Svjedočanstvo dr. Glorije Polo

[Tamara,]

I ne uzima u obzir to da ne mogu biti ista "pravila o težini grijeha" 1960. godine za njenu mamu u nekom selu i za mene 2009. godine za laptopom.

[Piggy]

Ma to je prljava propaganda i napisano je da bi manipulirala. Znam još sličnih slučajeva koji su prošli pakao od bolesti pa pisali u vrlo sličnom tonu. Niti malo ohrabrujuću, vječno seru o grijehu, a prije toga su upravo takve osobe prošle sito i rešeto

[Tamara,]

dobra je utoliko što te potiče na razmišljanje
i ima nešto dobrih rečenica
ne kažem da žena svjesno laže, vjerojatno je ovdje slučaj o nekakvoj halucinaciji, autosugestiji...

[ema778]

Tamara, kaže:

pročitala sam knjigu prije mjesec dana, nekoliko puta
mogu reć da me dosta zbunila. pogotovo jer imam problem s osjećajem krivnje i stalno sama sebe mučim i grizem jer "sam loša osoba". i kad takva osoba pročita tu knjigu, onda je to opasno. jer sam se nakon nje osjećala još gore, prljavije, bezizlaznije...
tek sam prošli tjedan shvatila da je Bog dobar i da me voli

dosta toga me zbunjivalo u toj knjizi, a nisam imala s kime prodiskutirati.
Kao prvo - ona stalno spominje "ali tada nisam bila svjesna da..." Ako nismo svjesni da je nešto grijeh ili ako mislimo da je manji grijeh, nego što to "Bog misli" - kako nam se može suditi jednako strogo kao da smo znali stvarnu težinu grijeha?
Npr spirala. Ako netko misli da je spirala ili pilula grijeh ali da nije nešto strašno, a u biti je jako velik grijeh jer se "iskra života gasi i čuju se krikovi" (tako nekako je bilo opisano, ne sjećam se točno) - onda treba postojati gradiranje težine tog grijeha prema svijesti čovjeka!

Onda me zbunjivalo - ako stvarno je sve tako kako ona kaže, zašto nam se na početku života ne da svima jednaka svijest, da se zna točno koje su posljedice kojeg grijeha i onda idemo živjet. Npr - kaže ti se: spirala gasi život, već u tom trenutku se događa "ubojstvo duše koja kriči" - i onda tko nakon te informacije koristi spiralu - ide u pakao, tko ne koristi - ide u raj
sad sam sve prepojednostavila ali jel netko shvaća što želim reć??

i nije mi se svidio dio gdje njena majka cijeli život pati uz njenog oca koji ju samo ponižava, a ona moli za njega i odbija ga napustiti. to je predivnood nje ali - ako Bog želi da budemo sretni ne može u isto vrijeme htjet da patimo cijeli život zato što je osoba s kojom se vjenčamo loša.
što je pogrešno napustiti lošeg muža koji te tuče/ omalovažava/ vrijeđa/ ponižava/ pije/ kocka...? Pa zar ne mogu ja molit za njega i oprostit mu ali da se prije toga maknem i odselim od njega?

i to o bikiniju... o tome sam isto razmišljala na plaži. to mi sliči malo na onu ružnu filozofiju: muškarci imaju svoje nagone i žene moraju pazit kako se odjevaju.
nisam na to da provociras s odjecom ali da je grijeh presetat se u bikiniju?
zar je moj Bog tako strog?? ne vjerujem!
jel to isto onaj Bog koji je tješio prostitutku? Razbojniku sa križa pored sebe, nakon što je ovaj pored njega povjerovao, rekao - Još večeras ćeš sjediti pored mene u Kraljevstvu nebeskom (ne znam točno citirati)
Pa priča o Razmetnom sinu. Kad se razmetni sin vratio kući, nakon što se iživljavao okolo, sve novce potrošio - otac ga je izgrlio i izljubio i nije ga ništa pitao - gdje si bio, s kim si bio, šta si radio.

Uglavnom, knjiga mi se ne sviđa jer je negativna, ne priča o Božjoj ljubavi, oprostu... već samo grijeh, grijeh, grijeh
I po toj knjizi, gdje ide moja prijateljica koja nije krštena i koju roditelji nisu odgojili kao mene???

Ta pitanja i mene muče,za to sam otvorila temu,problem je što je moja kolegica zabrijala na tu knjigu,pa je mene uplašila za tu spiralu ( u biti zato sam ju i pročitala ) ne znam stvarno,grijeh je i disati?!?

