Brak bez seksa

[lilaamrit]

zezalica kaže:

a onda ti zelim da nikad ne izgubis strast za svog partnera
to bi te moglo jako iznenaditi

Uf, meni strast ide na zivce! Nisam za brzace, volim vise mirnije vode.
Otici na rafting je zgodno, ali puno mi je lijepse lagano ploviti barkom.
Jedrilica je idealna. Najveci gust, ali najvise posla.

pa napisi knjigu kako to izvesti
bez ...vesa, pornica, trudova koje to zahtjeva....
nego da ide cisto lagano...kao u mlade dane

Ma, ima knjiga ...samo tko to cita?

politika je kurva
ja nemam profita iz ovog

Cak ni 5kn?
U jebote, zajebala si kineze...

ne svidja se ni onima koji ih imaju
ali ocito nisu tako srcani kao ti
ti ces se boriti do zadnje kapi krvi da dobijes ono sto zelis, i nije ti zao uloziti trud u tu borbu
puno ljudi nema tvoju snagu ili im to nije tako vazno kao tebi
i eto ti jos jedan dokaz ljudske raznovrsnosti...usprkos svim klisejima

Skoro si me zaslijepila :vrazjatastina:
Borba?...ne volim ja ratovanja, ja sam za uskladjivanje, ne naprasno, potiho, ali ipak cujno i dovoljno mocno da se mozes orijentirati... kao konjski kas.

Snaga?... puno ljudi niti ne zna svoje mogucnosti.

Nije im vazno?

[ombia]

Uf, meni strast ide na zivce! Nisam za brzace, volim vise mirnije vode.
Otici na rafting je zgodno, ali puno mi je lijepse lagano ploviti barkom.
Jedrilica je idealna. Najveci gust, ali najvise posla.

Strast se ne ocituje u brzini nego u kvaliteti akcije.

[lilaamrit]

ombia kaže:

Strast se ne ocituje u brzini nego u kvaliteti akcije.

Strast se moze ocitovati na razne nacine... ja sam govorila o 'brzacima' kao zestini.


btw. samo glumatam, imam ju, sto znaci ipak da "malcice" u njoj uzivam

[ombia]

lilaamrit kaže:

Strast se moze ocitovati na razne nacine... ja sam govorila o 'brzacima' kao zestini.
g:

Tako je. Ucinilo mi se da samo brz i glasan seks smatras strastvenim pa sam zeljela prosiriti definiciju. I mislim da bez strasti nema dobrog seksa.

[Emericzy]

zezalica kaže:

...

Ti mi tako mudro pišeš da bih te ženio da već nisam oženjen.

[ninocka123]

Ja sam klon. Nisam neko prepoznato ime na forumu, ali me neka rodbina zna i ne mogu pisati sve sto zelim.

Ja sam od onih koji su vise svjesni, a manje impulzivni. I od onih kojima se vise ne seksa, a jos ni nisu u braku. U vezi smo 3 godine i u pocetku je sve bilo odlicno – seksa vise nego u javnoj kuci koja dobro posluje. Samo ja i on. Bilo je stvarno odlicno, i oboje smo se u toj konstataciji slagali, ali je malo po malo je postajalo dosadno. I bez uzbudjenja. Rutina i dosada. Problem sam ja. I problem nije lako rjesiv. Ne samo sto je moj seks posao dosadan nego je i moj zivot postao ocajno dosadan.

Sjecam se u razredu u sr skoli je uvijek bilo onih koji su bili veseli i razigrani, lako ih nasmijati, lako se prilagode novoj situaciji, ne razmisljaju previse nego uzimaju sve sto im zivot nudi i tome se raduju na najjednostavniji nacin, ni od problema ne prave veliku buku, rijese ih kako je najlakse. I onih drugih koji previse razmisljaju, prosudjuju, imaju problem odluciti se na svaki novi korak, nisu se psih pripremili za ovo i ono pa nece ici na pijanku kod Pere jer ce tamo biti neki tra la la.... ponekad su tuzni, ponekad malo depresivni, nekad i osamljeni, malo cudni. I svi misle da su sami tome krivi. Pa cak i oni, ali ne znaju sebi pomoci. I oni bi se napili na zabavi, ali ih nesto koci, rado bi da im se nesto novo dogodi ali ih je strah ulaziti u situacije koje ne znaju... Bila sam cesce u grupi ovih drugih, netko bi rekao kompliciranih.

