Na današnji dan...

[ice41000]

Dana 28. prosinca 1895. prikazana je prva komercijana kino predstava.

Prvo javno prikazivanje filma uz naplatu ulaznica upriličila su braća Auguste and Louis Lumière u Grand Cafeu u Parizu.
Prikazani su 45 sekundi dug Izlazak radnika iz tvornice i još neke scene iz svakodnevog života.

[Scotsman]

Španjolska priznala nezavisnost Meksika koji su španjolski konkvistadori osvojili 1526. godine razorivši državu Asteka.

[Scotsman]

U potresu koji je razorio Messinu, drugi po veličini grad na talijanskom otoku Siciliji, poginulo više od 82.000 ljudi.

[Scotsman]

U Egiptu umro bivši talijanski kralj Vitorio Emanuele III, posljednji monarh Italije. 1922. podržao Musolinijevu fašističku vladu, 1936. se proglasio carem Etiopije, a 1939. kraljem Albanije. Abdicirao poslije pobjede republikanaca na izborima 1946.

[krix]

Wounded Knee
Lakota December 29, 1890

Ples duhova
Wovoka, sin vrača Taviba iz plemena Paiuta iz Nevade je za vrijeme pomrčine sunca 1888. godine imao viziju i počeo propovjedati o tome.Tako je nastala Religion Plesa duhova. Tvrdio je da će Zemlja ukoro nestati i uskoro se ponovno pojaviti gdje će jedini ljudi biti Indijanci i nijhovi preci koji će ponovno oživjeti i nastaviti živjeti vječno bez bolesti i ozljeda.

Međutim, da bi ušli u taj indijanski raj, Indijanci moraju živjeti časno i složno te odbaciti način života bijelaca, naročito alkohol. Također, potrebne su jutanje meditacije, molitve i naročito ples kroz koji se dolazi do raja s morem zelene trave i krdima velikih bizona.

Kicking Bear, Miniconjou Teton Lakota, je uskoro došao u Nevadu da bi vidio kakva je to religija. Zajedno sa Short Bullom, isto Miniconjou vračem, dao je novu interpretaciju vizije. Dok se Wovoka zalagao za miroljubivost, njih dvojica su odlučili eliminirati bijelce. Posebne košulje za Ples duhova su im trebale poslužiti kao neka vrsta pancirki koje su bile neprobojne za metke.

Masakr kod Ranjenog koljena

Ameri su se uskoro uzbunili zbog događanja u rezervatima i u prosincu 1890. godine stiže vojska pod zapovjedništvom generala Nelson Milesa u rezervate Pine Ridge i Rosebud u Južnoj Dakoti.

Kad je došla vojska Short Bull i Kicking Bear vode svoje sljedbenike na sjeverozapad rezervata Pine Ridge i šalju glasnika Biku koji sjedi u Sjevernu Dakotu. 15.-tog prosinca ga uhićuju pripadnici Lakota indijanske policije i u metežu ga jedan od njih ubija.

General Miles naređuje uhićenje Big Foota koji je već otišao u Pine Ridge. Miles šalje 7. konjičku pod vodstvom majora Whitsidea da ih nađu. Nalaze ih 50 km istočno od Pine Ridga. Indijanci nisu pružali otpor, a poglavica Big Foot je ležao u kolima sa teškom upalom pluća. Vojska naređuje Indijancima da presele logor 7 km dalje, kraj Wounded Knee Creeka. Pukovnik James Forsyth preuzima zapovjedništva i zapovjeda da sa 4 Hotchkiss topa okruže kamp.

