Mentalitet nacije kao uvjet razvijenosti države

[Caeruleus]

Evo da budem što jednostavniji.

Njemačka vs. Francuska

Kad uzmemo u obzir kapacitete i položaj Francuske koja ima tako dobar imidž u svijetu, industriju, Azurnu obalu, sve. Nije poražena u II svjetskom ratu, bila je veća kolonijalna sila. Pa opet nije Njemačkoj ni do peta. Njemačka je puno poželjnija. Kako i zašto je to tako? Moje mišljenje je da je u pitanju mentalitet nacije. Njemci su takav pedantan narod. Francuzi su aljkaviji, u mnogo čemu bliži Talijanima nego Njemcima. Jednostavno i kad dosegnu svoj maksimum neće biti na razini Njemačke.

Ista priča s Hrvatskom. Ima sve. More, ravnice. Zaista u teoriji može da bude bajkovita kako je i ona debela predsjednica Kokolinda obećavala - Švicarska jugoistočne Europe. Ali to je nemoguće ostvariti zbog mentaliteta nacije. Jednostavno da je Hrvatska od zlata opet nikad neće dostići standard jedne Austrije, Švicarske, pa čak ni Slovenije. Što južnije to tužnije.

Zaključak: Neke države ne mogu biti razvijene onoliko koliko bi u teoriji mogle biti jer ih koči mentalitet nacije.

Grci, Talijani, Hrvati će uvijek biti donji, s druge strane Njemačka, Nizozemska, Švedska će uvijek biti gornje. To je do mentaliteta. Da su Grčka, Italija i Hrvatska sačinjene od čistog zlata, a Njemačka, Nizozemska, Švedska od betona i pustare, ovi drugi će od toga nešto uspješno uspjeti napraviti a ovi prvi će i to zlato uništiti.

Da njemačka nacija, taj njemački narod živi na prostoru današnje Hrvatske, recimo da je u Hrvatskoj 5-6 milijuna Nijemaca umejesto ovih 4 i kusur milijuna Hrvata oni bi od Hrvatske napravili novu Bavarsku.

To je sve moje mišljenje, a vaše.

Evo najviše me interesira taj odnos Francuske i Njemačke. Koliko je Njemačka uspješnija od Francuske, jači standard, bolji život, poželjnija. A Francuska ima sve što i Njemačka. Ali je s druge strane njemački narod kao germanski superirorniji u odnosu na romansko-latinske Francuze. Zvuči rasistički, zvuči arijevski ova teza o superiornosti. Ali za mene Njemci i Japanci jesu pojam superiornosti i uspješnosti. Pa ajde ubacit ćemo u ovu priču i jednu prelijepu Španjolsku. I oni su daleko od europskog vrha. O Italiji da i ne govorim. Pola države im ima isti standard kao Hrvatska, a takva država. Zanimljivo je sve ovo.

Zaključak: Hrvatska nikada neće biti Švicarska ili Njemačka. Nije stvar u mogućnostima nego koliko je nacija u stanju da svojim mentalitetom to ostvari. Hrvati nisu.

[saurs]

Uspoređuješ neusporedivo. Narodi na prirodno škrćim zemljama moraju se više truditi dok narodi na bogatijim zemljama, manje. Tako je sve krenulo.
Kvaliteta života jednog Grka i Nijemca je neusporediva. Grk, Talijan, Španjolac žive u raju naspram Nijemaca koji žive u neusporedivo lošijem podneblju. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem. Od Nijemaca još su škrći Skandinavci i Nordijci. Razumljivo je i zašto. Dok nisu otkrili naftu, jeli su snijeg i smrznute ribe.

[ajduk a šimić]

Engleska je sjevernije od Njemačke, a nije poželjnija. Osim toga govorimo li mi o kvaliteti života ili platežnoj moći?

[plan]

Pročitajte knjige Dinka Tomašića “Društveni razvitak Hrvata" i "Politički razvitak Hrvata" i sve će vam biti jasno.

