Par mojih pjesama

[notebookfan1]

Pa molio bi par kritika i da li ima tu što smisla pošto nikome do sada nisam pokazao.

Ruža

Ruže nema.Crvene.Nema je.
Zrila i čekala dugo.Sada vene,bijeli,zaista nestaje.
No ima ruža,ljepših,boljih,nježnijih.
Je li novo uvijek bolje?


Uragan

Jer teško je gledati,teško je i pomisliti.
Onaj mirni vjetar te ljubi;taj nije uragan i nikada neće biti,
a dok uragan lomi,ti sretna budi.
Sami biramo mjesto,a ti...uživaš na laganom povjetarcu.
Monotonost uspavljuje,snovi odlaze,a uragan ko uragan čeka u zasjedi
da i tebe slomi
danas,sutra,nikad.

[Svjetlosni]

Nastavi

[Lyanna Stark]

Ne sviđaju mi se pjesme. OK su, samo mislim da može i bolje.

[forestt]

...bio je jedan sasvim običan dan; jedan običan utorak, jedna sasvim obična ulica, i neka poznata sasvim obična lica; i sve to u bašti jednog po svemu sasvim običnog starog cafea; bio je sasvim običan dan i neka sasvim obična priča, gomila sasvim običnih, dobro poznatih lica i neka sasvim obična muzika; bio je to jedan sasvim običan dan, u jednom malom, po svemu sasvim običnom mjestu; i, svi su dani sasvim obični, u tom malom, sasvim običnom mjestu...otkad te nije

[notebookfan1]

forestt kaže:

...bio je jedan sasvim običan dan; jedan običan utorak, jedna sasvim obična ulica, i neka poznata sasvim obična lica; i sve to u bašti jednog po svemu sasvim običnog starog cafea; bio je sasvim običan dan i neka sasvim obična priča, gomila sasvim običnih, dobro poznatih lica i neka sasvim obična muzika; bio je to jedan sasvim običan dan, u jednom malom, po svemu sasvim običnom mjestu; i, svi su dani sasvim obični, u tom malom, sasvim običnom mjestu...otkad te nije

Odlično,baš mi se dopada

Samo piši tu pa da malo popunimo ove sparne dane nečim lijepim.

Evo još jedna moja.

Dvije riječi:mrzim te i volim te.
Kao kolo se okreću,
vrijeme ne daje nadu,
no mala vatra tinja i neda se.
Neda se potresima,vjetrovima,valovima.
Ona je tinjala,tinja i tinjat će,
sve dok srce u grudima bije.

[forestt]

...pogledaš me, onako nježno, kroz šumu mladih čupavih i onih obrijanih glava; nasmiješ se, osmjehom otopiš glečer, i osvjetliš mrak; poljubiš me, uvijek i između riječi, pa ih dupliram, ponavljam i ne znam šta da kažem; pogledam i ja tebe, povremeno i svakog treptaja moga oka; i nasmijem se ponekad tebi, i očima tvojim boje lješnjaka; i onda ćutim, ćutnjom se branim...od ljepote tvoje