Vezani stih

[Discipulus]

JEŽURKO JEŽIĆ

Neki dan nešto po vrtu skitam.
Sjednem... pa opet „Ježurka“ čitam.
Kad god ga čitam srce mi tuče
I onom prokletom mostu vuče.

Srce mi kuca, jer mjesto to je,
Gdje srce pjesnika... prestalo je!
Zaklopim knjigu... Berem cvijeće,
Na dalek put večeras krećem:

Položit' vijenac na točku onu,
Nesretnu točku na betonu.
U meni nekog duga ima
Prema tim toplim stihovima.

Dok berem cvijeće, a vjetrić pirka,
Nešto mi nožni palac dirka!
Nježno mi palac njuškicom gurka
Mali Ježurko... (Ili Ježurka):

- A da povedeš i mene, Svene?

[Discipulus]

SONET O TIGRU

Htjeli su znati, kad ubace me tigru,
Što će se zbiti u tom kavezu uskom?
Ja sam ušao i prihvatio igru
S beskrajnom tugom u oku mojem ljudskom.

Strašni je tigar, iz mračne, divlje šume,
U tome času još ležao na boku
I tiho režeć' pogledavao u me,
S beskrajnom tugom u svojem zvjerskom oku.

A kad je potom, uz žamor sa svih strana,
Digao se i krenuo prema meni,
Čulo se samo disanje kamermana
I jedva zatomljen krik u jednoj ženi.

A on je mirno (svojemu tužnom drugu),
Sjeo do nogu! Tuga poštuje tugu.

[Discipulus]

Discipulus kaže:

JEŽURKO JEŽIĆ

Neki dan nešto po vrtu skitam.
Sjednem... pa opet „Ježurka“ čitam.
Kad god ga čitam srce mi tuče
I onom prokletom mostu vuče.

Srce mi kuca, jer mjesto to je,
Gdje srce pjesnika... prestalo je!
Zaklopim knjigu... Berem cvijeće,
Na dalek put večeras krećem:

Položit' vijenac na točku onu,
Nesretnu točku na betonu.
U meni nekog duga ima
Prema tim toplim stihovima.

Dok berem cvijeće, a vjetrić pirka,
Nešto mi nožni palac dirka!
Nježno mi palac njuškicom gurka
Mali Ježurko... (Ili Ježurka):

- A da povedeš i mene, Svene?*

*autor pjesme: sven adam ewin

[Discipulus]

OSVETA LIJEPE JANE

Čim spazim kakvu zgodnu ženu
Ja stisnem je uz plot
Pa poslije pljunem na kob njenu,
Jer ja sam pasji skot!

I lijepu Janu lažno ljubih,
Što nije bilo fer!
Lažju umalo da ne ubih
Ribara starog kćer.

Dok bijah njezin sivi soko,
Onako lijep i mlad,
Na drugu cicu bacih oko,
O, što ćeš Jano, sad?

„K'o trnule su sad joj usne,
K'o vrbi zguren stas,
K'o zimsko nebo mutne oči,
K'o kukavici glas.“*

Ma što me briga, uostalom!
(Da plačem za njom, zar?)
Nastavim dalje seksi slalom,
A suze?... Njena stvar!

Ja jučer opet sretoh Janu,
Čudi se: još si živ???
Ti ne znaš, dragi? U mom stanu
Zaradio si.... HIV.


(*strofa iz pjesme „Lijepa Jana“ A. Šenoe)

[Discipulus]

NOSFERATU

Mrtav sam. Ležim... Lice moje
Svijetli u tami. U kontrastu.
Oči se moje krvlju boje,
A nokti rastu… rastu… rastu.

Ležim, al' imam obaveze:
Točno u ponoć… moram jesti.
Očnjaci moji već se keze,
Dok čekam kucaj… dvanaesti.

Djevuška bit će moja žrtva,
(Djevuška ili zrela žena!)
Erotska žudnja moja mrtva,
Krvlju će biti raspirena.

Ako si spremna, evo stižem,
Razmičem zastor poput tata.
Zoveš me da ti usne ližem,
Ti, nezasitna Nosferata.

Sa mnom će ući jednostavno
Smrt i ljubav u tvoju sobu,
A ja ću smetnut' da sam davno
Morao biti u svom grobu.

