Vezani stih

[maher18]

Discipulus kaže:

"... obećao si da me nećeš povrijediti
pa makar me više nikad ne dodirnuo
a ja sam rekla da me možeš povrijediti samo ako ti ja to dopustim."(maher18)

POD ČAMCEM

Ubio sam ljubav
Iz ljubavi. Davljenjem: usta na usta.

Zatim sam potopio čamac,
A truplo položio u plitku vodu, među lopoče.
Bilo je to doduše prije računanja kalendara,
Ali ti dragi,
Svejedno,
Šećući zaljubljeno pored jezera,
Nikad ne zađi rukom ispod potopljenog čamca.

Možda je ljubav moja još živa,
Dlakava
I grize.

_____________________________
slutim li koji ćeš link staviti uz ovo?

ne, neću staviti, jer nisam mrtva. ni jedan me ne može ubiti. morao bi ubiti duha.

[Discipulus]

DRHTAJ TVOJIH BOKOVA

S lancem o vratu u potiljak ti hodam!
Zaluđen tobom - lučim ljubavnu slinu.
Da ne bih pao, da zveket me ne oda,
Ja pomno pazim na svaku neravninu.

To što sam vezan za te, fakat sam krio.
(Zašto sam krio - to zaljubljeni znaju!)
I slijep od strasti (rekoh da nisam htio!),
Padoh na lance u bolnom posrtaju.

Na zveket si se (mene zaledi zima!),
Njušeć' mužjaka, režeći poput pume,
Na zveket si se trgla u bokovima,
Okrenula se i pogledala u me!

Tad vidjeh drhtaj tvojih gladnih bokova,
Na zveket mojih izdajničkih okova!

______________________________________________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

MOJOJ BAKI U SPOMEN

Susjed jutros roštilja. Uz godišnjicu braka.
Na ražnju mlado janje. Okotilo se s proljeća.
A meni pišaju zubi, što rekla moja baka.
(Ah, moja draga baka iz devetnaestoga stoljeća!)

Znala si riječima dati svoj specifični začin,
Mada za knjigu nisi pokazivala revnost.
I premda nepismena, ušla si na svoj način,
Kroz odškrinuta vrata u hrvatsku književnost.

Ostani u njoj trajno. Ne daj se otjerati.
(I gori su se tamo u toplo ušuškali.)
Na tronošcu, u kutu, predivom vrijeme krati
I ne odbijaj bako, ovaj moj darak mali.

Ali tebi se ne da. U sjenu ti bi sjela.
Otkako na svijet dođe, u nečijoj si sjeni.
I sada tražiš sjenu u koju bi se djela.
O, znam ja tebe dobro: ti skrit ćeš se u meni!

I nitko neće moći u tome da te spriječi,
I ti ćeš tamo vidjet', (to možda nisi znala),
Ti vidjet ćeš da tamo procvjetale su riječi,
Riječi... koje si davno u meni posijala.

A ako možda nađeš... tek bijele krizanteme,
Ni vani nije bajno. Zima je već. I sniježi.
Za naš ponovni susret čini se... stiže vrijeme!
(Spravi buketić skromni da susret obilježi.)

__________________________________________________ ________
sve je pjesma. pjesma je sve. i obrnuto.

[maher18]

Discipulus kaže:

"... obećao si da me nećeš povrijediti
pa makar me više nikad ne dodirnuo
a ja sam rekla da me možeš povrijediti samo ako ti ja to dopustim."(maher18)

POD ČAMCEM

Ubio sam ljubav
Iz ljubavi. Davljenjem: usta na usta.

Zatim sam potopio čamac,
A truplo položio u plitku vodu, među lopoče.
Bilo je to doduše prije računanja kalendara,
Ali ti dragi,
Svejedno,
Šećući zaljubljeno pored jezera,
Nikad ne zađi rukom ispod potopljenog čamca.

Možda je ljubav moja još živa,
Dlakava
I grize.

_____________________________
slutim li koji ćeš link staviti uz ovo?

ne, nema tu mjesta nicku caveu i preslatkoj Kylie
ne traži od mene patetiku i brutalnost, to nije stavka u mom habitusu
živa sam još i ne marim
svaki mi je udah težak
i jedan dan precrtan u kalendaru

ne treba tu n horoskop, ni tarot, ni grah
tek špil je u ruci, ulog na stolu
a ja pojma nemam zašto su me posjeli ovamo
jel u pitanju bridž, bela ili crni petar, možda magarac

kibiceri mi šapuću, šalju čudne mailove
prijeteće SMS-ove, ma znam,
to je ona gadura
sladostrasno oslikana od Vincenta iz Kastva
(dan-danas se čudim thanatofiliji,
što u tomu ima lijepoga?)

na kraju, ionako neću čuti
posljednji jingle: game over!

