Uvođenje eura u Hrvatskoj

[Jung-fu]

@ Kocar

U vrijeme kad je Italija imala liru, sjever se je brže razvijao, ali cijena novaca (kredit)je bila ista u cijeloj Italiji...u eurozoni cijena novca se razlikuje od članice do članice, monetarne unije u stvarnosti i nema, jer postoji spread, u toj diversifikaciji rizika postoji računovodstvo koje se osniva na valute u sjeni, danas se već otvoreno govori o euro-marki, euro-liri, euro-pezeti itd. tu nema ni riječi o integriranom tržištu, kako nam to tumači guverner Vujčić u svojim hvalospjevima euru.

Po mom sudu, Europa se može ujediniti politički, ili se raspasti...sadašnja situacija je krajnje neodrživa

[#kocar#]

Sh@dow kaže:

Ispravno bi bilo napisati, to je BIO najveći krimen, pošto ono što je vrijedilo 2007. danas 2017. više ne vrijedi. Ulazak u EU je dosta stvari izmjenio, od liberalizacije tržišta rada, pa do naše obveze da danas sutra usvojio EUR kao valutu itd itd.

Nebi se složio !
Ništa se u politici HNB bitnog nije promijenilo, ne od 2007, nego od 1994 i uvođenja kune.
HNB je danas na istom zacrtanom putu i najavljuje zabijanje zadnjeg čavla u samostalnost RH u monetarnoj poltici i ulazak kroz vrata iza kojih se čuju glasovi "svi koji ulazite, opstavite svaku nadu" . Jer iz UE postoji način izlaska ali izlazak iz eurozone nije predviđen.
"Obavezu" uvođenja eura potpisali su kao i mi su Švedska, Poljska, Češka, Mađarska, Rumumjska i Bugarska, kao i oni koji su u tu zonu veće ušli.
No Švedska ni nakon dva provedena referenduma nije prihvatila uvođenje eura,Poljska nikud ne žuri, nego promatra situaciju, Mađarska je uvjet za uvođenje eura uvjetovala sa dostizanjem 90 % svih bitnih ekonomskih pokazatelja , od BDP per capita, do prosjeka plaća, Češka i pored što ispunjava uvjete za ulazak , odustala je od njega i namjerava do daljnjeg zadržati krunu a odustala je i Rumunjska.
Trenutno u eurozonu svim silama nastoje ući samo Hrvatska i Bugarska, koje drže začelje na ljestvici uspješnosti ii sposobnosti da prevladaju teškoće koje su kod uvođenju eura pravilo, skokom cijena, padom konkurentnosti, iseljavanjem visokoobrazovanih i nizom drugih pojavnosti koje se javljaju kod tog čina.

Tako da krimen HNB niej ništa manji, nego čak veći , jer želi što prije staviti točku na program koji provodi 23 godine i dovesti nas u polokolijalni status iz kojeg će razvijene zemlje crpiti visokobrazovanu radnu snagu u koju nisu uložile ni lipe i destinaciju gdje će se malo opuštati od stresa i tempa koji nameće kapital u trci za profitom

Osobno sam zastupao tezu da devizni tečaj ne smije biti cilj nego sredstvo. Međutim, kada čovjek malo bolje sagleda situacija onda uvidi da monetarna politika nikada nije imala podršku fiskalne politike, te u tom smislu da je HNB provodio drugačiju tečajnu politiku, fiskalna politika bi te pozitivne efekte jednostavno poništila.

Slažem se da monetarna politika nikada nije imala ničiju podršku a ne samo fiskalne politike (osim rijetkih pojedinaca, koje se ušutkavalo na sve načine)

No takvo pesimističko gledanje i izostanak svakog samopouzdanja preduvjet je koji je u stanju uništiti svaku inicijativu i prepustiti tijeku rijeke da nas nosi na vodopad ili neki rukavac , gdje ćemo vegetirati u močvarnom okružju.

Netočno! Razborita fiskalna politika je ona u kojoj rashodna strana proračuna ne raste više od 1% uvećanog za realne stope rasta. U prijevodu ne vršiš pritisak na diskrepancu između nominalnog i realnog gospodarskog rasta. A RH je do Velike recesije imala što? Inflacija jedinične javne potrošnje ( godišnji prosjek 7 godina do Velike recesije ) cca 4%. Na drugoj strani disciplinirana Njemačka je imala deflaciju jedinične javne potrošnje ( prosjek ) 0.2%.

Rezultat? Razvijena Njemačka je iz recesije izašla još 2009., te od tada do danas u prosjeku raste 2.1%, dokle RH 0.3%. Znaš li ti što znači ta diskrepanca kada znamo da je Njemačka neusporedivo razvijenija od RH? Napisano znači kako mi ne sustižemo Njemačku i njezin stupanj razvoja, nego još više zaostajemo. A zašto? Zato što smo se do Velike recesije ponašali financijski neodgovorno. Jel Njemačka do Velike recesije pasla travu? Nije, ali je stisnula reman desetljeće kako bi naredna dva desetljeća mogala uživati u gospodarskom rastu.

Za RH bi multiplikator bio uduplan, pošto se kao prvo nalazi na nižem stupnju razvoja, a kao drugo, veličina joj nije prepreka kada je inozemna potražnja u pitanju, odnosno kada je u pitanju uspostavljanje politike permanentnih viškova ponude.

Sve je to bajka a realnost sasvim drukčija.
I od kuda sad jednom usporedbe sa Njemačkom iako si do sada tvrdio da takva usporedba nije moguća ili barem ne konstruktivna.

Velika recesija je došla iz SAD-a, premda niti Velika Britanija niti Eurozona nisu ništa manje sudjelovali u ekspanzivnom monetarnoj politici koja je dovela do balončina u realnom sektoru. S druge strane RH je u još većoj mjeri provodila ekspanzivnu kreditnu politiku, tako da je naša kriza samo naša. Sami pali sami se ubili. Stope rasta kreditnih plasmana u razdoblju do Velike recesije su bile naprosto zastrašujuće. A tu svakako dio odgovornosti leži i na samom HNB-u.

Sad smo sami pali sami se ubili ali kad si pisao o "aferi švicarac" onda je krivnja podijeljena, na korisnika, davatelja i zakonodavca. Naravno HNB je bio najmanji krivac jer je on upozoravao.
Kao da je HNB savjetodavna i kontrolna institucija koja samo upozorava da se može pojaviti vatra ali ju nije gasio iako je za to imao sve potrebne alate.
Inače znamo što je prouzrokovalo i od kud je došla recesija 2007-8 i tko je govorio da će nas ona zaobići a tko je šutio i nezainteresirano promatrao.
Kao što znamo tko je rekao "mi smo u banani" a netko se pravio mutav i hvalio se što je finacijski sustav ostao "stabilan" iako je BDP kljosnuo za 18 % a on nije mrdnuo ni prstom.
p.s.
na ostale litanije pokušat ću odgovoriti kad uhvatim više vremena

[#kocar#]

Jung-fu kaže:

@ Kocar

U vrijeme kad je Italija imala liru, sjever se je brže razvijao, ali cijena novaca (kredit)je bila ista u cijeloj Italiji...u eurozoni cijena novca se razlikuje od članice do članice, monetarne unije u stvarnosti i nema, jer postoji spread, u toj diversifikaciji rizika postoji računovodstvo koje se osniva na valute u sjeni, danas se već otvoreno govori o euro-marki, euro-liri, euro-pezeti itd. tu nema ni riječi o integriranom tržištu, kako nam to tumači guverner Vujčić u svojim hvalospjevima euru.

Iskreno neznam dali je cijena novca bila ista u svim dijelovima Italije, pretpostavljam da je bila.
No nikad nisam tvrdio ni mislio da monetarna politika rješeva sve probleme, nego je to samo jedna od predpostavki da gospodarstvo bude usšješno.
Neće sama promjenna monetarne politke riješiti naš problem obrazovanja, niske produktivnosti, prevelike porezne presije, prekapacitiranu državnu i javnu administraciju, katastrofalno sudstvo , prekapacitiranost legislative i niz drugih sidara koje nas vuku na dno .

Po mom sudu, Europa se može ujediniti politički, ili se raspasti...sadašnja situacija je krajnje neodrživa

Ne uspijevam razumjeti što misliš pod političkim ujedinjenjem, zajedničku vanjsku politiku ili ????

[klokanovac]

Sh@dow kaže:

Tko je pisao o monetarnoj politici? Ja ti pokušavam objasniti, ali vidim uzaludno, što bi se dogodilo s gospodarstvom kada bi učinili ovo što si ti predložio.

Što dovoljno govori da ti nisi mene pročitao sa razumijevanjem. Dakle, da bismo to učinili, morali bismo smanjiti državne troškove, korupciju, porezno se rasteretiti i biti produktivniji. Ali vidim da je nekima u interesu očuvati stanje kakvo je, pa neće birati sredstva da me pokopaju na forumu. Dalje, zemlje sa jačim tečajevima, zaštićene su od kojekakvih špekulanata, robovlasnika i politički podobnih poduzetnika, kojih na našem tržištu ne manjka. Naše tržište treba očistiti od raznih štetočina, koji sebe nazivaju poduzetnicima, a veze nemaju sa poduzetništvom.

Kakva nevidljiva ruka. O čemu ti bulazniš? Pišeš notorne gluposti. Koja bi to normalan osoba išla precjenjivati devizni tečaj nacionalne valute, pa da u roku par sati ostane bez međunarodnih sredstava plaćanja? Ti ne razumiješ ( ne znaš ) osnovne osnova.

U SAD-u i VB jedan dio vlasnika tvornica je odlučilo preseliti svoju proizvodnju u zemlje trećeg svijeta, ne zato što im je proizvodnja bila preskupa u postojećim državama, već zbog toga što su željeli biti number one na tržištu. Htjeli su više zaraditi a imati manje troškove, htjeli su dominirati, htjeli su još. U nekim državama nisu plaćali niti poreze čak. Sjedište je i dalje ostalo u matičnim državama, ali se proizvodnja preselila u zemlje sa slabijim valutama. Naravno, ti proizvodi, koje te zemlje proizvode nisu namijenjene njihovim građanima, već onima na zapadu. Zapadnjaci se zato više okreću svojim tržištima, jer zbog slabije valute ovdje zarade drek, ništa. To ti je i jedan od razloga zašto je kod nas Nutella slabije kvalitete nego recimo u Njemačkoj ili Italiji. Stranim proizvođačima se hrvatsko tržište uopće ne isplati. Oni zarađuju u eurima, a mi u kunama. Konvertiraj kune u eure i vidjet ćeš razliku. S funtom je još gore.

Ali samo se ti tješi da je ovako bolje. Na rubu smo katastrofe, daleko ispod standarda zapada, ali tebi to nema veze. Tvoji su uzor Japanci.

Ne, nemaš, jel da imaš onda ti ne bi padale na pamet sulude ideje izjednačavanja pariteta EUR/HRK. Po pitanju znanja si kriminalno loš, neusporedivo niža razina od zagovaratelja printanja novca. Čak niti njima nisi dorasao u raspravi. Rasprava s tobom je stvarno na najnižoj razini koju sam ikada vidio.

Činjenice to dokazuju da slabije valute vode u siromaštvo i ropstvo, a ti meni udaraš kontru da nije tako, ustvari lažeš sebe. Hrvatsko tržište, kao i japansko je za jedan zapad tuljac od ovce, drek ili kako da se ljepše izrazim.

Primjerice naravno da imam podatke o svim državama svijeta. A to što ti nemaš tu mogućnost da ih pronađeš. Saudijska Arabija se nalazi iza Hrvatske po percepriji korupcije, na 62 mjestu, a Katar je 31 mjestu.

Pročitaj članak; Corruption Index: Qatar is the 'cleanest' Arab state, pa će ti biti jasnije neke stvar. [/QUOTE]

Sigurno nemaš podatak o tome da krše ljudska prava, radnička prava, provode šerijat i politiku prilagođavaju u korist bogatih, odnosno, onih koji drže naftu u svojim rukama.