U nekom trenutku zivota sam shvatila da se premalo smijem i da mi je zivot tup. Otisla sam psihologu jer sam pretpostavila da priroda to nije tako predvidjela. Otisla sam jer sam mislila da sam precesto tuzna vise nego trebam biti. Nisam bila bez decka, nisam bila u nekim psihozama, depresijama i sl. Bila sam stalno tuzna. Tamo smo iskopali obiteljske prilike i nasli strahove od prestroih roditelja i mene preranjivu za takve situacije. Vise okolnosti ucinile su mene ovakvu. Borba za otici od roditeljske kuce, stalno dobivanje preteskih zadataka za opstanak i da ne nabrajam sad, stalno briga za nesto sto moram napravit da bi stala na svoje noge i oslobodila se tereta roditeljske kuce. Nikad im to necu oprostiti. Dosla sam na slijedece - imam sigurnu i solidnu placu, osigurala sam sve uvjete za zivot i sad sam se sasvim izgubila. Cijelo to vrijeme, nekih 30 godina, nisam mislila na sebe, ne dovoljno. Nisam imala kad. Sad kad mogu ne znam sto bih sa sobom. Bliski kojima se tu i tamo pozalim me pitaju sto mi u zivotu fali – imam decka, imam posao (struku koju nisam sama odabrala, jos jedan dar roditelja) i para. Nemam sebe. Da ne biste pomislili da sam ja neki egzoticni tip reci cu vam da imam prijatelje i da ljudi oko mene, oni koji me povrsno znaju nikad ne bi pretpostavili o ovome sto ja pisem. To samo znam ja i moj decko koji je ocajan zbog naseg seksa. Nakon par godina rada s psihologicom, dosli smo do toga da mi je pokazala prstom kojim putem se trazi sreca i otjeruje tuga. Nije mi to lako jer trebam nauciti traziti put u pustinji. Odlicna sam u rjesavanju poslovnih zadataka, u nemogućim situacijama vidim rjesenje, ali na emocionalnoj razini sam truba. Ovo je nesto sto mi je kao igla u dubokom moru.

Sad vidim da bit znaju svi oni ljudi kao Emericzy, zezalica i slicni. Uvijek sam mislila da je moja savjesnost i predanost radu, visi umni cljevi nesto sto je bolje i mudrije nego lakoca zivljenja koju su drugi odabirali. Sad vidim da nije. Opusteni su se naucili na tom terenu. Dok su oni vjezbali u drustvu, izlazili i opustali se u mladosti, naucili uzivati i veselili se neobavezama ja sam imala brige i zabrane. Danas sam izgubljena. I moj je zivot dosadan. Zato je i moj seks takav.

Kad gledam oko sebe prepoznajem tocno iste dvije skupine kao i u razredu – one kojima je sve lako i one koji previse misle. Uvjerena sam da prvi vise i bolje svrsavaju od drugih. Ja bih htjela, ali sam po pitanju trazenja svog zadovoljstva u zivotu kao djacic prvasic upisan na fakultet. Ponekad me neke situacije izbace iz svih oklopa i super sam sebi i drugima (tad svrsavam odlicno) ali ih tesko ostvarujem. Mozda bi mi pomoglo da ne idem na posao i da se sasvim prepustim uzivanju i razmisljanju o tome. Tko to moze? Tko ce placati kredit i jelo? Kad bih znala fomulu kako se prepustiti uzitku, zivotu, prestati brinuti i opcenito se vise smijati uvjerena sam da bi moj orgazam bio orgazmično dobar i vrlo cest, a moj decko presretan. Nismo blizu rjesenja, ni nakon mnogo procitanih knjiga, ni satova kod psihologice.

Sad tek stvar puno bolje razumijem.

[Emericzy]

ninocka123 kaže:

...

Uf... dala si puno za mislit'. Velika tema. Postavljaš dvije krajnosti koje nisu dobre, iako tebi možda izgleda dobra ona kojoj ne pripadaš. Ali nije. Vjerojatno mnogi iz te pozicije gledaju na tvoju i misle si, da su bar oni takvi...

