saznali za Kazane." Ovako
svoju pricu pocinje vojni policajac koji je ucestvovao u akciji "Trebevic".
Vec tada je, kaze, znao za probleme druge vrste - odvodjenje civila na
kopanje, jer se bataljon vojne policije u nekoliko navrata, po naredjenju
Uprave vojne bezbjednosti, suprotstavljao hapsenju civila. Bio je to i
razlog da u komandu Prvog korpusa u nekoliko navrata dodje Senad Hasic,
pomocnik komandanta za bezbjednost u Desetoj brdskoj. No, razgovori su
ostajali bez rezultata, a Caco i Senad Pecar su odbijali sve pozive. Drugog
jula stiglo je naredjenje Fikreta Muslimovica za privodjenje Senada Pecara:
"Posto niko iz tog kruga nije izlazio iz zone odgovornosti Desete brdske,
odluka je pala da se hapsenje izvede ispred Begove dzamije, kada Pecar bude
izlazio s dzume. Plan je propao, jer je Pecar iz dzamije izasao zajedno sa
Ganicem. Poslijepodne, izmedju 17 i 18 sati, Pecar je uhapsen na putu
izmedju svog stana i komande brigade. Bila je to klasicna otmica. Njegova
zena je to gledala, i kako su vojni policajci bili u civilu, pomislila je da
su Vikicevi i tako je i javila Caci. U znak odmazde, Caco je aktivirao Celu,
Ramiza Delalica, i poceli su da u Starom gradu privode pripadnike policije.
Od Logavine do Pivare, razoruzane su sve stanice, oko 200 policajaca MUP-a i
24 vojna policajca iz 'Svjetlosti', SDK i FPN-a." Suzdrzani Hadzic "Pecar je
odveden u pritvor u Marsalku. Oko pola osam uvece Rasim Delic je naredio da
se pusti Pecar, i po njega je dosao Haris Lukavac sa dzipom Predsjednistva i
dvojicom pripadnika jedinice 'Biser'. No, Caco je nastavio hapsenja.
Kompletan razgovor radio-vezom izmedju Cace, Cele i 'Delti', koje su ih
podrzavale, pracen je i sniman u Centru veze, bataljonu Vojne policije i
MUP-u. Postoje snimci Cacinih komandi da se PAT sa Vranjace i minobacaci
okrenu na Predsjednistvo. Ocekivao se veci sukob. U zaustavljanju prodora
bile su angazovane sve 'Bosne', 'Lasta' i protivteroristicki bataljon VP.
Linija razgranicenja bila je na platou ispred Pozorista, oni su bili u
UPI-jevoj zgradi, mi u Narodnom pozoristu." "Avdo Panjeta je rukovodio
jedinicama policije, Dzevad Radjo vojskom, a onda je Kemo Ademovic otisao
kod Cace na pregovore u bijelom BMW-u. Caco je naredio da bijeli BMW sa
Kemom prodje. Na Celinoj i Cacinoj strani je bila Gardijska brigada 'Delta'
koja je trebala zauzeti Marsalku: stigli su do zeljeznicke stanice. Kemo je
dogovorio sa Cacom da pusti pripadnike policije." Na kraju je Predsjednik
organizovao sastanak sa komandantima svih sarajevskih brigada, na kojem Caco
i Celo nisu bili. Odbili su da dodju, a po svjedocenju nasih sugovornika,
ostali komandanti zahtijevali su da se rijesi stanje u gradu. Enver Sehovic
i Esad Pelko Brzi bili su najizricitiji: ako ne moze drugacije, akcija
hapsenja. Jedini suzdrzani bio je Ismet Hadzic. No, nakon pet-sest dana Caco
je oslobodio sve uhapsene policajce, a nekako u to vrijeme pocela je zestoka
cetnicka ofanziva na Igman i zuc. Poginuo je Enver Sehovic. D?zvadu Radji
ponudjene su cak tri duznosti: mjesto vojnog atasea, mjesto komandanta Ratne
oficirske skole i mjesto nacelnika Cetvrtog korpusa. No, Radja ostaje da
vodi vojnu policiju, a hapsenja u Starom Gradu se nastavljaju. Krajem
septembra stize i naredjenje da se u najvecoj tajnosti planira akcija
uvodjenja u sistem rukovodjenja i komandovanja Devete motorizovane i Desete
brdske brigade. Najveci problem je predstavljalo kako ce reagovati vojnici
na liniji? "Ta grupa oko Cace, 50-60 ljudi, imala je privilegije u odnosu na
ostale borce. Zato se i racunalo da ih ostali borci nece podrzati. Oni su u
to vrijeme imali previse para i droge. Odluceno je da akciju izvedu jedinice
'Bosne', 'Laste', bataljon Vojne policije i 'Crni labudovi'." Na pravcu
napada na komandu Desete brdske Prvom cetom je komandovao Mustafa Tabak,
"Lastama" Jozo Andjic, Protuteroristickom cetom vojne policije Zecir Karup.
Za Devetu motorizovanu su bili zaduzeni "Crni labudovi", koje je u napad
vodio Husein Tursunovic, i dio "Lasta" na celu sa Rusmirom Mrkovicem.
Dvadeset i petog oktobra je obavljeno izvidjanje: sve se odvijalo u najvecoj
tajnosti, cak ni borci koji su trebali ucestvovati u akciji nisu znali ko je
cilj dejstava. Receno im je da se ocekuje pokusaj prodora agresora u grad
preko Grbavice.
"Caco kolje sve redom"
"U toku noci jedinice su uvedene do policijske stanice kod Pivare odakle su
se rasporedjivale u rejone za blokiranje. Jedna jedinica Druge viteske je
bila obezbjedjenje.

