O Morlacima i Vlasima...

[lollypopp]

F.Ravanelli kaže:

Najprije da će Burmaz biti neko tursko prezime.Ne znam što su danas ali porijeklo im je bez sumnje tursko (možda albansko) ...zbog tipičnog -maz nastavka...ne mogu se točno sititi što znači ...

je da san se kasno uključila, ali san i kasno vidila
Šta se tiče prezimena Burmaz. to je staro Ilirsko prezime. Stari Iliri su došli na ova područja i ima ih u selu pokraj Splita. Selo se zove Nisko. I katolici su.
I neki su došli do Kaštela, a neki su otišli na Korčulu. I na Korčuli su prominilo prezime iz BurmaZ u BurmaS.
Znan jer su meni puno puta znali falit i napisat BurmaS.
A Burmaza ima dosta u Turskoj.

[Dilberth]

lollypopp kaže:

je da san se kasno uključila, ali san i kasno vidila
Šta se tiče prezimena Burmaz. to je staro Ilirsko prezime. Stari Iliri su došli na ova područja i ima ih u selu pokraj Splita. Selo se zove Nisko. I katolici su.
I neki su došli do Kaštela, a neki su otišli na Korčulu. I na Korčuli su prominilo prezime iz BurmaZ u BurmaS.
Znan jer su meni puno puta znali falit i napisat BurmaS.
A Burmaza ima dosta u Turskoj.

Iliri u Turskoj?

[Veliki Despot]

lollypopp kaže:

je da san se kasno uključila, ali san i kasno vidila
Šta se tiče prezimena Burmaz. to je staro Ilirsko prezime. Stari Iliri su došli na ova područja i ima ih u selu pokraj Splita. Selo se zove Nisko. I katolici su.
I neki su došli do Kaštela, a neki su otišli na Korčulu. I na Korčuli su prominilo prezime iz BurmaZ u BurmaS.
Znan jer su meni puno puta znali falit i napisat BurmaS.
A Burmaza ima dosta u Turskoj.

staro ilirsko prezime?!
zar su oni imali prezimena srednjevekovni vladari nemaju prezimena a ne Iliri davno pre njih a jos da se odrzi cak do danas
ne znam samo odakle ti takva glupost

[Povijest&Politika]

Možda je mislila na samo ime; danas ima ljudi koji se prezivaju Mataguži i slično...

Tj. to su prezimena preuzeta od najvjerovatnije preslavenske populacije.

[Shain]

lollypopp kaže:

Šta se tiče prezimena Burmaz, to je staro ilirsko prezime.

Stari Iliri su došli na ova područja i ima ih u selu pokraj Splita. Selo se zove Nisko. I katolici su. I neki su došli do Kaštela, a neki su otišli na Korčulu. I na Korčuli su prominilo prezime iz BurmaZ u BurmaS. Znan jer su meni puno puta znali falit i napisat BurmaS.

Ne, to je prezime iz albanskog jezika, a javlja se među hercegovačkim Vlasima od početka 14. st.

Potječe od albanskih riječi bur (čovjek) + madh (velik, visok). Tako to objašnjava P. Šimunović u knjizi "Hrvatska prezimena" (str. 101).

[paxx]

I bilo bi dobro da se više ne koristi termin Iliri... To je nešto kao Jugoslaveni. Postojali su Japodi, Delmati, Daorsi...sve zasebni narodi s različitim kulturama o kojima i ne znamo previše. Termin Iliri dolazi od Ilirika kako su Rimljani zvali cijelu regiju.

[Shain]

Divljak414 kaže:

Pojam Morlak javlja se u 18.-19. stoljeću.

Nije tako.

Naziv Morlak u Dalmaciji se prvi put spominje 1352. g. Pisao je o njima Zef Mirdita u knjizi "Vlasi u historiografiji" (Zagreb, 2004).

[Pavo B.]

Stanovnici sela Žejane prema urbaru iz 1574. godine, dakle oko 50 godina nakon doseljavanja Žejanaca u to selo.

Matija Mavrović
Jurij Rogutić
Mikula Rogutić
Antun Sanković
Gregor Sanković
Tomaš Sanković
Jakov Sanković
Andre Sanković
Martin Sanković
Matija Sanković
Mikula Sanković
Brne Stambulić
Jurij Škropić
Ivan Turčić
Ivan Turčić

Ovaj popis je vrlo vrijedan jer pokazuje kako je izgledala onomastika stanovništva za koje pouzdano znamo da je govorilo romanskim jezikom.