Je li u tome tvoj odgovor? Da ti zapravo ne treba otići daleko, u krajnost, nego samo par malih koraka u drugom smjeru?

To je ipak lakše nego promijeniti se totalno.

I prirodnije, bliže, normalnije.

[ninocka123]

Uvjerena sam da seks najcesce reprezentira necije stanje u zivotu. Seks je sve sto ti se dnevno desava... kad si temeljno sretan to se u seksu vidi, kad si dosadan - takav je i seks.

Gledam ljude na poslu (jer je uzorak slucajno velik) i sigurna sam da znam tko sve dobro svrsava, a tko obavi ili odglumi pa zaspe. (Zato zene vole "fakine", oni se dobro seksaju... ali to je druga tema)

Tako da vjerujem da je otvaracici topica muz upao u neko sivilo. Muskarci inace nisu nesto puno od observacija ili da ce priznat da su upali u neko tupilo, malo njih ce to reci svojoj dragoj, jer ni sami sa sobom ne razmisljaju o tome.

Od price nema nista. Ti pricas i vec si mu dosadna i ne slusa te vise. Mozda nije da ne zeli, jednostavno ne registrira koliko je tebi tesko. Mozda i vidi, ali ne dozivljava to kao fatalno. Da bi ga nesto pomaklo, mora se desiti nesto sto dobro trgne. Time ga se moze isprovocirati da misli. Pa onda prica. Pa onda vidjeti sto dalje.

Ja mislim da je to najbolje.

Volila bih da se mogu seviti tako da sam prethodno vlazna, a ne da koristim podmazivalo, da sam sva napeta od iscekivanja, da mi je koza glatka i da sva zracim seksom. I da mi krv kola tako da je osjecam kao da vrije. A ne zelim svaki dan raditi usrani i preglupi navodno cijenjeni posao, pa me doma ceka sve sto se po kuci radi... i jos kad sve obavim ne znam sto bi sa sobom jer me nista ne zanima. Boze me sacuvaj.

[bingooo]

ninocka123 kaže:

....

Mozda ti upravo ovi tvoji monolozi ovdje pomognu da se trgnes.
Dobro je sto realno gledas na stvari kako jesu i tu je polaziste da korak po korak mijenjas ono sto ti se ne svidja kod tebe.

Osvrnuo bih se samo na ono gdje kazes: da bi voljela uzivati u dobrom seksu ali kako kad te po cijeli dan nervira posao koji nisi sama odabrala a doma te ceka jos hrpa toga.
Prvo ces morati promjeniti stav prema poslu i ostalim obavezama i prihvacati to sa vise elana i vedrije pa onda nece trebati dodatna vlaga za seks.

[Zlatna cura]

Draga Ninočka!

Čini mi se da se ti još nisi oslobodila lanaca, lanaca svojih roditelja, struke koju ne voliš itd... još mnogo toga... Ne da nisi oprostila roditeljima što su te toliko forsirali i tjerali da ispunjavaš njihove, a ne svoje, snove i ambicije, nego nisi oprostila sebi što si ih slušala.

Ti si zapravo ljuta na samu sebe, a ne na njih.

Ne znam što si radila i postigla s psihologicom, ali mislim da je katarza tek pred tobom i moraš ju odraditi. Moraš oprostiti sebi što si bila tako poslušna curica i kćer, moraš oprostiti sebi što se nisi znala naći, što možda nisi znala biti buntovna kad je trebalo, što nisi znala poletjeti i odletjeti, reći: "Ne, JA hoću nešto drugo"...

Pitanje je želiš li ti i u svojoj vezi nešto drugo, a ovu koju imaš održavaš također zbog nekog konformizma.

Moraš prvo pronaći sebe...

[Emericzy]

bingooo kaže:

Prvo ces morati promjeniti stav prema poslu i ostalim obavezama i prihvacati to sa vise elana i vedrije pa onda nece trebati dodatna vlaga za seks.

Hmmm... to mi zvuči kao: "prvo ćeš morati promijeniti dvije trećine života, pa onda neće trebati druge pomoći".

To je vjerojatno istina, ali koja korist od te konstatacije?