[Zlocininad]

Od pet sati ujutro kompletan grad je bio blokiran, a
posebno objekti iz kojih se moglo pomoci Caci i Celi: kasarna 'Delti',
bataljon kojim je komandovao Riki na Otoci i jedinica u 'Steli' na
Alipasinom Polju, koju je vodio Zoran Zoka Glamuzina. Akcija je pocela u pet
i 30. Senad Pecar je vec bio poceo suradjivati i to vece je raspustio
jurisni odred, a jednu jedinicu iz manevarskog odreda izbacio na Igmanu.
Tako je oslabio Cacu. U prvih dva sata akcije puno pripadnika 10 bbr. je
uhapseno. Jedinica 'Bosne' je oko 10 sati zauzela bazu jurisnog odreda uz
manju pucnjavu. I Caco je odmah poceo da sakuplja taoce - oko 90 zena i
djece. Oko 12 sati, jedna zena je uspjela pobjeci iz Cacine zgrade i rekla
nam je: 'Caco kolje sve redom.' Koga, pitali smo. Odgovorila je: 'Vojne
policajce'. Kad smo pitali kako zna da su vojni policajci, rekla je: 'Pise
im na opasacima.' Bili smo sokirani. Po smjernicama i planu akcije, niko
nije trebao ici Caci na vrata. Tu grupu od devet ljudi koji su usli, ne znam
ko je poslao, znam samo da nam nijednog trenutka niko nije ni pomenuo takvu
mogucnost. Trebalo je da mi uhapsimo Cacu. No, mozda bi na to pitanje, barem
kada je o vojnim operativcima rijec, odgovor mogao dati Himzo Popovic.
Odnosno, on mora znati ko mu je naredio da se i oni prikljuce akciji. Sto se
nas na terenu tice, po ovom saznanju odmah smo trazili od Radje da nam kaze
sta se desava. Rekao je: 'Nastavi dalje.' I nastavili smo." Oko 17 i 30
protutenkovska ceta je zauzela komandu Desete brdske. Bez zrtava. U
medjuvremenu, snajperom je smrtno pogodjen Elvir Sabanija, jedan od
najboljih diverzanata Druge viteske. Oko 20 sati steze se obruc oko zgrade u
kojoj stanuje Caco. I pada odluka: pokret. Baceni su suzavci. No, u pasaz
ispred zgrade Cacini saborci izbacuju tijela ubijenih policajaca. Vojna
policija nece preko mrtvih drugova. Vracaju se. Oko 22 sata, novi pokusaj.
Ovaj put, sve ili nista. Pocinje vatrena priprema akcije - meci pljuste na
sve strane. Uzas na stepenistu "Odjednom se pojavio golf. Vec je prosao kada
se vezom oglasio Dahic i trazio da se obustavi paljba jer Pusina ide na
pregovore. Dvadesetak minuta kasnije, Pusina izlazi, golf odlazi, a mi
cekamo. Negdje oko ponoci stize Pusina ponovo i za njim dzip 'Bisera'. Caco,
okruzen svojim pratiocima - Senadom Haracicem, Emirom Topalovicem Nanetom,
Arminom Hodzicem i nekim Kajanijom, ulazi u dzip i odlaze. Dahic javlja da
se Caco predao. Sve jedinice ulijecu u zgradu, hapsimo 30-ak preostalih. Na
stepenicama ispred Cacinog stana bio je preklan Izet Karcic i izvadjena mu
oba oka. Admiru Hebibu je bilo odsjeseno jedno uho i izvadjeno jedno oko.
Srdjanu je bio rasporen stomak i unutra sipana kiselina od koje je umro. U
Cacinoj je zgradi uhapsen Cacin zet koji je smrdio na kiselinu i u
policijskoj stanici kod Pivare je pretucen - igralo se fudbala sa njim. I
ostali policajci su bili preklani, a jednom od momaka je bila izvaljena
kompletna noga iz kuka i prebacena preko tijela. Vojnici koji su ucestvovali