[nevenb]

Shain kaže:

Nije tako.

Naziv Morlak u Dalmaciji se prvi put spominje 1352. g. Pisao je o njima Zef Mirdita u knjizi "Vlasi u historiografiji" (Zagreb, 2004).

Ima jedan stariji spomen Morlaka iz 1351., pogledati "Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385.", str. 179., autor Jakov Stipišić.
Knjiga je objavljena 2000., ali je izgleda Mirdita nije koristio u svom radu.

[ramiro]

Kako je ovo zbirna tema o Vlasima, mislim da treba reći nešto što je izgleda mnogima jasno ali se rijetko dovoljno ističe.
Skoro svaki napis i rasprava o Vlasima je rađena ili se vodi na isti kalup. Naime, želi se uvijek dati jednoznačan odgovor na pitanje "tko (što) su to Vlasi". I zatim se krene od tesalskih Vlaha u 10. st., pa zavši na Morlacima i Vlajima.
Čak i Mirditina knjiga, iako možda najbolji pregled svega što se pisalo o Vlasima, također boluje od takvog pristupa.

Za primjer besmisla toga uzmimo pojam Rimljanin.
Tko (što) su to Rimljani?
- arhajski stanovnici grada Rima (Rim u doba Kraljevstva)
- svi oni koji posjeduju rimsko građansko pravo u klasičnoj antici, u rimskoj Republici i Carstvu
- stanovnici grada Rima od klasične antike do danas
- stanovništvo germanskih država nastalih na Zapadu Rimskog carstva koje govori latinskim jezikom i na koje se odnosi pravni sustav Rimskog carstva
- stanovnici (Istočnog) Rimskog carstva, tj. onoga što nazivamo Bizantom (Romaioi, Romeji)
- grčki nacionalni samonaziv do 19. st. (Romaioi, Romeji), a kao pučki i danas
- govornici neolatinskih (romanskih) jezika (Romani)
- nacionalni samonaziv Rumunja
- počasni naziv u talijanskom fašizmu
(ima još mnogo toga, ali ovo je dovoljno)
Za sve navedeno, ili se koristi naziv Rimljanin, ili on to u prijevodu znači.
Možemo li, dakle, ne odredivši prethodno jasan kontekst (antika, Bizant, srednji vijek, talijanski fašizam itd.) ili ne koristeći neki derivat toga imena (poput Romej, Roman, Rumunj itd.) jednoznačno odgovoriti na pitanje "tko ili što su Rimljani?"
Ne možemo.

Mislim, dakle, da je za "pitanje Vlaha" nužno posvijestiti pristup koji se može sažeti u sljedećem:
- Ne postoji jednoznačan odgovor (ili definicija) tko su Vlasi.
- Naziv Vlah, Vlasi (zajedno sa svim oblicima toga imena) u različitim vremenima i na različitim mjestima označava različite stvari.
Eto, na ovakav način se jedino mogu raditi pomaci u "pitanju Vlaha".

[virgils]

ramiro kaže:

Kako je ovo zbirna tema o Vlasima, mislim da treba reći nešto što je izgleda mnogima jasno ali se rijetko dovoljno ističe.
Skoro svaki napis i rasprava o Vlasima je rađena ili se vodi na isti kalup. Naime, želi se uvijek dati jednoznačan odgovor na pitanje "tko (što) su to Vlasi". I zatim se krene od tesalskih Vlaha u 10. st., pa zavši na Morlacima i Vlajima.
Čak i Mirditina knjiga, iako možda najbolji pregled svega što se pisalo o Vlasima, također boluje od takvog pristupa.

