Postoji li vrijeme?

[Kaspper]

IpMan kaže:

Vratimo se na sami početak gdje čovjek još nije poznavao pojam ''vrijeme'' samim time nije moguće objasniti sve ove pretpostavke i teorije.Prema logičkom mišljenju vrijeme je samo izmišljena jedinica za sve ono što se događa oko nas i u nama samima.Jedinica koja je veoma unikatna ako usporedimo jedinice dužine ili mase jer u duljini možemo odrediti toćku A i B, u masi možemo odrediti količinu gustoće tj. masu tog objekta, dok u jedinici za vrijeme ne možemo odrediti apsolutno ništa, nitko ne može reći kada je vrijeme počelo odbrojavati i kada će stati.

Vrijeme nije ništa manje izmišljena jedinica od prostora ili gustoće jer svo troje su samo naša ljudska percepcija ove stvarnosti što znači da su te jedinice različite s obzirom na stupanj svijesti koja ih doživljava.

Kažeš da su prostor i gustoća konačni dok je vrijeme beskonačno, ja se ne bih složio s tobom zato što su i prostor i gustoća ovisni o tome kako ih pojedinac doživljava. Nekome je kilometar mačji kašalj, a drugome on predstavlja veliki problem. Npr. čovjek i puž.

Isto tako gustoća, što je nekome gusto, drugome je rijetko, ovisi o stupnju svojesti onoga tko ih doživljava. Ko što bi reko čiko Einstein, sve je relativno.

I sekunda i metar i kilogram po metku kubičnom su samo ljudski izmišljeni pojmovi koji su nastali kako bismo opisali karakteristike stvarnosti. Vrijeme je beskonačno, prostor je bezgraničan odnosno mi ljudi ih samo tako doživljavamo jer dokle seže naše poimanje prostora i vremena tamo su i naše granice istih. To bih nazvao relativnim vremenom.

IpMan kaže:

Ako se sporo krećemo da li sat sporije odbrojava?.Kao razumna bića svjesni smo da vrijeme ne možemo ubrzati ni usporiti, prema tome vrijeme u prirodnom svijetu/svemiru ne postoji.Iz prvog dijela teksta želim objasniti kako se na slažem s teorijom da postoji krajnja brzina kretanja, što je opet u logičkom razmišljanju nemoguće.Da smo odredili da je jedna sekunda zapravo dvije koliko bi onda bila brzina svjetlosti?.Zapravo nepostoji ljudsko biće koje to može dokazati.Brzina je element koji je beskonačan kao i brojevi u matematici.

Vrijeme u Svemiru postoji jer je ono nastalo kao posljedica Velikog praska i jedno je od 4 gradivna elementa Svemira. To bih nazvao Apsolutno vrijeme.

Vrijeme je konstanta u bilo kojem dijelu Svemira. Svako razumno biće doživljava vrijeme s obzirom na svoju razinu svjesnosti, tako se može činiti da je nekome vrijeme brže ili sporije, isto kao što mu se može činiti da je prostor malen ili velik u odnosu na nešto i/ili nekoga. Od početka Svemira postoje neki zakoni koji su nepromijenjivi i živa bića se trebaju i jedino je moguće da se prilagode njima, a ne obrnuto tako da brzina svjetlosti je konstantna i vječna a naše shvaćanje iste je promjenjivo pa kad bi zapravo jedna sekunda trajala kao 2 sekunde nebi se zapravo smanjila brzina svjetlosti nego naš doživljaj iste.

Tako da stavljati u uske granice bezgranične i vječne pojave jest praktično ali nije točno.

IpMan kaže:

Ako vrijeme povežemo s kretanjem tjela zar ne bi vrijeme trebalo pratiti brzinu tog tjela i tako usporavati/ubrzavati? Mi jednostavno živimo u zabludi pa kažemo, NE vrijeme stalno teče samo je to tijelo promjenilo brzinu.U mojem obješnjenju ne postoji brže ni sporije kretanje, jer vrijeme ne postoji.Razlika između jedinice za vrijeme i ostalih jedinica jest da jedinicu vrijeme nemožemo definirati.Da li je to put koji vodi naprijed/nazad, kretanje brže/sporije ?Lakše je definirati masu, dužinu jer imamo osnovne elemente kao gustoću, A i B točke.