Vojnika je oko 500, a Indijanaca 350 od čega je 120 žena i djece.
Sljedećeg jutra 29. prosinca 1890., vojska ulazi u logor razoružati Indijance Vrač Yellow Bird zagovara otpor, tvrđeći da će ih zaštititi košulje za Ples duhova. Jedan vojnik pokušava razoružati Indijanca po imenu Black Coyote i počinje masakr. Kada su Indijanci potrčali u zaklon, vojska se uklanja i s ona 4 topa (mitraljeza) kreće ubijanje. Za manje od sat vremena najmanje 150 Indijanaca je ubijeno i oko 50 ranjeno. Među prvima je ubijen poglavica Big Foot. Američka vojska je imala 25 ubijenih i 39 ranjenih. Pukovnik Forsyth je kasnije optužen za masakr, ali i oslobođen po uobičajenom američkom običaju.

1973 su Indijanci imali još jedan okršaj s Bijelcima na istom mjestu sa sličnim rezultatima.

[ferda]

krix kaže:

masakr, ali i oslobođen po uobičajenom američkom običaju.

1973 su Indijanci imali još jedan okršaj s Bijelcima na istom mjestu sa sličnim rezultatima.

1973?

[krix]

ferda kaže:

1973?

Da, dobro si pročitao.

[ferda]

krix kaže:

Da, dobro si pročitao.

Iz tvog posta shvatio sam da su i 1973. napravili masakr nad ženama i djecom.
Never mind.

[Scotsman]

Cetinski sabor

Poslije pogibije Ludovika Jagelovića na Mohačkom polju, Hrvatsko se kraljevstvo našlo pred povijesnom odlukom. Trebalo je izabrati novoga kralja jer se savez s Ugarskom svodio samo na krunu zajedničkog vladara. "Javiše se mnogi prosci", bilježe kroničari i spominju posve neprilične kandidate, turskog sultana Sulejmana i Mletačku republiku, pohlepnu hrvatsku susjedu.
Većina hrvatskog plemstva nije se mnogo dvoumila. Na sjajnom zasjedanju u Cetingradu, koje je započelo 31. prosinca 1526. godine, Hrvatski sabor već se slijedeći dan jednoglasno "sasvim slobodno i bez ičijeg utjecaja" odlučio za nadvojvodu Ferdinanda iz Habsburške dinastije, skrbnika susjednih austrijskih zemalja. Hrvati nisu tražili mnogo: samo vojnu pomoć i oružje protiv osmanlijske najezde. To im je Ferdinand i obećao, obvezavši se da će u ugroženoj Hrvatskoj opremati granične utvrde i stalno držati 1000 konjanika i 200 pješaka. Pritom je zajamčio da će "nepovređeno uzdržati, potvrditi i obdržavati" sva hrvatska državna prava i zakone.
Cetinski sabor potvrđen je zasebnom ispravom i pečatima, među kojima je i hrvatski grb. Sa državno-pravnog stajališta smatra se dokazom samostojnosti u odlučivanju o temeljnim pitanjima sudbine hrvatskog naroda. U tom ga smislu spominje i današnji Ustav Republike Hrvatske.

[dilecto_filio]

Scotsman kaže:

Većina hrvatskog plemstva nije se mnogo dvoumila. Na sjajnom zasjedanju u Cetingradu, koje je započelo 31. prosinca 1526. godine, Hrvatski sabor već se slijedeći dan jednoglasno "sasvim slobodno i bez ičijeg utjecaja" odlučio za nadvojvodu Ferdinanda iz Habsburške dinastije, skrbnika susjednih austrijskih zemalja.

Opet gluposti iz Jutarnjeg. Kao prvo, većina plemstva je itekako dvojila. Kao drugo, atmosfera na tom saboru uopće nije bila sjajna jer zemlji prijeti potpuni raspad.

O sposobnosti plemstva će sve reći činjanica da usred najvećeg osmanskog pritiska ono kreće u građanski rat - hrvatski sabor u Cetinu podržava Ferdinanda, dok slavonski sabor na zasjedanju u Dubravi 6. siječnja 1527. za kralja bira Ivana Zapolju, erdeljskog kneza. Tek nakon poraza Ivana Zapolje u Slavoniji (a u tim sukobima su zaglavili mnogi sposobni vojskovođe, npr. Krsto Frankopan je poginuo pri opsadi Varaždina), slavonski sabor 6. listopada 1527. bira Ferdinanda za kralja.

