Erotika, hemoglobin i plazma TV

[nomadihh]

svijet onih, leptira od papira
zguzvanih tajni,
umocenih u forenzicne noci,
metode tisine
opstrukcije,
svemiri svega,
svjetlosti nage...
ciao amore mio...
u frekvencijama visim

[nomadihh]

mokre obale privlace moje korake
ceznja luta, kao mjesec nebom
i sve moje tajne s njim, postaju srebrom

[nomadihh]

zasto zoves ime moje kad noc prekriva duse
a zvijeri laju na mjesec mladi
a vjetar kroz borove grane, negdje puse

zasto zoves ime moje? nismo se odavna vec sreli
sova huce, ura tuce, to je tvoje maste san
predaj se prije zore kad se pojavi veo bijeli
bas u trenutak, onaj pijan, zaljuljan

[nomadihh]

Duge pjescane obale
Zovu glasom, koji ostaje
Nude setnju, nude tisine
Na meni je da im dohvatim ime
Kad sunce polije poze i mnozine
A rijeci izrone kao ogrebotine
Daljine, prekrivene maglama
Otjecu, a prsti zivot stezu
Prebiru po sjecanju i opet me vezu
Prepoznajem mudrost
Pijano to je stanje
Osjecati ljepote
I cudesno znanje
Kao vrhovi planine
Sto zive s pjesmom prirode
...

[dyle]

samo odlutati, bilo gdje
prije svecane nedjelje
izgubiti se u svome snu
kao na tajanstvenom Neptunu
...

[dyle]

trenuci zovu, vrati se
pjesmom kratim sate, da se zaustave
crvene zastave opet svjedoce
snazne bure oko svijeta igraju se
i samo val goni naprijed staro sjecanje
uvelo u snu prijateljske biljeznice
u dnevniku pise slovima bajke
da se mrtvo lisce spremi sa ceste
da prvi dani jeseni dusu griju kao veste
i da hrastovi caruju, uskoro goli
da dolazi vrijeme ceznje i boli

[nomadihh]

ponekad zazvone zvona na tornju male crkve
i sjenke se spuste na trg, kao da su prsti
koji diraju mjesto iza moga vrata
ali to je samo lisce sto se posvud hvata

mirise na kisu, oblaci su vec pokrili nebo
vikend ce, pa cemo pod hrastovo deblo
a rijeka buja i ka sirinima cvili
suma tuguje u samoci, cuje se kako netko pili

potok pada negdje u zelene spilje
tragovi u blatu, ratovi novi
djeca grade kule i pustaju brodove od papira
a sve ce to odnijeti ona tamna sila

[nomadihh]

pisem misli sto nemaju boje
osim sive i nijansi koje kroje
sve je to vise od zagonetnog stanja
nemir i ljubav spajaju se u zdanja

i dok krocim i dok mirujem
u guzvi i buci... drzim plamen zivota u ruci
a jedino more crta sliku kojoj nije jos dosta
a jedino more se dize i divlja i sve to nekog kosta

tu sam i place mi dusa
zbog nicega lijepog, zbog necega svetog
i samo srce zna da nije sasvim trula
kad mislim njime, a mozak ne zulja

mozda jednom spojim sve mostove
mozda jednom zapisem kako se opstaje
a inspirativni trenutak krene kao sat
pa bude rat, slatki rat...

[nomadihh]

pjesma dusu snazi
pa nestadose vrazi
tu gdje gramatika gazi
i u rosi se pravilima mazi

lijep pocetak
ovaj redak
ko da zivi
sami romanticni predak

grlom lijeva
vino tijelo grije
kud cemo bez poezije!
kud cemo bez poezije!

radost srca
semanticki krcat znacaj
oblik i nizovi, sintagma i zbirke
na pragu lezi Maria Rainer Rilke