[Discipulus]

maher18 kaže:

ne, nema tu mjesta nicku caveu i preslatkoj Kylie
ne traži od mene patetiku i brutalnost, to nije stavka u mom habitusu
živa sam još i ne marim
svaki mi je udah težak
i jedan dan precrtan u kalendaru

ne treba tu n horoskop, ni tarot, ni grah
tek špil je u ruci, ulog na stolu
a ja pojma nemam zašto su me posjeli ovamo
jel u pitanju bridž, bela ili crni petar, možda magarac

kibiceri mi šapuću, šalju čudne mailove
prijeteće SMS-ove, ma znam,
to je ona gadura
sladostrasno oslikana od Vincenta iz Kastva
(dan-danas se čudim thanatofiliji,
što u tomu ima lijepoga?)

na kraju, ionako neću čuti
posljednji jingle: game over!

mah,
već se neko vrijeme spremam napisati da si (makar se pravila da toga nisi svjesna) - u samom vrhu recentne hrvatske poezije!!!
ova tvoja reply pjesma razlog je što ovo moje uvjerenje nisam mogao više zadržavati ni jednog trenutka interno.
Polaskan - kad god mi se ovako obraćaš!



__________________________________________________ __________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

PJESNIČKA LJUBOMORA

Od tvoje sjajne pjesme ja ne znam ništa slađe
I dok joj verse gutam - u sedmom nebu ja sam!
No te su pjesme rijetke i jedva da ih nađem
I gotovo da na njih tek slučajno nabasam!

I dok ti čitam pjesmu, što stihom me zavede,
(Njen tamni timbar, metar... pa savršena rima!),
Dok sikćem ljubomorno i jetrica si jedem,
Na ulici je spazim, gdje njiše bokovima.

I sa mnom se odjednom tad nešto čudno desi,
Ne mogu reći zašto, ja počnem lučit slinu!
I opet ne znam zašto, ja mojoj žučnoj kesi
Na uho šapnem tiho: sad kuhaj kiselinu!

Kad pjesma prođe mimo, iz haustora skočim
I žučnom kiselinom... ja zalijem joj oči.

__________________________________________________ _________
"vraćam se tom početku kao što se pijesku vraća val
pijesku već oplakanom" (T. Bilopavlović)

[maher18]

kasniš u fazi.
moje su oči previsoko, nedohvatne
treba ti hoklica?

jer, pjesma je već prozujala
možeš me samo zalit po guzici
a ta ima itekako solidan tapecirung

[maher18]

čovječe, totalno sam konsternirana ovom javnom objavom pjesničke naklonosti. ljubomora je ovdje tek ukras, da bi istaknuo ono što ti se dopada. ne pucaj tako visoko, ovo je moja intimistička poezija i obično je shvaća samo onaj koji me poznaje. na žalost, ne i onaj kojem je namijenjena .
nisam u tom fahu, mogu samo osjetiti ili ne dobar stih, sjajnu sintagmu, daleko od stručnosti koju ti nesumnjivo posjeduješ.
drago mi je, ali izazivaš mi i strah, neminovnim očekivanjem sjajnih uradaka. a to je nemoguće, nemoguće.

[Discipulus]

maher18 kaže:

čovječe, totalno sam konsternirana ovom javnom objavom pjesničke naklonosti. ljubomora je ovdje tek ukras, da bi istaknuo ono što ti se dopada. ne pucaj tako visoko, ovo je moja intimistička poezija i obično je shvaća samo onaj koji me poznaje. na žalost, ne i onaj kojem je namijenjena .
nisam u tom fahu, mogu samo osjetiti ili ne dobar stih, sjajnu sintagmu, daleko od stručnosti koju ti nesumnjivo posjeduješ.
drago mi je, ali izazivaš mi i strah, neminovnim očekivanjem sjajnih uradaka. a to je nemoguće, nemoguće.

čemu strah?
ni najveći pjesnici ne napišu u ukupnom opusu više od nekoliko vrhunskih pjesama, no kad bi znali kojih je to desetak antologijskih, onih ostalih nekoliko stotina ne bi nikada ni napisali, zar ne? prema tome - piši, piši, piši...