Hajde, znaš li nekoga tko umije zavoljeti posao koji mu nije izazov, a koji mu je na neki način nametnut? Kako se to čini? Koja je tehnika? Uz partnera koji vjerojatno neće umjeti dati pravu podršku jer jedva da razumije problem?

Hoće li posao početi oblačiti čipkaste gaćice da ju privuče, kupovati joj cvijeće i voditi ju na romantične masaže i ne znam što se sve rutinski ne preporučuje za osvježenje odnosa?

Neće, naravno. Posao je najčešće ipak dosadna stvar. Strast prema njemu se još teže budi od strasti prema partneru koji te ne uzbuđuje. S partnerom još i možeš možda dogovarati neke strategije promjene; s poslom puno teže.

Ali, recimo da ipak uspije...

Promijenila je, recimo, trećinu ili pola života s uspjehom i sad ju čeka druga trećina ili čak polovica. Još uvijek ju doma čeka, kako sama kaže, "sve što se po kući radi". (Ženama je u životu obično još teže nego muškima.)

I onda kad sve to obavi, "ne zna što bi sa sobom jer ju ništa ne zanima". I jasno da ju ne zanima jer je cijeli život zanemarivala ono što ju zanima i kanalizirala se prema onome što je trebalo i što se očekivalo.

Mislim da njoj ništa sustavno neće pomoći. Njoj bi (možda) pomogao tek bijeg iz sustava. Kakav bijeg, o tome se još da raspravljati, ali svakako mislim da joj nekakav bijeg treba. Mora se naći na nepoznatoj teritoriji, pred izazovom, mora osjetiti uzbuđenje sastavljeno od mješavine nade i straha.

Naravno, ja to sve gledam iz svoje jebivetarske perspektive, iz pozadine života koji se nikada nije odvijao po planu nego po impulsu, impresionistički, vođen samo nekim grubim natuknicama. Ali, ženi (možda) i treba pogled iz totalno druge perspektive, jer joj ova planska i rutinska nije donijela puno zadovoljstva.

Kažem 'možda' jer me život naučio da nema univerzalnih lijekova.

[zezalica]

Emericzy kaže:

Ti mi tako mudro pišeš da bih te ženio da već nisam oženjen.

E,.... a znas ti onu pricu, bilo je prije nekog vremena u novinama.

Muz i zena, u sretnom braku, odluce unjeti malo svjezine u svoje zivote.
Pa se, svako za svoj racun, bez znanja onog drugog, jelte ...pocnu malo baviti virtualnim osobama suprotnog spola, sve u zelji da ozive svoju dosadnu svakodnevicu.
I to im se jako dopadne , toliko da odluce virtualu pretvoriti u realu.
I upoznati tu "savrsenu" osobu s druge strane kompa, tek da vide bi li si i u reali tako dobro pasali kao i u virtualnom svijetu.
Uz malo.. hmm..gresne zabave .
Pa kad su se nasli, i vidjeli da su vec ozenjeni, jedno "protiv" drugog, nisu bili bas tako zadovoljni...

Eto, opreza nikad dosta...nikad ne znas tko se skriva s druge strane avatara.

Btw, nedaj da te zavede moj bozicni andjelak, to je samo....prigodna slikica...

[bingooo]

Emericzy kaže:

....

Ovaj bijeg o kojem pricas bez obzira koje vrste bio je puno radikalnija stvar od onoga sto sam ja rekao.
I sam sam hazarder i puno puta u zivotu sam pravio drasticne rezove na svim poljima, ali zene su rijetko spremne upustati se u takve rezove i baciti sve na kocku pa krenuti iz pocetka.
Mislim da ce lakse biti da poslozi u glavi neke stvari i prihvati posao (koji joj omogucuje pristojan zivot) i pokusa prijeci preko tih trauma koje su joj stvorili roditelji odredjivanjem njenog puta.
U svakom slucaju bolje joj je napraviti nesto, bilo bijeg ili ???...samo neka se trzne i krene u akciju.