Za primjer besmisla toga uzmimo pojam Rimljanin.
Tko (što) su to Rimljani?
- arhajski stanovnici grada Rima (Rim u doba Kraljevstva)
- svi oni koji posjeduju rimsko građansko pravo u klasičnoj antici, u rimskoj Republici i Carstvu
- stanovnici grada Rima od klasične antike do danas
- stanovništvo germanskih država nastalih na Zapadu Rimskog carstva koje govori latinskim jezikom i na koje se odnosi pravni sustav Rimskog carstva
- stanovnici (Istočnog) Rimskog carstva, tj. onoga što nazivamo Bizantom (Romaioi, Romeji)
- grčki nacionalni samonaziv do 19. st. (Romaioi, Romeji), a kao pučki i danas
- govornici neolatinskih (romanskih) jezika (Romani)
- nacionalni samonaziv Rumunja
- počasni naziv u talijanskom fašizmu
(ima još mnogo toga, ali ovo je dovoljno)
Za sve navedeno, ili se koristi naziv Rimljanin, ili on to u prijevodu znači.
Možemo li, dakle, ne odredivši prethodno jasan kontekst (antika, Bizant, srednji vijek, talijanski fašizam itd.) ili ne koristeći neki derivat toga imena (poput Romej, Roman, Rumunj itd.) jednoznačno odgovoriti na pitanje "tko ili što su Rimljani?"
Ne možemo.

Mislim, dakle, da je za "pitanje Vlaha" nužno posvijestiti pristup koji se može sažeti u sljedećem:
- Ne postoji jednoznačan odgovor (ili definicija) tko su Vlasi.
- Naziv Vlah, Vlasi (zajedno sa svim oblicima toga imena) u različitim vremenima i na različitim mjestima označava različite stvari.
Eto, na ovakav način se jedino mogu raditi pomaci u "pitanju Vlaha".

You forgot the Russians, who once also claimed to be Romans. From Wiki:

The idea of Muscovy as heir to Rome crystallized with a panegyric letter composed by the Russian monk Philotheus (Filofey) of Pskov in 1510 to their son Grand Duke Vasili III, which proclaimed, "Two Romes have fallen. The third stands. And there will be no fourth. No one shall replace your Christian Tsardom!" Contrary to the common misconception, Filofey [5] explicitly identifies Third Rome with Muscovy (the country) rather than with Moscow (the city), although the term "Muscovy" was considered synonymous with the Russian lands at the time. Somewhat notably, Moscow is placed on seven hills, as were Rome and Constantinople.

http://en.wikipedia.org/wiki/Third_Rome

Of course we all know that today the true heirs of the Romans are the Americans.

[Pavo B.]

Nastavak moje poruke iznad.

Ovaj put se radi o drugoj oazi govornika vlaškog u Istri, oko Čepićkog polja. Urbar je iz 1578. i radi se o selima u kojim je pouzdano živjelo romanofono stanovništvo.

Selo Letaj

Bastian Cech
Anda Cech
Ivan Contus
Jure Contus
Tomas Contus
Pave Contus
Gergo Contus
Jure Contus
Gergo Cosich
Gergur Dobrovich
Micula Dobrovich
Ive Janich
Ivan Lencovich
Giacov Lenzovich
Anton Mavrovich
Giaco Palzun
Mille Pullich
Giaco Pullich
Barich Pullich
Mille Stoia
Vido Travaglia
Jure Vnanarbini
Matte Zoich
Vido Zoich
Jadre Zoich
Ive Zoich
Filippo Zoich

Selo Šušnjevica

Jure Ballich
Ivan Banovich
Gergo Banovich
Ant'o Bazul
Stipan Bazul
Gio'o Bellullovich
Mattio Bellullovich
Ivan Bercarich
Jure Bercarich
Martin Bercarich
Mattisco Bercarich
Martin Bercarich zvani Scrobe
Tomaso Contus
Gergo Deselich
Jadre Deselich
Gergur Deselich
Jure Desselich zvani Baco
Barich Dianich
Ivan Dobrovich
Matte Juricich
Jure Juricich zvani Balle
Jure Juricich zvani Merziza
Michele Lascovich
Ivan Latcovich
Ive Letcovich
Ivan Milcich
Giacov Popellin
Matte Radivoglia
Tomaso Rusnovich
Pietro Scrobe
Simon Sgomba
Ivan Stenta
Ivan Svecich
Simon Vidmar
Ive Zoich
Gi'cov Zvitanich
Ive Zvitanich zvani Sudich

