Usamljenost, nova epidemija ili?

[moon girl]

Možda smo se jednostavno malo previše otuđili. Ne mora biti da je to zbog viška posla, sjetite se da su ljudi nekada i ne tako davno kopali, štihali, sadili, i što sve ne cijele dane. A ipak su se družili češće i kvalitetnije nego danas.
Vjerojatno su problem komunikacijski uređaji, no ne moraju oni nužno biti problem. Možemo ih shvatiti kao prekrasan dodatak stvarnom druženju, no treba biti oprezan i paziti da net stvari ne zamijene stvarno druženje.
Opet, ima ljudi koji se ne osjećaju baš ugodno u društvima. A ima i onih koji će radije biti sami nego u neodgovarajućem društvu, što je sasvim u redu.
Opet, naletjeh na temi na razgovor o odjeći i imiđu. Imiđ je važan samo dok ne upoznaš određenu osobu. A osoba koja ima iole korisne tvari u glavi neće suditi drugoga po istome.
Dalje, osamljenost je sasvim drugačija riječ od otuđenosti. Samoća od osamljenosti. Jer, volim biti sama, a to ne znači da sam osamljena, zar ne?

[pavaogc]

moon girl kaže:

Možda smo se jednostavno malo previše otuđili. Ne mora biti da je to zbog viška posla, sjetite se da su ljudi nekada i ne tako davno kopali, štihali, sadili, i što sve ne cijele dane. A ipak su se družili češće i kvalitetnije nego danas.

Nakon što kopaš cijeli dan uživaš u svemu što nije nalik kopanju, veseliji si jer je kopanje prestalo.

Vjerojatno su problem komunikacijski uređaji, no ne moraju oni nužno biti problem.

Komunikacijski uređaji se suzbijaju drogama, alkoholom, glasnom muzikom, pićima koji potiču žeđ i ostalim sredstvima kako bi se više pilo i trošilo, a manje pričalo i komuniciralo. Dalje se još suzbijaju mnoštvom neriješenih osobnih problema koji frustiraju čovjeka utoliko da nije sposoban opustiti se i adekvatno komunicirati - tako da kvalitetnije obrati pažnju na drugu stranu, ili predmet s kojim se zajedno bave, bila to priča, kopanje, seks...

Možemo ih shvatiti kao prekrasan dodatak stvarnom druženju, no treba biti oprezan i paziti da net stvari ne zamijene stvarno druženje.

Evala.

Opet, ima ljudi koji se ne osjećaju baš ugodno u društvima. A ima i onih koji će radije biti sami nego u neodgovarajućem društvu, što je sasvim u redu.
Opet, naletjeh na temi na razgovor o odjeći i imiđu. Imiđ je važan samo dok ne upoznaš određenu osobu. A osoba koja ima iole korisne tvari u glavi neće suditi drugoga po istome.

Kažu da opažamo svijet negdje oko 70-80% vidom, pa sad u inicijalnoj fazi koliko je prvi dojam bitan neka sudi kako tko hoće, a sam ne volim ni jednu krajnost, prihvaćam da se svatko nosi u skladu s raspoloženjem, a ako je netko stalno ili neprestano namaškaran i opsjednut svojom predstavom, tada ja to doživim kao znak nesigurnosti ili prikrivanja ili nekih drugog pojedinih ili kompleta problema.

Dalje, osamljenost je sasvim drugačija riječ od otuđenosti. Samoća od osamljenosti. Jer, volim biti sama, a to ne znači da sam osamljena, zar ne?

Što to znači da voliš biti sama, koliko si sama i kako si sama? Ja najviše volim biti sam kad sam cijeli dan s drugima, a ako potraje danima takvog stanje potreba za barem nekoliko sati uživanja u ljepoti samog sebe postaje sve veća.

[*fluffyBunny*]

Jedan od razloga povlačenja u osamu je umor kao posljedica druženja i imanja kontakata s drugima. Mislim da nitko ne bi poželio biti sam da mu je super kad je s drugima. Nažalost, to je rijetko tako. Počevši od prve socijalizacije u vrtiću do posla, tj. radnog mjesta. Ljudi jednostavno teško prihvačaju druge ljude, pogotovo ako su različiti po nečemu, a u biti, svatko je svemir za sebe. Traume te vrste počinju jako rano, i učahure se u nama. Tako odrastao čovjek počinje biti svjestan da više ne treba povlađivati drugima, pa se okreće sebi, u osamu svoja četiri zida, umoran od raznih kontakata, koje niti je tražio niti želio, ali su mu nametnuti kroz dan. Ljudi su naprosto umorni od preživljavanja, a takvi onda i nisu neko društvo.