[Scotsman]

Nazovi Jutarnji ili im pošalji mail. Mislim da oni malo više utječu na javnost od mene u netočnim podacima.
Drugo, znam za te događaje poslije zasjedanja ali ja sam prenio što se događalo na današnji dan. I što je to donešeno na današnji dan. A donešeno je ovo:

Mi Andrija božjom i Apostolske stolice milošću biskup Kninski i opat Toplički, knezovi Ivan Torkvat od Krbave, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braća i Juraj Frankopan Senjski, Krčki i Modruški, Stjepan Blagajski, (zatim) Krsto Peranski, Bernard Tumpić Zečevski, Ivan Kobasić Brekovički, Pavao Janković, Gašpar Križanić, Toma Čipčić, Mihovil Skoblić, Nikola Babonožić, Grgur Otmić, plemićki sudac Zagrebačke županije, Antun Otmić, Ivan Novaković, Pavao Izačić, Gašpar Gusić, Stjepan Zimić i svekoliki plemići i velikaši te sav narod plemenitih županija, gradova i kotara Kraljevine Hrvatske, ispovijedamo, priznajemo i na vječno znanje dajemo ovim listom svima: Kako je prejasni i premogući princip i gospodin Ferdinand, božjom milošću češki i hrvatski kralj, španjolski nasljednik, Svetoga Rimskoga Carstva izbornik, nadvojvoda austrijski......poslao k nama ovih dana savjetnike i poslanike svoga svetog kraljevskog veličanstva, časnoga naime u Isukrstu oca i gospodina Pavla od Oberstaina, božjom milošću bečkoga prepošta, doktora filozofije i obojega prava, Nikolu Jurišića, vrhovnog zapovjednika, Ivana Katzianera i Ivana Puchlera, načelnika utvrđenog grada Mjehova, kapetane, gospodu i posebne naše prijatelje, koji su nas u ime spomenutoga kraljevskoga veličanstva, od kojega imaju pravovaljanu punomoć, zamolili da priznamo njegovo veličanstvo za našega zakonitog i naravnoga kralja i gospodara, a prejasnu vladaricu i gospođu Anu, ugarsku, češku i hrvatsku kraljicu, za našu premilostivu vladaricu i gospodaricu, te da o tome položimo prisegu vjernosti i poklonstva. Mi pak pošto smo dobro istražili i skrbno razmotrili sva prava po kojima bi ovaj naš prejasni kralj s rečenom prejasnom gospođom kraljicom svojom suprugom imao nasljedno pravo da zadobije krunu prejasnog Kraljevstva Ugarskoga te uz to potkrijepljen i snagom više nepobitnih ugovora, koje smo mi temeljito razvidili, pročitali i proučili, te najposlije snagom izbora prema zakonima i pravima Kraljevstva Ugarskoga obavljenoga na zboru staleža i redova toga kraljevstva dana 16.prosinca prošle godine u utvrđenom gradu Požunu, valjano i zakonito obavljenog i proglašenog a