Selo Brdo

Martin Barsich
Mico Bassich
Jure Bassich
Ive Bercarich
Martin Bossich
Stanco Bubullich
Jure Bubullich
Marco Bubullich
Stipan Bubullich
Matte Bubullich
Jure Bursich
Matte Bursich
Vido Bursich
Jure Cech
Matte Cerstancich
Jadre Chissiza
Ivan Chissiza zvani Ballasich
Ivan Dobrovich
Jadre Dobrovich
Mate Faldich
Martin Ferlich
Jure Gersich
Matte Gersinich
Ive Gersinich
Miho Hrabar
Ant'o Hrabar
Biagio Illovcich
Stanissa Jelloussich
Marco Jellovcich
Ivan Jellovcich
Lovre Jelovcich
Anton Jerlich
Stipan Latcovich
Matte Latcovich
Stipan Latcovich
Mattio Latcovich
Anton Lazarin
Micho Lubicich
Ive Lubicich
Micho Michalich
Vido Palisca
Ivan Pardo
Jure Pezulich zvani Quarantano
Andrea Pezzulich
Martin Pezzulich
Ive Pozhecai
Vido Pozhecai
Martin Ravnich zvani Jurasin
Gersan Runco
Mand'a Sgagliardich
Giac'o Sgogliardich
Vido Sgogliardich
n/a Slugovich
Fumia Stanich
Jure Stanich
Ive Svecich
Jure Tercovich
Mico Tercovich
Stipan Tercovich
Petras Tercovich
Martin Tercovich
Matte Tercovich
Anton Tercovich
Peras Torcovich
Ive Tranullich
Matte Zancovich
Martin Zancovich
Jure Zhoban
Martin Zoich
Gergo Zvich

[Pavo B.]

Zašto navodim ovo? Zato što je i u srpskoj i u hrvatskoj historiografiji uvriježeno mišljenje da se po imenima Vlaha može utvrditi jesu li to Vlasi ili "vlasi." Drugim riječima, ako Vlasi nose slavenska imena, onda su već poslavenjeni i ne može se raditi o Vlasima kao nekom etnikumu već o vlasima kao isključivo društvenom staležu.

Tako recimo Mužić na jednom mjestu govori: "Samo to prevladavanje hrvatskih imena u hrvatskih Vlaha dokazuje da su ti Vlasi govorili hrvatskim jezikom. Gotovo se ne može pretpostaviti da bi ti Vlasi, koji se još nazivaju hrvatski Vlasi ili Vlasi u Hrvata i koji imaju hrvatska imena govorili nekim 'romanskim jezikom'."

Isto tako Klaić navodi na jednom mjestu govoreći o Vlasima u XV stoljeću: "U to doba težko da su se Vlasi razlikovali od ostalih Hrvata ni vjerom ni po jeziku i narodnosti."

Još ranije i Rački kaže: "Taj proces preobražaja po narodnosti imao je rano započeti; Vlasi poprimiše polagano slovenski jezik kano što svjedoče slovenska imena katuna i pojedinih Vlaha u spomenicih XIV i XV stoljeća."

Slično je i sa srpske strane. Bogumil Hrabak, govoreći o cetinskim Vlasima u XV stoljeću i povelji koja je potvrdila njihova prava kaže: "Akt je napisan na hrvatskom jeziku i ćirilicom, te treba smatrati da su ti Vlasi već govorili slovenski. To bi možda potvrđivala i njihova imena."

Špiro Kulišić tvrdi: "Stoga, i kada se naziv Vlah javlja uz slovenska imena i prezimena, on više ne označava romansku narodnost, već samo odgovara navedenoj etničkoj formaciji."

I Jireček se u svojim radovima općenito drži pravila da imena otkrivaju etničku pripadnost osobe, pa se i kod njeg javlja mišljenje da ako Vlah nosi slavensko ime, onda nije etnički Vlah.

Ovi popisi pravih, romanofonih Vlaha(u to naravno nema nikakve sumnje jer potomci gore navedenih osoba i dan danas govore vlaškim jezikom) pokazuju da oni još prije 500 godina nose slavenska imena koja se ni po čemu ne razlikuju od imena koji su nosili pravi Slaveni. Tu se ne radi samo o imenima svetačkom podrijetla koja su zajednička svim katolicima, već i o pravim narodnim imenima kao što su Mile, Stanko, Staniša i možda Gršan. Značajno je i da se imena i prezimena ovih Vlaha(koja su upisana samo 50 godina nakon njihovog doseljavanja u Istru) ne razlikuju po ičemu od imena drugih hrvatskih Vlaha koja su zabilježena tijekom XV i XVI stoljeća, što navodi na pomisao da su možda i ti Vlasi govorili romanskim jezikom. Ili bar i romanskim jezikom. I da čitava ideja da se Vlahe može od Srba i Hrvata razlikovati po imenima.