Japanci su demografski u govnima jednako kao i gotovo cijela Europa, a bio bi i SAD da ne provodi politiku masovnog useljavanja. Razvijene zemlje jako loše stoje kada su demografska kretanja u pitanju. Zašto? Pa valjda zato što čim su ljudi bogatiji, imanje djece više nije prioritet broj 1, nego edukacija i uživanje u životu bez roditeljskih obveza.

Pogrešno. Bogatije zapadne zemlje imaju sve više ljudi, a siromašnije sve manje. Ovo da bogatima nije isplativo imati djecu je samo tvoje izvrtanje činjenica kako tebi paše, jer se ne možeš pomiriti sa činjenicom da sam u pravu glede mnogih stvari. Dalje, na zapadu imaš više ljudi koji imaju po petero ili šestero djece. Neki ih imaju čak i po deset o čemu je bila emisija i na Oprah show-u. Razlog tome ti je bolja plaća, povoljne mogućnosti i jeftiniji život, što znači i mogućnost za više prinova u obitelji. Ima li Hrvatska takav standard? Nema jer smo prilično skupa država, podložna špekulacijama, egzistencijalnoj nesigurnosti i bezakonju, ali volimo samima sebi lagati da je razlog nešto drugo, a ne ovo o čemu ja govorim.

Isto ti je i sa snagom valute, ali ti sebi voliš lagati kako to nema veze sa standardom, ljudskim pravima, snagom ekonomije i korupcijom.

Gospodarski Japan nije u govnima, pošto visokorazvijena država se ne može staviti u kontekst septičke jame. Ali da imaju ogromne probleme kod daljnjeg razvoja i rasta to imaju i to nitko ne spori.

Što misliš koji je uzrok? Sigurno nije lijep život, jer da im je život tamo stvarno prekrasan, ne bi sada imali više staraca nego što imaju mladih.

Da te malo podsjetim, SAD se sa svojom radnom kulturom ni po čemu ne može mjeriti sa Japancima, kao ni VB, a opet bogatiji su nego sve zemlje u kojima se krvavo radi. Naravno, ne rade te zemlje krvavo radi sebe, već radi njih. Nakon 2. svj. rata, SAD je od Japana napravio svog satelita, koliko i Južnu Koreju. Posljedice su vidljive i kod jednih i kod drugih. Eto čemu ti služi slabija valuta, ali ti nikako da shvatiš, već meni prodaješ fore kako bi nas jaka valuta uništila, a pogledaj što je slaba kuna napravila od Hrvatske ili što je slabiji Jen napravio od Japana. Ako se to ne zove opća katastrofa, onda ne znam što bi se trebalo zvati. Naravno, Japan se još nekako i drži, dok Hrvatska trenutno proživljava fazu teškog demografskog masakra.

Ali nemam ja ništa protiv, devalvirajte vi kunu samo i uništite Hrvatsku do kraja. Toliko smo puni takvih genijalaca, koji bi to voljeli, da mi se od muke sere više od svega. Ma ne, dobivam proljev.

[#kocar#]

Sad je i Lovrinčević postao veliki kritičar vladajuće garniture


– Mi ćemo i u ovom razdobljU ubrzati relativno zaostajanje za ostalim državama – kaže Lovrinčević.
Investicije privatnog sektora su skromne, a država zbog deficita i javnog duga ne može povećavati javne investicije.
– Svi su nam kanali rasta ograničeni osim povlačenja sredstava iz EU fondova – zaključuje Lovrinčević.
No, administracija je podbacila i na tom polju pa je premijer Andrej Plenković za idući tjedan najavio poseban sastanak u Vladi sa svojim ministrima o reformskom paketu i problemima koje prati povlačenje sredstava iz EU fondova!

http://hr.seebiz.eu/lovrincevic-svi-...ova/ar-166502/

I mi bi uveli euro

Još jedno mišljenje ozbiljnijeg novinara koji se bavi praćenjem ekonomije


Razvijenije članice Europske unije rukama i nogama bore se protiv uvođenja eura. Neke od onih koje su ušle u eurozonu, poput Grčke i Italije, već su počele razmišljati o tome kako da je napuste.


A ot otme razmišlja i Finska čiji je rast BDP bio 4 % u odnosu na Švedsku koja je rasla 8% u istom vremenskom periodu i pored činjenice što je imala svoju nacionalnu valutu a ne euro kao Finska
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvat...u-svoju-valutu

[Sh@dow]

Adelholzener kaže:

Grcka je sve, samo ne primjer neceg dobroga. Koliko je ljudske patnje i devastacije eknomije uzrokovano inzistiranjem na otplati duga koji bi lako mogli opisati kao "odious debt" i koji je glupavo, njemacki tvrdokorno, "morao" biti vracen (na stetu grckog naroda i ekonomije, a na korist francuskih i njemackih banaka), to je jednostavno prestrasno.

Grčka je jako dobar, školski primjer što se događa u državama koje provode neodgovornu fiskalnu politiku, a bijeg ne mogu pronaći u printanju novca, nego se moraju suočiti sa problemom previsoke javne potrošnje, odnosno njezinog restrukturiranja. Grci su naravno imali opciju izlazka iz Eurozone, ali za nju nisu htjeli čuti. Prema tome normalna posljedica je bila provedba politike interne deprecijacije koja je svoje temlje imala u konsolidacijskoj politici javne potrošnje.

Vezano za otpis duga, treba znati kako to gledano sa strane međunarodnog prava nikako nije moguće. Moguć je jednostatrani potez Grčke, ali sa svim posljedicama koje ta jednostranaka odluka donosi. Grci su jako dobro znali koje ih posljedice čekaju, pa su za razliku od tebe i tebi sličnih ( bez brige i bez pameti ) izabrali izlaz iz dužničke krize tražiti legalnim kanalima. Da su se odlučili tvojim putem, danas bi bili kruha gladni, pošto bi automatski bili odsječni od međunarodnih tokova kapitala, a što se prelijeva na robe i usluge.

Sjeti se kako su u jeku krize grčke kompanije ostajale bez intermedijarnih, kapitalnih i potrošačkih proizvoda, građani bez svojih depozita, a država bez novaca da financira tekuću javnu potrošnju ( plaće, mirovine, socijalne naknade, subvencije itd itd ).

To kako prosječan hrvatski građanin pojednostavljeno gleda na međunarodnu ekonomiju i misli da može vuči jednostrane poteze na štetu vjerovnika bez ikakvih posljedica je upravo to, pojednostavljeno gledanje na problematiku do kojeg dolazi usljed kriminalno niske razine znanja.

Nadalje, Grčkoj je do sada već otpisan dio duga, cca 100 mlrd EUR, i vrlo vjerovatno se na tom iznosu neće stati pošto je očito kako ne može servisirati postojeć dug u visini 310 mlrd EUR, pošto on čini 175% ekonomskog outputa. Kako bi se dug srušio na kriterije iz Maastrichta, to bi značilo kako je potreban otpis reda veličine 200 mlrd EUR. U svakom slučaju daljnji otpis je izgledan, samo ne postoji besplatan ručak. Grčka će na dugi niz desetljeća biti osuđena na provođenje restriktivne fiskalne politike.

Adelholzener kaže:

Razlika je u tome da funkcioniranje drzavnih tijela koja predstavljaju usluge gradjanima (skolstvo, sudstvo, zdravstvo...) nisu direktna funkcija proracuna.

Moram priznati kako ne razumijem napisano. Niti uz najbolju volju!

Moja prva konstatacija je bila;

Ulazak u Eurozonu je dobar s jedne strane što će konačno javna potrošnja doći u fokus, pošto će daljnji gospodarski razvoj ovisiti o ponašanju javnog sektora, te više nećemo iracionalno poslovanje javnog sektora pokušavati zamaskirati zazivanjem ekspanzivne monetarne politike.

Potom tvoja;

Gospodarski razvoj ne ovisi o ponasanju javnog sektora, nego prvenstveno o utezima koje mu drzavna politika zakonima i nametima veze na noge.

Potom moja;

Oprosti, ali koja je razlika u ovom što si napisao. Utezi su u prijevodu ponašanje javnog sektora. Ne razumijem kakva je razlika? Kada sam pisao o ponašanju javnog sektora onda sam mislio na ponašanje kod prihodne i rashodne strane proračuna.

Zatim tvoja;

Razlika je u tome da funkcioniranje drzavnih tijela koja predstavljaju usluge gradjanima (skolstvo, sudstvo, zdravstvo...) nisu direktna funkcija proracuna.

I sad da ti iskreno napišem; uopće ne razumijem kakve veze ovo što si zadnje napisao ima sa mojom prvotnom konstatacijom? Apsolutno nikakve! Dakle da, gospodarski rast ovisi o ponašanju javnog sektora. Ako hoćemo postići visoke stope rasta onda javni sektor treba biti čim manji, a ako hoćemo prigušiti stope rasta onda ga trebamo dimenzionirati.

Adelholzener kaže:

Ovo sto govoris je dokaz da si slijep kraj zdravih ociju. Izgleda da razumijes mehaniku financija, ali ocito je da nemas poima o tome sto znaci suverenitet, ili kako se stvara razvoj ne-trivijalnih djelova ekonomije.

Suverenitet naprosto ne postoji. To je iluzija i demagogija koju prodaju političke elite svojem biračkom tijelu. Za primjer uzmi današnjeg američkog predsjednika, ono što je pričao u predizbornoj kampanji i ovo što danas radi. Jedno sa drugim nema veze, pogotovo kada je međunarodna ekonomija u pitanju. A zašto? Zato što bi ta njegova suverenistička ekonomska politika više novaca odnijela nego što bi donijela. Vrlo brzo je odustao od ideja koje su mu donosile milijune glasova američke radne klase.

Adelholzener kaže:

Ako se sjecas Juzna Korea je imala financijsku krizu, pa im je MMF nudio "pomoc", koju su s gnusanjem odbili, vodili i dalje svoju politiku poticanja proizvodnje (MMF politika je bila neki austerity s rezanjem svega i svacega), pa su danas izuzetno uspjesna zemlja.

Južna Koreja nije prošla kroz krizu financijskog sektora kao što je to bio slučaj sa SAD-om i Velikom Britanijom 2008. Azijska kriza je bila jedna vrsta dužničko tečajne krize, krize nepovjerenja tržišta prema visokim eksternim deficitima određenih azijskih država. A do toga je došlo zato što su imali izrazito visoke investicijske stope koje su financirale u velikoj mjeri eksternim zaduživanjem.

Kriza je krenula od Tajlanda kada je tržište počelo sumnjati u održivost njihovog ekonomskog modela koji se bazirao na eksternom zaduživanju uz rigidnu tečajnu politiku. Nakon što je tržište počelo sumnjati u takav razvojni model, krenuli su špekulativni napadni na tajlandski baht. Centralna banka u namjeri da obrani fiksni tečajni režim je počela pržiti međunarodne pričuve koje su tada iznosile cca 39 mlrd USD. Nakon samo par mjeseci potrošili su gotovo 12 mlrd USD, te su uvidjeli kako bi mogli ostati bez međunarodnih pričuva, te su pustili tržištu da odredi novu, realnu razinu nominalnog deviznog tečaja. Napisano je značilo kako je USD skočio sa 25 na cca 40 THB-a ( tajlandskog bahta ), odnosno THB je izgubio više od 50% na vrijednosti.

Tečajna kriza se potom prelila na ostala azijska gospodarstva ( malezijsko, indonezijsko, filipinsko, a potom i na korejsko ). Sama Južna Koreja o kojoj pišeš nije imala tako veliki problem eksternog financiranja, pošto je netto posudba na godišnjoj razini u prosjeku pet godina prije krize iznosila dugoročno održivih 1.5% BDP-a ( primjerice Tajland cca 7% BDP-a ).

