Teorija kvantnog polja

[r.o.c.k.y.007]

I namjerno sam napisao crvenim slovima gravitacija je tzv. četvrta dimenzija a ne vrijeme. jer kad sve opišeš u tri dimenzije i prostor i vrijeme ostaje ti dupe koje ne vidiš a privlači te na wc šolju - e to je gravitacija figurativno u četvrtoj dimenziji
A moraš ju smjestiti u jedan prazan kvadrant kako bi ju mogao posebno opisati i izdvojiti od piškiriškenja - jer to niije isto

[civilizacija I]

r.o.c.k.y.007 kaže:

Dakle moderni znanstvenici smatraju da vrijeme koje se vraća iz prošlosti prema nama NAS TLAČI u vidu gravitavije .
hahahahahahahha zecopas di si majstore?

Znači postoji i vrijeme koje se vraća iz prošlosti?

To znači da će svi "vidjeti" kakve smo gluposti svi radili u prošlosti.

Znači ništa neće ostati "skriveno". Bogami ćeš nas to i te kako "tlačiti". Dapače! Haha! Pozdrav

[r.o.c.k.y.007]

Konstanta fine strukture (označena grčkim slovom α) je jedna od temeljnih fizikalnih konstanti. Spada u vezne konstante, jer opisuje interakciju, u ovom slučaju gravitacije sa elektromagnetizmom kod atoma.
Konstanta fine strukture je bezdimenzionalan broj, bezdimenzionalan broj te joj
je stoga iznos jednak u svim mjernim sustavima. Ovaj rezultat je vise nego
odličan I potvrđuje obje elementarne mase , jednu iz gravitacije G I drugu iz magnetizma µ0 .
1/α =137.215357

Kako se lijepo poklopilo sa mojim proračunima - savršeno .
goce2014.wix.com/institute-of-physics

[r.o.c.k.y.007]

Prostor i gravitacija ne egzistiraju odvojeno od materije oni su esencija prostora. Velocity "c" pripada samo vremenu i kvant nosiocu fotonu a nes(p)retno nazvani "prazan prostor" nema nikakvu materijalnu značajku. Osim jednu malecku - potpuno zanemarivu a to je masa mirovanja koje nema i zato mu pripisujemo samo valno svojstvo praktično i po STR-u. Foton je dakle početak i kraj. Kvantno polje fotona na taj način postaje fundamentalni i nedjeljiv element fizikalnog opisa. Isti takav nedjeljiv koncept imamo i kod elementarnih čestica gdje je vodik zadnji nedjeljiv u nizu. Naravno ovaj model i pristup nam omogućava da dimenzionalno i na druge načine točno odredimo sve što nam je do danas poznato u fizikalnom realitetu prostor/vremena kojeg predstavljamo poljem čije su komponente kontinuirane funkcije četiri nezavisne varijable.

EPR Paradoks sam ovom mojom teorijom dakle matematički i praktično riješio.

Do sada je ponuđeno nekoliko različitih rešenja EPR paradoksa. Jedno od njih, koje potiče od samih autora EPR-a, sugeriše da je kvantna mehanika, uprkos njenoj uspešnosti u raznolikom mnoštvu eksperimentalnih scenarija, u stvari nepotpuna teorija. Drugim rečima, postoji neka još neotkrivena teorija prirode u poređenju sa kojom kvantna mehanika deluje kao neka vrsta statističke aproksimacije (mada izuzetno uspešne aproksimacije). Za razliku od kvantne mehanike, ova nepoznata, mnogo kompletnija, teorija trebalo bi da sadrži promenljive koje odgovaraju svim “elementima realnosti”. Mora da postoji neki nepoznati mehanizam koji delujući na te promenljive izaziva efekte “nekomutativnih opservabli” (efekte Hajzenbergovog principa neodređenosti).

wiki citat
A opširnije o EPR paradoksu ovdje

[r.o.c.k.y.007]

Pogledajmo što je to kvantna zapletenost u teoriji kvantnog polja i rješenje EPR paradoksa i odgovor na pitanje što je to valna funkcija ?