Ipak ljubavi, ti ne žali,
Padne li na me sunca zraka,
Grobljem već jurca mnoštvo malih
Nosferatovih potomaka.

[late bloomer]

Bravo, maestro!

[Discipulus]

SUSRET

S Mirogoja, polako,
Sa štapom silazim,
S bakom se sijedom
Mimoilazim.

Naši se pogledi,
Usput okrznu,
A onda nam se,
Srca… smrznu!!!

Pođemo, tako, još korak-dva,
Zastane ona…. Zastanem ja.

Ne okrećem se. Znam… Znam...
Davno mi nije bila bliža!
Al' što ću, ovako star i sam?!
Zar da je vidim, kako se križa?

Uz onaj preneraženi ton:
- Isuse! Ne!!! To nije - on!!!

A bješe ljubav neprebolna.
Bilo je davno… Bilo je čisto.
I nije se okrenula ni ona.
I ona je pomislila isto.
. . .
S Mirogoja
Jedva
Sa
Štapom
Siđem.

Ni s kim se više ne mimoiđem.

[Discipulus]

MOR I MJESEČINA

(Đuri Sudeti)

Mjesec mi se blijedi oko kuće skita.
(Da li da mu otprem… il' ne otprem prozore?)
Čuo sam ga noćas. Baš su negdje žita
Spremala se krišom da do jutra dozore.

Izlazim… A s neba sedam kobnih znakova
Saspe mi na tjeme salvu uzastopnu!
Zašto (pored sedam razgorenih makova),
Blijedi Mjesec njuši moju plućnu opnu?

Ja zaigram s njime majstoricu zadnju,
Pobjednika nema, a skoro će zora!
Igra se o moje zubalo na pladnju:
Izgubim li, on me pretvara u Mora.

Kod servisa drugog izdali me nervi:
Igrao sam aut. Mjesec je na servi.

[Discipulus]

NAVALI NARODE

(prema vijestima s Hrvatskog radija,
ove se stvari doista prodaju na aukcijama)

Prodajem, nije šala,
(Ilica 5 „Kod Tonija“),
Prodajem sapun od sala
Silvija Berlusconija.

Likvor je vađen punkcijom
(Čitajte poslije užine!),
A salo liposukcijom
S njegove potrbušine.

Ne znam jeste li čuli
I žvake prodajem skupe,
Koje su ispljunuli
Treneri pored klupe.

Na cijeni sad je ona:
Sa slinom Fergusona.

_____________________________
trešnjo, barde, gdje ste? makar i histerični discipulus!

[Discipulus]

KAD UMRE LJUBAV

I ljubi čovjek ženu. I žena svog čovjeka.
I dogodi se nešto što ni to dvoje ne zna.
I zahvati ih bolest od koje nema lijeka.
I ostane sve isto... tek promijeni se predznak.

Jedno drugome davno okrenulo je pleća
(A još bi htjeli biti koji put sučelice),
Ali se razdaljina u pravilu poveća
I što su bliže pleća - to sve je dalje lice.

U mraku njine sobe svjetlost tek rijetko sine.
Na plahte prošle strasti pada sterilni talog.
Ponekad, tu i tamo, podignu žaluzine,
Da provjetre mrtvaca u sebi ustajalog.

Od grube inventure oboje stalno bježe,
A nijednom se ne da samom u nepoznato.
I spoznaji usprkos, da ništa ih ne veže,
Da ne izgube više... čak pristaju i na to.

-------------------
trešnjo, barde, gdje ste? makar i histerični discipulus!

[Discipulus]

SUVIŠE SVJETLA ZA MRAČNO SELO

Vozim. Noć je... I oko me žulja.
San me hvata... Ustavim u Cerni.
Iza mene lagano se ljulja
Ekstra laki benzin u cisterni.

Uparkiram makinu kraj druma
I dok trljam oko svoje sneno
Misao mi ne silazi s uma:
Kakvo selo, a neosvijetljeno!

Hladno mi je. Pokrivam se vestom.
Bacim s nogu moje nove zepe.
Tonem u san... je l' to mračnom cestom
Stiže traktor s prikolicom repe???

Istog časa, dok radio svira,
Čujem strašni udarac John Deere-a.

_________________________________
trešnjo, barde, gdje ste? makar i hiserični discipulus!

[Discipulus]

SMRT KOMPOZITORA

(Astoru Piazzolli)

Tango u molskom, samrtnom akordu,
Dok plesni podij postupno se mrači,
Posljednji tango ispisujem u wordu
Na podij dokle pristižu plesači.