[Tamara,]

a što ti misliš o spirali - je li grijeh koristiti spiralu, ako da koliko je težak? jesi razmišljala o tome, kakav je tvoj stav?

[zed_alive]

istinski grijeh je i bojati se

zamisli da činiš u život dobra dijela. da pojednostavimo priču, pretpostavimo da postoje dva razloga iz kojih želiš raditi dobra djela:

razlog 1: zato jer voliš ljude, suosjećaš s njima, i stoga imaš želju pomoći potrebitima
razlog 2: zato jer se bojiš da nećeš završiti u raju ako ih ne budeš činila, i stoga osjećaš potrebu da činiš dobra djela

isto tako, pretpostavimo da postoje i dva razloga zbog kojih ne želiš činiti grijeh:

razlog 1: jer si svjesna zašto je pojedini grijeh grijeh, i ta svijest ti kaže da je grijeh nešto što tvoja duša ne želi činiti
razlog 2: jer religija tako kaže i zato da ne završiš u paklu ako budeš činila grijeh

sad, koja je razlika između razloga pod 1, i razloga pod 2?

nisu li razlozi pod 2 sebični motivi?
nije li sebičnost grijeh?
nije li ta sebičnost bila uzrokovana strahom - od pakla?

[Tamara,]

slažem se s tobom
ali isto tako, mislim da ljudi veliku većinu stvari rade radi sebe samih, iz sebičnih pobuda
npr. pokloniš prijatelju nešto što dugo želi, a u biti radiš to jer ćeš uživat u njegovu izrazu lica dok odmotava poklon, dok se veseli poklonu i onda SE DOBRO OSJEĆAŠ i uživaš u tome što se dobro osjećaš
ili, zove te netko da ga pokupiš u 1 ujutro i otići će preko volje zato da te ne grize savijest
a sve te stvari spadaju u doba dijela, ali radiš ih zbog sebe samoga, da se osjećaš kao dobar čovjek i da budeš miran i ispunjen

jedini izuzetak po meni je čista, savršena ljubav (majčinska, bratska, prijateljska...)

[zed_alive]

tako je svijest o tome je istinsko poznavanje sebe i drugih

jedina razlika je istinska nesebičnost, nešto učinjeno isključivo radi drugog i isključivo iz njegove potrebe, lišeno od vlastite potrebe i koristi. tada je motiv isključivo ljubav. strah je sebičan motiv

[Tamara,]

ta čista ljubav (npr majka doji dijete) je po meni jedini trenutak kad je čovjek savršen
slažeš li se?

ja sam imala jako dugo problem sa osjećajem krivnje koji se razvio iz lošeg odnosa moje mame prema meni i njenog konstantnog prigovaranja i prosvjedovanja oko svega što sam radila. u toj muci sa kivnjom, tjeskobom, panikom, strahovima za budućnost, obitelj,... sam provela negdje 2 godine. onda sam shvatila da je to grijeh
da mi je bar netko to prije rekao

[N'dugu]

Ovakvih priča je sigurno bilo dosta i u srednjem vijeku. Sigurno su bile vrlo popularne i u doba inkvizicije u Španjolskoj. Čak me to i asocira malo - Dr. Polo nisu spalili inkvizitori, ali ju je sprljio osobno Bog, gromom iz vedra neba.

Zanimljivo je da se grijesi njenog nećaka nisu osobito analizirali, iako je i on imao križić u nekom kristalu kvarca. Evo citat iz svjedočanstva Dr. Polo:

Makar je bio tako mlad, on je bio čovjek posve predan BOGU. Posebno je štovao Dijete-ISUSA. Nosio jeNJEGOVU medalju u jednom kvarcnom kristalu oko vrata. Stručnjaci za sudsku medicinu su rekli da je baš kvarc privukao munju.

Je li to možda isto podlijeganje griješnoj praksi kristaloterapije i magije? A osobito se napada baš "čarobnjaštvo", "alternativa", kao nešto što najviše smeta Bogu i za što je garantiran boravak u Paklu.

Inače, ja sam vidio jedan eksperiment u emisiji National Geographica, gdje su probali dokazati da li metal iz piercinga privlači grom, kako je to navodno učinila metalna spirala gđe. Polo ili kristal kvarca njenog nećaka. U laboratoriju su stvarali umjetne munje, kao što je to valjda nekad radio i Tesla u svojem, pa ih puštali kroz dvije umjetne ljudske glave, jednu s piercingom i jednu bez ičega. Ona bez ičega je više privlačila grom ili jednako kao i ona s piercingom. Tek kad su stavili u jednu glavu cijelu metalnu kvaku od vrata, grom je počeo udarati u nju. Tako da ne vjerujem da bi žene sa spiralom bile osobito ugrožene od udara groma. Nema opasnosti, samo vi i dalje nosite spiralu. E, ali ako se bojite Pakla, onda je već to nešto drugo...