[Illana]

ninocka123 kaže:

...
Sad vidim da bit znaju svi oni ljudi kao Emericzy, zezalica i slicni. Uvijek sam mislila da je moja savjesnost i predanost radu, visi umni cljevi nesto sto je bolje i mudrije nego lakoca zivljenja koju su drugi odabirali. Sad vidim da nije. Opusteni su se naucili na tom terenu. Dok su oni vjezbali u drustvu, izlazili i opustali se u mladosti, naucili uzivati i veselili se neobavezama ja sam imala brige i zabrane. Danas sam izgubljena. I moj je zivot dosadan. Zato je i moj seks takav.

Sad tek stvar puno bolje razumijem.

Svaka čast na uzorima, ali čini mi se da te percepcija ipak malo zeza.
Osobe kojima se diviš npr. meni se čine prilično savjesne i predane, a lakoća kojom pišu, šale se i filozofiraju te zavarala da ih svrstaš u neku vrstu lakše kategorije.
Možda je tako i sa ostalima koje bi se površno moglo pogrešno procijeniti kao prepromišljene ili kao bezbrižne.

Nema lakoće življenja bez promišljenosti. Veseliš se bezbrižno onda kad je ta omražena ozbiljnost dobro posložila bazu "dosadnog". Ono što tebe fascinira je zapravo prilično kontrolirani avanturizam.
Nisi ti daleko od toga. Samo ne vidiš dobru stranu svog života kao što gotovo sigurno ne vidiš i manje sretne okolnosti sretnih ljudi kojima se diviš.

[zezalica]

Uuuu, vidim da su se ljudi "nasli" u tome sto pises.

Imas Emericzy-a..."die Name"...foruma..
Bingooo...veliki i mocni jeba...pardon, LjES-ovac
Zlatnu curu ne znam, ali mi se ne cini da lose pise...
Di si mene upetljala medju njih???
Pa meni u biografiji pise da volim lagati
A i "teska" sam, i to ne samo na vagi...

ninocka123 kaže:

Ja sam od onih koji su vise svjesni, a manje impulzivni.

To uopce nije lose.
Treba se biti svjestan, pogotovo posljedica svojih postupaka.

Glupa impulzivnost je jako losa, sad ti mozda mislis kako ne postoji "glupa" i "pametna" impulzivnost, ali to i jest ono sto cini razliku izmedju dugotrajnog uzivanja u stvarima koje radis ili kratkotrajnog uzitka nakon kojeg si sjebes zivot.
Sad ti mozes pitati...kakva je to impulzivnost ako moram razmisljati unapred o posljedicama?
Di je tu car i spontanost uzitka?
Pa eto...to je "svjesna impulzivnost".
Probat cu to ovako...

Hoces nesto novo, osjetiti trnce, uzbudjenje, izazov kako se ti snalazis u novoj situaciji...
Odlucis otici u sumu i izgubiti se u njoj.
Za pocetak neces birati djunglu, ili sumu Striborovu gdje nemas blagog pojma sto te ceka.
I hoces li se uopce ziva vratiti doma.
Za pocetak krenes i sa mobitelom uz sebe, tek da ti se nadje pri ruci ako ti zatreba.Ne moras ga upotrebiti, ali ostaviti kosti negdje da bi sebi proizvela malo uzbudjenja...pa to nema smisla.
Jer vise nikad neces to uzbudjenje moci osjetiti...ako si mrtva.
To bi bila ...glupa spontanost.

Ako s vremenom postanes Rambo, pa vidis da mozes prezivjeti i u opasnijim sumama, onda se upusti u to.
To bi bila..hm...pametnija spontanost?
Ipak, ostavi si neki..back up, zlu ne trebalo.

U vezi smo 3 godine i u pocetku je sve bilo odlicno – seksa vise nego u javnoj kuci koja dobro posluje.

duhovito i lijepo receno
javna kuca koja dobro posluje ...moram zapamtiti

ali je malo po malo je postajalo dosadno. I bez uzbudjenja. Rutina i dosada. Problem sam ja.

I problem nije lako rjesiv. Ne samo sto je moj seks posao dosadan nego je i moj zivot postao ocajno dosadan.

