Odgovaram na pitanja i glumim frajera II

[Ame®icano]

for Legion & el Duderino...

F22 Raptor vs. YF23 Death Star (Black Widow/Grey Ghost)

El "dude" je vec rekao da je YF23 bio njegov favorit, takodje i moj, ali... da je uvijek onako kako hocemo, onda bi svi umislili da je kapitalizam dobra stvar. Ovako, bar mozete po njemu pljuvati, jer je pobjednik samo jedan, iako su oba aviona jednostavno odlicna. Da je YF23 dobio ugovor, javili bi se oni kojima je F22 drazi i tako u nedogled.

OK, predjemo na stvar. USAF je negdje pocetkom 80-tih poceo da razmislja o novom Advanced Tactical Fighter (ATF) na kojem bi bile primjenjene nove tehnologije, kompozitni materijali, lagane legure, napredni sistemi kontrole i navigacije i ostala cudesa koja bi ucvrstila americku nadmoc u zraku. Pored svega toga, zahtjev je bio i "stealth" tehnologija. Svi ti zahtjevi su se pojavili nakon sto su glavonje iz USAF-a vjerovali da ce dosadasnji avioni F15 i F16 biti zaostali u tehnologiji novog stoljeca. I tako... sredinom osamdesetih raspisu konkurs kod vec poznatih kompanija, odnosno timova (Boeing/General Dynamics i Northrop/McDonnell Douglas) za novim avionom i tako su nastali Lockhead YF22 i Northrop YF23.

Jos malo o stealth tehnologiji. Da bi se zadovoljio taj zahtjev, trbuh aviona mora biti sto ravniji, bez istaknutih dijelova, a svi sastavi pod ostrim ivicama, sa oruzjem/raketama/bombama montiranim unutar aviona.

Obje kompanije su napravile po dva prototipa. Testiranja su bila negdje krajem 1990, kada je YF22 dobio ugovor. Svaki avion je testiran u oko 50 letova ili ukupno izmedju 60 i 100 sati leta.

Da bi se zadovoljila nevidljivost, a ponijelo sto vise oruzja, YF23 je bio oko 2.5 metara duzi od YF22. Ne znam sada tacne podatke, posto sam na poslu, ali mislim da je mogao ponijeti 8 Sidewindera ili 4 AMRAAM-a, oko tonu goriva i da je imao radijus nekih 1000 do 1200 km, bez dopune u zraku. Ah da, tu je i nezaobilazni Vulkan 20mm... Jos je bilo govora, ako YF23 dobije ugovor da ce mu rasiriti trbuh za dodatna dva nosaca za AIM-9 SW. Ne znam tacno koja je maksimalna brzina bila u pitanju, nesto preko 2 macha, a bez afterburnsa skoro 1.6 macha. Ovo su sve podaci za mog miljenika YF23...

Eto, raspisao se o Death Star-u, pa zapostavih Raptora. O Raptoru se ima mnogo vise reci, pogotovo sto posjedujem neke informacije iz ruskih izvora, koji ce obradovati sve antimericki nastrojene forumase... Nema problema, nastavim veceras kad dodjem doma, ili sutra, ili ko zna... kad mi dodje. Kada god da bude, za ljubitelje aviona bice i poneka slicica. Do tada, pozdrav...

[el Duderino]

nije provjereno ali dobro zvuči.

"Both advanced tactical fighters met most of the U.S. Air Force requirements, but ultimately it was industrial performance that mattered. The two main partners in the consortium managing the F-23 were under considerable strain. Northrop's B-2 bomber was delayed and suffering cost over-runs, and McDonnell Doglas was having even greater problems with the eventually canceled A-12 naval bomber. Lockheed, by contrast, had developed the F-117 Stealth Fighter on time and under budget, which probably proved decisive in the Pentagon's choice."

