Na današnji dan...

[Cats]

... dakle, 26. listopada 1969. je Banja Luku pogodio potres magnitude 6,4 u kojem je život izgubilo 20 ljudi. Procjenjuje se da je potres uništio 60% zgrada u epicentralnom području. Oko 65000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom.

[ice41000]

Dana 26. listopada 1917. dogodila se Bitka kod Kobarida (Caporetta) na Soči.

Bitka kod Kobarida je započela združenim napadom austro-ugarske vojske i njemačke vojske na obrambene linije talijanske vojske. Zbog siline napada talijanske snage su bile primorane narediti opće povlačenje vojske i civila koje je trajalo sve dok se talijanske snage nisu prebacile preko rijeke Piave, gdje su dočekali kraj Prvog svjetskog rata.

U borbama između rijeke Soče i rijeke Piave talijanska vojska je izgubila preko 320.000 vojnika dok u zarobljeništvo je palo oko 265.000 vojnika.

U bitci su se ponovo dokazali njemački jurišnici i taktika strelovitih proboja u dubinu. Erwin Rommel je zapovijedao jedinicom planinaca i zarobio 3000 Talijana za što je dobio Pour le Merite

Bitka kod Kobarida

[ice41000]

U srijedu popodne 26. listopada 1881. odigrao se legendarni revolveraški Obračun kod O.K. korala.

Famous gunfight

Službene izjave sudionika obračuna

Wikipedia - OK koral

[Scotsman]

1991.

Današnji datum, 30. listopada proglašen je danom Ratne mornarice Republike Hrvatske, jer je na taj dan pokrenut konvoj Libertas, predvođen brodom Slavija i nekoliko desetaka drugih brodova i brodica, krenuo na svoj put iz Rijeke prema okupiranom Dubrovniku, koji je mjesec dana bio u posvemašnjoj kopnenoj i pomorskoj blokadi. Uz sve moguće poteškoće, konvoj Libertas s tadašnjim predsjednikom SFRJ Stjepanom Mesićem stigao je sretno u Dubrovnik, 31. listopada u ranim jutarnjim satima, noseći neophodne namirnice, vodu, lojanice i nadu u oslobođenje Dubrovnika i Hrvatske.



Preneseno sa Indexovog foruma...

[Scotsman]

PREPAD U PULI – Ujutro 1. studenoga 1918. samo desetak sati poslije predaje austrijske flote novoj Državi SHS, talijanski su diverzanti potopili bojni brod Viribus Unitis, usidren u pulskom zaljevu pod hrvatskim zastavama. Stradalo je 250 članova posade. Prvi hrvatski admiral Janko Vuković ostao je do kraja na krmenoj palubi.

c/p iz Jutarnjeg

[ice41000]

Dana 01. studenog 1922. je abdikacijom Sultana Mehmeda VI nakon 623 godine prestalo postojati Otomansko carstvo.

36. Sultan iz loze Otomana bio je ujedno i 100. kalif (svemuslimanski vjerski vođa), a vladao je od 1918.
Na vrhuncu moći, u 16. stoljeću, ovo carstvo je obuhvaćalo Anadoliju, Bliski Istok, dijelove Sjeverne Afrike, dobar dio jugoistočne Europe, i na sjever sve do Kavkaza s površinom od oko 19,9 miliona km².

Carstvo je osnovao Osman I (u zapadno-evropskim jezicima prilagođeno / iskvareno u ime "Ottoman," pa otuda i ime castva - Osmanlijsko ili "Otomansko" carstvo).
1453, nakon što su Osmanlije osvojile Carigrad (Konstantinopol) (danas İstanbul), kao posljednji ostatak Bizantskog carstva, ovaj grad je postao treća otomanska prijestolnica. U 16. i 17. stoljeću Otomansko carstvo je postalo jedna od najvećih svjetskih političkih sila.

Propad Otomanskog carstva je bio posljedica Prvog svjetskog rata, tokom kojeg su savezničke sile, uključujući i Arape, konačno porazile osmanlijske snage na Bliskom Istoku.