Kad svi se redom izvrte u điru,
Uz trzaj glavom i pelvisom tu će
Zaplesat' Smrt, k'o kobnu uvertiru,
Svoj solo ples pred moje dokinuće.

A ja ću molit violu iz tame
Za bis u ponoć, da mi ispod tona
Svira taj senzi... (dok biraju dame),
Taj Libertango... bez bandoniona.

Tad Smrt će prići sva u bijeloj svili:
- Oh, kakav tango! Jesi za ples, mili?

____________________________________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

STILSKA VJEŽBA

Tko to tamo peje,
Ono Mato peje?

Kad lahor grli more,
Tad vali zamrmore:
More amore… more amore… more amore.

Brnistra se rasprostire
Uz Postire.
U frulicu pastir svira
Kraj Postira.
Pastir svira gore, usred gore,
Usred gore borovi šumore.

Vinogradi besprizorno zore.

Gori kamen. Gori stamen. Gori sol.
Gore brda. Gori dol.
Gori Bol.
Gore stine i kupine i vržine i pržine,
Gori drač.
Gori Brač.

Tonka, reci cvrčak! Tonka, reci more!
Brzo nešto reci, da ne bude gore.
Sa zvonika podne tuče,
A na čvoru crne smrče… cvrči, cvrči, cvrči, cvrči,
I cvrči, cvrči cvrčak... na čvoru crne smrče,
I cvrči… cvrči… cvrči…
I cvrči… cvrči…
Cvrči…
A mene muči:

Čvrči li to cvrčak stvarni,
(Rod cikade)?
Il' to cvrči reinkarni
Rani Vlade?

Od tog, (koji nije stvarni),
Imam zazor,
Jer me straši reinkarni
Rani Nazor.

_____________________________________________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

ŠTO SVE RADIMO ZEMLJA I JA

zemlja i ja uzajamno gravitiramo.
ja sam mjera njene privlačnosti.
etalon.

ona mi visi na cipelama.
od toga mi stradavaju zglobne tetive
pa postajem
sve izduženiji.

zemlja i ja se volimo tajno. ona je ženskog, ja muškog roda,
a ne kao arsen i zagreb, dva muška koji bi u istospolnom braku
najradije posvojili cijeli svijet
da ikako mogu!
pa ne ide
to.

zemlja i ja se pazimo,
mazimo.
ona me šopi o tle i razbije k'o palačinku.
udari me kamenom u glavu. onda imam sedam šavova.
raskrvari mi koljena, slomi ruku, povuče u ocean,
a onda baci uvis i čeka da padnem na sedam vrhova svijeta.
koji me probodu na sedam mjesta.
njoj je to nježna ljubav.

zemlja i ja se igramo kreacije: ona me napravi od blata,
huče u mene dah, potpiruje vatru, glumi boga i uspije joj.
ja joj kažem daj izvadi mi to rebro,
napravi mi družicu.
ona kaže: e nećeš bato šest-pet, khm!

pa me zamijesi od blata i od mene napravi top kao ono djeca,
zatim pljune u udubljenje i zagladi ga palcem
pa onda zamahne s topom i opali o ciglu.
kako grune
majko
moja!

taj top mislim.

zemlja i ja radimo i druge psine: ona serijski proizvodi nesreću.
ja tu ništa ne mogu, jer ja sam ta nesreća.
ona na meni ostvaruje ekstra profit.
kaže mi: tražio si kapitalizam,
imaš ga.

zemlja i ja izvodimo performans za uboge na markovom trgu.
ja kažem pukni crna zemljo!
ubogi viču: tooooo!
ona kaže
dosta više!
nemoj da vam sad!

mi čak i glumimo.
recimo: noću dajemo predstavu za zvijezde i zrikavce.
ja u posljednjoj sceni zaboravim tekst,
ona me ljutito pospremi u krevet
i pjeva mi: spavaj dijete,
nina,
nana,
buji paji svojoj maji,
a kad me totalno uspava, to bude neopozivo, ja umrem, jebote!
pa mora tražiti naturščika u zamjenu. nije joj teško:
rodi ga na sceni!
on odmah diplomira s igranim filmom "zatvorite širom prozore"
i ona to tolerira, a za pokojnika joj se živo jebe
u vijeke vjekova.