[Legion]

Pozdrav. Ajmo nastavak o Raptoru & sličice.
Nego, ljubitelji aviona, recite vi meni kaj je s onim Euro Figterom. Znam da su utukli brdo love, a u zadnje vrijeme više nigdje ni riječi čuti o njemu?
U Avione se ne kužim stoga pišite, ako nekoga zanimaju Bojni Brodovi ili Tenkovi-tu sam ko doma , pucajte.
Ak će mi se dat danas dobijete jedan duži post. Baš sam nekoj ponovo išao prelistavat jednu zanimljivu knjigu o WW1-pa da vas iznenadim nekom većom bitkom. Recimo Verdun.

[el Duderino]

evo malo detalja o povijesti eurofighter programa. neke stvari sam morao pogledat' na netu, naravno, tako da mirno možete počet sa optužbama da ovdje rade samo prepisivači.

sve je počelo u ranim 70im kada su britanci, francuzi i nijemci počeli razmišljati o nasljednicima svojih zrakoplova, poglavito jaguara (brit i fra), harriera (brit) te F104 (nijemci).
zbog nasljednika harriera britanci su htjeli da projekt ima dobre STOVL karakteristike. ipak, vjerojatno pod pritiskom kolaboranata, britsovi su pristali da se eurofighter projekt koncentrira na air superiority, dok je nasljednik harriera ostavljen za neka druga vremena. (tu su kasnije u igru uskočili SAD sa svojom verzijom harriera koju su kasnije prodali britancima)
glavni zahtijev projekta je bio, osim bitno poboljšanih air to air combat karakteristika, i što manja cijena što je već u startu onemogućilo da avion bude konkurentan F22.

dva glavna dizajnerska tima su bila u igri pri kraju 70ih, BAE te MBB (nijemci) koji su zajedno gurali jedan dizajn...te francuski Dassault. Nažalost, iskre su počele frcati u tom odnosu, ponajviše zbog želje francuza da diktiraju igru... na kraju, 1980, konzorcij se raspao bez da je i preliminarni dizajn zrakoplova donesen.

francuzi su otišli svojim putem koji je na kraju stvorio rafalea (po meni, lijepšem avionu od eurofightera ) a sam ACA projekt se činio pokopan. naravno, i nijemcima i britancima jest bio potreban novi zrakoplov z doglednoj budućnosti te se, nakon što se usavršio jedan BEA dizajn, našlo financijera u konzorciju Panaviji, odgovornom za Tornado. (inače, konzorcij čine njemačke, talijanske i britanske tvrtke) program je dobio ime 'agile combat aircraft', odnosno ACA. do 1982 bilo je napravljeno par maketa u punoj veličini koje su bile prikazivane na air showovima. 1983, britanci i talijani su dobili ugovor za gradnju aviona - tehnološkog demonstratora, rađenom po specifikacijama AVA projekta. nijemci su trebali graditi još jedan avion no zbog političkih zapreka (tzv neutralnosti, nisu htjeli stat na žulj ni britsovima ni francuzima) to nisu učinili.

tu je sad jedna zanimljiva pričica o tome kako je EAP dobila svoj rep. naime, prvotni je projekt imao delta krila sa kanardima te DVA repa... očekivalo se da će njemački MBB graditi repnu sekciju... nakon što je njemačka vlada zabranila sudjelovanje MBBa u projektu, hitno se trebala naći jeftina opcija za repnu sekciju... rješenje? uzeli su rep sa Tornada i nakeljili ga na EAP. toliko o hi tech postupcima gradnje. motori su također preuzeti sa tornada za potrebe leta prototipa.

prvi prototip je poletio1986. eh da, zaboravih reć da, iako je ime promijenjeno u EAP - experimental aircraft programme, da se u biti radilo samo o evoluciji ACA projekta, sa tehničkih stajališta. mora se naglasiti da je sve ovo bilo samo djelo tvrtki i konzorcija koji nisu imali ugovore o opskrbi zapadnih avijacija... sve su to bili samo tehnološki demostratori. britano min obrane, iako oduševljeno dosezima EAP programa nije željelo ići samo u gradnju, jer im je bilo preskupo.