[klonka]

Zapravo, neće. Metodološki su manjkave i zastarjele. Iz današnje perspektive ih vrijedi čitati jedino kao suprotstavljanje Cvijiću. Mentalitet je kao znanstveni koncept bio škakljiv i prije nego što je poslan u ropotarnicu povijesti, a od toga je prošlo barem pedeset godina.

[anna94]

U Hrvatskoj nedostaje poslovna etika, a da ne govorim o zastarjelom sustavu birokracije i političkom ekstremizmu. Nismo SAD, ali smo po gluposti tu negdje (vrijeđam ih da, mada kao nacija imaju više...hm...rekla bih... "suosjećanja" prema drugim ljudima, bez obzira na dozvoljeno nošenje oružja. Barem što se američke internet populacije tiče. Svi su nekako "humanitarni". Ali isto tako, cijelu njihovu povijest stvorila je politika). Mlađe generacije su nekulturne i neodgojene. Jednom kada dođu u kontakt sa hrvatskim društvom, postaju arogantni ili nasilni. Obrazovni sustav u Hrvatskoj je loš. Prodor turbofolka (Rambo, hvala na nazivu) na prostor hrvatske estrade samo govori o našem neukusu. Nismo ga morali prihvatiti, a ipak tu smo. Pasivni smo i previše tolerantni na sve ono što nam se zapravo ne sviđa. U našim glavama još uvijek vlada stari režim, koji se prenosi sa roditelja na mlađe generacije i ostajemo poslušno nesvjesni svojih potencijala. Vlada RH dobro iskorištava zaostali strah za svoje potrebe. A njih manipuliraju drugi. O tome da se nama manipulira i dalje, svjedoči i to što ni novine ne mogu direktno i javno iznijeti stvarno stanje i o svemu što se događa i dalje se šuti, s time da je novinarstvo slabo plaćeno. Cijelu sustav manipuliranja informacijama nastao je upravo na našim prostorima. Ne cijenimo sebe, cijenimo druge. Sve što je naše – ne valja. Osim nacionalizma, jedino što volimo je zastava. I onda odemo u Njemačku i kukamo kako nam nedostaje naša draga zemlja i slušamo cajke (koje su btw. ekstremno upala na naše prostore za vrijeme Domovinskog rata. Nemam ništa protiv te glazbe kao takve, kome odgovara neka sluša ali je ima previše i posvuda, do te mjere da se mladež ni ne usudi slušati išta drugo. Doslovno su prisiljeni na to - ako slušaš nešto drugo automatski si outsider - i nisi Hrvat) . Svaki pokušaj kreativnosti i nečeg novog, pa makar to novo i ne bilo ništa posebno, automatski se uništava. Klinci koji nisu odrasli u ljevičarskim ili desničarskim obiteljima teže za amerikanizacijom i mrze sve što dolazi iz hrv. Svjesna sam da će budala uvijek biti, ali ne moraju nas baš učiti kako da budemo jedna. I toliko sam ljuta na nas, da nas ne mogu opravdati time što smo zemlja u tranziciji. Do kada ćemo biti zemlja u tranziciji? Zauvijek? Mislim... ovo je donekle i naivno. Naravno, dokle god možeš izvući vlastite interese od naivnog naroda, činiti ćeš to.

Japan ima izvrsnu (rekla bih i ekstremnu) radnu etiku. Ali nije sve tako bajno u Japanu. Visoka stopa samoubojstva svjedoči o tome. Zašto je tako visoka? Zato što se sve radi za zajednicu i nema mjesta za individualnost i izrazito su homogena zemlja zbog čega klinci znaju i zlostavljati strance ili "drugačije" (mada ta homogenost ima i svoje prednosti), a vjerujem da samoubojstvo u Japanu ima i svoje povijesne korijene. U svakom slučaju svoju kulturu izuzetno cijene. Isto tako, za razvoj Japana zaslužan je SAD i njihova radna etika se bazira na filozofiji i mišljenjima starih američkih poduzetnika i ekonomista koji su dobro "sjeli" u japanski "radišni" mentalitet kojeg su kasnije prilagodili sebi, to se dogodilo tek u 20. st. Usmjereni su na neprestani rast i razvoj koji im društveno gledano u jednu ruku i šteti ali ekonomski ide besprijekorno. Znači, nije nemoguće.