Apsolutno vrijeme se neće promijeniti ako se tijelo kreće brže ili sporije, promijenit će se samo relativno vrijeme onoga tko doživljava to tijelo, odnosno onoga tko jest to tijelo.

I apsolutno vrijeme ne teče, ono jednostavno jest tamo glje jest a to je svuda i uvijek, a ono što se mijenja odnosno što daje privid protjecanja vremena je naša ograničena svijest, odnosno naš doživljaj vremena koji je ralativan.

IpMan kaže:

Definicija vremena: Proces kretanja svega u našem poznatom svemiru.
Zamislite u filmovima kada prikazuju da sve stoji da je zamrznuto, tada je teško zamisliti da vrijeme teče da se nešto dešava, jer ako se nešto ne događa/kreće/odvija onda nemožemo to ni izmjeriti pomoću jedinice za vrijeme.Kako pridodati jedinicu vremena na vlak koji stoji na tračnicama, a kako je lako pridodati na vlak koji se kreće.Vrijeme je jedinica koja funkcionira samo ako se mjereni element kreće kroz prostor ili se odvija neki proces.Vremenom se mjeri kretanje/proces/događanje, kako možete mjeriti vremenom stijenu, kako možete reći :Ona tu stoji već 10.000 godina, vrijeme se koristi za mjerenje kretanja od A do B točke, a upravo u tome i jest paradoks.

Ako tako postaviš stvari naravno da ćeš doći do paradoksa. I vlak koji stoji i stijena koja je nepomična postoje u ovom Svemiru što znači da su pod utjecajem vremena. Ne znam zašto nebi mogao mjeriti vrijeme koje je proteklo dok vlak stoji ili vrijeme koje je proteklo dok stoji stjena, ali opet ako prođe dovoljno dugo vremena vidjet ćeš utjecaj vremena jer će se vlak raspasti a stijena usitniti jer iako ti to ne vidiš odmah u njima se događaju procesi a kao što se rekao vremenom se mjeri proces, kretanje, događanje a to ti je sve u biti isto.

[Kaspper]

kolayna kaže:

Heraklit: "Sve je mijena". (vrijeme postoji, kao što postoji i prostor)

Ja bih rekao da se ne mijenja ništa osim našeg doživljaja ove stvarnosti. Apsolutno vrijeme nije linearno, nego ga mi ljudi samo tako doživljavamo.

Kao da gledamo film u kinu, naš je život upravo to, filmska predstava za našu svijest. Film je linearan slijed događaja koji se izmjenjuju jedan za drugim, tako i naš život, sve je već zapisano samo mi vidimo ono što je upravo sada na ekranu.

I ljudski život je moguće premotati isto kao i filmsku vrpcu samo još nismo otkrili kako.

Stronger Free kaže:

Vrijeme postoji kao proces materijalne promjene. S druge strane postoji problem vremena u fizici, ali postoje i problemi prostora, svjetlosti, materije općenito i sl., tj. potpunih objašnjenja što bi ti koncepti zapravo bili.

Kao što sam već rekao: Vrijeme nije ništa manje izmišljena jedinica od prostora ili gustoće jer svo troje su samo naša ljudska percepcija ove stvarnosti što znači da su te jedinice različite s obzirom na stupanj svijesti koja ih doživljava.

arna kaže:

Prošlost ne postoji ( osim u sjećanjima), budućnost se još nije dogodila ( samo je u pretpostavkama), što bi značilo da postoji samo sadašnjost, a i ona je tu tek trenutak- i već je u prošlosti. Stoga je logično da vrijeme kako ga mi doživljavamo, zapravo, ne postoji. Ali da bi um mogao detektirati iskustva života, morao si je stvoriti, omeđiti dimenziju onoga što nazivamo vremenom, kako bi uopće mogao funkcionirati u materijalnoj stvarnosti. Pa onda imamo sadašnji trenutak kao jedino vrijeme u kojem možemo djelovati, a prošlo i buduće vrijeme nam samo služe kao svojevrsni okvir te sadašnjosti.