[Faro]

Pavo B. kaže:

Zašto navodim ovo? Zato što je i u srpskoj i u hrvatskoj historiografiji uvriježeno mišljenje da se po imenima Vlaha može utvrditi jesu li to Vlasi ili "vlasi." Drugim riječima, ako Vlasi nose slavenska imena, onda su već poslavenjeni i ne može se raditi o Vlasima kao nekom etnikumu već o vlasima kao isključivo društvenom staležu.

Tako recimo Mužić na jednom mjestu govori: "Samo to prevladavanje hrvatskih imena u hrvatskih Vlaha dokazuje da su ti Vlasi govorili hrvatskim jezikom. Gotovo se ne može pretpostaviti da bi ti Vlasi, koji se još nazivaju hrvatski Vlasi ili Vlasi u Hrvata i koji imaju hrvatska imena govorili nekim 'romanskim jezikom'."

Isto tako Klaić navodi na jednom mjestu govoreći o Vlasima u XV stoljeću: "U to doba težko da su se Vlasi razlikovali od ostalih Hrvata ni vjerom ni po jeziku i narodnosti."

Još ranije i Rački kaže: "Taj proces preobražaja po narodnosti imao je rano započeti; Vlasi poprimiše polagano slovenski jezik kano što svjedoče slovenska imena katuna i pojedinih Vlaha u spomenicih XIV i XV stoljeća."

Slično je i sa srpske strane. Bogumil Hrabak, govoreći o cetinskim Vlasima u XV stoljeću i povelji koja je potvrdila njihova prava kaže: "Akt je napisan na hrvatskom jeziku i ćirilicom, te treba smatrati da su ti Vlasi već govorili slovenski. To bi možda potvrđivala i njihova imena."

Špiro Kulišić tvrdi: "Stoga, i kada se naziv Vlah javlja uz slovenska imena i prezimena, on više ne označava romansku narodnost, već samo odgovara navedenoj etničkoj formaciji."

I Jireček se u svojim radovima općenito drži pravila da imena otkrivaju etničku pripadnost osobe, pa se i kod njeg javlja mišljenje da ako Vlah nosi slavensko ime, onda nije etnički Vlah.

Ovi popisi pravih, romanofonih Vlaha(u to naravno nema nikakve sumnje jer potomci gore navedenih osoba i dan danas govore vlaškim jezikom) pokazuju da oni još prije 500 godina nose slavenska imena koja se ni po čemu ne razlikuju od imena koji su nosili pravi Slaveni. Tu se ne radi samo o imenima svetačkom podrijetla koja su zajednička svim katolicima, već i o pravim narodnim imenima kao što su Mile, Stanko, Staniša i možda Gršan. Značajno je i da se imena i prezimena ovih Vlaha(koja su upisana samo 50 godina nakon njihovog doseljavanja u Istru) ne razlikuju po ičemu od imena drugih hrvatskih Vlaha koja su zabilježena tijekom XV i XVI stoljeća, što navodi na pomisao da su možda i ti Vlasi govorili romanskim jezikom. Ili bar i romanskim jezikom. I da čitava ideja da se Vlahe može od Srba i Hrvata razlikovati po imenima.

Impresivno, no na koji način ovo objasniti? Dakle u neka sela na ćićariji dolaze pravi vlasi ili arumunji, i već imaju narodna slavenska imena, a pitanje jeli uopće govore slavenski tada!? I, što je sa Vlasima u Srbiji, kad su oni dobili narodna slavenska imena ili ih imaju oduvijek? Ako me sjećanje ne vara, kod njih se još do 20.tog stoljeća moglo po prezimenima zaključiti kako nisu Srbi već etničkog vlaškog podrijetla.

[nevenb]

@Pavo

Ima li ikakvih naznaka od kuda su ti Vlasi doseljeni u Istru? Ima tu dosta prezimena koja su i danas česta u sj. Dalmaciji, tipa Latković, Ljubičić, Banović

[Pavo B.]

nevenb kaže:

@Pavo

Ima li ikakvih naznaka od kuda su ti Vlasi doseljeni u Istru? Ima tu dosta prezimena koja su i danas česta u sj. Dalmaciji, tipa Latković, Ljubičić, Banović

Ima jako dobra naznaka, koja je i odgovor na Farovo pitanje o tom kad su naučili hrvatski. Ti Vlasi dolaze u Istru kao čakavci, jer donose sa sobom govor svoje prijašnje sredine. Među lingvistima postoji suglasnost da su govori Ćićarije i kraja oko Čepićkog polja srednječakavski. Samim tim, nisu autohtoni i razlikuju se od govorâ starosjedilačkog stanovništva Istre.