Njemačka isto tako ima snažnu radnu etiku, i Nijemci su zapravo zaslužni za rast hrv. Naročito za vrijeme Marije Terezije. Ali postoji određena doza izrabljivanja stranaca i ako ne znaš jezik, teško da se možeš izboriti za sebe. Ali njihova povijest i kultura je bogata. Ako znaš odakle dolaziš, više ćeš se cijeniti...realno.

Naš mentalitet je lijen, arogantan, ekstremno nacionalistički (ne domoljubno) orijentiran, a s druge strane - pasivan. Bit ću toliko bezobrazna i reći da nama treba jedan dobar "diktator". Jer očigledno bez takvog jednog 'karizmatika' ne funkcioniramo uopće. Što Hrvati uopće znaju o svojoj kulturi općenito? Ne znamo ni koji su naši stari slavenski bogovi, niti znamo kako se uopće stvarno odvijao život u Hrvatskoj prije narodnog preporoda. Hrvatska trobojnicama na nošnjama počela se tek stavljati u 18/19. st. radi podizanja nacionalne svijesti. Prije ju uopće nismo imali. Praktički, kao da prije nismo ni postojali. Ne uče nas o starim legendama i pričama, i ne znamo ništa o "izvornom hrvatskom". Uvijek nas je odgajao netko drugi. Gdje smo bili prije? Ne cijenimo naš borbeni duh iako ga imamo, zanemarujemo naše kvalitete. Ne možeš zanemariti prostor u kojemu si odrastao, nitko ne može - ili ga mrziš ili ga voliš, ali si bio tu. Pa ako se to već ne može zanemariti zašto ga ne istražiti. Mentalitet ima svoje povijesne utemeljenosti. I zašto se tako malo piše o tome. Etnolozi postoje, gdje su njihovi izvještaji? Očigledno nekome nije u interesu da se zna.Također, prednosti se uvijek daju glupavim i banalnim reformama. Ono što je bitno uvijek se ostavlja po strani. Pa i kada pišeš o tome kako je glupo i banalno, nitko te ne j. ni dva posto (Da ljuta sam).

Ne znači da ne možemo biti kao Njemačka ili Švicarska. Bit je u tome da ono što nam koristi prilagodimo nama (kao što je napravio Japan). Ali problem je u tome što ni sami ne znamo tko smo, pa ni ne znamo kako i što moramo prilagoditi kako bi uspjelo. Sve je pesimistično i nesretno jer ne cijenimo ništa što je dobro. Ne možemo imati Njemački mentalitet, stvar je u tome što ni ne moramo. Dokle god nam glave budu u kutijama, biti ćemo jadni. Treba istražiti detaljnije tko smo i mijenjati kroz obrazovanje ono što nam šteti, a opet održati identitet. (Realno, Hrvatske opere su loše. I to zato što smo bili prisiljeni stvoriti ih. Ali cijela ta politika podizanja nacionalne svijesti je imala svoje razloge. . Eto, barem ističemo HNP, općenito... Što mogu primijetiti među Hrvatima, ali očigledno se od toga uopće nismo maknuli). Mladi ništa ne znaju... apsolutno ništa. Ne govorim o tome da su nesposobni (i ja sam među njima), ali nemamo nikakvu sliku o tome gdje smo. Vidim to "Hrvatskaaaaa", bode me u oči.... al' što je to? Što je ta Hrvatska? I zašto je uvijek negdje drugdje bolje?