[*fluffyBunny*]

Krvnik kaže:

upravo to ovaj današnji oblik komunikacije čini idealnim.
ovako npr. možeš pričati isključivo mudro.
možeš komunikaciju prilagođavati samome sebi, umjesto da se prilagođavaš drugima kako je to potrebno u klasičnim oblicima komunikacije.
ovdje, u principu, možeš činiti što god poželiš, kad god poželiš, s kim god poželiš. možeš, također i biti tko god poželiš. i sve to uz malenu ili nikakvu odgovornost.

Da, pri takvoj komunikaciji si u biti sam, a svi drugi s kojima 'komuniciraš' postoje samo u tvojoj glavi, oni nisu osobe, oni su virtualne prikaze.
Ti potpuno vladaš svime, ako se uspiješ dovoljno distancirati.
Pišeš i brišeš prije nego što 'kažeš'. Sve može biti savršeno, ako se dovoljno potrudiš. Pa tko bi onda se mučio sa stvarnim ljudima gdje nemaš vremena razmisliti, jer se odgovor očekuje odmah. Sve nesigurnosti nestaju. Da nije tako, forumi bi propali, fejsbuk se ne bi niti dogodio. Ovako, komunikacija cvate, u svakom trenu, i ništa joj ne smeta Dobro ili loše?

[Krvnik]

pa, ovo što sam ja opisao jest idealan oblik komunikacije.
kao što je to često slučaj s idealnim oblicima, takav oblik komunikacije ne postoji čak ni u ovom virtualnom svijetu, s obzirom da smo svakodnevno svjedoci toga da mnogi ljudi uopće ne koriste ovaj oblik komunikacije onako kako sam ja opisao, već na internetu komuniciraju kao da su u stvarnoj stvarnosti, pa pišu postove bez da prethodno razmisle, odnosno pred monitorom isključe mozak i njihovi prsti sami stvaraju i oblikuju njihove misli.
tako da je komunikacija u virtualnoj stvarnosti identična onoj u stvarnoj stvarnosti.

moguće je da je sve ovo tek u začecima i da ljudi još nose sa sobom presnažne dojmove onog stvarnog svijeta i da zbog toga ne mogu učiniti ovo što si ti opisao/la, odnosno ne mogu se, kako kažeš 'dovoljno distancirati' i likove s kojima komuniciraju još uvijek doživljavaju kao stvarne osobe.
možda se to s vremenom popravi...
ali jedno je sigurno savršenim stvarima zasad nema mjesta u ovom nesavršenom svijetu.

[*fluffyBunny*]

Krvnik kaže:

moguće je da je sve ovo tek u začecima i da ljudi još nose sa sobom presnažne dojmove onog stvarnog svijeta i da zbog toga ne mogu učiniti ovo što si ti opisao/la, odnosno ne mogu se, kako kažeš 'dovoljno distancirati' i likove s kojima komuniciraju još uvijek doživljavaju kao stvarne osobe.

Opisala

Kritičkim promatranjem došla sam do zaključka da ljudi itekako miješaju virtualno i stvarno, tj. da stavljaju '=' kod ta dva pojma, jer su prvi put u mogućnosti da kušaju slobodu koju virtualno nosi, a koju nemaju u stvarnosti, pa to žele pošto poto dovući u stvarnost. I tu idealna komunikacija prestaje, jer je stvarnost sve samo ne idealna.

[Krvnik]

u svakom slučaju, moguće je da je vrijeme koje ovako provedemo komunicirajući s drugima kvalitetnije od vremena koje bismo inače provodili jedni s drugima.
svi smo mi bili na dosadnim kavama na kojima smo pričali o filmovima i vremenu, za koje, svi ćemo se složiti, nitko ne može reći da su kvalitetnije od rasprava putem intraneta, baš zbog toga što ovdje ljudi pričaju o onome o čemu žele i koliko god žele, a kad više ne žele ili nemaju što reći, onda prestanu govoriti.
također, nameće se pitanje - kako možemo reći da su ljudi danas osamljeniji nego prije, kad nam je međusobna komunikacija daleko olakšana nego prije.
prije su si ljudi morali slati pisma i tako to.