jednako spomenuvši se tolikih milosti, pomoći i koristi kojima, između tolikih kršćanskih vladara, samo njegovo posvećeno kraljevsko veličanstvo nas i Kraljevinu Hrvatsku evo već više godina milostivo darivaše i od bijesnih Turaka branijaše da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od države kršćanske, te kako je isto kraljevsko veličanstvo druga nebrojena dobročinstva nama podijelio i osobitom svojom milošću i darežljivošću oko svih naših prava nastojalo; zato pristajemo smjerno i sa štovanjem na pravedno i pošteno zahtijevanje spomenute gospode poslanika, te danas prije objeda i dok smo još bili u postu, bivši u našem Saboru, svi i svaki pojedinac jednodušno i jednoglasno izabrasmo i primismo, učinismo, ustanovismo , proglasismo i po selima i krajevima proglasiti dadosmo gore imenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za našega i cijele ove slavne Kraljevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i naravnoga kralja i gospodara, kao što i spomenutu gospođu Anu za našu i cijele Kraljevine Hrvatske pravu, zakonitu, nedvojbenu i naravnu kraljicu i gospodaricu..... Podjednako pak prisegamo s najvećim veseljem i prisegu dužne vjernosti i poklonstva, i to također javno, glasno i razgovjetno te digavši prste i ruke u vis, kako nam je rečeni časni gospodin bečki prepošt svojim glasom prednjačio i to evo ovako: "Prisižemo i obećavamo da ćemo biti odsada i ubuduće uvijek vjerni i poslušni prejasnom vladaru i gospodaru Ferdinandu, češkom kralju i njegovoj supruzi, prejasnoj gospođi Ani, rođenoj kraljici ugarskoj i češkoj itd.....gospodarima našima preblagostivima i premilostivima kao pravim, zakonitim i naravnim nasljednicima i kralju i kraljici Kraljevine Hrvatske, kao što i njihovim nasljednicima, namjesnicima i upraviteljima.... tako nam Bog pomogao i sveto evanđelje. Zatim otpjevasmo svečano u crkvi Pohođenja svete Marije ovdašnjega samostana male braće u čast, slavu i hvalu svemogućega Boga pjesmu: Tebe Boga hvalimo, uz neprestanu tutnjavu i zvonjavu zvona......Za sve ovo što rekosmo nepobitno i za potpuno vjerovanje, kao i za dovoljno svjedočanstvo sastavismo i izdasmo ovo pismo i potvrdismo ga svojim običnim pečatima, dijelom vlastitima a dijelom općima, da vrijedi za sve vijeke. Dano u Gradu Cetinu na našem Saboru, držanom u gore spomenutom samostanu na prvi dan mjeseca siječnja godine po rođenju Spasitelja našega Isusa Krista, tisuću petsto dvadeset i sedme."