Super, slažem se s tobom, izgleda da imamo istu ili sličnu percepciju pojma vremena. Mi, kao ljudska bića ne možemo svojim umom obuhvatiti Apsolutno vrijeme, to bi bilo kao da obuhvatimo čitav Svemir, ono što mi možemo, i što činimo, jest percipirati djelić tog Apsolutnog i tako smo dobili relativno vrijeme koje je ovisno o našoj percepciji, našoj svijesti.

Išao bih i dalje pa rekao kako je Svemir kao matrica koja ima prostornu i vremensku dimenziju i koja je sastavljena od materije i energije.

Ta matrica zapravo sadrži i scenarij i scenografiju po kojoj se sve događa. Ljudska svijest o tome je veličine točke koja može zauzeti bilo koju koordinatu na toj matrici, odnosno grafu.

Gdje god se točka nalazi ona je opet u središtu svega i prema sebi ta točka zaključuje kako je Svemir bezgraničan i kako je vrijeme beskonačno.

To je točno za tu točku i sve točke koje postoje u toj matrici jer putujući prostorom koji je zakrivljen točka će se zapravo vrtiti u krug i tako imati iluziju beskonačnosti i bezgraničnosti prostora i vremena.

Onaj tko je taj graf, tu matricu stvorio mora da se ludo zabavlja gledajući nas.

Poznata izreka da je čovjek mjerilo svih stvari ovdje se savršeno uklapa i pokazuje da svijest onoga koji doživljava određuje pojmove kao što su prostor, vrijeme, težina, gustoća, udaljenost što je u biti sve jedno te isto, samo ih naša svijest doživljava odvojenim pojmovima.

Još bih dodao da je vjerojatno ovaj Svemir u Apsolutnom vremenu mrtav, da je bio tek bljesak munje zauvijek nestao, tek jedan od bezbroj univerzuma...

Nadahon kaže:

"Dali je vrime samo naš intuitivni,subjektivni osječaj,bez stvarnog uporišta,
u našoj realnosti".
Ovakvim razmatramjem dolazimo do zanimljivog zahtjeva;
"Pokušajmo preko ustrojstva vrimena".Kao i sa materijom!!!

Mislim da si dobro postavio stvari i da vrijeme doista postoji u našoj realnosti ali ne kao odvojeno nego kao uklopljeno u mozaik zajedno sa svime ostalim.

Mi možemo jedino doživjeti mali dio te realnosti svojim ograničenim osjetilima što dovodi do raznih interpretacija prirode stvarnosti. Jedno je kakva stvarnost zbilja jest, a drugo kako ju mi doživljavamo. Netko ispravnije, netko manje ispravno.

SanjoLS kaže:

Negdje sam čitao, ili pak gledao neki dokumentarac po pitanju vremena (davno je to bilo), ali tamo sam "saznao" da se vrijeme ne mijenja, ne teče.. da je konstantno.

I ja tako mislim da se vrijeme ne mijenja i da ne teče nego da je to mi ljudi ga samo tako percipiramo. Odnosno mi se krećemo kroz nepromjenljivo i vječno vrijeme i u skladu s tim se mijenja i scenografija i glumci u našim životima.

[Nadahon]

Kaspper kaže:

Mislim da si dobro postavio stvari i da vrijeme doista postoji u našoj realnosti ali ne kao odvojeno nego kao uklopljeno u mozaik zajedno sa svime ostalim.

Mi možemo jedino doživjeti mali dio te realnosti svojim ograničenim osjetilima što dovodi do raznih interpretacija prirode stvarnosti. Jedno je kakva stvarnost zbilja jest, a drugo kako ju mi doživljavamo. Netko ispravnije, netko manje ispravno.

Vrime doživljavamo i postavljamo preko pridjeva,dočaravajući protok ili statičnost,prolaznost,postojanost,itd,itd.
Među te pridjeve naćićemo i "trenutan" i "vječan".

Na trenutnom se pitamo koliko daleko možemo ići uu seciranju trajanja
jedne sekunde da bi fizički oznaćili trenutak???

Na vječnom se pitamo,postoji li uopće pojam vrimena,za onoga ili nešto
što nosi epitet vječnosti???

[Kaspper]

Nadahon kaže:

Vrime doživljavamo i postavljamo preko pridjeva,dočaravajući protok ili statičnost,prolaznost,postojanost,itd,itd.
Među te pridjeve naćićemo i "trenutan" i "vječan".