Otomansko carstvo naslijedila je Republika Turska za čiji nastanak u obliku moderne republike je najzaslužniji Mustafa Kemal Paša Ataturk.

[eva peron]

danas TADIJANOVIĆ slavi svoj 101. rođendan

[Scotsman]

7. studenoga - U Rusiji ljeti i ujesen 1917. stekli su se svi uvjeti za velik obračun nepomirljivih protivnika. Na jednoj strani našli su se zagovornici brzog kapitalističkog razvoja i nastavka rata s velikim ljudskim gubicima, a na drugoj milijuni iscrpljenih radnika, seljaka i vojnika kojima su mir i kruh bili osnovno pitanje vlastitog opstanka.

Boljševičko vodstvo predvođeno Lenjinom iskoristilo je priliku: tijekom dvaju dramatičnih dana 7. i 8. studenoga, odnosno po starome ruskom kalendaru 25. i 26. listopada - oktobra boljševici su u Petrogradu brzom vojnom akcijom slomili otpor demokratske koalicijske vlade Aleksandra Kerenskog i revolucionarnim putem preuzeli vlast iako nisu imali brojčanu prevlast u zemlji. To su najbolje potvrdili i kasniji izbori za Ustavotvornu skupštinu na kojima je Lenjinova partija dobila samo 25 posto glasova. Međutim, Lenjin i boljševici nisu tražili zakonsko pokriće jer su, prihvaćajući najtemeljnije i najraširenije zahtjeve ruskog naroda, vješto okrenuli raspoloženje mnoštva u svoju korist. Uzvici: mir, kruh i vlast naroda, tvornice radnicima i zemlja - seljacima doveli su do pobjede Oktobarske revolucije i kasnijeg uspjeha u krvavu građanskom ratu.

[ice41000]

Dana 8. studenog 1950. u Korejskom ratu prvi put je oboren jedan (zapravo dva) mlazni avion u zračnom dvoboju između mlaznih aviona.

Poručnik američke avijacije Russell J. Brown oborio je dva MiG-a 15 leteći u svom F-80.

U području nazvanom "MiG Alley" odigrao se velik broj sličnih dvoboja tijekom 3 godine trajanja ovog rata.

[Scotsman]

OTVOREN LOUVRE

Znameniti pariški hram umjetnosti Louvre otvoren je za javnost 8. studenoga 1793. Utemeljen je u doba kralja Francoisa I., koji je počeo prikupljati umjetnine i odljeve antičih skulptura. U trenutku smrti toga kralja - ljubitelja umjetnosti, zbirka je imala nekoliko desetaka kipova i samo dvanaest slika, ali su im autori bili Rafael, Leonardo i Tizian.

U doba Louisa XIV. zbirka već prerasta u pravi mali muzej, jer se tada otkupljuju cijele zbirke sa stotinama slika i kipova te tisućama crteža. Zatim se prikupljaju i umjetnine iz drugih francuskih kraljevskih i velikaških dvoraca, a sve češće se zbirka povećava narudžbama djela živućih umjetnika. Za vrijeme Revolucije Konvent je 1791. donio odluku da se u Louvreu osnuje Muzej Republike koji je otvoren za javnost 8. studenoga 1793. U Muzeju su smještene bivše kraljevske zbirke te umjetnine iz mnogih feudalnih palača, crkvi i samostana. S vremenom se zbirka povećavala, osobito plijenom francuske vojske u Italiji, a dijelom u vrijeme vrlo uspjelih iskapanja u Egiptu. Na žalost, bilo je i osipanja zbirke, pogotovo poslije Napoleonove smrti, kad su mnoge umjetnine vraćene prijašnjim vlasnicima, a kasnije su i neki vladari izlošcima iz muzeja ukrašavali svoje dvorce. Sve se ipak sređuje poslije Srpanjske revolucije 1848., kada muzej postaje državno vlasništvo.
Palača se preuređuje i postupno dobiva današnji izgled. Po opsegu i vrijednosti u zbirkama Louvrea prvo mjesto zauzima slikarstvo. To su djela ne samo najvažnijih francuskih majstora kista, već su zastupljena najveća imena svjetskoga slikarstva svih vremena. Tu su najznamenitiji talijanski, španjolski, njemački, nizozemski, flamanski i mnogi drugi autori.
Najvrednijom umjetninom, zapravo djelom koje se ne može ničim vrednovati, smatra se s punim pravom jedinstvena, veličanstvena i neponovljiva Leonardova Mona Lisa ili Gioconda.