ponekad mi dođe da je otresem sa cipela.
toliko mi smeta u mojim koracima od sedam milja.
ali se ona baci na zemlju obuhvati mi noge i plače:
nemoj, svene, molim te!
nemoj!
ja bit ću ti laka crna zemlja neka ti je.

kurva zna da sam slab na njene suze. popustim.

i tango plešemo zemlja i ja.
ja primijenim pravilo "cabeceo",
ona prihvati. krenemo divlje i zanosno.
ona je glomazna i nespretna izgazi mi noge. naglo zakasni.
ostavi me i počne pičiti oko sunca. stari piazzolla od muke
pojede bandonion i onda cijelo vrijeme
svira kroz kvarne zube
krivi
fis.

svašta radimo zemlja i ja.
uglavnom zemlja.

__________________________________________________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

IME RUŽE

Prve biljke u Vrtu cvjetahu poludivlje,
A prekrasne bijahu, no prepune inata.
I svadiše se ljuto za kraljevsko nazivlje.
Za carski tron bijaše suviše kandidata.

A bješe cvijet do cvijeta: ljubica, pa maslačak.
Cinija, visibaba, božur i margareta,
Raskošna azaleja, klematis, ljiljan... pa čak
I tratinčica skromna, u sjeni suncokreta.

A svađa sve je žešća. Već korov raste gusti.
I rogozina divlja između cvijeća puže.
Tad išeta Gospodin popodne u Vrt svoj pusti,
Da imenuje stvari. Pa poslije šetnje duže,

Crveni mirluhne cvijet... uzdahne i izusti:
Ime ruže.

__________________________________________________ __
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

BILA SI RIJEKA

Kružili smo dugo jedno oko drugog.
Ja bio sam dobar. Ti bila si dobra.
Jedno oko drugog kružili smo dugo.
Ja bio sam mungos. Ti bila si kobra.

Ujedi su naši sprva bili probni.
Ja bio sam hijena. Ti zvijer plavooka.
Virovi su tvoji za me bili kobni.
Ja bijah neplivač. Ti rijeka duboka.

Borba lege artis (govoreći pravno).
Ja bio sam Nemir. Ti bila si Tijelo.
Izvela si zahvat vrlo vodoplavno:
Ja bio sam mrtvac. Ti moje opijelo.

Sad sam na dnu tebe. Mrtav na te režim,
Ispod mulja tvoga dok potopljen ležim.

__________________________________________________ _
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

HAIKU IVERJE:



HAIKU PREMA UZRASTU

pišem haiku.
to je zbog toga jer sam
liliputanac.



HAIKU PO VUKU K.

predvodim hajku:
dižem fonetsku viku
na haiku.



HAIKU PO DOMAČU

cvjetaju trešnje!
ma jebo cvijet bez ploda
pa nismo japan.



HAIKU ZA POKRŠTAVANJE JAPANACA

pišem haiku,
dadem ga japancima;
oni se krste.



HAIKU PO PREDRAGU LUCIĆU

pisat haiku,
a jebat mu maiku,
nije u redu.



HAIKU PO „MUŠKARCU BEZ BRKOVA“

- reci još stih-dva.
- e... a više ne mogu
taki je propis.



HAIKU PO PROFESORU DEVIDEU

iks i ipsilon
slete na cherry blossom;
do njih sleti zet.



O SLOGOVIMA U HAIKUU

u prvom stihu pet,
u drugom stihu sedam,
u trećem o-pet.



O NASLOVU U HAIKUU

ne voli naslov.
ne trpim ni ja štošta
pa opet živim.



O RIMI U HAIKUU

haiku rima
ima nema da ima.
ima da nema!



HAIKU POKUŠAVAVA MISLITI

ti... pa da misliš?
ti nema šta da misliš.
ti si haiku.



HOMER NA HAIKU NAČIN

ahilej, troja.
gotova ilijada
i odiseja.



HAIKU PROVOCIRA KONTRAPITANJE

zašto haiku?
zašto, zašto, pa zašto!
a zašto da ne?



HAIKU PO JOSIPU BROZU

šefu cenzora:
ne pakuj haikuu!
u potpisu T.



HAIKU PARADOKS

morate znati:
dubina haikua
je u plitkoći


__________________________________________________ ____
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

ODGOVOR PRIJATELJIMA

Što si mi tako ozlojeđen, boy?
Može li mirna koegzistencija?