Lijepo je da se ljudi evangeliziraju i vraćaju jednostavnom životu. Međutim, mene Bogota Columbia više asocira na narko-kartele, kokain i organizirani kriminal, isto kao što me Međugorje više asocira na bezočno zgrtanje novca nego na pravu duhovnost. Iako gđa Polo ne dobiva navodno novac za svoje misionarenje, ipak je takve aktivnosti potrebno financirati, a nije sigurno da novac dolazi baš iz posve čistih ručica, ma što god o tome rekli zaštitnik gđe Polo, gosp. župnik Wilson Alexander Mora Gonzalez, koji je ujedno župnik župe „Svetoga Križa“ (Parroquia „La Santa Cruz“) u Bogoti, Kolumbija i Sveučilišna bolnica u istome gradu.

[zed_alive]

dobro da si se riješila krivnje prigovaranje je loša osobina...ono je opet izraz straha, nepovjerenja u nečiju sposobnost, nepriznavanja nečije slobodne volje i prava na pogrešku...

čista ljubav, da...kad smo lišeni straha, nestaju nam limiti

(što se tiče dojenja, hm, nije najsretniji primjer jer majka osjeća izvjesnu potrebu i olakšanje kad se riješi viška mlijeka; inače, za analizu, postupak ti neće reći da li je sebičan ili nesebičan ili kombinacija, poznavanje unutarnjih motiva će ti to reći)

[Tamara,]

nisam se riješila krivnje, nego sam se samo osvijestila

ali izgleda mi da će taj proces rješavanja krivnje bit dugotrajan

[hanna69]

Ovo što pišem nema direktne veze sa Gloriom, većim dijelom, ali želja mi je pokušati dati jednu širu (moju) perspektivu na sve jer vidim da čitanje iste ostavlja gorak okus. Tako je i meni bilo dok sam ju čitala. Dok recimo čitajući Tibetansku knjigu mrtvih nisam imala taj osjećaj. Sve se odvija nekim redom na koji nemam prigovora, nemam osjećaja krivnje, nekako je sve na svom mjestu.

Postoji dosta literature koja pokušava dotaći i objasniti na ovaj ili onaj način što se događa nakon smrti fizičkog tijela i kako treba živjeti ovaj materijalni život da bi se došlo u bolju poziciju (raj, pakao, čistilište, loša reinkarnacija...) od ove.

Prva knjiga koju sam pročitala na temu - što poslije smrti - jest Tibetanska knjiga mrtvih. Do danas sam je pročitala više puta i još uvijek ju doživljavam kao referentnu točku na tu temu. Naravno čitajući ju treba odbaciti tamošnji folklor i ogoliti ju na razinu ideje i tada ima smisla to što piše u njoj. Kako ja shvaćam sve je stvar razine svijesti duše, jedinke koje prolazi kroz proces rađanja i umiranja. Nema tu nekakvih suđenja zbog prošlih djela. Sve se odvija automatski na način, tako što negativna djela ispunjavaju osobu takvim vibracijama koje onda opet privlače sljedeće tijelo i iskustva koja odgovaraju takvim vibracijama. Čisto ko suza. Ali isto tako objašnjava na koji način nam može pomoći duhovna praksa i u stvari što očekivati od iste. Neće te nitko pitati da li si upotrebljavala spiralu ili ne već će biti presudno koliko razumiješ tko si doista, i koliko si u stanju vladati svojim umom i osjećajima.

U prilog tome govore i Upanišade do kojih ja osobno prilično držim.

Poslije sam naišla na Swedenborgovu knjigu u kojoj opisuje pakao na doista degutantan način primjeren dobu u kojem je živio. No kad čovjek malo razmisli vidi se da je samo transponirao patnju sa ovog svijeta u onostrano što nema smisla jer više nema fizičkog tijela koje može patiti. Kao što uopće nema smisla doslovno shvaćati oganj u paklu. Jer što će gorjeti? I na koncu zašto bi tijelo patilo, to je samo transportno sredstvo... No dobro da ne duljim...

Pa je došao Raymond Moody sa nečim što je imalo puno više smisla.