[Scotsman]

PROBIJEN BERLINSKI ZID

9. studenoga - Zid će stajati tu stotinu godina, on našu Republiku štiti od razbojnika i fašista - izjavio je Erich Honeckar godine 1989. Dvije godine nakon toga zida više nije bilo.

Nakon proslave 750. obljetnice grada Berlina i zbog vala demokratizacije u istočnoj Europi pala je istočnonjemačka komunistička vlada. Napokon, za većinu posve neočekivano, 9. studenoga 1989. pao je i zid. U noći s 9. na 10. studenoga u Berlinu se nije spavalo. Tisuće ljudi našle su se s obje strane zida i još iste noći prešle na suprotnu stranu grada. Obitelji koje se nisu vidjele trideset godina ponovno su se našle, a i potpuni stranci grlili su se radosni. Na raznim mjestima duž zida ljudi su s različitim alatima od čekića do pijuka razbijali prolaze. Malo tko nije ponio i komadić zida za uspomenu.
Izgradnji Berlinskoga zida prethodila je sve veća napetost sovjetskih okupacijskih vlasti na jednoj i zapadnih savezničkih snaga na drugoj strani. U godinama između 1949. i 1961. oko dva i pol milijuna Nijemaca prebjeglo je iz Istočne u Zapadnu Njemačku. Već je gotovo cijela granica bila zatvorena kada su u rano nedjeljno jutro 13. kolovoza 1961. policija i vojska Njemačke Demokratske Republike stale na demarkacijsku liniju dok su radnici postavljali zapreke i bodljikavu žicu.
Unatoč zapadnim prosvjedima počela je izgradnja zida. Izgrađeno je 45 kilometara zida kroz grad, a sa zapadne i južne strane zatvaralo ga je još 120 kilometara, odvajajući ga od istočne Njemačke. Tijekom trideset godina pet tisuća uspjelo je prijeći zid, ali ih je isto toliko i uhvaćeno, a 191 osoba je ubijena u pokušaju prelaska. Berlinskog zida danas više nema. Ušao je u povijest kao simbol hladnog rata, podijeljene Njemačke i Europe. Njegov pad za mnoge je europske narode značio prolaz u slobodu i demokraciju.

[Scotsman]

11. studenoga 1918. - završen 1. svjetski rat

Na malu željezničku postaju Compiegne u Francuskoj stiglo je 11. studenoga 1918. izaslanstvo njemačke vojske i potpisalo kapitulaciju, kao poražena sila u Prvome svjetskom ratu. Time su prestala neprijateljstva centralnih sila i sila Antante te je završen Prvi svjetski rat, koji je trajao pune četiri godine.