istovremeno, odnosno par godina prije toga, odvojeno od EAP projekta su se vojni čelnici britanije, njem, italije, francuske i španjloske dogovorili o potrebi novog zrakoplova, projekt se zvao EFA. francuzi su opet usrali stvar, ovog puta na državnoj a ne na privatnoj razini, te su napustili projekt. konačne specifikacije koje bi novi avion ispunjavao su bile izdate 1987. nadalo se da bi proizvodnja mogla početi već 1992, hahaha.

inače, specifikacije su bile slijedeće: prvotna zadaća bi bila ona zraćnenadmoći, sa sekundarnom mogućnošću napada na ciljeve na tlu. mali radar cross section te kratka uzletna staza su također bili poželjni. 1988, ugovor je potpisan sa eurofighter konzorcijem, koji su u biti sačinjavale tvrtke odgovorne za EAP. po postocima, udjele u projektu su imali: britanci - 33%, nijemci - 33%, talijani 21%, te španjolci 13%.

evo jedan lijep citat čovjeka iz BAE koji govori o projektu: "We are now comfortable in bed with Italy, Spain, and even Germany. It's not a bed of roses, but France isn't even in the boudoir, so we have a sporting chance of making it work." nažalost, katastrofa je uslijedila. sa krajem hladnog rata te cijenom unifikacije njemačke, njemači se parlament jako hladno izrazio prema potrebama za novog i tako skupog lovačkog aviona. specifikacije projekta su promijenjene, troškovi su se rezali na sve strane, barem na papiru. brojni su skupi dodaci prekonoći postali 'opcionalni'. nijemci su na kraju ipak pristali ostati u konzorciju... koji je preimneovan u EF2000. realno govoreći, projekt se vrlo brzo vratio na skupe specifikacije koje su bile u igri prije 1992.

prvi prototip, DA1, poletio je 1994... nijemci su se i dalje nećkali oko budžeta..... no konačno 1998, napravljeni su ugovori za masovnu proizvodnju zrakoplova koji je tom prilikom dobio i službeno ime 'Typhoon'.

inače, najveće promjene typhoona u odnosu na prvotni EAP koncept se vide u primjeni običnog delta krila (eap je imao nekakve zaobljene vrhove krila), drugačijem usisniku te, ipak, vlasititom a ne tornadovom repu. (koji meni, iskreno, još uvijek jako liči na tornadov) inače, iako se po stealth levelu ne može mjeriti sa f22, typhoon je rađen sa more steamlined konstrukcijom nego prijašnji avioni, a i uporaba materijala i premaza koji upijaju rad. zračenje je bila masovno uporabljena.

ajmo malo o specifikacijama:
raspon krila - 11 metara.
dužina - 16 m
visina - 5,3 m
težina (prazan) 11 tona. (ili, za usporedbu, 70% težine tornada koji je istih dimenzija)
max težina - 23 tone.
plafon leta - malo ispod 17 km
dolet - 1400 km
dužina uzletne staze - 700 m.

što se naoružanja tiče - mauser 27mm top sa 150 granata...
četiri pozicije za zrak zrak rakete na trbuhu, središnji nosač na trbuhu te još 4 nosača na svakom krilu. ukupno 3 nosača su predviđena za opciju nošenja vanjkog tanka sa gorivom (ukupno 4 tisuće dodatnih litara goriva) dok je ukupna težina koju se može nositi na nosačima 8 tona.

inače, prvi zrakoplov iz serijske proizvodnje poletio je prije točno (give or take few days) godinu dana. za sada je sigurna proizvodnja samo 148 aviona, no vjerojatno će i puna narudžba biti ispunjena, što će značiti ukupno 620 aviona.
inače, po zemljama, RAF bi trebao dobiti 232 aviona, luftwaffe 180, italija 121 te španjolci 87. kako stvari stoje, i grčka bi mogla kupiti 60 aviona... neke zemlje, poput nizozemske, iako su isprva davale podršku projetku, su se odlučili za konkurentski f-35.

ok, dosta više. o avionici nisam ništa napisao, em mi se ne da, em bi to trebao doslovno prepisivati sa neta, jer pojma nemam o tome. slike možda nekom drugom prilikom, ako zatražite... a možda amer već ima nekakvu kolekciju koju bi htio podijelti sa nama.