Zatim sam čitala američku indijanku koja je mormonka, a imala je slično iskustvo kao Gloria samo bez munje. No njena knjiga pak ostavlja takav dojam da se odmah poželiš ubiti, riješiti se ovog tijela i uroniti u ljepotu i bezbrižnost koju opisuje da vlada s onu stranu. Suprotnost Glorijinom (navodnom) iskustvu.

Nekoliko sitnica mi je ostalo u sjećanju nakon čitanja Glorijine knjige. Prvo, ona kaže da je to bio Isus Krist s kojim je razgovarala ali taj se enititet nikada nije tako predstavio. Jasno je vidljivo da se radi o njenoj interpretaciji. Zatim je nelogično kad kaže da će se još strože suditi onima koji budu imali informacije iz te knjige, a ne budu se toga pridržavali. Zašto bi ja njoj Vjerovala više od spomenute Mormonke, Raymonda ili Tibetanskoe Knjige mrtvih? Zobg toga što tvrdi da je razgovarala sa Kristom? Pa to tvrdi i Swedenborg, i pola schizofreničara na psihijatrijskom odjelu!

I na kraju dolazi Michael Newton sa Putovanjem duša koji pomoću hipnoze saznaje i detaljno opisuje proces, boravak pa čak i izgled u svijetu onkraj materijalnog. Kod njega nalazim pozitivnim to što se poziva na desetine različitih osoba koje sve pokazuju konzistentnost sa čitavom pričom. To je zapravo najfascinantnije u cijeloj priči. Šteta što ti ljudi nisu navedeni imenom i prezimenom jer ovako ipak ostaje lebdjeti jedan upitnik. Nije li i to isfabricirano, ili barem, u kojoj mjeri?

Na kraju mogu zaključiti koliko knjiga toliko okusa koji se prilično razlikuju. Neki su komplementarni neki baš i nisu.

Ja na kraju odlučujem dati glas vlastitoj savjesti. Ravnam se prema njoj, a referenca su mi mir, ljubav i istina. Ako je produkt mog djela nemir ili grižnja savjesti znam da sam odigrala pogrešno i to je moj kompas.

[zed_alive]

hanna69 kaže:

Zatim je nelogično kad kaže da će se još strože suditi onima koji budu imali informacije iz te knjige, a ne budu se toga pridržavali. Zašto bi ja njoj Vjerovala više od spomenute Mormonke, Raymonda ili Tibetanskoe Knjige mrtvih? Zobg toga što tvrdi da je razgovarala sa Kristom? Pa to tvrdi i Swedenborg, i pola schizofreničara na psihijatrijskom odjelu!

vrijedan post hanna, svaka čast

ovo citirano, pomalo sam zaboravio na to, hvala što si podsjetila, a to je ključan dio koji dodatno minira vjerodostojnost. naime, da li to nekoga podsjeća na sistem iz chain-mailova? 'ukoliko odmah ne proslijediš ovaj mail na 5-15 osoba, čeka te nesreća do kraja života'?

pročitao si, gotovo, sorry...sad moraš biti ispravan do srži do kraja života, u protivnom ćeš se pržiti vječno

[unbreakable-one]

Pa nitko nije savršen, a još manje bi Bog tražio da budemo savršeni. Na svijetu ne postoji nitko tko se drži svih 10 Božjih zapovijedi, onda to znači da nitko od nas neće u raj? Pomalo smiješno. U svijetu postoji previše teorija o paklu, raju, čistilištu i sličnome... Mislim da ćemo to svi otkriti kad se naš život završi, do onda nam nikakvi opisi to ne mogu "dočarati", onda se ne možemo sakriti u mišju rupu niti ikamo. Ako Bog postoji...

[sleng]

pa koga god udario grom, vidjet će sve zvijezde, dakle raj, a onda će ga boljeti za popizditi, dakle pakao

[zed_alive]

samo, kršćani vjeruju da će svaki ispovijeđeni grijeh biti očišćen. dakle, kritertij za raj je očišćenost od grijeha ispovijedanjem i iskrenim kajanjem. no nekršćani ne mogu imati taj kriterij jer se ne ispovijedaju. njima će se suditi prema djelima. što govori o nekonzistenciji kriterija: kršćanu se sudi prema okajanju, nekršćanu prema djelu. što mislite, koji vam se kriterij čini blažim?

što je pak nekonzistencija prema onom da će se onome koji je u životu dobio manje (a nekršćanin je dobio manje nauka i spoznaje od kršćanina), suditi blažim kriterijima. obzirom da nema okajanja, ja bi rekao da je to žešći kriterij, a ne blaži...ne čini li vam se?