http://www.mediafire.com/download/bw...6/40996887.pdf

Pavle Ivić je prije 50-ak godina objavio opširan članak o govoru sela Velike i Male Mune. Ta sela su susjedna Žejanama i njihovo stanovništvo se čini se doselilo zajedno sa Žejancima. Oni izgleda nisu govorili vlaški po dolasku, no njihov govor je identičan čakavskom govoru Žejana. Ivić na osnovu istraživanja kaže da je govor Munjana najsličniji onom župe Dubašnice na otoku Krku i pojedinim čakavskim govorima na sjeveru Gradišća u Austriji.

Ovo je vrlo važno jer su i u Dubašnici(kao i drugim mjestima na zapadnom dijelu Krka) živjeli romanofoni Vlasi. Vlaški jezik se na Krku održao do XIX stoljeća. S druge strane, veza s čakavcima u Gradišću koji su porijeklom iz Like ukazuje na stariju postojbinu ovih Vlaha. Sam Ivić je nalazi negdje u istočnoj Lici. Ja bih možda još specifičnije rekao jugoistočna Lika(oko Zrmanje), zbog spomena katoličkih Vlaha u tim krajevima u XV stoljeću, za koje znamo da su bili čakavci zbog Vlaha sela Muškovci koji su oko 1550. iselili u Prilišće na Kupi i dugo vremena zadržali svoj čakavski govor među kajkavcima. I antroponimija tih ličkih Vlaha se prilično podudara s onom istarskih Vlaha. Ispod je poveznica na članak koji donosi jednu glagoljsku listinu iz Like iz 1433. u kojoj se spominju neki Vlasi.

http://www.mediafire.com/download/f8...ncina_lika.pdf

Naravno, trebamo uzeti u obzir razliku od 150 godina između ove listine i urbara koje sam naveo, no da se primijetiti da veze postoje. Imena su uglavnom svetačka, uz tek nešto narodnih. Prezimena imaju slavenski oblik s dometkom na -ić, a ima ih i sa posvojnim dometkom -ov. S druge strane, sami korijeni prezimena se u dosta slučajeva čine ne-slavenskim. Evo imena tih ljudi:

Tomaš Aladinić
Grgur Bekušević
Šimun Bilković
Bartol Čeprnić
Franko Danilović
Matijaš Gučić
Ivan Herendić
Antol Ivković
Milota Kraišić
Lukač Milunović
Mikula Murgašić
Dijan Mušković
Matul Pribanović
Juraj Ružić
Ivan Sopković
Ivan Surotvić
Matijaš Vukotić

Ima zanimljivih stvari. Ime Dijan(jedno od rijetkih narodnih) se u Šušnjevici javlja kao osnova prezimena Dijanić. Ista osoba nosi prezime Mušković, i moguće je da je on upravo dio one rodovske zajednice koja je dala ime selu Muškovci. Drugim riječima, Muškovci su vjerojatno bili katun Muškovića.

A kad smo kod Muškovaca i imena, evo i doseljenika iz tog sela u Prilišće iz glagoljske povelje koju im je pri selidbi izdao Nikola Zrinski:

Jandrija Basarović
Ivaniš Basarović
Paval Čalić
Milić Dubrović
Juraj Dumić
Mikula Duršić
Matija Kolan
Radić Labanović
Andre Luić
Ivan Milinović
Jakov Pavičić
Petar Radanović
Petar Rospović
Mihovil Sestrić
Jakov Sestrić
Tomaš Sestrić
Vid Šimunović
Ivan Strahajević
Radivoj Šubašić
Matko Šuranović
Paval Šutilović
Grgur Šutilović
Radi Zečković
Juraj Zelenković
Petar Zelenković

Valja napomenuti da za ove Prilišćane nema nikakvih podataka o tome jesu li u to vrijeme govorili vlaški ili ne.

Sve ovo izgleda ukazuje na to da su oko Velebita u različito vrijeme živjele dvije različite skupine katoličkih Vlaha. Jedna skupina je neki stariji sloj koji je poznavao čakavski ali i bio dvojezičan i koji su možda starosjedioci. Druga skupina su štokavski ikavski Vlasi katolici koji su doselili iz zapadne Hercegovine nakon što su ovi gornji iselili na zapad. Bolje poznati kao Bunjevci.