[IMG][/IMG]

[r.o.c.k.y.007]

[IMG][/IMG]

Uniform voltage electric field & distance by G.O.C.E.
Pojašnjenje za "potential energy" iz "Electric field formula" E = kq/r^2

[r.o.c.k.y.007]

GR (general relativity) kaže da je gravitacija vremenska zakrivljenost zbog prisustva meterije. Prema tome kad kažemo vremenska zakrivljenost mislimo na apsolutni vakuum (µ0) npr. interplanetarno prostovrijeme i sl.
Prvi dokaz tome dali su Albert Einstein i Arthur Eddington (1919g) koji su dokazali zakrivljenost vremena kojeg mjerimo u sekundama (s) a temelje se na svjetlosti koja je EM val (Hz) i ima konstantan velocity (c) i kojem je foton kvant nosioc. Radi se dokazu zakrivljenosti vremena/svjetlosti/vala zbog prisustva materije u njihovom slučaju Sunca.
Sa druge strane dokazali su i QM ( kvantnu mehaniku ) koja kaže da je materija opisana valnom jednadžbom. Možemo zaključiti da su GR i QM ustvari komplementarne ali ne i matematički te da su svi skalarni gravitacijski valovi (Tesla) i inteligentni EM valovi (Hz) uključujući i svjetlost - jedno te isto i suprotnog su smjera kada se definiraju iz prvog lica (POV) tj. iz perspektive jednog objekta.
Budući da sam lako kvantizirao opću teoriju relativnosti na niskom energetskom režimu, pri čemu je metrički tenzor samo spin2 i tenzorsko polje fotona za pozicioniranje i širenje mase na ravnom prostorvremenu (odnosno boje shvatiti samo kao ravno vrijeme jer vrijeme nema masu,mirovanja).
Takvim načinom lako sam izračunao tree-level Feymann-ove dijagrame i kvantnu zapletenost za fotone u gravitaciji i elektromagnetizmu bez ikakvih problema. Kao što vidimo u ovoj teoriji ne postoje nedokazane i neotkrivene hipotetske čestice kao npr.gravitoni i dokinuo sam religiju koja se uvukla u znanost ( u koju je vrlo lako povjerovati ) a to je vjerovanje u prošlost i budućnost kao postojeće realne dimenzije - NIKAD dokazane do danas.
Postupak i objašnjenje:
Ono što je dokazano do danas a to su EM valovi koje sam supstituirao sa budućnosti i postojeće gravitacijske valove supstituirao sa prošlosti.
Kao što vidimo i znamo GR i QM ne dolaze do izražaja istovremeno ali su ujedinjeni sada u geometriji valne funkcije.
Praktično na mikroskopskoj razini (čestice i atomi..) učinci GR-a su zanemarivi no ipak su prisutni ( spooky action at the distance- rezonancija), dok su na makroskopskoj razini ( planete, zvijezde,galaksije...) učinci QM-a također zanemarivi ( vrlo niske frekvencije i EM zračenje) koji postoje i takvi EM valovi emitiraju se prema van odnosno od objekta.
Ujedinjenje GR i QM-a kao što sam napisao i grafičko-matematiči izrazio u geometriji valne funkcije je moguće i neizbježno rješenje. Potvrdu ujedinjenja nalazim i u konstanti fine strukture koja opisuje interakciju gravitacije (G) sa elektromagnetizmom (µ0) u formuli koju sam napisao
u knjizi Genesis Of Cosmic Equation.

Ako one nisu ujedinjene, onda one ne mogu biti potpune.
Razmislite dvije identične čestice mase m i naboja Q.
Ako smo ignorirali QM, možemo opisati njihovu interakciju pomoću GR i elektromagnetizma. Ako smo ignorirali gravitaciju, mogli bismo opisati njihovu interakciju pomoću QM. Dakle, imamo dva opisa njihovih interakcija, a ta dva opisa ne mogu oba biti u pravu. Vjerojatno, njihova stvarna interakcija uključuje i kvantne mehanike i gravitacije, tako da ni jedna teorija nije točna odnosno potpuna ako se ne primjeni valna funkcija i kvantna zapletanost i teorija kvantnog polja koju sam ponudio kao rješenje.