Ukratko...Mi smo zapeli i u glavi nam je "A što sad?". Barem je meni to u glavi... kad gledam oko sebe i vidim gdje sam. Atmosfera u Hrvatskoj uopće nije opuštena i svi su na iglama. I svi su ljuti, bijesni i očajni. Stvari se mogu promijeniti u 4 godine mandata... Da mogu. Ali ako narod uvjeriš da ne mogu ništa, uspio si u manipulaciji.
I uspjeli su.

[segregator]

anna94 kaže:

...

Ukratko...Mi smo zapeli i u glavi nam je "A što sad?". Barem je meni to u glavi... kad gledam oko sebe i vidim gdje sam. Atmosfera u Hrvatskoj uopće nije opuštena i svi su na iglama. I svi su ljuti, bijesni i očajni. Stvari se mogu promijeniti u 4 godine mandata... Da mogu. Ali ako narod uvjeriš da ne mogu ništa, uspio si u manipulaciji.
I uspjeli su.

Malo nabacano, ali potpuno si u pravu
Uskoro ćemo i Etiopiji gledati u leđa

[satnik]

Caeruleus kaže:

Evo da budem što jednostavniji.

Njemačka vs. Francuska

Kad uzmemo u obzir kapacitete i položaj Francuske koja ima tako dobar imidž u svijetu, industriju, Azurnu obalu, sve. Nije poražena u II svjetskom ratu, bila je veća kolonijalna sila. Pa opet nije Njemačkoj ni do peta. Njemačka je puno poželjnija. Kako i zašto je to tako? Moje mišljenje je da je u pitanju mentalitet nacije. Njemci su takav pedantan narod. Francuzi su aljkaviji, u mnogo čemu bliži Talijanima nego Njemcima. Jednostavno i kad dosegnu svoj maksimum neće biti na razini Njemačke.

Nijemci su imali Erharda, a Francuzi bitno drugačiji pristup ekonomskoj politici. Sličan kao i mi, takva ekonomska politika stvara etatistički mentalitet u narodu, gotovo pa doslovce preko noći. Ali Hrvati odjednom nemaju "štetan mentalitet" kad se odsele na slobodnija tržišta, tamo su itekako uspješni i poduzetni, radišni i samostalnii - jer su prisiljeni preuzeti odgovornost nad vlastitim životima, ne kmezati da im političari i država preraspodijele veći komad kolača. Nauče brzo peći svoje kolače.

Uostalom, i istočmi i zapadni Nijemci imaju identičan mentalitet, no to nije pomoglo onima zarobljenim u centralno planskom eksperimentu. Prosperitet i blagostanje nemaju puno veze niti s mentalitetom niti prirodnim bogatsvima, već pravnim okvirom koji omogućuje (ili ne) ljudima da stvaraju i trguju.

[Srebrni-medvjed]

U tropskom pojasu se ne trebaš mučiti sa sadnjom i žetvom pšenice, samo skineš bananu sa drveta i imaš ručak, a i ribe ima ko pljeve, ne treba ih tražiti po oceanu.

[anna94]

Eh...da. I Francuzi toliko vole svoju zemlju da su "pretjerali". Rekla bih da su strašno ponosan narod. Ali za razliku od nas, oni se barem pokreću kada im nešto neodgovara. I to često. Njemačka je "otvorenijih ruku", vjv nam je zato izgleda poželjnije. A i uvijek smo više bili povezani sa Njemačkom (bili smo na gubitničkoj strani) nego sa Francuskom. Pa vjerujem da je Njemačku i to donekle prizemljilo po pitanju nekih stvari, barem onih općeljudskih. Smatram Njemačku također poželjnijom od Francuske. Francuska mi se ne čini tako "gostoljubivom". A i ako bih već išla na prosvjede, prije bih prosvjedovala u HRV nego u FRA. Ako već djelimo nezadovoljstvo sa politikom. Ne smatram ni Japan poželjnim i da znam jezik, ne bih baš željela umrijeti od iscrpljenosti. Kod njih se podrazumijeva da uzmeš godišnji, kada bi zapravo trebao biti na bolovanju (naravano da mi to teško pada..pf). A i velika je stopa rastava u Japana, i to osoba u poodmakloj dobi jer se muž i žena, zbog rada, ni ne viđaju kako treba, pa kada ostare ne znaju živjeti zajedno.A i bit je u tome što si to mogu priuštiti. Poslu su daleko posvećeniji (ne mogu ja tako, meni je to pretjerivanje). Ali jako su mi zanimljivi, po pitanju kulture i ponašanja i jako su dobro organizirani.