[Pavo B.]

Faro kaže:

I, što je sa Vlasima u Srbiji, kad su oni dobili narodna slavenska imena ili ih imaju oduvijek? Ako me sjećanje ne vara, kod njih se još do 20.tog stoljeća moglo po prezimenima zaključiti kako nisu Srbi već etničkog vlaškog podrijetla.

Vlasi u Srbiji nisu isto što i ovi Vlasi. Njihov jezik se razlikuje i od istarskih Vlaha i od Arumunja po južnom Balkanu koji su možda preci ovih istarskih. Vlasi u Srbiji su po svemu samu nastavak rumunjskog stanovništva u Rumunjskoj. U dijelu ovog turskog popisa iz 1741. za dio sjeveroistočne Srbije u kojem žive Vlasi možeš vidjeti kako ime je izgledala antroponimija.

http://s12.postimg.org/4aymsrr2j/01022013_0008.png

Problem je što još u srednjem vijeku na prostoru današnje Rumunjske nalazimo slavenska imena kod očito romanofonog življa. Tako u Fagarašu, kraju u Transilvaniji koji je vjerojatno najranije naseljen precima Rumunja, u XIV i XV stoljeću nalazimo Vlahe s imenima Milče, Radoča, Radulica, Stanislav, Stančul, Stojka, Vladislav, Dragomir, Bogdan.

Etnogeneza Rumunja je vrlo kontroverzno pitanje, no izvan same Rumunjske se uglavnom smatra da su preci Rumunja u X ili XI stoljeću došli u današnju Rumunjsku s juga, tj. da se dio Arumunja iselio preko Dunava. Kao objašnjenje za povezani fenomen da u Rumunjskoj ima nevjerojatno mnogo slavenskih hidronima i toponima se uzima da su oni tu zatekli slavensko stanovništvo koje su asimilirali. No, postoji i jedna druga teza (u koju ja sve više vjerujem) da su preci Rumunja došli preko Dunava kao dvojezični i da su već u staroj domovini(Epiru, Tesaliji) znali i romanski i slavenski. To bi objasnilo ne samo hidronime i toponime već i antroponimiju.

[Pavo B.]

Primjetih sad da sam nedoslijedno postavio imena. Za čepićke Vlahe sam ostavio izvornu transkripciju dok sam za žejanske imena napisao modernom transkripcijom. Evo i izvornog teksta za Žejane:

Mathia Maurouig
Jury Rogutig
Micula Rogutig
Andre Sankhouig
Anthoni Sankhouig
Gregor Sankhouig
Jacob Sankhouig
Marthin Sankhouig
Mathia Sankhouig
Mikula Sankhouig
Tomasch Sankhouig
Jury Scropig
Berne Stambulig
Juuan Tschurtschig
Juuan Tschurtschig Drugi

[Pavo B.]

Da nastavim. Zanimalo me jesu li gdje zapisana imena i prezimena doseljenih Vlaha u Dubašnici na Krku koje spomenuh iznad. Nabavio sam članak Ivana Žic-Rokova "Naseljavanje Dubašnice i Poljica u XV stoljeću" koji je izašao u Krčkom Zborniku prije 40 godina. Autor je našao dva ugovora koji krajem XV stoljeća doseljeni Vlasi sklapaju s Frankopanima. Navedena su imena i prezimena svih Vlaha koji su potpisali ova dva ugovora, no autor donosi samo prezimena. Evo ih ispod.

Antonović
Alunić
Beljak
Beljačić
Bobić
Botar
Branković
Brautović
Brinko
Brusić
Bubić
Budulić
Cendić
Dobrić
Dobroselić
Dobrović
Drašković
Dušić
Franić
Furlanić
Gilić
Gerdović
Gojtanić
Grdinić
Gugošević
Hrelja
Ilijić
Jurinović
Jurinić
Jurjević
Juromić
Klaričić
Kušutić
Kovačić
Kralj
Kristinić
Kursić
Lukačić
Lumetić
Mavrković
Milanić
Milčetić
Milešić
Milić
Milusinić
Milušić
Mikulić
Monić
Nenadić
Nemković
Nunković
Obradić
Obrendić
Oradić
Pasić
Pelicarić
Petrajčić
Pitamić
Pogorelčić
Presbić
Pusić
Radonić
Radosinić
Radošević
Radotić
Rajković
Rajtonić
Rensić
Smilović
Smolanić
Sorimilić
Soramerić
Stančić
Strilčić
Svaljić
Sulčić
Sulić
Vlahinić
Vlašić
Vojković
Vešković
Vuković
Tvrdiković
Tihomilić
Umtušić
Urantović
Zec
Zvet
Žgombić
Žuklić