QM predviđa da odbijaju jedni druge (ogleda se u činjenici da je vjerojatnost da se čestice pronađene u neposrednoj blizini zajedno dobiva sve manje i manje kako vrijeme odmiče). GR predviđa da ako je masa dovoljno velika, onda će biti privučeni jedni drugima. One su kontradiktornog predviđanja.

[Damjan J]

U kojoj je onda dimenziji antigravitacija (kozmološka konstanta) ?

[r.o.c.k.y.007]

Kozmološka konstanta (uobičajeno označena velikim grčkim slovom lambda: Λ) se javlja u Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti. Mjerna jedinica je 1/sekunda2. Konstanta je proporcionalna gustoći energije vakuuma ρ:

Λ je stoga 8PI Gravitacija u tri kvadrata prostor/vremena prema teoriji kvantnog polja i modelu kvantne zapletenosti (vidi sliku gore) koju sam objasnio u ovom topicu.
(Prema postojećem vjerovanju (Minkowski space) kozmološka konstanta bi onda bila
9PI G/3c^2 - što je nemoguće - Newton - 2*(4PI R^2) ekvivalentno 8PI G u dva različita načina objašnjavanja QR-a ili QM-a ne izlazeći pritom izvan dimenzija)

"Suprotno od gravitacije je levitacija -Viktor Schauberger."

Levitacija nije fundamentalna osobina samog vremena i ne definira se u teoriji kvantnog polja.
Levitacija je fundamentalna osobina PROSTORA (mase) i ona je POLAZNA točka u toj teoriji.

Einstein je napustio kozmološku konstantu i nazvao ju svojom "najvećom pogreškom". No, opažanja relacije između udaljenosti i crvenog pomaka objekata, načinjenih kasnih 90-tih godina, ukazala su na ubrzano širenje svemira, te se kozmološka konstanta još uvijek proučava

.
Evidentno je zašto kozmološka konstanta ne pripada QM-u već u GR i zašto je Albert Einstein prihvatio to kao (sad ne samo svojom) najvećom pogreškom.

[r.o.c.k.y.007]

Newtonov zokon gravitacije
F=G ( m' m")/r^2
Lambda = 8PI G(p)/3c^2
Jedinična masa iz ovoga slijedi 4PI r^2
Masa se u QM opisuje valnom jednadžbom koju sam objavio u mojoj knjizi G.O.C.E. i ovdje.

[r.o.c.k.y.007]

r.o.c.k.y.007 kaže:

Newtonov zokon gravitacije
F=G ( m' m")/r^2
Lambda = 8PI G(p)/3c^2
Jedinična masa iz ovoga slijedi 4PI r^2
Masa se u QM opisuje valnom jednadžbom koju sam objavio u mojoj knjizi G.O.C.E. i ovdje.

Ispravak navoda ( sa mobitela sam slao pa je izostavio slova i znakove )

Newtonov zokon gravitacije
F=G ( m' m")/r^2
kozmološka konstanta
Lambda Λ= 8π G(p)/3c^2
Površina jedinične masa iz ovoga slijedi 4π r^2
Masa se u QM opisuje valnom jednadžbom koju sam objavio u mojoj knjizi G.O.C.E. i ovdje. Dok gravitacija G prelazi u GR iz ovog modela
E= m*c² ={(c*2¯¹)*π}³ *(4π*r²) =kg*m²*s¯²=V*C

[Damjan J]

Evo pročitao sam temu i zainteresirala me.
ALi mi nije jasno

r.o.c.k.y.007 kaže:

Λ

Levitacija nije fundamentalna osobina samog vremena i ne definira se u teoriji kvantnog polja.
Levitacija je fundamentalna osobina PROSTORA (mase) i ona je POLAZNA točka u toj teoriji.