Južna Koreja je imala tu nesreću da se geografski nalazila u na krivom mjestu. Kod nje se više radilo o špekulativnom napadu na KRW, te se situacija razvila potpuno identično kao i kod Tajlanda. Nakon što su valute bitnije izgubile na vrijednosti, izvozni sektor dobio stimulans, krenuli su u novi razvojni ciklus koji se više nije bazirao na proizvodnim manjkovima nego viškovima, koje su pratili akumuliranje međunarodnih pričuva, čime su osigurali makroekonomsku stabilnost u međunarodnim okvirima.

Južna Koreja slijedom tečajne prilagodbe nije bila prisiljena na politiku interne deprecijacije, kao što ne bi bila prisiljena niti Grčka da kojim slučajem nije bila dio Eurozone. Ali očito masa ne može razumijeti kako se kod eksterne krize, krize bilance plaćanja stvari u suštini svode na prekid života na dug ( pošto više nitko nije spreman financirati daljnje deficite ), a to je moguće na samo dva način; ili ekspanzijom izvoznog sektora ili kompresijom uvoznog sektora.

Sama činjenica da si živio na dug znači kako u prijevodu nisi imao dovoljno konkurentan izvozni sektor koji bi svojim deviznih prihodima pokrio postojeće devizne rashode ( domaću potražnju ), te je logično da u tom trenutku imaš samo dvije opcije na raspolaganju; ukoliko imaš tečajni mehanizam na raspolaganju onda putem deprecijacije ili devalvacije momentalno vraćaš izgubljenu konkurentnost domaćeg sektora, pošto dohotci i cijene izražene u stranim valutama padaju. Međutim, ukoliko nemaš tečajni mehanizam na raspolaganju onda to znači kako si prisiljen na politiku interne deprecijacije koja u suštini znači rušenje dohodaka i cijena u nacionalnoj valuti.

Kako su dohotci i cijene rigidne na snižavanje to znači kako trebaš generirati dovoljno visoku razinu nezaposlenosti da one postane fleksibilne na snižavanje. I cijela ta politika da ne duljim postaje izuzetno toksična i destruktivna u visokozadužnim gospodarstvima. Zato sam osobno u slučaju hrvatske depresije se zalagao za napuštanje politike rigidnog tečajenog režima, brze troškovne cjenovne prilagodbe, kako bi što prije krenuli u novi razvojni ciklus koji bi se bazirao na rastu ponude, a ne potražnje.

I opet, ta politika u slučaju RH je jako dvojbena, pošto postoji realna opasnost da se pozitivni efekti korekcije deviznog tečaja ponište ekspanzivnom fiskalnom politikom. Tada u prijevodu nemaš realan pad vrijednosti deviznog tečaja nacionalne valute, nego inflacijski kaos.

[Sh@dow]

Tako da doista u cijeloj toj priči oko politike štednje ne razumije zašto ljudi tako banaliziraju problem dužničke krize. Dužnička kriza je kako samo ime kaže, dužnička, što znači da je to kriza duga. A iz te krize duga ne možeš izaći provodeći politiku daljnjeg rasta duga, nego politiku razduživanja. To možeš isključivo tako da od dohotka koje ostvariš dio dohotka koji si prije potrošio na kupovinu, sada potrošiš na vraćanje dugova. Ako si u dužničkoj krizi zbog 100.000 EUR duga, iz iste nećeš izaći tako da kreneš s daljnjom potrošnjom, te dug podigneš na 120 ili 150.000 EUR.

To se trenutno događa i u RH. Domaći sektori se razdužuju zato što su se do Velike recesije zaduživali stopama koje nisu dugoročno održive. Mi danas imamo tu sreću da se možemo razduživati u uvjetima gospodarskog rasta. To je najbolji i najbezbolniji način razduživanja. Najgori i najbolniji je taj da si se prisiljen razduživati u uvjetima gospodarskog pada. Tada ti dug možda smanjuješ u aposlutnom iznosu, ali u relativnom on raste pošto društveni output, dohotci padaju.

Adelholzener kaže:

Temeljni problem tvog nerazumjevanja materije je da smatras kako je novac neka apsolutna vrijednost (a nije, jer generira se ex-nihili i ako ti drugi generira novac onda si zauvijek ovisan o njemu), odnosno da smatras da ce austerity dovesti do razvoja, a nece dovesti do razvoja ekonomije nista vise nego sto ce starvation diet dovesti do rasta misicne mase.

Ja materiju itekako dobro razumijem za razliku od tebe. Sve ovo što si napisao je potpuno netočno, teorijski i empirijski netočno. Kao prvo, novac ex-nihili stvaraju jedino i isključivo vlasnici globalnih valuta. To Hrvatska nikada nije bila niti će biti. Svi drugi, uključujući Hrvatsku novac u domaćoj ekonomiji stvaraju na podlozi hard valute, a ne ex-nihilo. Naprosto matematički nemoguće pošto bi tada bili ugroženi ciljevi monetarne politike. Tvoj problem je što brkaš vlasnike i korisnike globalnih valuta. Vlasnici i korisnici nemaju ista prava niti sukladno tome mogu provoditi identičnu monetarnu politiku.


Kao drugo, austerity politika dovodi do razvoja, a za to imaš mnogobrojne primjere. Kroz politiku fiskalne konsolidacije svojevremeno su prošle mnoge države i to uspjepšno; Belgija, Danska, Irska, Finska, Švedska i Nizozemska. Neke su se bazirale isključivo na politiku fiskalne konsolidacije uz zadržavanje politike rigidnog tečajnog režima, dokle su neke poput Švedske i Finske bile prisiljene napustiti politiku rigidnog tečajnog režima, te dodatni pozitivan impuls dobile i iz tog smjera.

A opet, masa vas nikako da shvati kako u uvjetima dužničke krize i monetarne unije naprosto ne postoji drugi izlaz iz postojeće krize doli kroz politiku fiskalne konsolidacije, aka austerity policy.

Jung-fu kaže:

Tu treba biti i jasno da nije financijska industrija ta koja zahtjeva austerity politike, niti traži da se javni dugovi EU članica smanjuju u apslutnim iznosima, čak ni ugovori EU (fiscal compact) to ne zahtjevaju, već samo traže 60% duga u odnosu na GDP, problem je samo u visini dozvoljenog deficita proračuna, zašto samo do max 3%? Ta cifra nema nikakve znanstvene utemeljenosti...ako GDP raste, javni dug se smanjuje, to nitko ne spori, javni dug može rasti ali da pritom još više raste GDP, pa se u konačnici omjer duga u odnosu na GDP smanjuje.

Prvi dio kvotanog dijela je točan. Međutim drugi dio nije u potpunosti točan. Tvrditi kako deficit u visini 3% nema temelja u nikakvog izračunu naprosto nema veze sa istinom. Slažem se kako je navedenih 3% besmislena brojka, te da je ona trebala biti JOŠ NIŽA, nikako ne viša. Međutim, vratimo se kako su tvorci Eurozone došli do famoznih 3%. Došli su na način da je u tim vremenima potencijalna stopa nominalnog rasta BDP-a bila u visini 5%. Kamatna stopa u visini 5% je isto tako bila visina koja je određivala da vjerovnici imaju realan povrat u investicije visini 3%. I tu dolazimo do brojke 3% koja je određena kao max razina deficita proračuna. Za tvorce Eurozone su navedeni parametri značili kako državni dug u takvim uvjetima ne može preći zadanu granicu - razinu od 60% BDP-a. Međutim tvorci nisu računali kako postoje razdoblja recesije kada BDP ne raste nego pada, čime dovodi u pitanje kriterij iz Maastrichta koji govori da državni dug ne smije biti viši od 60% BDP-a. Da bi se nakon recesije uz iste parametre vratio na zadanu razinu potrebno je reducirati primarnu javnu potrošnju, odnosno imati državni deficit ispod 3% BDP-a.

Danas više navedeni parametar od 3% nema nikakvog smisla, pošto potencijalne stope nominalnog rasta outputa više nisu 5%, nego su reducirane kao i kamatne stope na 3%. Međutim, problem je što apsolutno sve članice Eurozone osim Estonije, Litve, Latvije, Luksemburga, Malte i Slovačke jednostavno ne poštuju - ispunjavaju glavni kriterij iz Maastrichta koji govori da državni dug ne smije prelaziti razinu od 60% BDP-a.

#kocar# kaže:

Samo si zaboravio reći da su tim činom države prepustile kreiranje novca, na čije pravo imaju jedino CB , privatnim bankama, koje to čine prema svom a ne opčem interesu.

Interes banke je da ima kvalitetan portfelj. U prijevodu da postotak nenaplativih kredita bude čim niži. Stoga su bankarski plasmani uvjetovani razinom profita ( rizika ). U protivnom, kada bi se banke u svojem kreditiranju povodile nekakvim općim interesima za koje zna koji su samo kocar i njemu slični, onda bi svako malo prolazili kroz financijske krize, odnosno krize javnih financija, pošto bi insolventnost financijskog sektora postala obveza javnih financija.

E sada, ako je opći interes da svako malo prolazimo kroz financijske krize onda možemo zahvaliti dragom Bogu što takvi mudraci nisu u glavnoj ulozi na političkoj sceni. Kako prolazi kreditiranje na principu famoznog općeg interesa pogledaj na primjeru Slovenije, gdje su komercijalne banke koje su bile u većinski državnom vlasništvu financirale upitno rentabilne industrijske sektore, odnosno investicije. Ta priča o općem interesu je slovenske porezne obveznike stajala 5 mlrd EUR. Za navedeni iznos su se zadužili kako bi spasili bankarski sektor, da bi potom godinama poslije od usta uzimali ( zbog restriktivne politike javne potrošnje ) kako bi uzete kredite i vratili. Zazivati tako nešto u Hrvatskoj može samo neprijatelj ove države.

klokanovac kaže:

Što dovoljno govori da ti nisi mene pročitao sa razumijevanjem. Dakle, da bismo to učinili, morali bismo smanjiti državne troškove, korupciju, porezno se rasteretiti i biti produktivniji.

To uopće nisi pisao, nego si pisao o jednostranom i prekonoćnom potezi dizanja kupovne moći administrativnom odlukom HNB-a. Vrlo jednostavno sam ti napisao što bi ta odluka donijela sa sobom, pa sada priču okrećeš i uvodiš određene uvjete koji bi toj odluci trebali prethoditi.

Da, ali opet jedno veliko ali, nije na tebi, meni, Plenkoviću, sutra Bernardiću ili HNB da određuje koja je to realna vrijednost HRK. To je posao tržišta, a jedno ti mogu reći, naprosto nije moguće ovo što ti pišeš, izjednačavanje pariteta EUR/HRK, pošto se nikada neće dogoditi da budemo 1.5 x produktivniji od Nijemaca ili Austrijanaca.

Jer tvrditi da u Njemačkoj je cijena rada cca 2.500 EUR, a da ista bude u Hrvatskoj 5 ili 6.000 EUR je iluzija, utopija, neznanje...

klokanovac kaže:

Dalje, zemlje sa jačim tečajevima, zaštićene su od kojekakvih špekulanata, robovlasnika i politički podobnih poduzetnika, kojih na našem tržištu ne manjka. Naše tržište treba očistiti od raznih štetočina, koji sebe nazivaju poduzetnicima, a veze nemaju sa poduzetništvom.

I ti opet i opet lamentiraš o zemljama sa jačim i slabim tečajevima. Ti očito, ali očito nisi sposoban niti voljan shvatiti kako tako nešto ne postoji. Japan koji kao i Koreja imaju postavljene devizne tečaje vrlo visoko danas žive vrlo visokom razinom životnog standarda. Zašto? Zato što su se od 50 ih prošlog stoljeća zahvaljujući vrlo visokim stopama rasta transformirali u razvijena, ekonomski visoko razvijena društva.