Na trenutnom se pitamo koliko daleko možemo ići uu seciranju trajanja
jedne sekunde da bi fizički oznaćili trenutak???

Na vječnom se pitamo,postoji li uopće pojam vrimena,za onoga ili nešto
što nosi epitet vječnosti???

Uviđaš li kako su trenutno i vječno zapravo jedno u svojoj biti iako predstavljaju oprečne pojmove?

Ako imamo dužinu i jedan kraj označimo sa točkom A koja predstavlja pojam "trenutan" , a drugi sa točkom B koji predstavlja "vječan" tada kad uzmemo tu dužinu i spojimo točke A i B dobijemo kružnicu gdje više ne znamo što je točka A i što je točka B. Tada se možemo vječno vrtjeti u krug.

Onda jedino možemo napraviti rez i ponovno dobijemo dužinu koja ima početak i kraj... Mi ga i radimo pokušavajući shvatiti vječnost kao linearan protok. Zapravo se radi o cirkularnoj statici.

Upravo taj rez označava našu točku percepcije ove realnosti i vremena.

[scum]

Budući da ih možemo dotaknuti, tvarni predmeti su fizički, što znači da ih možemo opipati. U vezi s tom stvarošću koja postoji izvan naše svijesti, stvaramo savršeno jasne mentalne slike materijalnih objekata unutar naših umova. Što znači da ih možemo opisati.
No u stvarnosti postoje i , što je neuobičajeno za materijalne objekte, fenomeni kao što je gravitacija koji se javljaju i kao takvi postoje fizički iako nematerijalni.
Iako se gravitacija ne može opipati kao materijalan predmet, i iako gravitacija djeluje iz nematerijalnog prostora, zbog toga što gravitacija čini da predmeti padaju, gravitacija je fizička.
Isto tako, iako ih ne možemo primiti rukama, zrake svjetlosti su fizičke zato što je njihov učinak fizički (zrake svjetlosti sunca zagrijavaju našu kožu).
I gravitacije i svjetla zrake, iako nematerijalni, su fizički i postoje ili se pojavljuju u stvarnosti zato što djeluju na tvari; mi jasno uočimo njihove učinke na naše tijelo (ili bilo što drugo), a zauzvrat smo u mogućnosti sažeto opisati njihove efekte.
Iako neznamo što su, u stvarnosti, materija, gravitacija i zrake svjetlosti, i iako su naše interpretacije tih stvari samo ideje, znamo da se te ideje podudaraju s postojećim, stvarnim stvarima.
Možemo dotaknuti materiju, zbog gravitacije objekt pada, a svjetlost od sunca zagrijava našu kožu.
I percepcija i opis su potrebni da budemo sigurni da je nešto stvarno ili postoji u stvarnosti.

Naša ideja vremena ne pokreće satove koji nam "pokazuju" vrijeme. U stvarnosti, metalne opruga ili baterije, a ne vrijeme, pokreću satove. Zapitajte se ovo pitanje: Zašto vjerujem da mi sat pokazuje vrijeme iako vrijeme ne pokreće sat? Jasno je da nedostaje nedostaje određena karika, karika koja se odaziva na ime vrijeme.
To znači vrijeme niti kontrolira vrijeme trajanja našeg života, niti proces starenja, koji pokreću biološki procesi kao što su fizičko umnožavanje stanica.
Izaberite bilo koju riječ, koja se u ljudskom jeziku odnosi na vrijeme, i shvatit ćete da vrijeme nikada nije uključeno! Čak se i istovremenost i trenutnosti mora "dogoditi" negdje drugdje, a ne u vremenu kad oba ne uključuju vrijeme.
Osim toga, mora postojati neki razlog ili sumnja zbog kojeg si tako puno ljudi postavlja isto pitanje : postoji li vrijeme ?

Odgovor je :
Nema fizičke interakcije između naše percepcije vremena i bilo koje fizičke pojave. Kao posljedicu toga, ne možemo fizički percipirati naš koncept vremena.
Richard Feynman, poznati fizičar, izjavio je "vrijeme teče neovisno od svega ostalog."
kako nije povezano sa stvarnošću "vrijeme" je samo riječ u jeziku, dok je "t" samo simbol u fizici.

[Hiccup]

Znači, sve oko nas je singularnost, odnosno crna rupa, a prostor i vrijeme nusprodukti su uma.