Postao?
to hoces reci da prije nije bio?
ili da si bila tako zaokupljena problemima, udovoljavanjem starcima, okolini, da nisi imala vremena za sebe?
ili te to zadovoljavalo, pa ti nije bilo dosadno?

ima ljudi koji zadovoljstvo pronalaze u udovoljavanju drugima, a uz to i zaljenjem na svoj zivot, kako im je tesko, kako stalno moraju nesto za nekog raditi, ne mogu naci sebe i svoje uzitke...bla, bla, bla...
to su vjecite zrtve koje vise uzivaju u svojim zalopojkama nego u ostvarenju onog sto bi htjeli
zapravo, zalopojke su ono sto zele, pa si to i priuste
samo nisu bas svjesni toga
ili jesu, a opet im je to dobro i lijepo, pa zato to rade i dalje
ne zelim reci da si ti takva, samo uzmi u obzir i tu mogucnost
pogledaj ljude oko sebe, vecina se na nesto zali, malo tko kaze...meni je bas super i zadovoljna/an sam

to se ne smatra pristojnim,... pa zaboga, nismo mala djeca da moramo vikati...mama, vidi kako sam se popeo na drvo..pa mama kaze...bravo...samo tako napred
(zapravo jesmo, samo sto u odraslom svijetu takva pravila vise ne vrijede, a ti se trebas nauciti zivjeti tamo gdje jesi)
ili ih je strah da se ne ureknu (kuc-kuc o drvo) pa da se ne desi nesto lose
a mozda i ne vide ono lijepo u zivotu, pa im se cini da toga ni nema
ima valjda jos....svatko nadje razlog za sebe koji mu pase

Nisam imala kad. Sad kad mogu ne znam sto bih sa sobom.

tu ti pomaze samo metoda pokusaja i pogodaka
pocnes jedno, makar ti i nije bas super u pocetku, mozda ti se s vremenom dopadne
pa onda nesto drugo, pa trece...
negdje ces vec "napiknuti" nesto
a jos ako imas i love.... malo vremena ces valjda uspjeti naci

no stvar je da omjer zadovoljstva i nezadovoljstva u zivotu nije pola-pola
nejcesce je pomaknut na negativnu stranu
i to treba prihvatiti, makar bilo i tesko

"Casu meda jost niko ne popi
sto je casom zuci ne zagrci;
casa zuci iste casu meda,
smijesane najlakse se piju."

rekao je netko puno pametniji od mene...
ja ga samo slusam...sta cu izmisljat toplu vodu, kad je vec izmisljena
samo mijesam zuc i med...i prihvacam da to mora tako biti

Sad vidim da bit znaju svi oni ljudi kao Emericzy, zezalica i slicni.

radi ovog ti pisem
Ne znam za Emericzy-a, ali ja ti nisam bas primjer lakog i neobaveznog zivljenja, kao sto mi se cini da si me dozivjela
jesam, u nekim stvarima,( manjem broju) u puno drugih sam zajebana i komplicirana
da "ovaj moj" ima volje za pisanjem, mogo bi se zalit ko onaj magarac iz Shreka...kroz sto sve mora prolaziti...uz mene, jelte..

Uvijek sam mislila da je moja savjesnost i predanost radu, visi umni cljevi nesto sto je bolje i mudrije nego lakoca zivljenja koju su drugi odabirali. Sad vidim da nije.

varas se
bez savjesnosti i predanosti radu ili necem drugom, nema lakoce zivljenja
sto ce ti sami uzitak i zadovoljstvo, ako ga nemas s cime usporediti?
ne bi ni znala kad ti je dobro
jedino ako si totalni boem, pa ti nije vazno ni spavas li pod mostom, ni imas li nekog uz sebe
radis sto zelis i nisi odgovoran ni za koga
ali to nije nacin na koji se zivi, mislim da vrlo malo ljudi ima u sebi tako veliku zelju za necim da sve drugo podredjuje njoj

Mozda bi mi pomoglo da ne idem na posao i da se sasvim prepustim uzivanju i razmisljanju o tome. Tko to moze? Tko ce placati kredit i jelo? Kad bih znala fomulu kako se prepustiti uzitku, zivotu, prestati brinuti . .

pa, kolko sam shvatila, ti i ne znas u cemu bi uzivala
zato rekoh...pikaj, pikaj, negdje ces nesto i pogoditi

ako hoces drasticno odmah na pocetku...imam samo jednu rijec...