E sad, da razbijem više dilemu oko stupnja razvoja između Japana, Koreje i Hrvatske napisat ću kako BDP ( ppp ) per capita koji mjeri ekonomski output i kupovnu moć u Hrvatskoj iznosi 23.000 USD, dokle u Koreji 38.000, a u Japanu 41.000 USD. Napisano znači kako Korejci žive 60%, Japanci 80% višim standardom od Hrvata. Razumiješ li ti ti notornu činjenicu? I hoćeš li više prestati sa trollanjem?

klokanovac kaže:

U SAD-u i VB jedan dio vlasnika tvornica je odlučilo preseliti svoju proizvodnju u zemlje trećeg svijeta, ne zato što im je proizvodnja bila preskupa u postojećim državama, već zbog toga što su željeli biti number one na tržištu. Htjeli su više zaraditi a imati manje troškove, htjeli su dominirati, htjeli su još.

Samo u SAD i VB-u? To je trend prisutan u svim zapadnim zemljama. A razlog je vrlo jednostavan; Korporativne slobode i prava povezane sa vrlo niskom cijenom rada. I to se ne radi o izmještavanju kapitalno intezivnih, nego većinom radno intezivnih industrija. Jesi vidio da su zapadnjaci u Indoneziji ili Maroku otvorili tvornice zrakoplova, automobila, strojeva ili se većinom radi o industrijama koje proizvode robu široke potrošnje, čitaj odjeću, obuću, kućne potrepštine itd.

[Sh@dow]

Zašto? Pa kako ti i samo govori, radi se o radno intezivnim djelatnostima, čitaj djelatnostima koje generiraju nisku dodanu vrijednost i sukladno tome nisu bili u mogućnosti pronaći radnu snagu u zapadnim zemljama koja bi im osigurala opstanak. A pak s druge strane nisu mogli bitnije podignuti prodajne cijene kako bi isfinanicirali tu višu cijenu rada. I onda kada je jedan krenuo, krenuli su svi drugi kako bi opstali na tržištu.

klokanovac kaže:

Zapadnjaci se zato više okreću svojim tržištima, jer zbog slabije valute ovdje zarade drek, ništa. To ti je i jedan od razloga zašto je kod nas Nutella slabije kvalitete nego recimo u Njemačkoj ili Italiji.

Zapad je uvijek bio i ostao ovisan o domaćem tržištu. Izmještanjem radno intezivne industrije se oni nisu okrenuli ka tim tržištima nego su i dalje ostali fokusirani na domaće tržište kojem je zbog izmještanja proizvodnje kupovna moć i dalje ostala na istoj razini ili se znatnije povećala.

Primjer Nutelle ti ama baš ništa ne govori u prilog tvojim tezama. Očekivati da jedan Ferrero ima iste prodajne rezultate na zapadnim tržištima gdje živi lupam 300 milijuna stanovnika, sa BDP-om per capita koji prelazi 30.000 EUR i na tržištima ex sustava na kojima živi 200 milijuna ljudi sa BDP-om per capita koji ne prelazi 15.000 EUR je samo dokaz da ne barataš osnovnom matematikom. A navedeni stupanj životnog standarda, odnosno razlike su proizašle iz razlika u ekonomskoj efikasnosti. Da su Hrvati ili Mađari jednako ekonomski efikasni kao Austrijanci onda bi za rezultat imali isti stupanj standarda. S obzirom kako nisu onda nemaju. A nisu zato što nisu ekonomski produktivni da po glavi stanovnika stvore 40.000 EUR, nego 11.000 EUR. Kako ćemo se približiti austrijskoj razini od 40.000 EUR? Nikako drugačije nego gospodarskim rastom. Izračunaj da svake godine nominalno rastemo 4%, od čega 3% realno za koliko godina bi došli na današnju austrijsku razinu?

klokanovac kaže:

Stranim proizvođačima se hrvatsko tržište uopće ne isplati. Oni zarađuju u eurima, a mi u kunama. Konvertiraj kune u eure i vidjet ćeš razliku. S funtom je još gore.

Pa naravno da svatko zarađuje u svojoj valuti. Što je problem Hrvatske? U svakom slučaju ne taj što EUR ne vrijedi HRK, nego što je prosječna netto plaća u Hrvatskoj 6.000 HRK ili 800 EUR. Kada bi prosječna netto plaća iznosila 16.000 HRK, odnosno 3.000 EUR tada bi po stupnju razvoja bili iznad Njemačke - Nijemaca. A zašto nije? Zato što subjekti koji posluju u RH nisu ekonomski efikasni da bi takvu razinu cijene rada mogli isfinancirati.

I oprosti mi ali ti si notorna neznalica. Evo ti pored brde primjera još jedan notorni primjeri koji dokazuje da ovo što ti pišeš nema nikakve veze sa ekonomijom nego dječijim vrtićem.

Dakle, danska kruna ( DKK ) vrijedi gotovo identično kao i HRK. U prijevodu EUR vrijedi cca 7.50 HRK ali i DKK. I unatoč takvom paritetu Danska je razvijenija država od Njemačke, kao što je razvijenija i od Velike Britanije iako GBP vrijedi preko 8 DKK-a ali i HRK-a.

Napisano samo potvrđuje ovo o čemu pišem zadnje tri stranice i pokušavam tvoju kronično nisku razinu znanja podignuti na razinu koja se definira kao površna razina znanja.

Kako su to Danci bogatiji od Britanaca iako je 1 funta vrijedi preko 8 danskih kruna? Pa tako što im njihova ekonomska efikanost to omogućava. Dansko gospodarstvo po glavni stanovnika generira dodanu vrijednost u visini 345.000 DKK-a ili 45.000 EUR, dokle britansko gospodarstvo 30.000 GBP-a ili 33.000 EUR. Napisano znači kako su Danci produktivniji od Britanaca cca 36%, a što znači da su bogatiji i da žive višim standardom.

Jesam li u pravu?

klokanovac kaže:

Ali samo se ti tješi da je ovako bolje. Na rubu smo katastrofe, daleko ispod standarda zapada, ali tebi to nema veze. Tvoji su uzor Japanci.

Pa naravno da nam Japanci mogu biti jedan od uzora kada je u pitanju životni standard, pošto je tamo BDP per capita koji mjeri kupovnu moć domaćih valuta 37.000, a u Hrvatskoj 20.000 EUR. To ti je razlika reda veličine 85%.

klokanovac kaže:

Činjenice to dokazuju da slabije valute vode u siromaštvo i ropstvo, a ti meni udaraš kontru da nije tako, ustvari lažeš sebe. Hrvatsko tržište, kao i japansko je za jedan zapad tuljac od ovce, drek ili kako da se ljepše izrazim.

Znači po tebi su onda jedna Danska, Švedska, Norveška, Japan, Koreja, Hong Kong i Island siromašne države koje se nalaze u ropstvu?

klokanovac kaže:

Sigurno nemaš podatak o tome da krše ljudska prava, radnička prava, provode šerijat i politiku prilagođavaju u korist bogatih, odnosno, onih koji drže naftu u svojim rukama.

Sigurno imama taj podatak, ali smo govorili o indeksu percepcije korupcije, a ne o radničkim pravima, plaćama, ženama i kafićima. Uostalom nauči se forumskoj raspravi. Ako već želiš argumentirati određenu tezu onda ju argumentiraj na način da ju podkrijepiš određenim dokazima koje ćeš sam pronaći. Pa neću ja pronalaziti dokaze za tvoje stavove. Jesi priseban?

klokanovac kaže:

Pogrešno. Bogatije zapadne zemlje imaju sve više ljudi, a siromašnije sve manje.

Netočno! Zapad se nalazi u fazi bijele kuge. Stope ferteliteta na Zapadu su kriminalno niske u usporedbi sa istima u nerazvijenim dijelovima svijeta. Primjerice, Njemačka danas ima 82 milijuna stanovnika, doke se 2050. predviđa da će imati 70 milijuna stanovnika. Imali bi još manje kada bi u potpunosti zabranili imigraciju.

Slično je i sa drugim zapadnim zemljama. Kada bi one ovisile isključivo o stopi ferteliteta domicijelnog stanovništva, onda bi imali ogromna depopulacijska kretanja. Dakle, zapad, odnosno bijeli čovjek izumire.

klokanovac kaže:

Ovo da bogatima nije isplativo imati djecu je samo tvoje izvrtanje činjenica kako tebi paše, jer se ne možeš pomiriti sa činjenicom da sam u pravu glede mnogih stvari.

Ti nisi u pravi u vezi jučerašnje vremenske prognoze, a kamoli u nekim kompleksnijim temama. Vrlo jednostavno, nemaš adekvatnu razinu znanja i informacija, te iz toga proizlazi kriminalno niska razina znanja.

Nigdje nisam pisao da se zapadnom čovjeku ne isplati imati djecu. Pisao sam o tome da rastom životnog standarda dolazi do promijena u načinu razmišljanja prosječnog čovjeka, te da mu imanje dijeteta više nije prioritet broj jedan. Prioritetu postaju cijeloživotna edukacija, rad i uživanje u slobodnom vremenu, trošenje istoga na sebe, a ne na brigu o djeci. Dokaz? Demografska kretanja u bogatim i siromašnim državama svijeta. Dovoljno je samo baciti pogled na tu statistiku, pa da vidiš kako si i u tom dijelu ( kao uostalom u svemu drugom ) bio u krivu.

klokanovac kaže:

Dalje, na zapadu imaš više ljudi koji imaju po petero ili šestero djece. Neki ih imaju čak i po deset o čemu je bila emisija i na Oprah show-u. Razlog tome ti je bolja plaća, povoljne mogućnosti i jeftiniji život, što znači i mogućnost za više prinova u obitelji. Ima li Hrvatska takav standard?

Argument da na Zapadu ne vlada depopulacijska kuga je da pogledam Oprah show, pa ću vidjeti da na istom ima više ljudi koji imaju po petero i šestero djece? Boga ti, ovo je Muppet show!

klokanovac kaže:

Isto ti je i sa snagom valute, ali ti sebi voliš lagati kako to nema veze sa standardom, ljudskim pravima, snagom ekonomije i korupcijom.

Snagom valute? Istom onom kakvu imaju Danci, Šveđani, Norvežani, a koja je jednako pod navodnicima snažna kao i hrvatska kuna? A opet žive najvišim standardom u Europi i jednim od najviših u cijelom svijetu. Kako je to moguće ako za euro ili funtu moraju izbrojati više jednica svoje valute kao i Hrvati?

klokanovac kaže:

Što misliš koji je uzrok? Sigurno nije lijep život, jer da im je život tamo stvarno prekrasan, ne bi sada imali više staraca nego što imaju mladih.

Upravo to, visoki stupanj životnog standarda im je omogućio da im imanje djece više nije bio prioritet broj 1, nego uživanje u tom visokom standardu. A što se tiče starenja stanovništva, taj problem ima cijeli razvijeni zapadni svijet. Samo postoje bitne razlike između recimo jednog Japana i jednog SAD-a ili Velike Britanije. U Japanu je imigracijska politika svedena na razinu statističke pogreške, dokle SAD i VB na drugoj strani su otvoreni prema imigrantima, te sav populacijski prirast koji oni imaju upravo dolazi od imigranata, bilo onih koji su tek ušli u zemlju bilo od onih koji su u zemlji, pa većom stopom fertiliteta ujteču na ukupan populacijski rast.

klokanovac kaže:

Da te malo podsjetim, SAD se sa svojom radnom kulturom ni po čemu ne može mjeriti sa Japancima, kao ni VB, a opet bogatiji su nego sve zemlje u kojima se krvavo radi. Naravno, ne rade te zemlje krvavo radi sebe, već radi njih.

Slažem se kako se Britanci ne mogu mjeriti s Japancima po radnoj etici. Ali to je oduvijek tako bilo, pošto je mentalitet Japanaca ( azijata ) općenito sasvim drugačiji od mentaliteta zapadnjaka.