u akciji htjeli su u jednom trenutku blokirati Predsjednistvo da ponovo
traze Cacu. Bili smo ogorceni. I Pecar se jedva izvukao kada je oko dva sata
ujutro dosao da preuzme komandu nad brigadom. Imao je pratnju iz Druge
viteske koja je onda obezbjedjivala komandu." Caco je razoruzan u holu
Predsjednistva. Odatle je odveden u komandu Korpusa. U Komandi 10. brdske su
pronadjene ogromne kolicine oruzja i municije: oko 4.000 tromblona, a
kompletna logisticka baza Korpusa imala je 200. U samom Korpusu Caco je
odvojen od ostalih, skinut u ves i stavljene su mu nove lisice. Pocelo je
ispitivanje. Kasnije je Caco izveden napolje gdje se batinanje nastavilo.
Ziv je unesen u kombi. Uskoro se cuo samo jedan pucanj.
Sto me ne ubijes?
Probudio me cudan zvuk. Vec mjesecima, silom prilika, organizam mi je bio
izvjezban da odreaguje na svaki iznenadni sum. Ovo sto sam cuo, prvo kroz
polusan, a potom i potpuno razbudjen, bilo je nekako drugacije. Tupo, ali
jako. Bila je mrkla noc. Ustao sam i dosao do prozora. Na desnom krilu je
jos uvijek bilo staklo. Ono sto se kroz njega vidjelo izgledalo je kao
nastavak nekog od kosmarnih snova. Oko ulaznih stepenica pred zgradom starog
Radija u ulici Danijela Ozme, ratnog sjedista Prvog korpusa ABiH, u
polukrugu stoji vojska. Barem stotinjak ljudi. Niko ne govori. Izmedju
tijela, isprekidan, prodire snop svjetla s vozila parkiranog iza njihovih
ledja. Jos uvijek ne mogu da odredim sta proizvodi zvuk koji cujem - tup i
tezak. Konacno, kroz polumrak, opazam pokrete. Ispred "amfiteatra" u
uniformama, neko lezi na ulici. Gol je. Pokusava se osloniti na ruke i
pridici. Neko mu iz mraka prilazi i udara ga nogom. Snazno. U glavu. U
stomak. U bok. Pa opet u glavu... To je taj zvuk! Nikada ga ranije nisam
cuo. Prizor me jako uznemiruje. Odmicem se od prozora. Neko nesto vice. Ne
razaznajem rijeci. Opet prilazim prozoru. Srce mi lupa. Neko se dere. Kao da
nesto pita. Razumijem samo: "(...) Je li Caco?" I opet: "Ha, Caco?" Konacno
shvacam. Tijelo se pridize. Oslanja se laktovima na cestu. Ne dizuci glavu,
zacudjujuce jasno progovara: "Sto me ne ubijes? Ubij me ko covjeka, sta ce
ti ovo?" Opet onaj zvuk. Ne vidim ko udara. Odmicem se od prozora. Zvuk ne
prestaje. Ponavlja se skoro ravnomjerno i kao da nece nikada stati. Drhtim,
sto od zime, sto od uznemirenja. Napolju odjednom tisina. Neko startuje
automobilski motor. Primicem se prozoru. Nekoliko vojnika vuce golo tijelo i
ubacuje ga u kombi. Cuje se potmulo jecanje. Vrata se zatvaraju i automobil
odlazi prema ulici Kralja Tomislava. Gotovo je. Vojska se nijemo razilazi.
Lijezem. Vise ne mogu da zaspim. Prevrcem se po krevetu i pokusavam smiriti.
Vec svice. Opet neki sumovi s ulice. Dizem se i otvaram prozor. Ispred
zgrade Korpusa nekoliko vojnika metlama i vodom ciste krv. Crvene se i
plocnik i cesta.
Nesto kasnije, na radiju cujem da je Caco te noci ubijen prilikom pokusaja
bijega. Cudno. Onaj Caco sto sam ga nekoliko sati ranije vidio ispred
Korpusa, nije izgledao kao neko ko bi bio u stanju uteci. Ikome.