Nakon atentata na austrijskoga nadvojvodu Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu mjesec su dana poduzimani napori kako bi se izbjegao sukob. Međutim, kad je Austrija objavila rat Srbiji, u borbu su uvučene mnoge europske i izvaneuropske države. Rusija je priskočila u pomoć svojem savezniku Srbiji, a austrijski saveznik, Njemačka, objavio je rat Rusiji i njezinu savezniku, Francuskoj. Budući da su njemačke čete prešle granice neutralnih država Belgije i Luksemburga, Velika Britanija, jamac te neutralnosti, također je ušla u rat. Italija je odbila svoje ugovorne obveze prema centralnim silama i poslije, kad joj se učinilo da bi se mogla okoristiti i zadovoljiti svoje težnje na Jadranu, prešla u drugi tabor. Ali sukob se nije zadržao u granicama Europe. Velika Britanija je od svog saveznika Japana zatražila da stupi u rat, pa se u manje od mjesec dana od početka neprijateljstva u Europi poprište rata proširilo do Tihog oceana.
Planovi svih vojnih stožera temeljili su se na kratkom ratu, ali nova su oružja učinila obranu odviše jakom da se mogla izvojevati nagla pobjeda. U rat se potom umiješao i SAD i odlučno pridonio pobjedi zapadnih saveznika. Blokada Njemačke, posebno njezinih luka, oslabila je njemačko gospodarstvo, uskraćujući joj vrlo važne materijale. U međuvremenu su golemi gubici pokolebali vjeru u pobjedu. Do završetka rata, u kojem je sudjelovalo 36 država, poginulo je gotovo 10 milijuna ljudi, oko 20 milijuna je ranjeno, 10 milijuna umrlo je od gladi i bolesti, a materijalna šteta bila je golema.
Mirovni ugovori sklopljeni nakon Prvoga svjetskog rata izmijenili su zemljovid Europe. Osim promjena u granicama pojedinih država, sankcionirali su i stvaranje novih nacionalnih država koje su nastale nakon raspada Austro-Ugarske i sloma carske Rusije. Njemačkoj su oduzeta njezina šleska nalazišta ugljena, a smanjena istočna Pruska odrezana je od glavnog tijela carstva koridorom poljskog podučja koji je vodio do internacionalizirane luke Gdanjsk.
Povijesno carstvo Habsburgovaca raskomadano je te je udovoljeno zahtjevima naroda, njemu podčinjenih, za nezavisnost. Stvorena je Čehoslovačka i Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavija, u koju su se ujedinile Srbija, Crna Gora, bivši dijelovi Austro-Ugarske, Hrvatska i Slovenija. Austrija i Mađarska postale su odvojene države. Turska je smanjena na Anadoliju i europski dio s Carigradom. Poljska je uspostavljena od onih njezinih dijelova što su ih u 18. stoljeću sebi priključile Rusija, Pruska i Austrija. Nastale su tri baltičke države - Estonija, Litva i Letonija te Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika.
Ali mir poslije Prvoga svjetskog rata nije mogao biti trajan. Starim proturječnostima pridružile su se i mnoge nove, što je potaknulo klice sukoba koje su došle do izražaja u Drugome svjetskom ratu.

[ice41000]

Na dan 10. studenog 1971. američki istraživač, novinar i pustolov Henry Morton Stanley pronašao je dr. Davida Livingstonea.

Taj slavni britanski istraživač je bio izgubljen u afričkim bespućima razboljevši se za vrijeme ekspedicije koja je tražila izvor Nila u području današnje Tanzanije i punih šest godina je bio bez kontakta s civilizacijom.

Novinski magnat James Gordon Bennett, vlasnik New York Heralda angažirao je Stanleya da pronađe Livingstonea i financirao njegovu ekspediciju.
Stanley je u potragu krenuo iz Zanzibara s još par bijelaca i 200 nosača.

Nakon znatnih teškoća Livingstonea je pronašao u mjestu Ujiji uz jezero Tanganjika.
Mlađi Stanley pristupio je starijem i već slavnom Livingstoneu sa gotovo sramežljvim: "Dr. Livingstone, I presume?" ("Dr. Livingstone, pretpostavljam?").

Ta fraza je postala slavna po svojoj suzdržanosti jer nije bilo nikakve sumnje da se radi o Livingsoneu koji je jedini bijelac u krugu od više stotina kilometara.

[Scotsman]

Zagreb postao slobodan kraljevski grad

16. studenoga 1242. godine Poveljom ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., prema zlatnom pečatu nazvanom Zlatna bula (bula aurea), naselje Gradec, odnosno Zagreb, postao je slobodnim kraljevskim gradom.