[Sh@dow]

klokanovac kaže:

Nakon 2. svj. rata, SAD je od Japana napravio svog satelita, koliko i Južnu Koreju. Posljedice su vidljive i kod jednih i kod drugih. Eto čemu ti služi slabija valuta, ali ti nikako da shvatiš, već meni prodaješ fore kako bi nas jaka valuta uništila, a pogledaj što je slaba kuna napravila od Hrvatske ili što je slabiji Jen napravio od Japana. Ako se to ne zove opća katastrofa, onda ne znam što bi se trebalo zvati. Naravno, Japan se još nekako i drži, dok Hrvatska trenutno proživljava fazu teškog demografskog masakra.

Da išta znaš onda bi znao da je Japan 1950 bio nerazvijena država sa BDP-om per capita u visini 2.000 USD, dokle su VB i SAD imali po 7.000 odnosno 10.000 USD per capita respektivno. Napisano znači kako se Japan tada nalazio na samo 26% britanske, odnosno 20% američke razine stupnja razvoja. Nakon toga je usljedio eksponencijalan rast japanske ekonomije, pa su tako narednih 30 godina u prosjeku svake godine rasli preko 8%. Napisano je osiguralo konvergentan razvoj s kojim su početkom osamdesetih došli na 90% britanskog, odnosno 80% američkog stupnja razvoja.

Nakon toga je usljedila pogrešna japanska makroekonomska politika ( o njoj sam pisao ) koja je zaustavila konvergentan razvoj, pa se tako danas nalaze na 90% britanskog i 70% američkog stupnja razvoja. Iako, kada bi u jednadžbu uvrstili i eksterne pozicije država, odnosno činjenicu da Japanci u određenoj mjeri žive ispod, dokle Amerikanci i Britanci iznad proizvodnih mogućnosti onda bi se navedena razlika vrlo vjerovatno u slučaju Britanije izjednačila, dokle u slučaju SAD došli na 80 ak posto njihova stupnja razvoja.

klokanovac kaže:

Ali nemam ja ništa protiv, devalvirajte vi kunu samo i uništite Hrvatsku do kraja. Toliko smo puni takvih genijalaca, koji bi to voljeli, da mi se od muke sere više od svega. Ma ne, dobivam proljev.

Oprosti ali tko je ovdje pisao o devalvaciji HRK? Gdje sam zastupao tezu devavacije HRK-a? Jesi priseban ili namjerno trollaš?

#kocar# kaže:

Nebi se složio! Ništa se u politici HNB bitnog nije promijenilo, ne od 2007, nego od 1994 i uvođenja kune.

Pa s obzirom da se od ulaska u EU ništa više nije niti mogli promjeniti ( napisao sam zašto ) zato sam i napisao kako je to bio krimen HNB. Bio, prošlo svršeno vrijeme, kao i devalvacija HRK u uvjetima kada radne snage više nema, što zbog bijele kuge, što zbog odlaska u bogatije članice EU-a. Smjer kojim trebamo ići je bitnije podizanje produktivnosti rada, kako bi potom i sami dohotci ( životni standard ) mogli bitnije porasti. Sve ostalo je izbjegavanje suočavanja sa stvarnim problemom. Ljudi odlaze ne zato što bi htjeli u Hrvatskoj raditi za manje EUR, nego zato što hoće raditi za više EUR. Sukladno tome raditi devavaciju valute je znak krajnjeg nerazumijevanja problematike.

#kocar# kaže:

HNB je danas na istom zacrtanom putu i najavljuje zabijanje zadnjeg čavla u samostalnost RH u monetarnoj poltici i ulazak kroz vrata iza kojih se čuju glasovi "svi koji ulazite, opstavite svaku nadu" . Jer iz UE postoji način izlaska ali izlazak iz eurozone nije predviđen.

Hrvatska nikada nije mogla niti provoditi samostalnu monetarnu politiku. Dilema nemogućeg trojstva nas je pratila od samih početaka. Nije moguće u istom trenutku imati fiksan tečajni režim, samostalnu monetarnu politiku određivanja kamatnih stopa i liberaliziran račun kapitala.

#kocar# kaže:

"Obavezu" uvođenja eura potpisali su kao i mi su Švedska, Poljska, Češka, Mađarska, Rumumjska i Bugarska, kao i oni koji su u tu zonu veće ušli.No Švedska ni nakon dva provedena referenduma nije prihvatila uvođenje eura,Poljska nikud ne žuri, nego promatra situaciju, Mađarska je uvjet za uvođenje eura uvjetovala sa dostizanjem 90 % svih bitnih ekonomskih pokazatelja , od BDP per capita, do prosjeka plaća, Češka i pored što ispunjava uvjete za ulazak , odustala je od njega i namjerava do daljnjeg zadržati krunu a odustala je i Rumunjska.

Sve navedene države su ekonomski uspješnije od Hrvatske. I to unatoč činjenici da je Hrvatska zadnjih 25 godina isto kao i navedene bila izvan Eurozone. I opet, dokazao sam kako niti jedna od tih država zadnjih 20 ak godina više ne koristi tečajnu politiku kao alat poticanja rasta BDP-a. Dokazano, a na primjeru Češke i Slovačke čak možemo vidjeti da su nacionalne monete u odnosu na prije DEM, danas EUR i ojačale za određeni postotak.

Da se razumijemo, gospodarski razvoj može, ali i ne mora doći sa fleksibilnijom tečajnom politikom. I o tome sam pisao, pa sam na samom kraju napisao kako deprecijacije ili devavacija nacionalne valute ne dovodi per se do dugoročno održivog razvoja.

#kocar# kaže:

Tako da krimen HNB niej ništa manji, nego čak veći , jer želi što prije staviti točku na program koji provodi 23 godine i dovesti nas u polokolijalni status iz kojeg će razvijene zemlje crpiti visokobrazovanu radnu snagu u koju nisu uložile ni lipe i destinaciju gdje će se malo opuštati od stresa i tempa koji nameće kapital u trci za profitom

To se događa i u svim drugim siromašnijim zemljama ne samo EU-a nego svijeta općenito. A zašto je u slučaju RH to tako moraš prije svega pitati političke elite koje svake godine upravljaju, direktno upravljaju sa 50% nacionalnog outputa. Da smo provodili pametniju fiskalnu politiku danas bi bili na razini na kojoj se nalazi jedna Češka. Čitaj bili bi 50% razvijeniji nego li smo danas. Kako je to moguće ako znamo da je od samostalnosti do danas CZK vis-a-vis EUR čak aprecirala ( ojačala )? Kako je moguće da unatoč jačanju nacionalne valute se dogodi razvoj?

#kocar# kaže:

No takvo pesimističko gledanje i izostanak svakog samopouzdanja preduvjet je koji je u stanju uništiti svaku inicijativu i prepustiti tijeku rijeke da nas nosi na vodopad ili neki rukavac , gdje ćemo vegetirati u močvarnom okružju

U životu nisam optimist niti pesimist, nego realist. Realno gledam na stanje stvari i ne maštam. Vjerovanje u bolje sutra prepuštam vjernicima. Ja osobno bolje sutra danas stvaram. I jako dobro znam s obzirom na mentalni sklop koji prevladava u ovoj zemlji kako ništa pozitivno ne možemo očekivati od određenih politika. A na drugoj strani kako nam ograničenja itekako mogu u određenoj mjeri pomoći da konvergiramo prema Zapadu.

#kocar# kaže:

Sve je to bajka a realnost sasvim drukčija.I od kuda sad jednom usporedbe sa Njemačkom iako si do sada tvrdio da takva usporedba nije moguća ili barem ne konstruktivna.

Točno, bajka je trenutno danas kada imamo fiskalni i monetarni suverenitet. Dok će postati realnost sutra kada to više nećemo imati. Što samo dokazuje moje teze, kako nemamo mentalne snage da sami stvari postavimo na prave noge, nego trebamo tutora. Uvijek smo ga trebali i to se do danas nije promjenilo. Nažalost!

Usporedbom s Njemačkom samo dokazuje u kojoj mjeri smo nedisciplinirani u provođenju ekonomske politike i sukladno tome nije moguće iz takve nediscipline izvući pozitivne rezultate. Ništa više ništa manje!

#kocar# kaže:

Sad smo sami pali sami se ubili ali kad si pisao o "aferi švicarac" onda je krivnja podijeljena, na korisnika, davatelja i zakonodavca. Naravno HNB je bio najmanji krivac jer je on upozoravao.

Pa naravno da smo sami pali sami se ubili. Tko je Hrvatskoj kriv što je u periodu od 1995 do 2008 živjela na dug. I to intezivno živjela na dug? Jesi samo pogledao koliko je iznosila javna potrošnja 1995, a koliko ista iznosi danas? To je suluda fiskalna poltika. I sada odgovornost takve politike tražiti u HNB-u je tipično razmišljanje ljudi koji su zaostali u nekim bivšim vremenima kada se takva fiskalna politika financirala iz primarne emisije sa svim poznatim posljedicama takve politike.

#kocar# kaže:

Kao što znamo tko je rekao "mi smo u banani" a netko se pravio mutav i hvalio se što je finacijski sustav ostao "stabilan" iako je BDP kljosnuo za 18 % a on nije mrdnuo ni prstom.

Hrvatski BDP nije pao 18% nego 12.5%. Drugo, financijski sektor je ostao stabilan što se ne može reći za Sloveniju, SAD ili Veliku Britaniju. Da, ostao je stabilan unatoč ogromnom rastu kreditnih plasmana godinama prije krize. Tko vidi nešto negativno u tome da je sustav ostao stabilan, te je priželjkivao da financijski sektor treba biti potpomognut rastom javnog duga taj je ili samodestruktivan ili se ne razumije u materiju.

Ili ti doista misliš da bi hrvatski BDP pao samo 12% da smo kojim slučajem imali financijsku krizu, odnosno nestabilan financijski sektor? Totalno populističko nerazumijevanje materije.

#kocar# kaže:

[I]Razvijenije članice Europske unije rukama i nogama bore se protiv uvođenja eura. Neke od onih koje su ušle u eurozonu, poput Grčke i Italije, već su počele razmišljati o tome kako da je napuste.

Čitaj fiskalno neuspješne članice koje bi iracionalnu javnu potrošnju htjele financirati printanjem novca. Rješenje problema sigurno ne može biti u nastavku iste fiskalne politike, niti u printanju novca. To ih neće učiniti bogatijima, nego siromašnijima.

[Katus]

Uvođenje eura je još jedna , vrlo lošo

odluka pogubljenih nesposobnih iskompleksiranih i korumpiranih krugova

koji bi da prikažu da nešto

važno i konstruktivno rade

a koja od lošo vodi prema gore .

[Hlebyn]

@ Sh@dow, zanimljivo je da na ovu svoju vlastitu tezu o monetarnoj politici i tečaju

Točno, samo RH taj alat nikada nije koristila, niti ga nema namjeru koristiti, pošto je devizni tečaj postavljen kao cilj, a ne kao sredstvo.

danas reagiraš ovako

Sh@dow kaže:

Ispravno bi bilo napisati, to je BIO najveći krimen, pošto ono što je vrijedilo 2007. danas 2017. više ne vrijedi. Ulazak u EU je dosta stvari izmjenio, od liberalizacije tržišta rada, pa do naše obveze da danas sutra usvojio EUR kao valutu itd itd.

iako si još ne 2007., nego još 2014. si pisao ovako:

Sh@dow kaže:

Dapače, masa makroekonomskih indikatora je bila bolje, dokle su ulaskom u Eurozonu postali katastrofalno loši. Krvna slika talijanskog gospodarstva izgleda kao krva slika nesretnice s dijagnozom - carcinoma metastaticum.
...
talijanski izvozni sektor ... generira prihod u visini cca 475 mlrd EUR. Pretpostavimo da apsolutno svi rashodi poslovanja osim troška rada su indeksirani za EUR ( trošak rada 15%, materijalni i ostali troškovi 80%, a brutto operativni viška 5% prihoda ) to bi značilo da padom vrijednosti ITL vis-a-vis EUR za 50%, profit izvoznog sektora bi skočio s 24 na cca 47 mlrd EUR.