[krijesnica]

...sretan vam Uskrs

[el Duderino]

štaštaštaaaaaa? netko je spomenuo skidanje topića?? i'm there!


btw, sretan uskrs onima kojima to nešto znači...

[Legion]

Sretan Uskrs svima

Duderino-fala na odgovoru.

Nego moja omiljena lukerice , još se nisi izjasila što želiš da ti napišem?

[slafko]

kumek kaže:
Svidio mi se ovaj tekst o macevima. Svojevremeno u casopisu kemija u industriji (prije par godina) bio je odlican clanak o izradi maceva zapravo o kaljenju i razvoju nacina izrade. Spominjani su i samurajski macevi i indijski kris-ovi. Tvrdi se kako su veliki doprinos dali indijci. Cak su naveli nekakav recept gdje se vrelu ostricu zabada u tijelo roba kako bi dobila bolja svojstva. To ima smisla jer ljudsko tijelo ima odredjen postotak soli koja doprinosi kvaliteti maca.

ima škvadre kaj izrađuje krisove od nekog meteorita. brijem da su na nekom otoku indonezije ili nešto sličo, taj kvart glavnom. bilo jednom na telki. nisam zapamtio sve detalje, ali uglavnom, oni to to rade već puuuun kurac godina..

[kumek]

Mozda mu je sastav (meteorita) prikladniji - recimo vise zeljeza ili wolframa ili ko zna kaj vec. Ovaj clanak o kojem sam prical je fokusiran na izradu (kaljenje, pretapanje i sl.) Cim ga nadjem, napisal bum.

[Legion]

Eto. Kako sam obećal malo detaljnije o najvećim topovima ikada sastavljenim.
Izradi Super teških topova Dora i Gustaf pristupilo se po Hitlerovoj naredbi da želi top koji je sposoban probiti metar čelika, 7 metara betona i 30 metara zemlje.
U igri su bila čak 3 kalibara. 700mm, 800mm i 1000mm .
Moramo znati da su u WW1 topovi na traćnicama bili bili vrlo česti i koristili su se prvenstveno za razaranje teško utvrđenih objekata. Koliko ja znam, u WW2 niko, osim Njemaca, nije više koristio takvu artiljeriju iz više razloga. Rat je postao mnogo mobilniji, velike i teške utvrde, koje su bile uobićajene u WW1 su gotovo u potpunosti nestale. Osim blesavih Francuza i njihove Maginotove linije-totalna debilana. Koliko su samo para u to utukli a zaništa. Bolje bi im bilo da su išli osumvremenjivati svoje naoruženje i doktrinu nego se skrivati iza hrpe čelika i betona, a poznato je da su i onako gotovo svi njem. napadi na francusku išli preko Belgije .
Zatim došlo je do neslučenog procvata aviacije, koja je največim dijelom preuzela ulogu teške artiljerije, a i ti topovi su bili ranjivi na napade iz zraka.
Da ne pričam o njihovoj cijeni, te velikom broju ljudi koji su je morali posluživati. O posade samog topa (sastavljanje-po priručniku 7 dana, mada im je jednom uspjelo to obaviti u 6), zatim PZO bitnice, pa zaštitnog oderda SS-ovaca)sve u svemu preko 1000 ljudi.
I tako, 35 stigao Hitlerov zahtjev, Krupp se uvatio posla.
Glavna komanda je zaključila da će najpogodniji kalibar biti 800mm. Dizajn je napravljen 37 i onda se krenulo u proizvodnju.
Top je bio gotov 41. Ovako dugačko vrijeme proizvodnej nas nebi trebalo čuditi kad uzmemo u obzir da je recimo cijev tog čudovišeta bila dugaćka 32 metra i teška 290 Tona .
Dora (mada neki tvrde da je to ustvari bio Gustav) je prvi i jedini put borbeno djelovala 42 prilikom opsade Sevastpola (njegova prvobitna meta-Maginotova linija je bila već odavno zauzeta) gdje je u 5 dana ispaliola 42 7 tonske granata na 7 teško utvrđenih ciljeva i doslovno ih sravnila sa zemljom.