Ispravu su svojim pečatima potvrdili nazočni plemići, predstavnici visokoga plemstva: Andrija Tuškanić, Ivan Karlović, Nikola Zrinski, Juraj Frankopan, Vuk Frankopan i Stjepan Blagajski, a u sredini je pečat Kraljevine Hrvatske sa 64 (8x8) crveno-bijela polja. Isprava, koja predstavlja jedan od najvažnijih dokumenata hrvatske državotvornosti, pohranjena je u Austrijskom Državnom Arhivu (Österreichischen Staatsarchiv) u Beču, zbirka Haus-, Hof- und Staatsarchiv. (preneseno sa službenih stranica grada Cetingrada)



To je bila bit, o nekim daljnjim povijesnim činjenicama otvori drugi topic, ovaj ne služi za rasprave.

[Scotsman]

Rođen Franjo Trenk

Rođen: 1. siječnja 1711. u Reggio Calabriji
Umro: 4. listopada 1749. u zatvoru tvrđave Špilberg u Brnu

Ratnik, pustolov, bonvivan, vođa pandurske banderije. Sve je to bio hrvatski barun Franjo Trenk, kontroverzna povijesna osoba, koju i danas jedni osporavaju, a drugi slave. Međutim, jedno je neosporno: barun Trenk bio je vješt vojnik i genijalan vojskovođa, s činom pukovnika, a svijet je trajno zadužio uvođenjem glazbe, orkestra u vojne jedinice.
Franjo Trenk rođen je na Novu godinu 1711. u Reggio Calabriji gdje mu je otac Ivan, austrijski časnik, bio na službi. Kao dijete živi u Italiji, Mađarskoj i u Požegi, blizu koje Trenkovi imaju veliko imanje u mjestu koje je poslije nazvano Trenkovo. Kada je stasao u mladića, otac ga šalje u vojnu školu u Šopron, a već sa 16 godina postao je zastavnik u puku Nikole Paffyja.
Trenk veoma brzo dolazi na glas kao sjajan vojnik, ali i kao čovjek neobuzdane naravi, o čemu svjedoče brojni sukobi i dvoboji s drugim časnicima. Sastavni su dio života njegova društva pijanke, kartanja, zabave sa ženama i proganjanje razbojnika koji se u to doba skrivaju po slavonskim šumama.
Nakon vjenčanja s kćerkom podmaršala Tillera, Trenk se nastanio u Požegi. Kratko je to, relativno mirno razdoblje njegova života, koje završava smrću njegove žene i četvero djece tijekom epidemije kuge godine 1737.
Trenk je odlučio nastaviti vojnu karijeru pa odlazi u Rusiju i uključuje se u rusko-turski rat. Tu je Trenk stekao slavu, ali i brojne neprijatelje, jer je u jednoj od presudnih bitaka, umjesto maršala koji se povlačio, sam poveo vojsku i porazio Tatare. Zbog neposluha strpan je u zatvor, potom pomilovan, unaprijeđen u čin bojnika, a poslije i protjeran iz Rusije zbog okrutnosti i stalnih sukoba s časnicima.
Kada su se Prusija i Bavarska pobunile protiv Marije Terezije i ženskog nasljedstva austrijske krune, Trenk je u Slavoniji opremio vojsku od 1000 ljudi. Marija Terezija zahvalno je prihvatila pomoć i uskoro Trenkovi panduri stupaju ulicama Beča. Na opće divljenje građana, jer su odjeveni u živopisne odore, opasani sabljama i noževima, ispred čete viore se konjski repovi a na začelju svira vojna glazba. Panduri su obrijani, s velikim perčinom, a oko vrata im je crveni rubac s čvorom protiv zlih uroka.
Trenk je ostvario mnoge slavne pobjede sa svojim pandurima. I protiv Prusa i protiv Turaka. Najslavnija od njih je osvajanje utvrde Kolin u kojoj je boravio i sam car Fridrich II. U njemačkom gradu Waldmünchenu, pak, i danas priređuju svečanosti u čast Trenka koji je poštedio taj grad od razaranja.
Barun Franjo Trenk završio je život u zatvoru tvrđave Špilberg u Brnu, shrvan bolešću, 4. listopada 1749. Tada je imao 39. godina. Neki su ga zavidni časnici i velikaši tužili za okrutnost u ratu i pljačke. No slavni pukovnik Marije Terezije vjerojatno bi se izvukao optužbi da nije javno napao i isprebijao čak i svoje tužitelje.





Preuzeto sa stranica HRT-a

[Scotsman]

Aljaska postala država SAD-a

Američki predsjednik Dwight Eisenhower potpisao je 3. siječnja 1959. proklamaciju kojom je Aljasku priznao 49. državom Sjedinjenih Američkih Država. Tako je Aljaska, slikoviti i bogati poluotok na krajnjem sjeverozapadu Sjeverne Amerike, završila svoj trnoviti politički put i postala sastavnim dijelom SAD-a.