Kao i autori koje sam naveo u prvoj poruci iznad, Žic-Rokov pada u istu zamku s imenima. Citiram:

"U spisima navedene parnice često se razlikuju Hrvati i Murlaci. Dokazuje se da su Hrvati uvijek plaćali desetinu, pa bi se moglo zaključiti da Murlaci nisu Hrvati. Sve okolnosti govore protiv toga. Navedena prezimena Murlaka sva su hrvatska. Jedva za nekolika moglo bi se zaključiti da su pohrvaćena. Ti ljudi su stvarno i govorili hrvatski. Dokumenat o granicama pašnjaka pisan je hrvatski, glagoljicom. Oni osnivaju župe, pače i seoske kaptole sa staroslavenskim bogoslužjem i glagoljskim pisanim knjigama. Razlog za navedeno razlikovanje nije, dakle, u naglašavanju da li je tko Hrvat ili nije, već u drugom. Tu se ističe da su po vjekovnoj tradiciji na otoku starosjedioci Hrvati plaćali desetinu, a isto tako i svi Hrvati koji su se pojedinačno naseljavali na otok. Hrvati sa susjednog kopna, koji su prema mletačkom shvaćanju nazivani Murlacima, naseljeni su »masovno« i tako su nastupali."

Dakle, autor članka tvrdi da sudeći prema imenima i njihovom poznavanju hrvatskog jezika, oni su logično mogli samo govoriti hrvatski. Kao što sam pokušao dokazati iznad, isti slučaj je i kod istarskih Ćića, pa oni opet govore vlaškom jezikom. Dvojezični su stoljećima. Autor se poziva jedan rad Ivana Milčetića o vlaškom jeziku na Krku, ali dopušta da je možda moglo biti nešto govornika vlaškog među oko 200 obitelji doseljenih na Krk, ali da su Hrvati bili većina. Ponavlja staru zabludu da riječ Vlah/Murlak ne označava etnicitet već zanimanje.

http://www.mediafire.com/download/lr...z/Milcetic.pdf

Problem je što sam Milčetićev članak(sad već star 110 godina), pokazuje da je vlaški bio vrlo dobro raširen u Dubašnici i da se zadržao do XIX stoljeća. Nije logično da jezik preživi gotovo 400 godina i da je 200-300 u svakodnevnoj uporabi ako ga je govorila manjina. Imamo primjer Albanaca Klimenata u Srijemu(Hrkovci i Nikinci). Oni dolaze tamo iz Albanije nakon 1737. godine, a Hrvati iz Like i Korduna se počinju naseljavati krajem istog stoljeća. Već 150 godina nakon dolaska tih Klimenata, samo nekoliko starih žena je uopće znalo albanski. Puno je vjerojatnije da su Murlaci koji dolaze u Dubašnicu iz istog kraja ispod Velebita kao i istarski Ćići, rabili vlaški jezik(i naravno i hrvatski, kao što se vidi). Doseljeni su skupno, kao i istarski Ćići, pa kao i većina Vlaha u ovo vrijeme. S obzirom da se Vlasi općenito naseljavaju u homogenim skupinama, nema razloga tvrditi da bi se ovdje radilo o heterogenoj skupini koja bi govorila dva različita jezika kao maternje. I naravno, kao što smo vidjeli na primjerima iznad, hrvatska i pohrvaćena imena nisu nikakva prepreka Vlasima da i dalje govore svoj jezik.

[Pavo B.]

Zaboravih spomenuti. Prije nekog vremena je izašla, kao posebno izdanje Krčkog Zbornika, monografija o Dubašnici.

http://www.dominovic.hr/Artikl/O-DUB...Q0LHByXDU1MzE4

Tražio sam od svog bivšeg faksa da mi je nabavi, jer možda bi tamo bili potpune liste potpisnika ona dva ugovora, s imenima i prezimenima. Bilo bi zanimljivo vidjeti sliči li imenoslov ovih Vlaha drugim Vlasima koje sam naveo.