I to pod uvjetom da je 84% ukupnih rashoda indeksirano za EUR. A opće poznata je činjenica da domaća dodana vrijednosti u talijanskom robnom izvozu sudjeluje sa gotovo 75%. U takvoj konstelaciji odnosa govorimo o rastu profita izvoznog sektora na >80 mlrd EUR. Iz napisanog proizlazi da bi aktivnosti izvoznog sektora izlaskom Italije iz Eurozone i devalvacijom ITL vis-a-vis EUR za xx posto doslovno eksplodirale kao što se to događalo redovito prije ulaska u Eurozonu.
... ...
Inače, sve ovo što se danas događa u Eurozoni pa i RH, događalo se i u drugim zemljama koje su branile aprecirane rigidne NDT-e. I gle čuda, nakon što je tržište razbucalo pegove vrlo brzo je došlo do gospodarskog oporavka do kojeg inače, da se zločesto tržište nije umješalo, ne bi došlo narednih x ili xx godina. Apsolutno identična retorika, a gospodarstvo i društvo propadaju zato što je devizni tečaj postavljen kao cilj, a ne sredstvo politike.
...
... financijska kriza bila bi posljedica politike u kojoj HNB participira od samih početaka, a gdin. Vujčić od početka 2000.. To je godina od koje je najveća količina dreka ( u kojem se btw danas gušimo ) i izasrana. Dakle, za Borisa Vujčića sigurno ne bi govorili, drek nit jeo nit mirisao, a u njemu se ugušio.

Nije potreban nikakav stručan obračun s rezultatima njegove politike. Dovoljno je samo pogledati najosnovnije makroekonomske indikatore. Oni govore više od tisuću riječi, a direktna posljedica su ovakve monetarne politike. Ona nije niti mogla biti drugačija kada su je osmislile političke elite koje drmaju ovom zemljom zadnjih xx desetljeća. Boris Vujčić, a prije njih Željko Rohatinski i Marko Škreb su ništa drugo nego egzekutori.

... ...

Koja je to osoba u HNB-u imala primanja u realnom sektoru cca 100.000 EUR??? Boris Vujčić cijeli svoj radni vijek je proveo kao državni službenik ( EFZ i HNB ). Drugi čovjek HNB-a Relja Martić od svoje 24 ( danas 60 godina ) radi u HNB-u. Treći čovjek HNB-a Tomislav Presečan u HNB-u radi od 1994., s tim, da je tri godine bio niže rangirani činovnik MMF-a u Nizozemskoj, te sasvim sigurno tada nije imao godišnju plaću od 100.000 EUR.

A opet da je kojim slučajem imao toliku plaću MMF nije privatni sektor nego se financira od novaca poreznih obveznika članica. Četvrta osoba HNB-a Vedran Šošić isto tako cijeli život radi u HNB-u, a u međuvremenu je bio i činovnik Misije RH pri EU-u. Dakle,
slobodno možemo napisati kako prve četiri glave HNB-a nemaju nikakav CV u realnom sektoru, te su cijeli život proveli kao državni službenici. Hoću napisati da nema tu nikakvih velikih referenci zbog kojih bi privatni poslodavci u RH trebali biti spremni toliko eura platiti njihov rad.


Zašto je bankarski sektor do sada bio toliko otporan na gospodarsku depresiju u RH? Pa zato što je krizu dočekao sa visokom razinom pričuva. A bila je visoka zato što su Željko Rohatinski i njegov zamjenik Boris Vujčić preuzimanjem HNB preuzeli i relativno visoku stopu obvezne pričuve. Navedena je iznosila visokih 28.5%, te se do izbijanja Velike recesije spustila na 17%. To znači da je HNB osim preko tečajne i preko ove politike aktivno participirao u stvaranju kreditnog balona. Može netko napisati da je HNB mogao navedenu stopu spustiti na 10% ili 5%.

Mogao je ali nije trebao pošto smo i ovako imali perverznu kreditnu ekspanziju zbog koje se posljednjih pet i pol godina nalazimo u depresiji. Poprilično plitko je kada pojedinci danas eskulpiraju HNB i govore kako je on jedina svjetla točka u RH. Nije, HNB snosi svoj dio odgovornosti za današnju situaciju kao i sve Vlade RH do danas. Na kraju krajeva vodstvo HNB-a uredno biraju političke elite. Osim toga HNB snosi veći dio odgovornosti za današnju depresiju. To je zato što posjeduje daleko moćniji alat za upravljanje krizom od političkih elita, pošto je Velika recesija d-pokazala da politika interne deprecijacije je neusporedivo neefikasnija, sporija i bolnija = skuplja.
...

Tako da si zbilja doživio maltene kopernikanski obrat, koji bi bilo dobro konkretnije obrazložiti ali na primjerima iz Hrvatske. (Recimo ono moje pitanje zašto se nije iz primarne emisije financiralo kupovanje betonskog željeza iz Siska i Splita odabacio si previše lakonski time da zašto bi država/HNB tako spašavala te željezare koje po produktivnosti zaostaju za mnogim stranima.)

[Hlebyn]

Dakle, s obzirom na citirano u prethodnom postu, zbilja bi bilo konstruktivno da detaljnije i konkretnije objasniš što si to tako "malo bolje sagledao" na kavama (samo na kavama, ili?) s Vujčićem da ovako promijeniš mišljenje:

Sh@dow kaže:

Osobno sam zastupao tezu da devizni tečaj ne smije biti cilj nego sredstvo. Međutim, kada čovjek malo bolje sagleda situacija onda uvidi da monetarna politika nikada nije imala podršku fiskalne politike, te u tom smislu da je HNB provodio drugačiju tečajnu politiku, fiskalna politika bi te pozitivne efekte jednostavno poništila.


... Razborita fiskalna politika je ona u kojoj rashodna strana proračuna ne raste više od 1% uvećanog za realne stope rasta. U prijevodu ne vršiš pritisak na diskrepancu između nominalnog i realnog gospodarskog rasta. A RH je do Velike recesije imala što? Inflacija jedinične javne potrošnje ( godišnji prosjek 7 godina do Velike recesije ) cca 4%. Na drugoj strani disciplinirana Njemačka je imala deflaciju jedinične javne potrošnje ( prosjek ) 0.2%.

Rezultat? Razvijena Njemačka je iz recesije izašla još 2009., te od tada do danas u prosjeku raste 2.1%, dokle RH 0.3%. Znaš li ti što znači ta diskrepanca kada znamo da je Njemačka neusporedivo razvijenija od RH? Napisano znači kako mi ne sustižemo Njemačku i njezin stupanj razvoja, nego još više zaostajemo. A zašto? Zato što smo se do Velike recesije ponašali financijski neodgovorno. Jel Njemačka do Velike recesije pasla travu? Nije, ali je stisnula reman desetljeće kako bi naredna dva desetljeća mogala uživati u gospodarskom rastu.

Za RH bi multiplikator bio uduplan, pošto se kao prvo nalazi na nižem stupnju razvoja, a kao drugo, veličina joj nije prepreka kada je inozemna potražnja u pitanju, odnosno kada je u pitanju uspostavljanje politike permanentnih viškova ponude.



Velika recesija je došla iz SAD-a, premda niti Velika Britanija niti Eurozona nisu ništa manje sudjelovali u ekspanzivnom monetarnoj politici koja je dovela do balončina u realnom sektoru. S druge strane RH je u još većoj mjeri provodila ekspanzivnu kreditnu politiku, tako da je naša kriza samo naša. Sami pali sami se ubili. Stope rasta kreditnih plasmana u razdoblju do Velike recesije su bile naprosto zastrašujuće. A tu svakako dio odgovornosti leži i na samom HNB-u.



RH agregatno gledano zadnjih par godina živi ispod vlastitih mogućnost. U prijevodu, razdužujemo se prema sektoru inozemstva. A odgovor na tvoje pitanje je vrlo jednostavan; ne dopustiti rashodnoj strani proračuna da raste više od stopa rasta BDP-a. Kroz pet do deset godina mi bi govorili o RH kao nekoj sasvim drugoj državi, sa drugačijim gospodarstvom. Ali za tako nešto je pak potreban politički konsenzus. Njega nema, niti će ga ikada biti. Zato ćemo biti osuđeni na cikličke proračunske politike. Očito drugo nismo zaslužili.

Estonija je svjetli primjer tranzicijske države. Svi makroekonomski rezultati to dokazuju. Od stopa rasta BDP-a, industrijskog sektora, izvoznog sektora, vođenja javnih financija, stope zaposlenosti, dohotaka itd itd.

Da je RH provodila estonski tip ekonomske politike onda mi danas ovdje ne bi raspravljali o printanju novca i devalvacijama.

Što se tiče preživljavanja u Estoniji mogu ti samo napisati kako prosječna netto plaća tamo iznosi ( 2016. ) 930 EUR, što je cca 20% viša razina od hrvatske. Ujedno, pokušaj staviti njihovu prosječnu netto plaću u globalne okvire, pa ćeš vidjeti da se nalaze pri samom svjetskom vrhu. A gdje su bili krajem 80? U socijalističkoj jazbini bez perspektive i nade. Prihvaćanjem liberalnih vrijednosti poslovanja doživjeli su impozantan rast, kako gospodarski tako i društveni.

A demografski ( populacijski ) gledano, peak su doživjeli u vrijeme socijalizma 1989, te od tada je na snazi populacijski pad. Što se tiče mantre o otpuštanjima u javnom sektoru niti tu ne vidim problem. Zašto bi se egzistencija radne populacije tražila i gradila kroz bujanje javne potrošnje? Suludo i dugoročno neodrživo.

A opet, u kojoj mjeri je Estonija provodila politiku otpuštanja u javnom sektoru ne znam. Ali znam da je ukupna masa plaća u istom za vrijeme krize ostala na istoj razini na kojoj je bila zadnje godine gospodarskog rasta. Dokle je navedena danas gotovo 40% viša u odnosu na 2008.

I što je onda uputnije? Provoditi politiku poput Estonije u kojoj je ukupna masa plaća u javnom sektoru u plusu 40% ( 2008 – 2017 ), ili politiku RH u kojoj je navedena na istoj razini. A na istoj razini je isključivo zato što za razliku od Estonije u navedenom periodu praktično nismo imali gospodarski rast, nego pad.

Ako mene pitaš ja bi se mijenjao za uloge usred noći. Tako da doista ne vidim čemu tolike kritike, neutemeljene kritike na račune Estonije i njezina gospodarskog modela. Da, mogu nam u mnogim stvarima biti uzor.

...

Stvari su vrlo jednostavne, provodiš anticikličku fiskalnu politiku. To je recept, ili čitaj, u razdoblju konjukturnog ciklusa provodiš restriktivnu fiskalnu politiku. Čitaj, javna potrošnja raste umjerenim stopama. U kriznim razdobljima javna potrošnja i dalje raste umjerenim stopama, odnosno ne može ti se dogoditi situacija da si u uvjetima globalne recesije primoran na brutalnu fiskalnu konsolidaciju kao što je to bio slučaj sa perifernim članicama Eurozone.

Takvom politikom u uvjetima gospodarskog rasta najveći doprinos rastu daje izvozni sektor, dokle u uvjetima globalne recesije pad inozemne potražnje ( pad izvoznog sektora ) se zamjenjuje rastom domaće potražnje, odnosno fiskalne politike. Poanta takve politike je da rasteš kada i raste globalno gospodarstvo, a u razdobljima kada globalno gospodarstvo pada ti i dalje rasteš, istina po puno nižim stopama rasta, ili stagniraš ili puno manje padaš nego što bi padao da si provodio procikličku fiskalnu politiku. U prijevodu, ne može ti se dogoditi da ti BDP roni po stopama po kojima je ronio u nas ili u Grčkoj.

