drago mi je da je netko postavio to pitanje. u mojem slučaju inspiracija veoma često dolazi do mene. rijetko kad tražim inspiraciju jer smatram da je traženje inspiracije na neki način forsiranje nečega, neke ideje i konačni rezultat može biti prekrasno djelo, ali nekako uvijek kod takvih radova primjetim nedostatak emocionalne dubine, prave srži i smisla postojanja samog djela. kada mi netko nametne neku temu (kao što su nam svi nametali na satu likovnog još u osnovnoj školi) veoma često samo zavirim duboko u sebe i potražim svoje najskrivenije emocije koje su najbliže toj temi i te emocije pretvorim u oblik na papiru. zato radije samo pustim vrijeme da učini svoje i da same dođu. to je puno kompliciranije, a pravi umjetnik voli izazove. a oni trenutci kada inspiracija dolazi do mene su veoma zbunjujući, veoma često više emocija se isprepliće od jednom i izuzetno je teško te emocije predočiti u oblik na papiru. tu je moj izazov. ali svaki umjetnik ima svoje. michelangelo je samo trebao pogledati u mramor i on bi vidio oblik koji treba iz njega isklesati. na isti način ja koristim svoje emocije.
|