Btw. zabunila sam se. Nije Njemačka, nego Austrija.... Ovo kod Marije Terezije. Zanijela sam se previše. Ispričavam se. Nije da o Njemačkoj znam nešto naročito, osim što je ona za nas postala 'najbliža obećana zemlja'. Ali daleko od toga da vjerujem da je bajkovita (spram nas je raj). Na kraju krajeva, sva se ova moja mišljenja baziraju na stereotipima i osobnim preferencijama i na nešto malo znanja iz opće kulture koja je bila fail.
Ali poanta je da svi drže do svoje zemlje. Mi... Pa... Više-manje.


Odlazim.

[mr nice]

mene u europi ne privlaci niti jeda zemlja
najradije bih otisao negdje preko bare ili dvije tipa australija, amerika, kanada

[Michael Collins]

Te bajke o mentalitetu padaju u vodu kada usporedimo bivšu Zapadnu Njemačku i bivšu Istočnu.
Ili dvije Koreje.

[plan]

klonka kaže:

Zapravo, neće. Metodološki su manjkave i zastarjele. Iz današnje perspektive ih vrijedi čitati jedino kao suprotstavljanje Cvijiću. Mentalitet je kao znanstveni koncept bio škakljiv i prije nego što je poslan u ropotarnicu povijesti, a od toga je prošlo barem pedeset godina.

Hmm...

Iz knjige “Društveni razvitak Hrvata“:

“Nema sumnje, da se mnoge pojave u savremenom idejnom, ekonomskom i političkom životu naroda mogu dovesti u izravnu ili neizravnu vezu sa kulturnim razvitkom iz njegove ranije ili najranije prošlostl'. Otuda studij autohtone kulture Hrvata i ostalih južnih Slovena ima ne samo teoretsku nego i praktičnu važnost; proučavanje kulturnog razvitka raznih skupina i narodnih zajednica na Balkanskom poluotoku može naime da doprinese tumačenju njihovih današnjih težnja, međusobnih odnosa i sukoba.“

Iz teksta “Dinko Tomašić: Analiza knjiga – „Politički razvitak Hrvata“ i „Društveni razvitak Hrvata“ Centra za javne politike i ekonomske analize:

“Ostaci plemenske kulture prisutni su među Hrvatima i danas te se mogu smatrati ključnim uzrokom brojnih društvenih, ekonomskih i političkih problema, dodatno začinjenih ostacima fašističke i komunističke svijesti. Stoga je razvoj demokracije i građanskog društva moguć samo uz prevladavanje takvog sustava vrijednosti koji je Dinko Tomašić detaljno opisao. (...)
Zato je sociologija Dinka Tomašića značajna i za današnje vrijeme, kako bi se hrvatsko društvo moglo razvijati upravo na suočavanju s bolnim istinama. Slično kao što se tijekom psihoanalize osoba treba suočiti sa bolnim istinama koje je potisnula kako bi se obranila raznim mehanizmima, odnosno odlučila samu sebe zavaravati.“

[Nixe]

Ekonomski napredak neke zemlje ovisi vecinom o radnoj etici ljudi koji u njoj zive i rade. Odgovoran odnos prema radu, radne navike, vrednovanje rada i stav da je rad dobar i koristan i za pojedinca i za zajednicu.