buunnggeeeeeeeeeeeeeeeeaaaahhhhoooooohhoohaaaa

[zezalica]

Illana kaže:

..... ali čini mi se da te percepcija ipak malo zeza.
.

aaaaa

a meni je trebalo puno vise da bih probala reci ovo sto si ti uspjela u par redaka
i jos mislim da nisam uspjela

jako dobro, illana

[aryna]

bingooo kaže:

Ovaj bijeg o kojem pricas bez obzira koje vrste bio je puno radikalnija stvar od onoga sto sam ja rekao.
I sam sam hazarder i puno puta u zivotu sam pravio drasticne rezove na svim poljima, ali zene su rijetko spremne upustati se u takve rezove i baciti sve na kocku pa krenuti iz pocetka.
Mislim da ce lakse biti da poslozi u glavi neke stvari i prihvati posao (koji joj omogucuje pristojan zivot) i pokusa prijeci preko tih trauma koje su joj stvorili roditelji odredjivanjem njenog puta.
U svakom slucaju bolje joj je napraviti nesto, bilo bijeg ili ???...samo neka se trzne i krene u akciju.

bingooo ima praf... ja ga kužim šta hoće reći.

emericzy, ona je dosta mlada da može i zvanje promijeniti, a ne samo posao.

neka se samo zapita što hoće, što želi, "tko sam, što sam", kao što joj je i zlatna cura sugerirala.

i neka se zapita što sve ide u učmalu sliku koja nju tlači (osim posla, tj. zvanja koliko sam shvatila). možda tu ide i dečko...

[Godiva]

ninocka123 kaže:

Volila bih da se mogu seviti tako da sam prethodno vlazna, a ne da koristim podmazivalo, da sam sva napeta od iscekivanja...

Za to ti možda treba - neki drugi tip.

Za drugačiji odnos prema poslu moraš prestati ocjenjivati sebe kroz svoj uspjeh na poslu. Posao je nužno zlo. Mora ti biti važnije što o sebi misliš ti od onog što o tebi misle drugi.

[JustForFun]

Ninocka, mislim da sam manje više shvatila šta želiš reći i da te donekle razumijem i mislim da tvoj problem nije nerješiv, dapače, mislim da u tebi ima još puno potencijala za sreću i sve ostalo, jer treba puno snage i hrabrosti pisati na ovaj način i priznati sebi sve to i doći do samih tih sponaja.

Ono što nisam razumjela iz tvog pisanja jer kako ti doživljavaš svog partnera?
Da li je on baš ta prava osoba? Ili je samo još jedan izbor linijom manjeg otpora, momak po ps-u?
Volila bih da na ovo iskreno odgovoriš.

I kako objašnjavaš da je u početku bilo tolko puno seksa, a da sada nema skoro pa nikako i da je uvijek isforsiran?

Iskreno, ja sam preko 8 godina u vezi, od čega preko 3 u braku, seks nije tolko čest kao na početku vezu, ali nije ni umro i kad se desi još je bolji nego prije, skoro svaki put svršim, stvarno je rijetko kad ne svršim. Mislim da je najvažnije u cjeloj priči jer sam opuštena pred partnerom, nije on neki don juan, ali zna me zadovoljiti, trudi se, ako nekad ne ide pa ne ide, ali ako treba i 20 minuta da dira klitoris - dira ga, razumiješ, uspjeh seksa nije samo na tebi.

Jel živiš sa dečkom?

Još jedna stvar, ja sam od onih koji previše misle, ali mi se to ne odražava na seks, zato nemoj misliti da to što voliš puno misliti automatski znači da ne možeš imati dobar seks, dapače nekad je to samo iluzija da ti što su u školi bili fakini i dan danas su - imaju bolji seks, ja uopće ne vjerujem u to.

Imam se priliku družiti sa nekim takvim i čitajući između redaka zaključila sam to!