Unatoč teškim uvjetima subpolarne klime, obalno nizinsko područje kontinuirano se naseljavalo više od 6 tisuća godina. Prastanovnici su preko zaleđenog Beringova prolaza došli iz Azije i bavili se ribolovom. Tijekom vremena taj su golemi prostor naselili Rusi, a istražili su ga Francuzi i Britanci, koje je u početku zanimala samo trgovina. No, ruski je car zabranio pristup stranim brodovima u krugu od 160 kilometara, pa je time izazvao niz međunarodnih sporova. Stanje se smirilo kad je kopno od Rta Spencer Rusija za gotovo beznačajni iznos na sljedećih deset godina iznajmila američkoj kompaniji Hudsonovog zaljeva. Godine 1867. SAD je od Rusa kupio Aljasku za 7 milijuna i 200 tisuća američkih dolara. Aljaska je, dakako, zabog svojih golemih prirodnih bogatstava vrijedila mnogo više. Kada je u Klondikeu otkriveno zlato, započela je "zlatna groznica" i broj stanovnika je porastao. Sve su češći bili i zahtjevi za državnošću, za koje američki Kongres u početku nije imao sluha. Premda je želja stanovništva potvrđena i na referendumu 1946., oklijevanje Kongresa i Korejski rat odložili su zakonsku provedbu te odluke. Dokument je naposljetku ratificiran 1956., a Kongres i Senat izglasovali su zahtjev za proglašenjem države tek nakon što su izabrani prvi senator i jedan aljaski kongresnik. Predstavnici Aljaske u američkom Kongresu uspjeli su ishoditi da novopriznata država u sljedećih 5 godina prima 27 i pol milijuna dolara pomoći, kako bi se izjednačila s ostalim članicama.
Zbog važnog međunarodnog prometnog položaja Aljasku danas zovu "prozorom prema Aziji" i "stražnjim vratima prema Kanadi".


Preuzeto sa stranica HRT-a

[adriatic]

Tvorac pisma za slijepe Louis Braille, oslijepivši nesretnim slučajem kao trogodišnjak, sa deset je pohađao školu za slijepe i shvativši potrebu stvaranja posebnog pisma za slijepe već sa 15 godina usavršio je sustav "noćnog pisma" kojem ga je podučio bivši vojnik, sa dvadeset godina već je izdao prvu knjigu na novom pismu.

"... Kasnije je svoj izum usavršio do te mjere da se može upotrijebiti kao internacionalno sljepačko pismo. Braillovo pismo za slijepe bazira se na skupinama od 6 točaka – po tri u dva okomita reda. Na jačem papiru neke se točke u skupini ispupče pa je tako za svako slovo stvoren poseban znak odnosno raspored istaknutih točaka koje slijepi čitaju pipajući kažiprstom desne ruke s lijeva na desno. Braille je također izumio brojeve i matematičke znakove za slijepe, a kao istaknuti reproduktivni glazbenik, izradio je sustav glazbenih znakova."

http://hr.wikipedia.org/wiki/Louis_Braille

Then in 1821, a former soldier named Charles Barbier visited the school. Barbier shared his invention called "night writing," a code of 12 raised dots that let soldiers share top-secret information on the battlefield without even having to speak. Unfortunately, the code was too hard for the soldiers, but not for 12-year-old Louis!

Louis trimmed Barbier's 12 dots into 6, ironed out the system by the time he was 15, then published the first-ever braille book in 1829. But did he stop there? No way! In 1837, he added symbols for math and music. But since the public was skeptical, blind students had to study braille on their own. Even at the Royal Institution, where Louis taught after he graduated, braille wasn't taught until after his death. Braille began to spread worldwide in 1868, when a group of British men, now known as the Royal National Institute for the Blind, took up the cause.

http://www.afb.org/braillebug/louis_braille_bio.asp

[Scotsman]

Vinodolski zakonik

Vinodolski zakonik, jedan od najstarijih pravnih dokumenata pisanih na hrvatskome jeziku, nastao je 6. siječnja 1288.