[kolayna]

Hiccup kaže:

Znači, sve oko nas je singularnost, odnosno crna rupa, a prostor i vrijeme nusprodukti su uma.

Da, kad bi išli pojednostavljivati svemir. Ali, zato valjda postoje zvijezde, planeti, čak i galaksije. Kroz koje možemo i putovati (iako ne današnjom tehnologijom), te čak i izmjeriti koliko je to putovanje trajalo, ili koliko bi zapravo trajalo.

[vamvam]

Nakon 8 dana raspravljanja još uvijek nemamo dokaza da vrijeme postoji.

[*tina**]

vamvam kaže:

Nakon 8 dana raspravljanja još uvijek nemamo dokaza da vrijeme postoji.

pa nemoš dokazat da nešto postoji ako ne postoji..

[scum]

vamvam kaže:

Nakon 8 dana raspravljanja još uvijek nemamo dokaza da vrijeme postoji.

Zar je riječ o dokazivanju postojanja vremena ? Ja sam mislio sa se ovdje raspravlja o tome je li vrijeme stvarno ili nije, a ne o dokazivanju postojanja vremena.

[*tina**]

scum kaže:

Zar je riječ o dokazivanju postojanja vremena ? Ja sam mislio sa se ovdje raspravlja o tome je li vrijeme stvarno ili nije, a ne o dokazivanju postojanja vremena.

pa da..sve je to povezano..

[Stronger Free]

scum kaže:

Zar je riječ o dokazivanju postojanja vremena ? Ja sam mislio sa se ovdje raspravlja o tome je li vrijeme stvarno ili nije, a ne o dokazivanju postojanja vremena.

A kako znamo da je išta stvarno?

Kako dokazujemo da bilo što postoji?

[minimarko]

neki dan odem na trening salse.. i kaze trenerica.. "kad zavrsi pjesma gotovi smo, nemamo vremena vise.."

kad cujes gospodina cca. 70god. i kaze on " gospođo vrijeme ne postoji, mi smo ga izmislili"

[Kaspper]

vamvam kaže:

Nakon 8 dana raspravljanja još uvijek nemamo dokaza da vrijeme postoji.

Einstein je rekao da je vrijeme dimenzija prostora, čim postoji nekakav prostor postoji i vrijeme, sve je energija, sve se kreće pa se to kretanje mjeri kao protok vremena. Vrijeme je kretanje, da sad svaki atom u Svemiru stane vrijeme bi također stalo jer nema kretanja. To je smrt. Kretanje je život.

*tina** kaže:

pa nemoš dokazat da nešto postoji ako ne postoji..

Vidiš da se može

scum kaže:

Zar je riječ o dokazivanju postojanja vremena ? Ja sam mislio sa se ovdje raspravlja o tome je li vrijeme stvarno ili nije, a ne o dokazivanju postojanja vremena.

Vrijeme nije ništa manje stvarno nego prostor, ima prostora, ima vremena, nema prostora, nema vremena.

Stronger Free kaže:

A kako znamo da je išta stvarno?

Kako dokazujemo da bilo što postoji?

Za svakog pojedinca stvarno je ono što on misli da je stvarno, svi mislimo da je materija stvarna jer ju možemo percipirati osjetilima, ali pitam se kako je moguće da nešto tako nestvarno poput atoma gradi čvrste predmete? Tada dolazim do zaključka da smo mi programirani da mislimo kako je nešto stvarno.

minimarko kaže:

neki dan odem na trening salse.. i kaze trenerica.. "kad zavrsi pjesma gotovi smo, nemamo vremena vise.."

kad cujes gospodina cca. 70god. i kaze on " gospođo vrijeme ne postoji, mi smo ga izmislili"

Svaka čast gospodinu ali kad njegova pjesma završi shvatit će da je njegovo vrijeme ovdje na Zemlji bilo stvarno i da je upravo završilo što će reći da dok je živ vrijeme za njega itekako postoji kao i za sve, a kada umre onda će moći reći da vrijeme ne postoji jer će biti izvan njega.

[Nadahon]

Kaspper kaže:

Uviđaš li kako su trenutno i vječno zapravo jedno u svojoj biti iako predstavljaju oprečne pojmove?