[Škorpion_07]

Lord Frch kaže:
moj šok je također bio velik.. ali ja nisam bio u Sarajevu 92/93 kao ni ti

Meni je za nepovjerovat da bi itko sa IQ većim od sobne temperature mogao u takvo što povjerovati i onda to još proturati kao istinito. Poslije zločina koje su četničke horde počinile u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj da bi itko normalan mogao poželjeti ulazak "brđana" u Sarajevo......

[Zlocininad]

6. Svedok 478/96-27, koji je u sarajevskim logorima bio od aprila 1992. do
januara 1996. godine, sa izuzetkom boravka na slobodi od svega mesec dana na
kraju 1994. godine, svedoci: "...Dok sam boravio u "Viktoru Bubnju" i
Centralnom zatvoru bio sam u prilici da izvesno vreme provedem u celijama
zajedno sa pripadnicima tzv. 10. brdske brigade, kojom je komandovao Musan
Topalovic zvani "Caco". Medju tim licima su bili Nermin Hatic, Alen Hatic,
Sejo i Zijo Kubat, Sejo Kadic i Nermin Narandzic. Ta lica su izvesno vreme
su mislila da sam ja musliman i da se kao kriminalac nalazim u ovom zatvoru,
pa su u mom prisustvu slobodno pricali o svojim zlocinima koje su pocinili
nad Srbima. Pricali su da su masovno ucestvovali u pokoljima Srba u Sarajevu
i da su njihove leseve bacali na mestu zvanom "Kazani" na padinama
Trebeviaa. Sa nekima od njih sam bio izvodjen na fizicke radove u grad.
Jednom prilikom, kada sam zajedno sa Alenom Haticem bio na kopanju kanala za
elektricne kablove na padinama Trebevica, on mi je pokazao jamu u koju su
bacali leseve Srba. To mesto bih i sada mogao da pokazem. Rekao je da je to
samo jedno od mesta gde su bacali leseve Srba. Tokom tih razgovora sam imao
utisak da su se oni utrkivali da ispricaju ko je od njih vise ubistava
pocinio. Govorili su da su ubistva najcesce vrsili klanjem. Preko gomile
leseva su bacali zemlju, a zatim nove leseve. Medju strazarima u Centralnom
zatvoru i logoru "Viktor Bubanj", nalazio se i Sarija Miralem. On je takodje
bio pripadnik oruzane grupe Topalovica i komandir jedne od njegovih
jedinica. Ucestvovao je u izvrsenju zlocina nad Srbima u slobodnom vremenu,
kad nije bio na duznosti u zatvoru. Dok su oni boravili u zatvoru, Sarija je
bio strazar i zajedno sa njima je komentarisao svoje ucesce u zlocinima u
mom prisustvu. On je i sada zaposlen kao strazar u Centralnom zatvoru. Oni
su pricali da je u njihovim zlocinima neposredno ucestvovao i zamenik
Topalovica, Senad Pecar, koji nije bio hapsen a sada se nalazi u Sarajevu i
pripadnik je muslimanske armije u cinu pukovnika. Ova lica su u mom
prisustvu pricala da je u progonu i ubistvu Srba u Sarajevu zajedno sa
grupom Topalovica ucestvovala i 9. brdska brigada pod komandom Ramiza
Delalica "Cele", poznatog ubice Nikole Gardovica. Delalic se pojavljivao
neposredno u emisijama sarajevske televizije u kojima se otvoreno hvalio da
je ucestvovao u ubistvu Nikole Gardovica. Jednom je na televiziji bio u
drustvu sa ministrom unutrasnjih poslova Jusufom Pusinom. Cak se sa njim i
zagrlio..."