U to ime
S moje strane,
Evo prilažem svoj spomenik
S pripadajućim epitafom u mramoru,
A to je kao da ti Kasparov pokloni topa i kraljicu fore
U presudnoj partiji za svjetskog prvaka, kod neodlučnog rezultata.

Znam, stvar se komplicira: ti ne želiš biti svjetski prvak.
A i zašto bi? Kasparov je gubitnik. Mlate ga zadnji paceri po Moskvi.
Putin ga hapsi kao zadnju uličnu vucibatinu, Ne voli ga čak ni debeli Depardieu,
Koji opet iz dna duše mrzi svoga domicilnog Linića.

Dakako, ti si informiran bolje od mene
Pa lukavo otvaraš partiju sa e2 – e4,
Kao Rene Letelier Martner protiv Roberta Jamesa Bobbya Fischera
U onoj čuvenoj partiji „kraljica za kralja“ na Olimpijadi 1960. u Leipzigu.
Samo pazi,
Ma kako snažnu podršku moćnih računala imao,
Danas je Smrt moj sekundant, dragi.

A sad da te pitam: reci, bi li se dalo od ovih nabačaja
Složiti fina pjesnička slika ili sentenca, a da ne bude nužno
Flogging a daed horse?
Odgovaraš kao iz topa: bi!
No, da! Ali ostaje pitanje: što bi na to rekli Maleš, ili Rešicki,
Ili Nikica Petković, ili Žena u crnom, koja piše isključivo tintom
Od svježeg krumpirovog soka. A znaš da nitko od njih ne voli moju poeziju
Kao ti.

Ili možda ipak?

Vidim, radiš do kasna. Kronometar na tvom zadnjem komentaru
Zamrzao se na 3 sata i 14 minuta.
No ti si mlad
I tijelo ti dobro podnosi raubanje. Samo pripazi,
Malo štednje turgora za stare dane, pomoglo bi, amigo.
Svako dobro, pjesniče.

Pitaš, kako je ovdje?
Ovdje dolje je odjednom zahladilo,
Živa se danas spustila na milijun stupnjeva u hladu,
A još jučer bilo je deset i pol milijardi.
Ovo ćudljivo vrijeme izluđuje prognostičare.
Još jedna greška i mogli bi završiti u kotlu s vrelom paklinom,
Jer,
Hazjajin je na rubu živaca.

Gle, ja zabrijao, a već je jutro!

Hajde, stari, diži se! Otvaraj prozor! Neka nahrupi dan!
Limena glazba svira borbene marševe,
Kapelnik izvikuje:

Lijeva-desna,
Lijeva-desna,
Desna-desna-desna-desna
Tko to tamo korača lijevom,
I obrnuto?

P. S.

A onaj odgovor za kojim žudi duša tvoja,
Iščitavat ćeš iz mojih budućih pjesama
Koje ću ti slati s ove strane Velikog Zida,
Pod uvjetom da budem
Dovoljno dugo
Mrtav.

A ti mala, koja nisi došla na moje karmine zbog snijega,
Obećaj da ćeš doći na Dan mrtvih
I na moj grobak spustiti
(Dok nitko ne gleda),
Jednu malu lila krizantemu. I mrtav, znat ću da je tvoja, dušo.

__________________________________________________ _____
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

POSLJEDNJI LIST

tvoja duga bolest.

ušao sam u sobu, pun zebnje.
rekla si: ja sam prikovana uz krevet,
a moj je pogled prikovan uz prozor
i evo,
kasna jesen u meni trga zadnje lišće,
kao
što
vjetar
kida
listove
crvenog
bršljana,
priraslog na zidu kuće preko puta.

zatim si prošaputala: gledaj, gledaj,
kad vjetar otkine posljednji list
umrijet ću.

nećeš, rekao sam, nećeš umrijeti. hoću, rekla si,
zar ne vidiš da na onoj grani treperi posljednji list. sutra ću
umrijeti.
nećeš, bio sam tvrdoglav.

te noći, pun strepnje, uzeo sam kist i boje
i do jutra ga preslikao
na zid,
u koji si pogledala ujutro.

u koji si pogledala svako jutro otada,
ljubavi.

__________________________________________________ ________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Emericzy]

Vješt si, što jest, jest!