[N'dugu]

zed_alive kaže:

samo, kršćani vjeruju da će svaki ispovijeđeni grijeh biti očišćen. dakle, kritertij za raj je očišćenost od grijeha ispovijedanjem i iskrenim kajanjem. no nekršćani ne mogu imati taj kriterij jer se ne ispovijedaju. njima će se suditi prema djelima. što govori o nekonzistenciji kriterija: kršćanu se sudi prema okajanju, nekršćanu prema djelu. što mislite, koji vam se kriterij čini blažim?

što je pak nekonzistencija prema onom da će se onome koji je u životu dobio manje (a nekršćanin je dobio manje nauka i spoznaje od kršćanina), suditi blažim kriterijima. obzirom da nema okajanja, ja bi rekao da je to žešći kriterij, a ne blaži...ne čini li vam se?

Mislim da je moguće ostvariti spasenje i tako da netko moli za tebe da budeš očišćen od grijeha, pa i nakon smrti. To se smatra osobito dobrim djelom u kršćanstvu - molitva za duše u čistilištu. To je i win-win situacija, jer dobiva i duša u čistilištu i onaj koji moli za nju koji time čisti i sam sebe. Ali imam dojam da jako malo ljudi moli za mrtve. Čim ih pokopaju prvo razgrabe pokretnu imovinu, onda nasrnu na nekretnine (ako ima) pa ih se sjete samo na Sisvete (ako i tada ne idu na groblje samo zato da bi jeli Bandićeve lepinje i kestene).

[chamonix]

Tamara, kaže:

Uglavnom, knjiga mi se ne sviđa jer je negativna, ne priča o Božjoj ljubavi, oprostu... već samo grijeh, grijeh, grijeh
I po toj knjizi, gdje ide moja prijateljica koja nije krštena i koju roditelji nisu odgojili kao mene???

Naravno da je negativna jer priča o grijehu tj. grijesima dr.Polo....tj. ona sama iznosi sve što je radila tokom života. Pa cilj knjige nije da uljepša stvari, da te odmah preplavi val pozitivne energije već je cilj da te zapanji, šokira i na kraju krajeva pročisti. Knjiga je katarza za one koji vjeruju.
Ali nije istina (ili ti nisi čitala pažljivo) da se ne spominje Božja ljubav..spominje se i to u puno navrata. I
No baš da se i ne spominje, nije li vrhunski dokaz Njegove ljubavi kao i Oprosta to što je ona ozdravila, čak i uspjela zatrudnit sa spaljenim jajnicima??i to što su joj svi organi vraćeni u normalu?Mislim jel mi pričamo o istoj knjizi?

Knjiga je dosta rigorozna što se tiče grijeha, zato se i većini ljudi ne sviđa....
Mnogi bi priželjkivali da budući da je Bog tako milostiv i prašta, da bude i malo "fleksibilniji" s tim što je grešno, a što nije.
Možemo se mi tu "buniti" protiv toga, može nam puno toga ne pasati i možemo do mile volje razglabati i interpretirati što je, a što nije grijeh...Ali mislim da On i nije tako "fleksibilan"..

Usto smatram da nije grijeh nošenje bikinija ukoliko posrijedi ne stoji loša nakana, kao npr. zadovoljenje vlastite taštine; "želim da me svi muškarci gledaju" i sl.
Svatko bi trebao preispitati vlastite motive koji ih pokreću na putu ka nekom cilju.
Npr. laž koja je izrečena tako da nekog spasi od povrijeđivanja po meni nije grijeh, ali ukoliko ta laž nanosi zlo nekome onda say no more.....
Znači rekla bih da su bitne naše pobude i nakane koje stoje iza naših djela.

[zed_alive]

chamonix kaže:

Naravno da je negativna jer priča o grijehu tj. grijesima dr.Polo....tj. ona sama iznosi sve što je radila tokom života. Pa cilj knjige nije da uljepša stvari, da te odmah preplavi val pozitivne energije već je cilj da te zapanji, šokira i na kraju krajeva pročisti. Knjiga je katarza za one koji vjeruju.

cilj je dobar, ali je način na koji nastoji djelovati na tebe nije dobar. način je strah

misliš li da cilj opravdava sredstvo? treba li nas prema dobroti pomaknuti ljubav prema bližnjem, ili pak strah od suđenja i pakla?

ujedno, to je ono što se ljudima koji pročitaju ne sviđa, strah koji osjete. ljudi instinktivno, živim zakonom u sebi, jednako kao i iskustveno kroz život, spoznaju da strah nije dobro stanje za njih