danas su, pak, ljudi dostupni u svakom trenutku svakoj budali koja ih baš u tom trenutku želi ugnjaviti svojim problemima ili ih tražiti pozajmicu.
možda nismo fizički jedni s drugima, ali danas to ne moramo ni biti.
fizička prisutnost i potreba za njom jednostavno je atavizam prošlih primitivnih i prljavih vremena u kojima su ljudi još bili zaostali i čuvali stada zajedno.
ja sad mogu razgovarati s ljudima iz japana, francuske ili čak iz crne gore.
to što to ne želim jer ne volim japance je sasvim druga stvar.
u svakom slučaju, pravo pitanje nije jesmo li osamljeni, jer to nikako nismo, već kako danas netko uopće može biti sam sa sobom, bez utjecaja (ometanja) okoline.

[Vess]

Krvnik kaže:

u svakom slučaju, pravo pitanje nije jesmo li osamljeni, jer to nikako nismo, već kako danas netko uopće može biti sam sa sobom, bez utjecaja (ometanja) okoline.

Slažem se sa skoro cijelim ekspozeom Krvnika, ali eto imam primjedbu na terminologiju gore. Prije bi se reklo da nismo sami, jer eto možemo uvijek s nekim biti , lakše nego prije, a zahvaljujući tehnologiji. No, što nismo sami, ne znači da nismo usamljeni. Moguće je, i poželjno, biti sam, a ne-usamljen.

Naravno, problem je ako ne možemo biti sami, zbog ometanja okoline. A svejedno možemo biti usamljeni. Dakle, ne-sami i usamljeni = najgora kombinacija.

[omen4k]

Krvnik kaže:

[COLOR="Navy"]u svakom slučaju, moguće je da je vrijeme koje ovako provedemo komunicirajući s drugima kvalitetnije od vremena koje bismo inače provodili jedni s drugima.
svi smo mi bili na dosadnim kavama na kojima smo pričali o filmovima i vremenu, za koje, svi ćemo se složiti, nitko ne može reći da su kvalitetnije od rasprava putem intraneta, baš zbog toga što ovdje ljudi pričaju o onome o čemu žele i koliko god žele, a kad više ne žele ili nemaju što reći, onda prestanu govoriti.

Potpuno se slazem da i ovaj oblik komunikacije ima velike prednosti.

No, s obzirom da je osakacen za:

-ton glasa
-izraz lica
-govor tijela
-dodir
-osjecaj prisutnosti i upijanja vibre

ne bih ga bas definirao kao nadomjestak.

Krvnik kaže:

također, nameće se pitanje - kako možemo reći da su ljudi danas osamljeniji nego prije, kad nam je međusobna komunikacija daleko olakšana nego prije.
prije su si ljudi morali slati pisma i tako to.

Sterilna komunikacija ne moze zamijeniti fizicko prisustvo.
Fizicko prisustvo je kombinacija puno vise svjesnih i podsvjesnih podrazaja, koji upotpunjuju ljudsku percepciju. Nekoristenjem percepcije u potpunosti, ta percepcija odumire.

Mislim da bi covjek trebao evoluirati, a ne odumirati.

Slazem se da fizicko prisustvo nije preduvjet za mnogo toga, cak je i ogranicavajuci faktor.

Krvnik kaže:

fizička prisutnost i potreba za njom jednostavno je atavizam prošlih primitivnih i prljavih vremena u kojima su ljudi još bili zaostali i čuvali stada zajedno.
ja sad mogu razgovarati s ljudima iz japana, francuske ili čak iz crne gore.

Usamljenost nije stvar komunikacije nego "povezivanja".

Efekt drustva i energije skupine znanstveno je dokazan.

[Drugi Tales]

Fizicko prisustvo je kombinacija puno vise svjesnih i podsvjesnih podrazaja, koji upotpunjuju ljudsku percepciju. Nekoristenjem percepcije u potpunosti, ta percepcija odumire.

međutim, ti svjesni i nesvjesni podražaji često ti znaju ići na živce. kod razgovora preko neta imaš mogućnost dužeg razmišljanja, bolje analize situacije i adekvatnog fokusiranja, a malo je problematičnije dostići isti level prilikom razgovora ekipe od 5-6 ero ljudi u zadimljenoj i bučnoj birtiji.


a percepcija nije neka slabo zalijevana biljčica da bi tek tako mogla odumrijet.

[Žužika]

Clementine4774 kaže:

Nije problem kad su ljudi sami. Problem je što ljudi ne znaju biti sami. Uvijek treba biti netko tu da ih zabavlja. To je samo djetinjasta i nezrela želja za neiscrpnim i svakodnevnim izvorom kratkotrajnih užitaka.