A ako se mene pita onda nije isto jel u globalno kriznim godinama padaš 10% ili 2%, ili u još boljem slučaju stagniraš. Nije isto imaš li ili nemaš na raspolaganju automatski stabilizator.

Osnovna uloga ekonomije u društvu je podignuti životni standard. Dokazano je da to najbrže se radi u slobodnim ekonomijama u kojim političke elite ne raspolažu sa više od 35% stvorene vrijednosti.

I opet, jedan običan marksitički mit je teza o sukobu kapitala i rada. Upravo suprotno, oni nisu u sukobu. Čim je kapitalna baza u jednoj državi veća, tim su dohotci pružatelja rada viši. Za primjer uzmi samo par država poput Švicarske, Irske i Singapura. Radi se o korporacijsko liberalnim ekonomijama u kojima radnici imaju tu privilegiju da žive visokim životnim standardom.

Sjeti se gore komparacije hrvatske s njemačkom javnom potrošnjom. Tebi na info, Švicarska je u tom dijelu bila još uspješnija ( štedljivija ) od Njemačke. Znaš li možda kako je Švicarska odgovorila na snažan aprecijacijski ciklus CHF-a vis-a-vis EUR? Na način da javna potrošnja u relativnom iznosu zadnje četiri godine praktično stagnira. Ali tko je kocaru vidio provoditi odgovornu fiskalnu ( ekonomsku ) politiku. Budale ne znaju kako je puno bolje trošiti, pa potom printati. Jel tako?

Dakle što bi konkretnije fiskalna politika ("jedna ruka") trebala raditi da kompenzira to da je "druga ruka", tj. monetarno-tečajna politika, "svezana na istom mjetu", tj. nepromijenjena od 1993? Mislim, očito je točno kad pišeš: "Zašto bi se egzistencija radne populacije tražila i gradila kroz bujanje javne potrošnje? Suludo i dugoročno neodrživo.", ali što konkretno treba raditi s tom tvojom fiskalnom politikom da bi se potaklo stvaranje proizvodnih radnih mjesta i općenito proizvodnje, a osobito proizvodnje za izvoz? (Jer zaboga, valjda i u estonskom uspjehu ulogu ima razvitak proizvodnje!)

[Sh@dow]

Hlebyn kaže:

@ Sh@dow, zanimljivo je da na ovu svoju vlastitu tezu o monetarnoj politici i tečaju

Pa sve napisano je točno. I danas to tvrdim i to je po meni činjenično stanje. Hrvatska je devizni tečaj postavila kao cilj, a ne kao sredstvo razvoja. Međutim, isto tako sam naglašavao kako devizni tečaj ne može postati dio razvojne politike sa postojećom fiskalnom politikom. I to sam onda naglašavao, što znači da sam se i tada i danas zalagao za restriktivnu fiskalnu politiku koja neće poništiti eventualne korekcije vrijednosti nominalnog deviznog tečaja. Odnosno da prilagodba bude realna, jednokratna, te da budući zadaci fiskalne politike budu održavanje troškovno cjenovne konkurentnosti hrvatske ekonomije, odnosno izvoznog sektora.

I da se razumijemo, devizni tečaj je i danas jedan izuzetno moćan alat kada je u pitanju redistribucija dohotka sa rada na kapital ili obrnuto, alokacija kapitala kada su u pitanju sektori međunarodno razmjenjivih ili nerazmjenjivih dobara i razvoj gospodarstva i društva općenito. Samo stvari treba staviti na pravo mjesto i u pravo vrijeme. Uopće se niti malo ne mijenja činjenica da je deprecijacija NDT-a imala pozitivne efekt na gospodarstva Eurozone, SAD-a, Švedske ili Japana i Koreje. Barem što se izvoznog sektora tiče. Međutim, agregatni efekti nisu bili svugdje jednaki i pozitivni.

Hlebyn kaže:

Tako da si zbilja doživio maltene kopernikanski obrat, koji bi bilo dobro konkretnije obrazložiti ali na primjerima iz Hrvatske. (Recimo ono moje pitanje zašto se nije iz primarne emisije financiralo kupovanje betonskog željeza iz Siska i Splita odabacio si previše lakonski time da zašto bi država/HNB tako spašavala te željezare koje po produktivnosti zaostaju za mnogim stranima.)

Na daj dio sam odgovorio u svojim prijašnjim upisima.

Hlebyn kaže:

Dakle, s obzirom na citirano u prethodnom postu, zbilja bi bilo konstruktivno da detaljnije i konkretnije objasniš što si to tako "malo bolje sagledao" na kavama (samo na kavama, ili?) s Vujčićem da ovako promijeniš mišljenje:

Nije bilo nikakvih kava s guvernerom , nego jedino i isključivo promjene postojeće situacije u državi i okruženju. U trenutku kada sam ovo pisao Hrvatsku je krasilo ili dugogodišnje razdoblje ekspanzije na rastu inozemnog duga ( do 2007 ) ili razdoblje depresije ( do 2014 ) koje je stvorilo u jednom trenutku vojsku nezaposlenih od 400.000 duša. Ulaskom na EU tržište kapitala, roba, usluga i rada stvari su se promjenile, te recepti koji su vrijedili prije danas više ne vrijede.

Kako je moguće da netko smatra da danas u trenutku kada je na burzi rada cca 180.000 ljudi, vrijede isti recepti kada je na burzi rada bilo 400.000 ljudi? Hrvatska danas više nema problem nezaposlenosti ( sljedeće godine će situacija po pitanju nezaposlenosti biti još bolja ) kao što je imala do pred pet godina. Hrvatska će se u narednim godinama suočiti sa nestašicom domaće radne snage. Što to znači? U suštini kako je ponuda manja od potražnje. U takvim uvjetima ići rušiti cijenu rada nije prirodno. Niti jedna država u takvim uvjetima nije rušila cijenu rada. Ona se ruši u trenutku kada je gospodarstvo u recesiji ili depresiji zbog prestanka financiranja eksternog deficita te visoke stope nezaposlenosti. Tada se vrši prilagodba cijene rada kako bi se gospodarstvo prilagodilo, čim prije izašlo iz krize i ušlo u novi razvojni ciklus.

Hrvatska se zadnjih par godina nalazi u novom razvojnom ciklusu koji je po svemu sudećem bitno drugačiji od onih koje smo imali do 2008. Trenutno danas gospodarski rast ne prati deficit nego suficit tekućeg računa bilance plaćanja, a što za posljedicu ima pad, a ne rast netto inozemnih obveza. Imamo rast zaposlenosti i rast dohodaka, te ujedno razduživanje svih domaćih sektora na krilima eksternog suficita. U prijevodu, ne živimo iznad nego ispod vlastitih mogućnosti.

Što vidim kao problem u Hrvatskoj? I dalje kao problem vidim potencijalne stope rasta koje su niske, ne iznose više od 2.5% do 3%, što bitno otežava konvergentan razvoj. Zašto su potencijalne stope rasta tako niske? Prije svega zato što i dalje funkcioniramo u uvjetima u kojima je realni devizni tečaj apreciran, pa slijedom toga ne postoji snažniji potisak rastu od strane industrijskog sektora. Ali kako godine prolaze, a fiskalna politika je imala ograničen karakter djelovanja, tako se realno gledano situacija po tom pitanju poboljšavala.

Međutim, potreban je dodatni napor kako bi se industrijski sektor potaknuo na još dinamičniji rast. Taj napor danas treba doći od strane fiskalne politike koja svojom rashodnom stranom neće vršiti pritiske na pad nego na daljnji rast troškovno cjenovne konkurentnosti realnog sektora ( sektora međunarodno razmjenjivih dobara ). U koliko rashodna strana uspije održati neinflatorni karakter na realni sektor, onda danas sutra možemo početi pričati priču o dinamičnijem padu trenutno previsoke porezne presije.

U prijevodu Hrvatska i dalje treba nastaviti s provođenjem politike interne deprecijacije što bi srednjeročno i dugoročno gledano potaknulo daljnji rast stope zaposlenosti, produktivnosti, a time i realnih dohodaka koji su jedini uvjet da se dio odbjeglih danas sutra vrati u domovinu.

Kada govorim o politici interne deprecijacije onda ne pišem o politici snižavanja javne potrošnje, nego politici ograničavanja njezina rasta. Za tako nešto su potrebne i one famozne reforme o kojima se stalno priča. Treba voditi brigu i o tome da sljedeću globalnu recesiju ne dočekamo sa današnjom razinom državnog duga ( >80% BDP-a ), pošto tada automatski stabilizatori jednostavno ne postoje, a čime se recesija dodatno produbljuje.

U svakom trenutku sam spreman na konstruktivnu raspravu, ali copy pastanje teza o razvoju na krilima printanja novca, te usporedbama Japana i SAD sa Hrvatskom kao i pisanju da imamo viši standard života od Japanca me krajnje indisponiraju.

[#kocar#]

Sh@dow kaže:

Pa s obzirom da se od ulaska u EU ništa više nije niti mogli promjeniti ( napisao sam zašto ) zato sam i napisao kako je to bio krimen HNB. Bio, prošlo svršeno vrijeme, kao i devalvacija HRK u uvjetima kada radne snage više nema, što zbog bijele kuge, što zbog odlaska u bogatije članice EU-a. Smjer kojim trebamo ići je bitnije podizanje produktivnosti rada, kako bi potom i sami dohotci ( životni standard ) mogli bitnije porasti. Sve ostalo je izbjegavanje suočavanja sa stvarnim problemom. Ljudi odlaze ne zato što bi htjeli u Hrvatskoj raditi za manje EUR, nego zato što hoće raditi za više EUR. Sukladno tome raditi devavaciju valute je znak krajnjeg nerazumijevanja problematike.



Hrvatska nikada nije mogla niti provoditi samostalnu monetarnu politiku. Dilema nemogućeg trojstva nas je pratila od samih početaka. Nije moguće u istom trenutku imati fiksan tečajni režim, samostalnu monetarnu politiku određivanja kamatnih stopa i liberaliziran račun kapitala.



Sve navedene države su ekonomski uspješnije od Hrvatske. I to unatoč činjenici da je Hrvatska zadnjih 25 godina isto kao i navedene bila izvan Eurozone. I opet, dokazao sam kako niti jedna od tih država zadnjih 20 ak godina više ne koristi tečajnu politiku kao alat poticanja rasta BDP-a. Dokazano, a na primjeru Češke i Slovačke čak možemo vidjeti da su nacionalne monete u odnosu na prije DEM, danas EUR i ojačale za određeni postotak.

Da se razumijemo, gospodarski razvoj može, ali i ne mora doći sa fleksibilnijom tečajnom politikom. I o tome sam pisao, pa sam na samom kraju napisao kako deprecijacije ili devavacija nacionalne valute ne dovodi per se do dugoročno održivog razvoja.



To se događa i u svim drugim siromašnijim zemljama ne samo EU-a nego svijeta općenito. A zašto je u slučaju RH to tako moraš prije svega pitati političke elite koje svake godine upravljaju, direktno upravljaju sa 50% nacionalnog outputa. Da smo provodili pametniju fiskalnu politiku danas bi bili na razini na kojoj se nalazi jedna Češka. Čitaj bili bi 50% razvijeniji nego li smo danas. Kako je to moguće ako znamo da je od samostalnosti do danas CZK vis-a-vis EUR čak aprecirala ( ojačala )? Kako je moguće da unatoč jačanju nacionalne valute se dogodi razvoj?



U životu nisam optimist niti pesimist, nego realist. Realno gledam na stanje stvari i ne maštam. Vjerovanje u bolje sutra prepuštam vjernicima. Ja osobno bolje sutra danas stvaram. I jako dobro znam s obzirom na mentalni sklop koji prevladava u ovoj zemlji kako ništa pozitivno ne možemo očekivati od određenih politika. A na drugoj strani kako nam ograničenja itekako mogu u određenoj mjeri pomoći da konvergiramo prema Zapadu.