Najvažniji dramatski vrhunac stare povijesti Zagreba bile su zastrašujuće vijesti 1241. godine o dolasku divljih tatarskih plemena, koja su već poharala dio Europe. Kad su Mađari u travnju te godine doživjeli težak poraz na rijeci Šajo nedaleko od Miškolca, kralj Bela IV. poslao je na sigurno u Zagreb ženu, sina i dvije kćeri. U mnogim kolima stigla je u Zagreb kraljeva riznica s krunskim dragocjenostima i najvažnijim državnim spisima, a nedugo zatim i sam kralj Bela IV. sa svojim dostojanstvenicima. Tatari su pohrlili u potjeru za kraljem Belom IV., koji je pravodobno pobjegao na jug prema moru. Sretno izbjegavši smrtnu opasnost, u čemu je važnu ulogu imao i Zagreb, kralj Bela počeo je nagrađivati one koji su mu pomagali u najtežim trenucima.
Tako se gradu Zagrebu odužio poveljom zahvalnosti i privilegija, tzv. Zlatnom bulom, kojom je bilo dopušteno da se na brežuljku Griču, podigne slobodan grad. Nakon svečanih uvodnih riječi u slavu kralja, nižu se odredbe slobodnoga kraljevskoga grada, njegovu opsegu, dopuštenju da se utvrdi čvrstim zidinama, o dužnostima prema kralju i povlasticama koje mu pripadaju.
Građani Zagreba su istodobno s izgradnjom naselja počeli podizati visoke i čvrste zidine, kojima je opasan cijeli Gornji grad i Kaptol, te mnoge kule i zaštitna vrata, koji su dobrim dijelom i danas očuvani.

[ice41000]

Dana 16. studenog 1914. započela je Bitka na Kolubari.

To je jedna on najvećih bitaka između Austro-ugarske i Srbije u WWI. Odvijala se mjesec dana u dolini rijeke Kolubare na prostoru širine 200 km, a okončana je pobjedom Srba pod zapovjedništvom generala Živojina Mišića.

Prethodili su joj upad austrijske vojske u Srbiju iz Bosne i neuspješni pokušaji da se Austrijance izbaci iz zemlje (Bitka na Ceru). Porazi dovode do pada morala vojske pa se očekivao brzi poraz Srba. Zapovjednik srpske 1. armije general Bojović je smijenjen i postavljen je novi zapovjednik Mišić.

Srbi prelaze u defanzivu, Mišić austrijancima prepušta Beograd, a dobiveno vrijeme koristi za konsolidaciju i odmor demoraliziranih trupa, osigurava popunu i opremanje municijom, a zatim prelazi u ofanzivu.
Iznenađeni austrijanci su u teškim bikama poraženi, prvenstveno zahvaljujući Mišićevoj izvrsnoj taktici u čemu je nadmašio svog protivnika Oskara Potioreka, ali i iskustvu iz nedavnih balkanskih ratova.
Austrijanci su protjerani preko Drine i Save, a Srbi oslobađaju Beograd i Srbiju.

Gubici na obje strane su bili veliki:
Srbija - Poginulih - 22.000, Ranjenih - 91.000, Zarobljenih - 19.000
Austrija - Poginulih - 28.000, Ranjenih - 122.000, Zarobljenih - 1.860,
Nestalih - 74.000, Bolesnih - 47.000

U jesen 1915. Austrija, Njemačka i Bugarska prelaze u novi napad na Srbiju i uspijevaju poraziti srpsku vojsku koja se povlači preko Albanije na Krf gdje ostaje do kraja rata.

[ice41000]

Dana 17. studenog 1869. otvoren je Sueski kanal.

Iskopavanje kanala dugačkog 163 km je trajalo 11 godina.
Kanal povezuje Sredozemno i Crveno mora i razdvaja afrički od azijskog kontinenta te je najbliža pomorska veza između zapadne i istočne Zemljine hemisfere.
Ime je dobio po egipatskom gradu Suezu.

[ice41000]

Dana 17. studenog 1476. u bitci s Turcima poginuo je Vlad Tepeš, rumunjski knez poznatiji pod imenom Drakula.



Rodom iz Transilvanije, poznat po okrutnostima prema zarobljenim protivnicima, uglavnom Turcima. Nabijanje na kolac mu je bila omiljena metoda mučenja i ubijanja, a istovremeno su tako završavale tisuće zarobljenih.



Inspirirao je Brama Stokera i njegov klasični horror roman "Drakula".