Naravno da treba imati kontakte s drugim ljudima, družiti se i provoditi vrijeme s prijateljima i slično, ali treba naučiti i biti sam.

U svakom slučaju, svaki akutni napad usamljenosti uvijek je izliječio rad. Pusti dobru muziku, kreni očistiti cijeli stan i proći će te usamljenost.

Ljudima je urođeno da im je dosadno kad su sami sa sobom.

[omen4k]

Drugi Tales kaže:

međutim, ti svjesni i nesvjesni podražaji često ti znaju ići na živce.

Onda se razmotri zasto idu na zivce i poduzme nesto po tom pitanju. Odbacivanje podrazaja je linija manjeg otpora.

Drugi Tales kaže:

kod razgovora preko neta imaš mogućnost dužeg razmišljanja, bolje analize situacije i adekvatnog fokusiranja,

Uz mogucnost duzeg nekretanja, boljeg skupljanja masnog tkiva i neadekvatnog fokusiranja ociju na duge staze.

Drugi Tales kaže:

a malo je problematičnije dostići isti level prilikom razgovora ekipe od 5-6 ero ljudi u zadimljenoj i bučnoj birtiji.

Zato se isti level ne trazi u zadimljenoj i bucnoj birtiji.

Drugi Tales kaže:

a percepcija nije neka slabo zalijevana biljčica da bi tek tako mogla odumrijet.

Nitko nije rekao "tek tako".

Ljudske sposobnosti i cula zatupljuju/odumiru bez odrzavanja.

[Drugi Tales]

omen4k kaže:

Onda se razmotri zasto idu na zivce i poduzme nesto po tom pitanju. Odbacivanje podrazaja je linija manjeg otpora.

nekad treba ići i linijom manjeg otpora. ne trebamo biti ovnovi.

Uz mogucnost duzeg nekretanja, boljeg skupljanja masnog tkiva i neadekvatnog fokusiranja ociju na duge staze.

to je stvar pojedinca i njegovog rasporeda životnih aktivnosti i mjere.

Nitko nije rekao "tek tako".
Ljudske sposobnosti i cula zatupljuju/odumiru bez odrzavanja.

i u kojem roku misliš da bi ta naša komunikacijska čula mogla izumrijet?

[omen4k]

Drugi Tales kaže:

nekad treba ići i linijom manjeg otpora. ne trebamo biti ovnovi.

Razumijem sto zelis reci i u tom smislu se slazem.
However, zivot nije balvan. Postoje i krivulje.

Drugi Tales kaže:

to je stvar pojedinca i njegovog rasporeda životnih aktivnosti i mjere.

Naravno.

Drugi Tales kaže:

i u kojem roku misliš da bi ta naša komunikacijska čula mogla izumrijet?

Za rokove izumiranja ne znam, ali cula su vec prilicno zatupljena.

[lana74]

adda. kaže:

Dali je to olicje naseg vremena ili izbor individue , sklop okolnosti ili obicna manipulacija? Dali mi se cini da kad se sjetim zlatnog doba mojih staraca (70 tih , 80 tih) ljudi su vise bili zajedno , jednostavnija vremena ?
Kao da je nesto drugacije u "zraku" , ulazimo li u moralnu i duhovnu recesiju ili ja samo zivim na tipicnom zapadu ?

kapitalizam, zapad,nove tehnologije.....borba za opstankom...ljudi su se otuðili....
prije par godina sam se cudila priji koja živi u njemackoj da kad ide kod dobrih prijateljica (to je bilo u doba studiranja) se mora obavezno najaviti par dana ranije!!! a gle danas kod nas isto *****.
mislim da su se ljudi prije (doba hipija-70-80) puno više i iskrenije družili...a mi tek kao djeca...nismo dolazili doma sa ulice....a gle danšnju djecu....kompjuteri,igrice.....
pa onda današnje radno vrime 9-17, i naravno da ljudi nemaju vremena za druzenja...pogotovo kad možeš doc doma i upalit kompjuter i blebetat na forumu.
ma ljudi su i pod stresom od straha za radna mjesta, malih prihoda, kredita i ostalih problema...

sve u svemu ...blaženo doba komunizma radilo se do podne uzeo bi bolovanje kad hoceš, nema stresa od gubitka radnog mjesta....sve laganini i opušteno....puno je više bilo druženja,vecerica....