Sastavila ga je u Novom Vinodolskom komisija od 42 člana iz tadašnjih vinodolskih općina: Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Grobnika i Trsata. U tom pravnom spisu uređen je odnos krčkih knezova i vinodolskog stanovništva. Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Vinodol je 1225. potpao pod vlast krčke vlastele. Slobodni seljaci nisu željeli postati kmetovi pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288., kada su Vinodolčani priznali vlast otočkih knezova, a ovi su im učinili neke ustupke.
Izabrana komisija dobila je zadaću zapisati i urediti stare vinodolske običaje i zakone kojih će se pridržavati i vlastela i seljaci. Tako je nastao Vinodolski zakonik, za kojeg će kasnija analiza pokazati da nije bio odraz starih običajnih prava, već ga je komisija prilagodila potrebama tadašnjeg feudalnog poretka. U zakoniku je opširno razrađeno krivično pravo sa sustavom globa, kazni, feudalnih davanja, izgledom suda te međusobnih prava i obveza seljaka i knezova. Normirao je baštinsko pravo i propisao kazne za krađe, uvrede, ozljede i ubojstva.
Vinodolski zakonik sačuvan je u prijepisu iz XVI. stoljeća, a napisan je glagoljicom. Iako to nije opis starohrvatskog prava, važan je kao dokument za proučavanje ranog feudalizma u Hrvatskoj, a sama činjenica da je taj originalni i opširni dokument iz XIII. stoljeća sastavljen na narodnom jeziku svrstava ga u važne hrvatske kulturne spomenike.

Preuzeto sa stranica HRT-a

[Scotsman]

JUGODIKTATURA - Kralj Aleksandar Karađorđević odbio je federaciju kao rješenje jugoslavenske krize: 6. siječnja 1929. proglasio je osobnu diktaturu. Aleksandar je prividno pregovarao sa stranačkim prvacima dok su njegovi eksperti užurbano pripremali nove zakone i propise. Nametanje "jugoslavenstva" grubom silom bio je samo drukčiji oblik velikosrpske vladavine i potpun povijesni promašaj.

[Scotsman]

Preminuo Nikola Tesla

Rođen: 10. srpnja 1856. u Smiljanu
Umro: 7. siječnja 1943. u New Yorku



Jedan od nedvojbeno najvećih istraživača i izumitelja Nikola Tesla rođen je 10. srpnja 1856. u ličkom seocetu Smiljanu, a umro je 7. siječnja 1943. u New Yorku.
Prvi razred osnovne škole Tesla je završio u rodnome mjestu, a ostale u obližnjem Gospiću. Tu je završio i nižu gimnaziju, a školovanje je, nakon jednogodišnjeg prekida (zbog bolesti), nastavio u Karlovcu. Nakon mature, preboljevši koleru i ponovno se oporavljajući gotovo godinu dana, otišao je u Graz na studij tehnike. Prvu godinu započeo je s najvećom ozbiljnošću i predanošću, učeći najčešće po dvadeset sati dnevno. Nemajući dovoljno novca za završetak studija, Nikola potkraj treće godine napušta Graz i za kraće vrijeme zapošljava se u Mariboru. Zatim je studirao u Pragu. Tada je počelo njegovo potucanje Europom, a poslije boravka u Budimpešti i Parizu, u proljeće godine 1884., kao dvadesetosmogodišnjak otputovao je u New York.
Iz golemog obilja izuma i problema kojima se bavio teško je izdvojiti pa i samo nabrojiti barem i najvažnije. Jer, Tesla je ostvario višefazni sustav izmjeničnih struja, riješio probleme prijenosa električne energije, ostvario načelo rotirajućeg magnetnog polja i među prvima se bavio eksperimentiranjem s elektromagnetskim valovima. Tesla je patentirao više od 700 izuma, od kojih je nekoliko desetaka našlo široku primjenu.
Osim nedvojbenom genijalnošću Tesla se isticao i neobičnim životom. Cijeli je svoj vijek živio skromno i povučeno, i ostao neženja. Bio je visok i mršav, crne kose i plavih očiju, karakterističnog uspravnog držanja koje je zadržao i u dubokoj starosti. Umro je osamljen, u svome apartmanu na 33. katu hotela Newyorker.

[ice41000]

Dana 8. siječnja 1642. umro je Galileo Galilej.

Galilej je bio matematičar, fizičar i astronom.