Točno, bajka je trenutno danas kada imamo fiskalni i monetarni suverenitet. Dok će postati realnost sutra kada to više nećemo imati. Što samo dokazuje moje teze, kako nemamo mentalne snage da sami stvari postavimo na prave noge, nego trebamo tutora. Uvijek smo ga trebali i to se do danas nije promjenilo. Nažalost!

Usporedbom s Njemačkom samo dokazuje u kojoj mjeri smo nedisciplinirani u provođenju ekonomske politike i sukladno tome nije moguće iz takve nediscipline izvući pozitivne rezultate. Ništa više ništa manje!



Pa naravno da smo sami pali sami se ubili. Tko je Hrvatskoj kriv što je u periodu od 1995 do 2008 živjela na dug. I to intezivno živjela na dug? Jesi samo pogledao koliko je iznosila javna potrošnja 1995, a koliko ista iznosi danas? To je suluda fiskalna poltika. I sada odgovornost takve politike tražiti u HNB-u je tipično razmišljanje ljudi koji su zaostali u nekim bivšim vremenima kada se takva fiskalna politika financirala iz primarne emisije sa svim poznatim posljedicama takve politike.



Hrvatski BDP nije pao 18% nego 12.5%. Drugo, financijski sektor je ostao stabilan što se ne može reći za Sloveniju, SAD ili Veliku Britaniju. Da, ostao je stabilan unatoč ogromnom rastu kreditnih plasmana godinama prije krize. Tko vidi nešto negativno u tome da je sustav ostao stabilan, te je priželjkivao da financijski sektor treba biti potpomognut rastom javnog duga taj je ili samodestruktivan ili se ne razumije u materiju.

Ili ti doista misliš da bi hrvatski BDP pao samo 12% da smo kojim slučajem imali financijsku krizu, odnosno nestabilan financijski sektor? Totalno populističko nerazumijevanje materije.



Čitaj fiskalno neuspješne članice koje bi iracionalnu javnu potrošnju htjele financirati printanjem novca. Rješenje problema sigurno ne može biti u nastavku iste fiskalne politike, niti u printanju novca. To ih neće učiniti bogatijima, nego siromašnijima.

I eto tako saznali smo da se ništa nije moglo, naš put bio je zapisan u zvijezdama a HNB vodio ispravnu mon. politiku i ama baš za ništa nije kriv.
Jer eto šta se može , šta je bilo , bilo je i tko je jamio , jamio.
Neznam čemu onda ti silni sudski procesi , kad nitko nije kriv, svi će na kraju biti oslobođeni krivnje, osim što je netko malo "gulio krumpire"


https://data.worldbank.org/indicator...name_desc=true

[#kocar#]

Sh@dow kaže:

Pa s obzirom da se od ulaska u EU ništa više nije niti mogli promjeniti ( napisao sam zašto ) zato sam i napisao kako je to bio krimen HNB. Bio, prošlo svršeno vrijeme, kao i devalvacija HRK u uvjetima kada radne snage više nema, što zbog bijele kuge, što zbog odlaska u bogatije članice EU-a. Smjer kojim trebamo ići je bitnije podizanje produktivnosti rada, kako bi potom i sami dohotci ( životni standard ) mogli bitnije porasti. Sve ostalo je izbjegavanje suočavanja sa stvarnim problemom. Ljudi odlaze ne zato što bi htjeli u Hrvatskoj raditi za manje EUR, nego zato što hoće raditi za više EUR. Sukladno tome raditi devavaciju valute je znak krajnjeg nerazumijevanja problematike.



Hrvatska nikada nije mogla niti provoditi samostalnu monetarnu politiku. Dilema nemogućeg trojstva nas je pratila od samih početaka. Nije moguće u istom trenutku imati fiksan tečajni režim, samostalnu monetarnu politiku određivanja kamatnih stopa i liberaliziran račun kapitala.

:

I eto tako saznali smo da se ništa nije moglo, naš put bio je zapisan u zvijezdama a HNB vodio ispravnu mon. politiku i ama baš za ništa nije kriv.
Jer eto šta se može , šta je bilo , bilo je i tko je jamio , jamio.
Neznam čemu onda ti silni sudski procesi , kad nitko nije kriv, svi će na kraju biti oslobođeni krivnje, osim što je netko malo "gulio krumpire"

Usprkos tome što su neki odavno upozoravali ali je Škegro sve objasnio

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zvon...-kune/1534953/

No što je jedan Akademik i odbor za financijska istraživanja prema jednom Škegri i forumskim guruima
A malo i o tom "printanju"

Na temelju čega bi HNB emitirao kune? Na temelju kojeg zaloga, kojih vrijednosnih papira?

- Na temelju svoje pozicije centralne banke! Ne treba mu zalog. Zalog je neiskorištena radna snaga, neiskorišteni proizvodni kapaciteti, prirodni resursi, mogu to biti i državne obveznice..

Kao i o uspjesima i neuspjesima država koje su se spominjale


https://data.worldbank.org/indicator...name_desc=true

Ili o korekcijama tečaja radi poboljšanja konkurentnosti gospodarstva

Na datim linkovima i datotekama može se dobiti svi podaci i vidjeti jesu li ili nisu neke zemlje koristile monetarnu politiku i deprecijaciju tečaja.

A malo pažljivijom pretragom može se ustanoviti da od spomenutih tranzicijskih zemalja samo jedna je aprecirala svoju valutu
http://www.xe.com/currencycharts/?fr...to=EUR&view=5Y

http://www.xe.com/currencycharts/?fr...to=EUR&view=5Y

[#kocar#]

brišu se postovi , pa ću odustati, očito nisu podobni

samo još jedno
http://www.xe.com/currencycharts/?fr...to=EUR&view=5Y

https://www.facebook.com/photo.php?f...type=3&theater

Sa malo truda sve o čemu se vodila diskusija da se provjeriti

Ili o javnom dugu i tko ga u kojoj zemlji drži
https://www.facebook.com/photo.php?f...type=3&theater

[funes]

Sh@dow kaže:

A iz te krize duga ne možeš izaći provodeći politiku daljnjeg rasta duga, nego politiku razduživanja. To možeš isključivo tako da od dohotka koje ostvariš dio dohotka koji si prije potrošio na kupovinu, sada potrošiš na vraćanje dugova.
To se trenutno događa i u RH. Domaći sektori se razdužuju zato što su se do Velike recesije zaduživali stopama koje nisu dugoročno održive.

Ovo je jako interesantna tema pa molim za malo više brojki. Koliko je nominalno pao hrvatski dug? Ili još stoji da je zapravo nominalno narastao, a relativno pao zahvaljujući rastu BDP-a? A što se tiče nepotkovanosti sugovornika na temi, ovdje nisu svi ekonomisti (ja jesam) pa onaj tko želi dijalog, mora pojednostavniti stvari. Ili želi samo docirati, što je za Hrvatsku uobičajeno. Stanovništvo treba ekonomski opismeniti, a tko bi to trebao raditi ako ne ekonomisti???

[Jung-fu]

Sh@dow kaže:

Prvi dio kvotanog dijela je točan. Međutim drugi dio nije u potpunosti točan. Tvrditi kako deficit u visini 3% nema temelja u nikakvog izračunu naprosto nema veze sa istinom. Slažem se kako je navedenih 3% besmislena brojka, te da je ona trebala biti JOŠ NIŽA, nikako ne viša. Međutim, vratimo se kako su tvorci Eurozone došli do famoznih 3%. Došli su na način da je u tim vremenima potencijalna stopa nominalnog rasta BDP-a bila u visini 5%. Kamatna stopa u visini 5% je isto tako bila visina koja je određivala da vjerovnici imaju realan povrat u investicije visini 3%. I tu dolazimo do brojke 3% koja je određena kao max razina deficita proračuna. Za tvorce Eurozone su navedeni parametri značili kako državni dug u takvim uvjetima ne može preći zadanu granicu - razinu od 60% BDP-a. Međutim tvorci nisu računali kako postoje razdoblja recesije kada BDP ne raste nego pada, čime dovodi u pitanje kriterij iz Maastrichta koji govori da državni dug ne smije biti viši od 60% BDP-a. Da bi se nakon recesije uz iste parametre vratio na zadanu razinu potrebno je reducirati primarnu javnu potrošnju, odnosno imati državni deficit ispod 3% BDP-a.

Danas više navedeni parametar od 3% nema nikakvog smisla, pošto potencijalne stope nominalnog rasta outputa više nisu 5%, nego su reducirane kao i kamatne stope na 3%. Međutim, problem je što apsolutno sve članice Eurozone osim Estonije, Litve, Latvije, Luksemburga, Malte i Slovačke jednostavno ne poštuju - ispunjavaju glavni kriterij iz Maastrichta koji govori da državni dug ne smije prelaziti razinu od 60% BDP-a.

U jednom intervju francuskim i talijanskim medijima, francuski matematičar i ekonomist Guy Abeille, poznat i kao 'Monsieur 3%', objasnio je kako se rodila ideja o 3%.
Abeille je imao 30 godina kada je u njihov ured stigla poruka iz Elizejske palače, tek izabrani Francois Mitterrand, koga su ministri opsjedali tražeći novce za izborna obećanja, hitno je tražio jednostavnu formulu kojom bi se mogao regulirati plafon državne potrošnje, nije tražio nikakve teorije, samo nešto praktično i najjednostavnije moguće...
Zadatak je povjeren rečenom Guy Abeilleu, koji je iz mora ekonomskih varjabli, dvojbi i komplikacija predložio je da sve pojednostave, uzmu u obzir trenutni deficit proračuna i usporede ga trenutnim bruto domaćim proizvodom, nakon kalkulacija od cirka sat vremena otkrili su da je trenutni deficit 3% i predložili predsjedniku da plafon bude taj.
Bila je to 1981. godina. Abeille tvrdi da je tadašnji trenutni omjer bio 2% ili 5%, ili neki treći postotak, bio bi predložen.
U godinama stvaranja i uvođenja eura, francuski ministar financija Trichet objavio je kako oni imaju izvanrednu formulu 3%, i uvjerio njemačkog kolegu (Theo Waigel) da je prihvati, pa je proizvoljni i krajnje neznanstveni 3% deficita proračuna u odnosu na BDP, ušlo u temeljne i trajne Europske ugovore.
Ovdje treba samo još napomenuti da je tada, u ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća, razina europskog duga bila oko 60% BDP, rast oko 5%, a inflacija oko 2%, pa je deficit proračuna od 3% bio održiv i razvojan. danas je naravno neka posve drugačija situacija.

http://www.dailymotion.com/video/x3u2tfe

[Jung-fu]

#kocar# kaže:

Iskreno neznam dali je cijena novca bila ista u svim dijelovima Italije, pretpostavljam da je bila.
No nikad nisam tvrdio ni mislio da monetarna politika rješeva sve probleme, nego je to samo jedna od predpostavki da gospodarstvo bude usšješno.
Neće sama promjenna monetarne politke riješiti naš problem obrazovanja, niske produktivnosti, prevelike porezne presije, prekapacitiranu državnu i javnu administraciju, katastrofalno sudstvo , prekapacitiranost legislative i niz drugih sidara koje nas vuku na dno .



Ne uspijevam razumjeti što misliš pod političkim ujedinjenjem, zajedničku vanjsku politiku ili ????

Ne mislim ni ja da monetarna politika riješava sve probleme, ali jedan minimum monetarne politike unutar monetarne unije bio bi da je cijena novca (unutar unije) svima ista, računa se danas kako je cijena novca u Njemačkoj za cirka 30% (između 23 i 35%) jeftinija nego u Italiji, anomalija unutar euozone je spread, kalkuliranje rizika, a pod političkom unijom gledam na situaciju gdje više nema spreada.

[karabin]

ne razumin se puno u ekonomiju,ali lako je za zaključit da jedna norveška,češka,švedska i danska nisu odlučile za €uro. i ne ide im loše. dakle čisto tehnički i bez emocija. ako u to uključimo emocije, predlagatelja bi posla na društveno koristan rad.