Kako bi se onda tu svemir širio ?
Je li levitacija fundamentalna osobina samih masa u prostoru ili prostora kao ukupne mase mirovanja ?

[r.o.c.k.y.007]

odgovor je kompleksan i zahtjevan:
Zakon očuvanja energije:
"Einsteinova teorija relativnosti pokazuje da su energija i masa iste stvari i da se jedna ne pojavljuje bez druge."
Einsteinova teorija relativnosti NE pokazuje da su energija i masa iste stvari - u tome i je catch! Upavo suprotno masa (prostor) nije vrijeme - E=mc^2 odnosno energija=prostor/vrijeme
S druge strane gravitacija (G) NIJE SILA isto kao što ni vrijeme nije energija (E)
1. Prvi postulat (princip relativnosti)

Zakoni elektrodinamike i optike vrijedit će u svim okvirima u kojima važe mehanički zakoni.
Svaka fizikalna teorija mora matematički izgledati isto svakom inertnom promatraču.
Fizikalni zakoni nezavisni su od prostorne ili vremenske lokacije.
2. Drugi postulat (nepromjenjivost c)

"Brzina svjetlosti u vakuumu, uobičajeno označena sa c, ista je za sve inertne promatrače, ista je u svim smjerovima i ne ovisi o brzini objekta koji emitira svjetlost. U kombinaciji s Prvim postulatom, ovaj Drugi postulat ekvivalentan je tvrđenju da svjetlost za širenje ne zahtijeva nikakav medij (kao što je primjerice "eter" dokazao Michelson-Morleyev pokus)."

"Nova karakteristika relativističke fizike jeste da se čestice "materije" (kao što su one koje sačinjavaju atom) mogu pretvoriti u nematerijalne oblike energije, kao što je svjetlost, ili u kinetičku ili potencijalnu energiju (npr., toplota). Međutim, ova pretvaranja ne utječu na ukupnu masu sistema jer ove potonje vrste nematerijalne energije još uvijek zadržavaju svoju masu kroz bilo koje ovakvo pretvaranje - spomenuti Zakon očuvanja energije."

Prema tome dinamički zatvorenom sistemu ne možemo dodavati vanjske utjecaje koje smo već opisali u sistemu. Drugim riječima single atom ne opisujemo sa protonima,neutronima, quarkovima i sl. koji su izvan njega. Ovo se odnosi na pozadinsko zračenje preko horizonta - horizont je ono što podrazumijevamo pod svjetlost kojoj je foton kvant nosioc a ne čestica .
Da li se svemir širi ili ne teško je danas sa sigurnošću reći jer se podaci analiziraju matematički i oni koji ih tumače ne znaju računati i ne znaju što su izračunali a ono što lupetaju pretežno je idiotarija proizišla iz objašnjavanja netočnih rezultata kako bi "naštimali" neke bijesne teorije.
Ono što je sigurno, sonde su zabilježile neka pozadinska zračenja iz svih kuteva svemira i oprema koja je gore lansirana svaki put je sve bolja i osjetljivija i mjere daleko manja zračenja daleko manjih čestica u daleko višem frekventnom dijapazonu EM zračenja od vidljive svjetlosti .
Po mom mišljenju (ako tumačim rezultate kao i oni) svjetlost koja dolazi do nas sa ruba horizonta svemira
( 11.038 Mlrd. sv. god. ) , pozadinsko zračenje za tu istu svjetlost nekog ogromnog klastera galaksija dolazi ustvari iz drugog čoška svemira , dakle hipotetski bočno manje ili jednako od ≤90 stupnjeva . Hajde recimo da bi to izgledalo kao da je svjetlost odvojena od mase odnosno da se radi o tzv. "antimateriji" koju fizički ne vidimo a postoji kako bi oni rekli u "višim" dimenzijama što naravno nije točno- više dimenzije nisu realnost. Prema tome svjetlost ima svoju zakrivljenost dok neke čestice manje i lakše od fotona i moguće većeg spina putuju svemirom skoro pa bez zakrivljenosti .
Redshift je onda prividno "razdvajanje" svjetlosti od mase uslijed udaljenosti ili udaljavanja izvora zračenja od promatrača ili je nastao zbog jakog utjecaja gravitacijskog polja druge mase.
Ako ih "izravnamo" u pravcu dolazeće svjetlosti, tada nam se čini da je svemir "dublji" za par miliona svjetlosnih godina ili da te čestice putuju čak i brže od svjetlosti ili da svemir ima inflaciju i da se širi.
Od svega toga ništa navedeno izgleda.
Brzine čestica u LHC nisu veće od "c" već su manje, svemir "diše" ali se ne širi osim na papiru. Prema tome moja hipoteza se čini najadekvatnijom i potpuno odgovara realnosti.
Između ostalog zašto ne bi bilo drugih zvijezda i planeta preko našeg horizonta ?