Pronašao je zakone slobodnog pada tijela i postavio jednadžbe kosoga hitca, prvi uveo eksperimentalnu metodu i matematičko formuliranje fizikalnih zakona, te na taj način postavio temelje klasične fizike. Otkrio je cikloidu i njenu primjenu na lukove mostova. Osnovao je balistiku, određujući paraboličku putanju zrna. Konstruirao je prvi termoskop.

1610. godine je izradio poznati Galileiev teleskop s uvećanjem od 20x, na temelju već postojećeg koji je imao uvećanje od 10x, i njime otkrio planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita koji nose i njegovo ime, i zvjezdanu konstrukciju Mliječne staze. Otkrio je da i planet Venera ima iste faze kao i Mjesec.

U svom djelu Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e copernicano, objavljenog u Firenci 1632. godine, iznio je učenje Kopernikovog heliocentričnog sustava kao jedino ispravnog, i zbog toga ga je inkvizicija 1633. godine stavila u okove i odvela u Rim, kod pape Urbana VIII. Poslije dva tjedna provedena u karanteni na inzistiranje Ferdinanda II. de Medicia, premješten je u rezidenciju toskanskog konzula. U travnju 1633. godine inkvizicija je počela ispitivati Galileja, da bi sa suđenjem počela 22. lipnja 1633. godine i u sudskom procesu ga osudila na odricanje od svog učenja, na što je on i pristao, bojeći se da ga ne bi zadesila ista sudbina kao i Giordana Bruna iz godine 1600., kao i na zatvor neodređenog trajanja što je kasnije papa Urban VIII. pretvorio u konfinaciju (kućni pritvor). Pritvoren do smrti u svojoj kući u Firenci, završio je svoje veliko djelo Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attenenti alla meccanica, koje je objavljeno 1638. godine, a u kojem je objasnio zakone fizike i mehanike u novoj svjetlosti, po čemu se i smatra osnivačem klasične fizike i mehanike. Tijekom konfinacije slobodno je pisao i vodio društveni život (npr., primio je u posjetu znamenitog engleskog pisca Johna Miltona), a objavljivanje njegova rada nije imalo nikakve posljedice po Galililejev status niti je dovelo do ponovnoga procesa – što je nevjerojatna blagost usporedimo li to sa slučajevima progona ideološko-političkih neistomišljenika u 20. stoljeću.
Prvo izdanje njegovih svih knjiga izdano je u Firenci između 1842. i 1856. godine u 16 knjiga.

31. listopada 1992. godine, 359 godina poslije procesa protiv Galileia, papa Ivan Pavao II. je zatražio oprost i ukinuo presudu inkvizicije protiv Galilea Galileia. U njegovu su čast svemirska letjelica za istraživanje Jupitera i europski satelitski navigacijski sustav dobili naziv Galileo.


Njemu se pripisuje izreka "E pur si muove" (Ipak se kreće) kojom je izrazio prkos prema Inkviziciji, no čini se da je to samo mit.

C/P s Wikipedije

[ice41000]

Dana 8. siječnja 1935. rodio se Elvis Presley.



Još za života legenda i neokrunjeni kralj rock’ n’ rolla. U dvadesetak godina rada objavio je 97 ploča, a na vrhovima top lista proveo je čak 996. tjedana.

[ice41000]

Dana 8. siječnja 1881. Zagreb je dobio prvi telefon.



Pet godina nakon glasovitog Bell-ovog "Mr. Watson, come here, I want to see you." - prvog razumljivog prijenosa ljudskog glasa na daljinu, i Zagreb je dobio prvi telefon.

Novine u ga prozvale “novim čudom našeg vremena”.
Prva se tom novotarijom poslužila gradska uprava. U početku je u upotrebi bilo pet linija, ali sve veći broj pretplatnika donio je vlasniku Vilimu Schwartzu znatnu zaradu pa mu je Zemaljska vlada 1895. oduzela koncesiju i uspostavila državnu centralu.

Korisna novotarija se brzo proširila cijelim svijetom.