Ako imamo dužinu i jedan kraj označimo sa točkom A koja predstavlja pojam "trenutan" , a drugi sa točkom B koji predstavlja "vječan" tada kad uzmemo tu dužinu i spojimo točke A i B dobijemo kružnicu gdje više ne znamo što je točka A i što je točka B. Tada se možemo vječno vrtjeti u krug.

Onda jedino možemo napraviti rez i ponovno dobijemo dužinu koja ima početak i kraj... Mi ga i radimo pokušavajući shvatiti vječnost kao linearan protok. Zapravo se radi o cirkularnoj statici.

Upravo taj rez označava našu točku percepcije ove realnosti i vremena.

Ne,to se tako nemože postaviti.Greška je u samoj postavci.

Ako u točku A stavimo meso,a u točku B kupus,i to sve zarolamo u krug,
dobit čemo sarmu.Ali kad je jelo gotovo i krenemo da jedemo,primjetit
čemo interesantnu činjenicu,da je meso ostalo meso,a kupus ostao kupus.

Izlaz se može naći,samo ako analiziramo,svaki pojam posebno.
Što se tiće pojma trenutan,upit koliko trenutan,jeste seciranje sekunde.
Gdje je kraj? Možemo da podjelimo,na kraj,prema percepciji čovjeka i mašine,
(nekakvog mjernog instrumenta).
Postavimo da je kod čovjeka taj vremenski interval,na osječaju od nekih
100 ms,deseto dio sekunde.
Kod mjernog instrumenta možemo da idemo gdje hoćemo,kada je granica,
sama tehnološka mogučnost,izrade instrumenta,koji mjeri do npr,5-te decimale
10-te,15-te,jasno sve preciznije,kada se moramo upitati,
"šta mi ustvari mjerimo"?
Ekvivalent trenutnom,može biti i istovremen,što znaći da je u točki A,sarma
nestala,a istovremeno se pojavila u točki B.
Za ovaj mađionočarski poduhvat,možemo reći,da nije bilo protoka vrimena,
odnosno,da je vrimenski interval jednak nuli (0).

Šta smo mi onda mjerili,sa onim instrumentom,
"jer i na taj naćin se približavamo nuli (0)".

MI MJERIMO VLASTITU POSTAVKU!!! (Dali varamo sami sebe???)

Na drugom pojmu,netko tko je vječan,očigledno nema problem sa dužinom
trajanja vrimena,tako da vrime bilo apsolutno,relativno ili realno,gubi svaki
smisao.Zašto?
Jer pojam vrimena,koji je vezan uz trajanje,mjeri postojanje nečega,do prekida
postojanja (trajanja),što podrazumjeva daljnje NEPOSTOJANJE.
Pojam vječnosti, isključuje mogučnost,PREKIDA TRAJANJA I DALJNJEG
NEPOSTOJANJA,bilo Boga,prostora,Boga,svemira,materije,Boga,Čovjeka.

Gdje smo sada,NULA NA MINIMUMU,NULA NA MKSIMUMU!!!

IZMEĐU JE NAŠA POSTAVKA!!!

[Kaspper]

Nadahon kaže:

Ne,to se tako nemože postaviti.Greška je u samoj postavci.

Ako u točku A stavimo meso,a u točku B kupus,i to sve zarolamo u krug,
dobit čemo sarmu.Ali kad je jelo gotovo i krenemo da jedemo,primjetit
čemo interesantnu činjenicu,da je meso ostalo meso,a kupus ostao kupus.

Neki vole pojesti samo meso dok drugi vole samo kupus, treći opet vole jesti oboje gdje je okus drugačiji nego da jedeš nešto od to dvoje zasebno. Ako jedeš sarmu, to je sarma i točka. Ne zove se to jelo meso-kupus. Opet s druge strane ako ideš secirati tu sarmu, uviđaš da se ona sastoji od mesa i od kupusa, dvije sasvim različite stvari koje daju jednu-sarmu. Dok jedeš sarmu osjetiš istovremeno i meso i kupus, što će reći da okus sarme je za sve sličan ali ovisi od osobe do osobe kako će ona doživjeti taj okus u ustima.

Ovo sa sarmom je nezgodan primjer, ali ono što hoću reći je da je sarma odlično jelo koje ne mogu svi probaviti.