Tehnički podaci:
Domet: preko 60 km.
Težina 1350T
Dužina 43 m
Širina 7 m
Visina 12 m
Težina granate 7000 kg.
Brzina paljbe 2 granate u sat vremena. Doduše-kad su se jebeno trudili razmak između dva opaljenja je bio 35 min, ali to je tu negdje.

Niti jedan top nije preživio kraj rata-digoše ih u zrak ludi SS-ovci.
Slikicu ove ljepotice imate prije u jednom mom postu pri vrhu ove stranice, ili čak na kraju predhodne.
Kad je ovaj top opaljivao, procedura je bila slijedeća. Trebalo se okrenuti od nejga, pokriti uši-premda su imali i posebne štitnike, te otvoriti usta i ondaKABUMMMMMM

[Legion]

Eto, upravo primjetih da sam na 999 postova, pa sam morao 1000 post zakucati ovdje. Jegi ga. Spremao sam nešto zanimljivo za ovu priliku, al nisam dobro računal. No nema veze. Budem, jednom prilikom, ovaj post editirao pa u njega ubacio više tu Bitku kod Isussa.

[slafko]

legion, to je standardna procedura kod opaljivanja svakog topa. nas su učili da od NORE bežimo i do 15 metara daleko i za čučimo s otvorenim ustima... neznam koliko daleko su ovi ludi švabe morali bežat od tih topova, ali mislim da je bilo dosta daleko.

[krijesnica]

[QUOTE]Legion: Nego moja omiljena lukerice , još se nisi izjasila što želiš da ti napišem?

ako je to bilo upućemo meni, nemoj me više zachatavat...lookeri rooles

pa dala sam ti neke natuknice, pa sad ti, ako imaš volje, nađi nešto što je, jelte, i tebi zanimljivo

[Legion]

Pa daj mi još nekaj natukni.

Malo sam kopal po netu, i nađoh još neke zanimljivosti o Artiljeriji na traćnicama općenito, te o Dori i Gustavu.
No danas mi se više neda pisat, sutra nastavak.

[IzVanReda]

Bome sam se naiskal! Ovaj sam text pročital još prije leto dan i pozabil de se nalazi....Bome sam se naiskal..., tri večeri.ali... eto ga!!!
Nemam čas za ekstrakcije a i sam autor hoće da se text deli šakom i kapom, pa zato, Leđionar izvoli...
http://www.toolan.com/hitler/index.html#contents

hastalavista

[Patton]

Jel se tu netko mozda interesira za americki gradjanski?

"gave the necessary order to move the troops to the right, and as they rose to execute the movement the enemy opened a sprinkling fire, partly from sharp-shooters. As the bullets whistled by, some of the men dodged. The general said laughingly, " What! what! men, dodging this way for single bullets! What will you do when they open fire along the whole line? I am ashamed of you. They couldn't hit an elephant at this distance." A few seconds after, a man who had been separated from his regiment passed directly in front of the general, and at the same moment a sharp-shooter's bullet passed with a long shrill whistle very close, and the soldier, who was then just in front of the general, dodged to the ground. The general touched him gently with his foot, and said, " Why, my man, I am ashamed of you, dodging that way," and repeated the remark, " They couldn't hit an elephant at this distance." The man rose and saluted and said good-naturedly, " General, I dodged a shell once, and if I hadn't, it would have taken my head off. I believe in dodging." The general laughed and replied, "All right, my man; go to your place."
For a third time the same shrill whistle, closing with a dull, heavy stroke, interrupted our talk; when, as I was about to resume, the general's face turned slowly to me, the blood spurting from his left cheek under the eye im a steady stream. He fell in my direction ; I was so close to him that my effort to support him failed, and I fell with him."