Za početak nevezano za dečka i odnos s njim, moj ti je savjet da probudiš svoju seksualnost, ona nije umrla, ona je negdje u tebi, ona čak nije ni vezana za muškarca sa kojim si, ona je vezana za tebe samu, za početaka počni nositi seksi rublje svakodnevno i čak se izazovnije odjevati, da se ti sama osjećaš bolje i seksi, čitaj više o seksu i pokušaj misliti na seks, planirati sek, praktički živjeti seks. Njeguj svoje tijelo, kupi skupe losione i maži se pola sata poslje tuširanja, gola hodaj po kući dok se to ne osuši na tebi, flertuj, gledaj porniće ili erotske filmove ... naravno ne moraš raditi sve to, ali ono što misliš da će vratiti vezu između tebe i tvoje seksualnosti.

Jer iz te seksualnosti kao energije može se roditi dodatna energija i strast za sve ostalo u tvom životu.

Što se tiče posla, ja sam radoholičar i osjećam veliku strast prema poslu, ali posao jest nužno zlo, možda ta struka nije tvoj izbor, ali ako u nju uneseš malo više sebe i svoj stil, možda nađeš način da osjetiš i strast prema poslu koju radiš.

Ne znam koliko je realno mjenjati struku i koliko smisla ima, možda neki dobar hobi može nadopuniti prazninu koju sad odjećaš.

Problemi sa kojima se suočavaš nisu nastali za jedan dan, tako ne mogu ni nestati za jedan dan, ali mislim da su itekako rješivi. Zato samo hrabro naprijed!

[ninocka123]

Ljudi stvarno ste se zauzeli za mene. Ja sam tila sao dati doprinos temi zasto je ovaj od otvaracice topica tako kilav iznoseci zivi primjer koji hoda svijetom.

Thanks svima na savjetima...

- zezalica -
"Postalo" a nije bilo jer sam bila zaokupljena stvarima, gotovo nikad nisam imala slobodnog vremena. Cim se stvorilo vrijem bez obaveza, osjetila se prazninu, prazninu duha - "Sto cu sad? Ne moram nista... sta cu sa sobom, gdje cu"

Ne zalim se puno okolo, ali vidim da mnogi nalaze smisao zivota u zaljenju. Imam to u vidu i cim to prepoznajem na drugima nekako mislim da nisam medju njima.

Pikam... nista da upiknem jos. Pitam se sto zapravo zelim. Ne znam bas. Pikam po poslu, promijenila sam nekoliko, svaki skroz drukciji. I to je ono sto kazem - ma pusti posao, nema tamo srece, tamo je za krov nad glavom i jelo, treba se zezati, iz zabave zadovoljstvo izlazi, kao i inspiracija. I onda dodjem na ovu pricu - neki su sputani, kao ja, a neki opusteni. Zasto pred par nisam isla na novu godinu u neki hotel di su me zvali neki prijatelji, bilo je drustvo od njih 8. Moji izgovori su bili - ma bit ce losa muzika, ma smjestaj je los, ma bacat ce petarde.... ??? Danas mislim da sam bila glupa sto nisam isla, na to kao i na sto drugih mjesta. Zasto je tako tesko odluciti ici ne znam i u sta sebe uvjeravam, zasto poslije razlozi postanu besmisleni, a u trenutku odluke su dovoljni da ostanem i ne odem. A znam da je najgore sto se moze dogoditi dosada. Bojim se mozda jos vise izgubljenog vremena, onog koje mi je zauvijek proslo - koje li kontradikcije?



-JustForFun-
Moj odnos sa deckom se jako pokvario i ja to vrlo tesko prozivljavam. On sve razmije, ali mu je vec svih prica dosta. Sebe uvjeravam da je nesuvislo osjecati se kriva jer nisam tako svojim odabirom, ali nije bitno - ostaje isti rezultat. Oboje suhi, on iz ljuvabi, a ja iz ovoga.
Da li sam ga odabrala na sliku i priliku podobnog i pozeljnog ili stavrno volim, ne znam kako bih to razlucila. Ali nije nam u zadnje vrijeme lijepo. On nesto bi, ja uobicajeno odustanem, on pita "a sta bi ti?", ja slegnem ramenima. On ode van sam.

Inace zivimo zajedno.

Trudim se naci sebi zabavu i veselje. Valjda ce se nesto roditi do penzije. Evo Madonna ima 50 i skroz je u formi, znaci ima svijetlih primjera da se ne moram rano penzionirat, zavezat za kauc i TV... stignem valjda.