Nadahon kaže:

Izlaz se može naći,samo ako analiziramo,svaki pojam posebno.
Što se tiće pojma trenutan,upit koliko trenutan,jeste seciranje sekunde.
Gdje je kraj? Možemo da podjelimo,na kraj,prema percepciji čovjeka i mašine,
(nekakvog mjernog instrumenta).
Postavimo da je kod čovjeka taj vremenski interval,na osječaju od nekih
100 ms,deseto dio sekunde.
Kod mjernog instrumenta možemo da idemo gdje hoćemo,kada je granica,
sama tehnološka mogučnost,izrade instrumenta,koji mjeri do npr,5-te decimale
10-te,15-te,jasno sve preciznije,kada se moramo upitati,
"šta mi ustvari mjerimo"?

Vidiš, ako ideš secirati vrijeme doći ćeš do točke kada se zapitaš gdje je kraj, koji je to najmanji dio sekunde, što je to što je najmanje i koliko je to, koliko iznosi? To ti je kao Ludolfov broj (3.14...), njegove decimale nemaju kraja. Ako ideš tako dolaziš do paradoksa i možeš u teoriji izmjeriti i 5 milijarditi dio sekunde ali znaj da to nije kraj, postoji još manje i tako u beskonačnost. Ista stvar sa mjerenjem jako velikih intervala vremena, ako idemo izmjeriti vječnost krenuvši od sada kao referentne točke, sekunda je bila ref. točka za trenutan, nikada nećeš moći izmjeriti do kraja jer ako kažeš sada je dosta, to je to, izmjerio sam vječnost, prošlo je još par sekundi i mjerenje ti je upropašteno, vrijeme teče dalje, a ti ostao kratkih rukava kao i kod mjerenje nejmanjeg odsječka vremena. To nam sve govori da vrijeme možemo mjeriti do neke granice koja je nama potrebna za život, a sve izvan tih granica je ono što zovemo vječnost.

Nadahon kaže:

Ekvivalent trenutnom,može biti i istovremen,što znaći da je u točki A,sarma
nestala,a istovremeno se pojavila u točki B.
Za ovaj mađionočarski poduhvat,možemo reći,da nije bilo protoka vrimena,
odnosno,da je vrimenski interval jednak nuli (0).

U ovom Svemiru sve može postojati istovremeno na jednom mjestu jer je sve povezano, tako objekt postoji istovremeno svagdje i nigdje, odnosno pojavljuje se tamo gdje je usmjerena pažnja promatrača. Tako da je ovo mađija samo za one koji ne razumiju koncept vremena i prostora.

Nadahon kaže:

Šta smo mi onda mjerili,sa onim instrumentom,
"jer i na taj naćin se približavamo nuli (0)".

MI MJERIMO VLASTITU POSTAVKU!!! (Dali varamo sami sebe???)

Na drugom pojmu,netko tko je vječan,očigledno nema problem sa dužinom
trajanja vrimena,tako da vrime bilo apsolutno,relativno ili realno,gubi svaki
smisao.Zašto?
Jer pojam vrimena,koji je vezan uz trajanje,mjeri postojanje nečega,do prekida
postojanja (trajanja),što podrazumjeva daljnje NEPOSTOJANJE.
Pojam vječnosti, isključuje mogučnost,PREKIDA TRAJANJA I DALJNJEG
NEPOSTOJANJA,bilo Boga,prostora,Boga,svemira,materije,Boga,Čovjeka.

Gdje smo sada,NULA NA MINIMUMU,NULA NA MKSIMUMU!!!

IZMEĐU JE NAŠA POSTAVKA!!!

Postojanje je život, kretanje, odvijanje pricesa, gibanje materije kroz prostor pri čemu protječe vrijeme, kada svega toga nema, nema ni postojanja, to je vječnost, Smrt. U životu vrijeme je stvarno i ono ima neki smisao, jer život je prolazan, a u smrti, u toj beskrajnom postojanju iz kojega je sve živo proizašlo nema ni vremena ni prostora, nema kretanja, to je sasvim novi Svemir za živa bića.