[Damjan J]

Ali zar se ne krivi sa gravitacijskim poljem prostor vrijeme, pa ako svijetlost skreće iz nekog razloga, skretat će i prostor sa njom, pa u tom slučaju to je opet crveni pomak ?
Mislim kao, nije je ništa moglo odvojiti od mase što ne bi povuklo i samu masu za njom.

[r.o.c.k.y.007]

Sinoć smo gledali emisiju treći element gdje su spominjali tuneliranje elektrona. Stavimo to u kontekst zvijezde ili nekog klastera galaksija koje nam se čine kao da se udaljavaju redshift . O čemu se radi? Ono što teleskopi uočavaju je obična svjetlost no ono pozadinsko zračenje je zračenje jezgre te zvijezde ili klastera galaksija - dubinsko zračenje dok je vidljiva svjetlost površinsko. Što je bitna razlika? razlika je u tome da čestice imaju različite valne duljine zračenja i neke se mogu vrlo lako skretati magnetskim poljem kao npr. elektroni što je najpoznatiji primjer (CRT tube).
Prema tome svjetlost koju opserviramo je samo nano točkica iz nekog udaljenog pravca u svemiru. Teleskop tu svjetlost poveča na mikro veličinu ali što je sa ukupnom masom (iza) koja emitira korpuskularna zračenja - to teleskop ne vidi, a ta tamna masa (tvar) može se nalaziti sasvim u drugom čošku svemira jer svjetlost koju prima teleskop je manje zakrivljena od prisustva velikih a opet teleskopu nevidljivih masa koje se nalaze na putu (ni jedan od tih zračenja nije inteligentan signal pa da sadrži informaciju u sebi i kaže ja dolazim iz treće galaksije i zovem se super Jura ne brkajte me sa Žarkom indijancom ). E sad ta nano točkica nekog klusera emitira gravitacijski val ali sa ogromnom valnom dužinom ( onaj noise) na ELF opsegu ( i ispod 3Hz) . Čuli smo kako se teško otkrivaju planete u udaljenim zvjezdanim sustavima zato ništa tu nije čudno niti neobično. Dopplerov efekt se može evidentirati na svim frekventnim opsezima kao što je primjer kod
Earth-Moon-Earth komunikacija u radioamaterizmu.

[r.o.c.k.y.007]

Ilustracije radi: 11.038 Mlrd. sv. god. to bi bio val kojem je frekvencija nula 0Hz.

[r.o.c.k.y.007]

Ilustracije radi: 11.038 Mlrd. sv. god. to bi bio val kojem je frekvencija nula 0Hz.

Neki će reći da je to DC, neki će primijetiti da je to ravna linija, vektor, jedni će primijetiti da je to cijeli svemir dok će drugi reći da je to nemoguće, da je svemir onda mrtav, nadobudni će reći da je to početak BB teorije i da ne nabrajam dalje ...