[Zlocininad]

ISKAZI SVEDOKA
1. Svedok 806/95-18 navodi: "... Dok sam se nalazio u celiji broj 2 u
Centralnom zatvoru u Sarajevu (april 1993 - septembar 1995. godine), izvesno
vreme su u toj celiji boravili i pripadnici jedinice Topalovic Musana zvanog
"Caco" i njegovog zamenika Delalic Ramiza zvanog "Celo 2", i to: Hatic Alen
i Kapetanovic Emir. U prostoriji za dnevni boravak razgovarao sam sa
Kapetanovic Samirom i Kulenovic Harisom. Hatic je u zatvoru bio zbog kradje,
Emir i Samir zbog oruzane pljacke sa ubistvom neke dece, a Haris Kulenovic
kao saucesnik. Sa Haticem i Kapetanovicem sam vodio razgovor i oni su
pricali da su ucestvovali u mnogim akcijama kao pripadnici navedene
jedinice, kada su hvatali mnoge Srbe u Sarajevu i odvodili ih na kopanje
rovova. Tada su, prema njihovim recima, mnogi Srbi ubijeni. Njihovi lesevi
su odvozeni na mesto zvano "Kazani", iznad naselja Bistrik u Opstini Stari
Grad. U ove "Kazane" su bacani u slojevima i, kako su objasnili, prvo bi
bacali 30-40 leseva, zatim preko njih zivi krec, a preko kreca jedan sloj
zemlje i tako redom. Prema njihovim recima, bilo je deset slojeva..."
2. Svedok 344/96-3, lekar koji je rodjen i radio u Sarajevu, svedoci: "...Ja
sam od 3. januara do 15. juna 1994. bio u Centralnom zatvoru u Sarajevu. U
to vreme tu su bili zatvoreni pripadnici jedinice Musana Topalovica "Cace" i
Ramiza Delalica "Cele". Oni su otvoreno pricali o zlocinima koje su pocinili
nad Srbima u Sarajevu. Amir Jusovic zvani "Fifa", Ertan Hukelic, zvani "Eso"
i "Kliker", koji je imao jedno vestacko oko i "Cipsa" pricali su dosta o
zlocinima koje su izvrsili na mestu zvanom "Kazani" kod Sarajeva. Sam
"Cipsa" je pricao da je na "Kazanima" nadjeno 124 ili 138 licnih karata sa
srpskim imenima. Tokom mog boravka u zatvoru, vecina njih je oslobodjena
izdrzavanja kazne i pustena na slobodu. Pre mog hapsenja, u jesen 1993.
godine, saznao sam da su iz svog stana u Pionirskoj ulici br. 31 odvedeni
roditelji mog skolskog kolege Vaso i Jelena Lavrian i Jelenina majka Olga
Sciban. Pokusaj njihovih prijatelja i suseda da saznaju sta je sa njima, bio
je bez uspeha. Tek tokom boravka u Centralnom zatvoru, saznao sam od
pripadnika Topaloviceve i Delaliceve jedinice da je za ubistvo porodice
Lavrian odgovoran Eso - "Kliker" koji je pricao da je licno ubio clanove
porodice Lavrian na mestu zvanom "Kazani" i to Vasila klanjem, a Jelena je
ubijena nakon mucenja, tako sto joj je stavio kramp u vaginu, posle cega je,
koliko se secam, bila spaljena. Pretpostavljam da su clanovi porodice
Lavrian likvidirani zato sto je njihov sin, kao radio-amater, imao radio
stanicu u stanu, pa su ih zbog toga teretili da su odrzavali veze sa Srbima.
Od vise lica u Sarajevu saznao sam da su muslimani u tunelu Vratnik na
Bembasi ubili 400 Srba. U tom kontekstu se pominje i tunel ciglana..."
3. Svedok 649/96, koji je pratio ovo sudjenje u Vojnom sudu u Sarajevu,
svedoci: "...Kazani se nalaze na levoj obali Miljacke, izmedju Bembase i
Bistrika. Do tog mesta moze se doci iz pravca Ugostiteljske skole, a odatle
do Kazana se mora ici peske oko 150 m. Mesto Kazani je dobilo naziv po tome
sto se u stenama nalaze duboke jame i provalije. Uhapseni Srbi dovodjeni su
na to mesto gde su klani, pa su im odsecane glave i bacane u jednu jamu, a
tela u drugu jamu. Leseve su identifikovali lekari patolozi Ilijaz Dobraca i
Hamzo Zujo, koji su na sudu izjavili da su pronasli veliki broj leseva u
fazi raspadanja ciji identitet nisu utvrdili. Pominjali su samo zrtve
Radoslava Komljenca i njegovu suprugu Marinu, Zorana Vucurevica, Sergeja
Lavriana i njegovu suprugu Anu, Duska Jovanovica, Ergona Nikolica, Bozidara
Sljivica i Milenu Draskovic. Karakteristicno je bilo svedocenje na ovom
sudjenju supruge Bozidara Sljivica - muslimanke po nacionalnosti, koja je
pored ostalog izjavila da je videla preko 200 leseva sagorelih i u fazi
raspadanja, medju kojima je pronasla les svoga supruga