Čovjek vidi samo par posto cjelokupne stvarnosti, tj. elektromagnetskog zračenja i to je za njega život, sve izvan toga mu je nestvarno i beživotno. Smatram da se izvan našeg ograničenog raspona doživljaja ove stvarnosti krije nezamisliva raskoš života. Ako ta bića i postoje ona imaju sasvim drugačiju percepciju prostora, vremena, materije i energije.

[kolayna]

Kaspper kaže:

Ja bih rekao da se ne mijenja ništa osim našeg doživljaja ove stvarnosti. Apsolutno vrijeme nije linearno, nego ga mi ljudi samo tako doživljavamo.

Kao da gledamo film u kinu, naš je život upravo to, filmska predstava za našu svijest. Film je linearan slijed događaja koji se izmjenjuju jedan za drugim, tako i naš život, sve je već zapisano samo mi vidimo ono što je upravo sada na ekranu.

I ljudski život je moguće premotati isto kao i filmsku vrpcu samo još nismo otkrili kako.

Možda je moguće život premotavati kao filmsku vrpcu (barem je preko naše memorije to moguće raditi unazad), ali da vrijeme ne postoji, bi li uopće bilo te filmske vrpce?

Bi li mogli misliti o prošlosti i učiti iz nje, bi li mogli raditi ono što radimo sada, i bi li mogli pretpostavljati što nas čeka u budućnosti? Po meni je upravo filmska traka dokaz o postojanju vremena, osim samog postojanja prostora.

[Kaspper]

kolayna kaže:

Možda je moguće život premotavati kao filmsku vrpcu (barem je preko naše memorije to moguće raditi unazad), ali da vrijeme ne postoji, bi li uopće bilo te filmske vrpce?

Bi li mogli misliti o prošlosti i učiti iz nje, bi li mogli raditi ono što radimo sada, i bi li mogli pretpostavljati što nas čeka u budućnosti? Po meni je upravo filmska traka dokaz o postojanju vremena, osim samog postojanja prostora.

U životu, odnosno filmskoj vrpci, vrijeme je prisutno od početka do kraja. Ako nema filmske vrpce, nema ni vremena, isto tako bez vremena nema ni filmske vrpce, odnosno nema filma, vrijeme prostor i život su usko i neraskidivo povezani.

Kažemo da mašta može svašta, a neki kažu da je astralnom projekcijom moguće posjetiti Hollywood gdje ima hrpa filmskih vrpci pa gledaj koju hoćeš samo nemoj ništa mijenjati.

Smatram da je filskih vrpci bezbroj i da svatko sam može birati vrpcu koju želi gledati, kao u videoteci. Ono što izabereš to je tvoj film, imaš širok izbor žanrova, nekad ćeš izabrati horor, nekad komediju ali važni je reći da ljudi uglavnom odaberu opciju shuffle gdje im može doći bilo što, bilo dobro, bilo loše pa se poslije žale kako život nije fer ako nešto ne valja.

[Dorina-kutija]

Omaha kaže:

Vrijeme kao stvar koju možeš opipati ne postoji.
Izaberi nekoliko svojih fotografija od djetinjstva do danas, poredaj ih kronološki i evo ti dokaza da vrijeme ipak postoji.

to ono, kao vizualna poezija, završiš u galeriji na izložbi slika gdje ti pričaju o njihovoj poetničnosti sadržaja i forme?

[Dorina-kutija]

Kaspper kaže:

U životu, odnosno filmskoj vrpci, vrijeme je prisutno od početka do kraja. Ako nema filmske vrpce, nema ni vremena, isto tako bez vremena nema ni filmske vrpce, odnosno nema filma, vrijeme prostor i život su usko i neraskidivo povezani. Kažemo da mašta može svašta, a neki kažu da je astralnom projekcijom moguće posjetiti Hollywood gdje ima hrpa filmskih vrpci pa gledaj koju hoćeš samo nemoj ništa mijenjati.

Smatram da je filskih vrpci bezbroj i da svatko sam može birati vrpcu koju želi gledati, kao u videoteci. Ono što izabereš to je tvoj film, imaš širok izbor žanrova, nekad ćeš izabrati horor, nekad komediju ali važni je reći da ljudi uglavnom odaberu opciju shuffle gdje im može doći bilo što, bilo dobro, bilo loše pa se poslije žale kako život nije fer ako nešto ne valja.

eto i doista...
makni život pa vrijeme i prostor ne postoji.