http://www.civilwarhome.com/sedgwickdeath.htm

[Patton]

“Nisu ni blizu aerodroma...izgubljeni su u pustinji…ne znaju čitati kompas… retardirani su”
“Očajni Amerikanci”
-irački ministar informiranja

taj tip je nenadmašiv

[Legion]

Patton
U američki građanski se baš i ne kužim. Napiši nam nešto više o njemu. Može i neka biografija generala Lee-a?
Idem sad vidit onaj link-izvan reda fala na trudu.
Poslije još o Artiljeriji na tračnicama.

A Irački ministra informiranja je jebana faca , zna li neko adresu one stranice o njemu pa da stavi link???

[Legion]

Čovječe, stranica je jako velka, ali bome zanimljiva. bum si to sejval pa pročital u miru.

P.S. Ona Anegdota-o kom se to konkretno generalu radi?

[slafko]

na današnji dan daleke nam 1918. godine poginuo je najveći zrakoplovni as prvog svjetskog rata. tko je srušio njegov zrakoplov i ispalio smrtonosni hitac nije sa sigurnošću razjašnjeno. po obaranju, zasluga je pripisana kapetanu Brownu iz Kanadskog Kraljevskog Zrakoplovstva. isti je zaradio promaknuće ubrzo potom. ali australci imaju drukčije mišljenje o tome. vjeruju kako su njihove snage zaslužne za rušenje ovog njemačkog asa. naime, dotični je nisko letio iznad australskih položaja i na njega je otvorena strašna vatra iz protizrakoplovnih topova, pa čak i iz pješačkog naoružanja običnih vojnika. u skladu s ovim australci smatraju da je zrakoplov sružio narednik Cedric Popkin (pucajući iz Vickersa) ili Robert Buie (mislim da je zastavnik ili nešto, pucajući iz Lewisa, ali ne 501 ).
na tijelu su obavljene tri obdukcije, svaka s drukčijim rezultatima.
izjave svjedoka su naravno svakakve.. ovaj kaže da je se zrušio nakon kaj je na njega ispucal dva duga rafala, ovi kažu da je koliko toliko kontrolirano sletio, a treći pričaju kako je i nakon rafala iz kanadskog zrakoplova ovaj nastavio potjeru na kanađaninom Mayem. izgleda da je toliko bio ufuran u potjeru da je zaboravio da leti prenisko i vremenom je došao u domet protuzrakoplovnih topova. May, leteći nisko i prateći teren. došavši do brda uzdiga je aviona da ga preleti i nastavio dalje u ravnoj liniji. njemac je napravio isto, ali se za razliku od progonjenog, našao u vatri PZ topova australskih bitnica 53. i 54. da izbjegne vatru odigrao je Immelmana kako bi se vratio iznad njemačkih položaja. u tom trenutku njemac je bio nekih 100 metara iznad tla, okružen sa svih strana PZ bitnicama koje su, nakon što je kanađanin bio na sigurnoj udaljenosti, otvorile vatru po savršenoj meti. trokrilac se uspio podići na manje od 500 metara kada se srušio.
prvi kod olpuine bio je Ridgway, neki glupavi čin australske vojske, poslužitelj PZ topa. Ridgeway je uzeo pločicu aviona i ima je dan danas. okej, danas je vjerojatno imaju njegovi praunuci. na pločici piše: “Militar Fluzzeug (sic) Fokker DR. 1525/17".

Manfred von Richthofen pokopan je u Francuskoj od strane neprijatelja uz sve vojne počasti.


hoće netko bit dobar i napisat nam nekaj o smrti Eugena Savojskog? to je isto bilo u travnju, oko ovih dana.