[krix]

ice41000 kaže:

Dana 17. studenog 1476. u bitci s Turcima poginuo je Vlad Tepeš, rumunjski knez poznatiji pod imenom Drakula.

Je, poginuo je u bitci s Turcima, ali su ga koknuli njegovi.

Po jednoj verziji, u toku bitke, Turski redovi su popustili i Drakula se popeo na obližnje brdo promatrati tijek bitke. Na brdu se našao privremeno odsječen od svojih ljudi pa se preobukao u Turčina te su ga napali njegovi ljudi. Ubio je petoricu ljudi, a onda je ubijen.

Druga verzija, koja mi se čini vjerodostojnija, glasi da su ga ubili vlastiti bojari. Od cijele vojske jedino su mu ostali vjerni odred Moldavaca koje mu je poslao u pomoć bratić Štefan, knez Moldavije. Drakulino tijelo, bez glave, su redovnici odnijeli u manastir Snagov, gdje su ga i pokopali. Naravno, i to je legenda. Grob nije nađen. Drakula je imao 45 godina kad je ubijen i u tri navrata je bio knez Vlaške.

[Scotsman]

Pad i okupacija Vukovara

Nakon devedeset dana nadljudskog otpora jugo-vojsci i paravojnim četničkim formacijama Vukovar je 18. studenoga 1991. okupiran.



Više od 90 posto zgrada uništeno je ili porušeno do temelja. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj, ostaci crkve, baroknih palača. Agresor slama posljednji otpor u Lušcu i Borovu Naselju. Većina branitelja više i nema streljiva.
Tri mjeseca cijeli je grad proveo u podrumima, skloništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Nedostaje i hrane. U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa. Ima tek na stotine novih grobova, šačica preživjelih boraca i već legendarnih živih i palih heroja poput Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladog i Starog Jastreba.
Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Jugoslavenska vojska i četnici koje predvode zločinci - major Šljivančanin i Miroslav Radić - odvode u nepoznatom smjeru branitelje, djecu, civile. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice i 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini četničkih zarobljenika.
Napad na grad i luku na ušću Vuke u Dunav počeo je tri mjeseca prije. Najelitnije motorizirane jedinice jugoslavenske vojske opkolile su grad s oko 600 tenkova i s oko 50 tisuća dobro naoružanih vojnika. Vukovar brani ukupno 2000 pripadnika policije, Zbora narodne garde i dragovoljaca. Vojni analitičari pretpostavljali su kako Vukovar može izdržati naviše tri dana, no Vukovarci ne misle tako. Održali su se tri mjeseca i zadali jugo-četničkim snagama neviđene gubitke. Uništili su ukupno 500 srpskih oklopnih vozila, od čega čak 200 tenkova. Oboreno je 25 borbenih zrakoplova. Broj ubijenih neprijatelja procjenjuje se na 10 do 15 tisuća, a ranjenih je dvostruko više.
Iako je zauzela Vukovar, materijalno i psihološki srpska je vojska posve oslabljena. Ona više nije sposobna za veće napade na druge hrvatske gradove. Istodobno, dugotrajno vezivanje jakih okupatorskih snaga stvorilo je prostor i vrijeme za organiziranje Hrvatske vojske. Zbog toga je obrana Vukovara postala simbol Hrvatskog otpora, a vukovarske žrtve temelj su hrvatske slobode.



Nekoliko godina poslije, nakon munjevitih akcija Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio Hrvatske, Erdutskim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija zapadnog Srijema i Baranje. U siječnju 1998. završen je mandat UN-a i Hrvatska je preuzela nadzor nad svojim granicama na Dunavu. Vukovar se počeo obnavljati, a u znak sjećanja na herojsku borbu i žrtve 18. studenoga Hrvatski je sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.

Preuzeto sa stranica HRT-a

Svim poginulim braniteljima i civilima neka je vječna slava, Hrvatska će ih se uvijek sjećati!

[McAucliffe]

Na današnji dan izvršen je pokolj nad 31 civilom i 13 hrvatskih branitelja u Škabrnji...da se i to ne zaboravi...