U Evropi se radna etika uglavnom vezuje uz protestantizam.
Receno slikom.

http://en.m.wikipedia.org/wiki/Prote..._and_Islam.jpg

Parafraza mudrog Grunfa o radnoj etici bi izgledala ovako.
"Ko radi, vrijedi, ko vrijedi, radi, ko ne radi, ne vrijedi."

Uz to i rano osamostaljivanje daje bolji uvid u vlastite mogucnosti te vodi prema postivanju i uvazavanju svog i tudjeg rada.

Takav nacin zivota iz perspektive juznjaka koji su tradicionalno obiteljski vezani i u ekonomske zajednice izgleda hladno, nehumano, otudjeno, ali se pokazao naprednijim sto se tice ekonomskog razvoja drustva.

Uz to, u protestantizmu nema katolickog 'oprosta grijeha' nakon smrti.
Spas je ovdje na zemlji a nalazi se u radu.
Kojim se stvara vrijednost da dugo zivis i dobro ti bude na zemlji.
Tako nekako.

[saurs]

Srebrni-medvjed kaže:

U tropskom pojasu se ne trebaš mučiti sa sadnjom i žetvom pšenice, samo skineš bananu sa drveta i imaš ručak, a i ribe ima ko pljeve, ne treba ih tražiti po oceanu.

I ne moraš se niti oblačiti. Što ti je raj.

[satnik]

Nixe kaže:

Ekonomski napredak neke zemlje ovisi vecinom o radnoj etici ljudi koji u njoj zive i rade. Odgovoran odnos prema radu, radne navike, vrednovanje rada i stav da je rad dobar i koristan i za pojedinca i za zajednicu.

U Evropi se radna etika uglavnom vezuje uz protestantizam.

Prije bih rekao kapitalizam.

[Honey 1]

Zato jer je Fran. mediteranska zemlja, a Njemačka nije. To određuje mentalitet.
Mentalitet određuje i reljef- recimo Vojvodina i jug Srbije.

Geograski smještaj, reljef i klima- rekla bih da su to elementi.

Svaki kraj uglavnom ima svoje dobre i loše strane.

[satnik]

Honey 1 kaže:

Zato jer je Fran. mediteranska zemlja, a Njemačka nije. To određuje mentalitet.
Mentalitet određuje i reljef- recimo Vojvodina i jug Srbije.

Geograski smještaj, reljef i klima- rekla bih da su to elementi.

Svaki kraj uglavnom ima svoje dobre i loše strane.

Može li se ova teorija primijeniti za cijeli svijet ili samo reljef Srbije/Hrvatske ima efekt na mentalitet? Priča se prvenstveno o prosperitetu nekog društva, kakve veze ima kakvo je more, kako se zove ili kolike su planine u nekoj zemlji s ekonomskim blagostanjem njezinog stanovništva?

[Srebrni-medvjed]

satnik kaže:

Prije bih rekao kapitalizam.

Ima cijela afrika kapitalizam, ali im baš nešto ne ide ekonomski

[Honey 1]

satnik kaže:

Može li se ova teorija primijeniti za cijeli svijet ili samo reljef Srbije/Hrvatske ima efekt na mentalitet? Priča se prvenstveno o prosperitetu nekog društva, kakve veze ima kakvo je more, kako se zove ili kolike su planine u nekoj zemlji s ekonomskim blagostanjem njezinog stanovništva?

Pa normalno da ima.
Pa što je važnije nego uvjeti života; živiš li na plodnoj ravnici, ili recimo kršu.

Je li stalno sunčano i pogodno za boravak na zraku ili ne... sve su to elementi koji određuju i mentalitet (time često i prosperitet) neke zemlje.

Naravno, uvijek ima iznimki. Ali to su iznimke.