[r.o.c.k.y.007]

Prema tome vrijeme je nelokalno, policentrično i valnog je porijekla.

GR (general relativity) kaže da je gravitacija vremenska zakrivljenost zbog prisustva materije.

Sukladno ovome zakrivljeno vrijeme sa mora "ispraviti" (brojčano i geometrijski ) na "nulu" a to je upravo ovako kako sam napisao brojkama i slovima. ( i crtežom )

[Damjan J]

r.o.c.k.y.007 kaže:

[URL="http://www.hrt.hr/enz/treci-element/271305/"]svjetlost koju prima teleskop je manje zakrivljena od prisustva velikih a opet teleskopu nevidljivih masa koje se nalaze na putu

Ok
Znaći vidimo ravnu svijetlost zvijezde ali prostor između nas i nje je iskrivljen pa je ona dalje nego se čini.
Jesam li dobro shvatio ?

Ali kako interpretiraš onda "zabludu" o udaljavanju zvijezda ?
Zašto onda raste crveni pomak. Ako se prostor jače krivi opet svijetlost putuje ravno pa ne smije crvenog pomaka biti iz ničega.
Ne kužim zašto se po tebi dešava crveni pomak, doživljaj udaljavanja. Jer to što svijetlost putuje ravno a prostor je iskrivljen ispred nje ne objašnjava promjenu valne duljine te svijetlosti

[r.o.c.k.y.007]

Ok
Znaći vidimo ravnu svijetlost zvijezde ali prostor između nas i nje je iskrivljen pa je ona dalje nego se čini.
Jesam li dobro shvatio ?

Ok - s razlikom da ja taj prostor između nazivam vrijeme. (Sam si otvorio i temu o vremenu " Foton - naš um, naš svemir")

Ali kako interpretiraš onda "zabludu" o udaljavanju zvijezda ?
Zašto onda raste crveni pomak. Ako se prostor jače krivi opet svijetlost putuje ravno pa ne smije crvenog pomaka biti iz ničega.
Ne kužim zašto se po tebi dešava crveni pomak, doživljaj udaljavanja. Jer to što svijetlost putuje ravno a prostor je iskrivljen ispred nje ne objašnjava promjenu valne duljine te svijetlosti.

Moguće rješenje i jedno promišljanje može biti zanimljivo iz aspekta mogućih "crnih rupa" recimo:
Klasteri udaljenih galaksija ili solarnih sustava koji imaju veliku gustoću mase nemaju "dovoljno" disperzirane planete na radijusu od sunca ( solarni sustavi unutar galaksije ) i one se neprestano udaljavaju. Tako nastaje redshift gledajući iznutra te galaksije ali i izvana posmatrajući je iz općenito druge. Takva galaksija, koja se širi, nama može izgledati kao crna rupa. Zašto? jer unutarnja gravitacija u toj galaksiji je vjerojatno veća a sila teže na tim planetima ( prostornim masama ) koje se udaljavaju od svojih zvijezda je jako mala. Čini se kao da takvi klasteri "usisavaju" gravitaciju odnosno kao da zvijezdama "fali" energije fig. ( Planete u tom scenariju imaju vrlo izražen fotoelektrični efekt na svojim površinama ) Što želim reći: taj klaster sam sebi zakrivljuje vrijeme više sa svojom koncentriranom masom, s time da je moguć i obrnuti scenarij a to je da planete u klasteru imaju ogromnu silu teže a zvijezde su "oslabile" i jako su udaljene od njih. Bilo kako bilo, na takvim ogromnim udaljenostima svjetlost uglavnom propagira konstantnom brzinom kroz vakuum (do nas), a pozadinsko zračenje ide "ravnijom" linijom i kao što je poznato prolazi kroz čvrstu materiju. Ovo dakle možemo jasno objasniti kao razdvajanje magnetne komponente od električne u pojmu EM val (A.Einstein 1921g) i kao dualnost čestica. Prilično zbrčkano zar ne?