_______________________________
čovječe, totalno sam konsternirana

[Discipulus]

SVETKOVINA RUŽA

produžite dalje
i ostavite konačno tog starca,
koji vam je šaputao slatkim zmijskim jezikom,
o tome kako bi trebalo piti medovinu paganskih bogova
iz potopljenih amfora u doba svetkovine ruža,
koja samo što nije počela. ostavite ga.

ostavite ga tvrdo i muški,
jer bi u protivnom moglo doći do sepse,
zbog samo jednog neopreznog poljupca
između dvije psovke.

produžite dalje i ne bojte se.
stari ridikul koji vas je zaveo upravo izgovara tajnu molitvu,
u času svoga uznesenja. ali šinteri s ispruženim dlanovima,
na kojima psiču dvije zelene mambe,
već su spremni na ubojstvo iz nehata. oni znaju da je to stvar higijene
i da njihov zanat nitko neće
osporiti.

zato produžite dalje. stari šaman koji vas je zaveo
upravo privodi kraju svoju molitvu: visoko diže ruke,
sijede mu se kose vijore na vjetru,
riječi mu postaju nerazgovijetne,
začinje se magija.

sad je čas. produžite. on bunca.
mamba mu ispija oko.
druga se sprema na nešto još strašnije…

________________________________________
sve je pjesma. pjesma je sve. i obrnuto od obrnutog.

[Discipulus]

NISAM ARSEN

Nisam Arsen da pjevam se na sceni,
Ni mladi Enes (sa rukom u zraku),
Ni Jevtušenko, što se divlje pjeni.
Ja pjesnik sam u poluiskoraku.

Orgijam javno. Baš me briga gdje smo,
Bulje li u nas i iz kojeg smjera.
Autistično orgijam sa pjesmom,
Pod užagrenim okom voajera.

Kad završimo... (mislim pjesma i ja),
To nije više moja draga, znajte.
Mene ne drži luda đelozija!
Evo vam pjesme... pa s njom orgijajte.

Bude li dobra, zviznite mi samo!
Odmah stižem... da skupa orgijamo.

__________________________________________________ ___

[Discipulus]

SVEN ADAM EWIN VS. KONSTANTIN SIMONOV


KONSTANTIN SIMONOV: Čekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.


SVEN ADAM EWIN: Ne čekaj me

Ne čekaj me, nisi luda. Ne dolazim garant.
Hej, čuješ li, ne čekaj me, glupačo!
Tko još čeka nekoga po kiši pa još žutoj, zaboga. Daj odrasti.
Pa to ne radi više ni onaj plačljivi Prevert. A vrućinu spominješ?
Uključi klimu.
Po mećavi bi me čekala?
Jesi normalna? Pa da se smrzneš! A tebi se valjda još ne umire.
Međutim, ako da, ima sto elegantnijih načina. Da ti šapnem jedan?
Dobro.
Budi za sat na fejsu. A ja ti opet kažem: ne čekaj me,
Nisi luda. Što si tako zapela: čekat ću te, pa čekat ću te?
Zar ne vidiš da nitko više nikoga ne čeka. Dojadilo.

I slušaj što ti govorim: vrijeme je da sve zaboraviš.
Nema nade.
Svi te lažu dok piju gorko vino za moju dušu, jebe se njima.
Jednako lažu i sin i mati, moral se srozao, dušo.
I zato sjedi s njima i napij se k'o guzica, što ti drugo preostaje?
Ja ne dolazim. Ne čekaj. Nisi luda.
Mene je već ubila smrt. Više ne može. A ti ćeš svojim čekanjem
Upropastiti sebe, prije svega. Meni je savršeno egal, je l' jasno?

Odustani, dovraga od čekanja pa bilo gdje si,
Toliko za mnom nisi luda.
Ili ipak… jesi?

[Discipulus]

PRVI SUNCOKRET

Svako sam jutro budio malene suncokrete.
Bili su teški pospanci. (Još u fazi sljepoće.)
Škakljikao im rebra. Škakljikao im pete.
A oni… bi i ne bi. Malo neće… pa hoće.

Jedan navlači na se topli pokrivač noći.
Drugi me odguruje i klupča u obranu.
Treći šakama trlja tek napupale oči.
Peti se, protežući, okrene na drugu stranu.

Da! Bio je to način, pomalo, neuredan,
A svjetlo na istoku, eno, samo što nije!
Zato ja viknem: - Sunce!!! I svi skoče k'o jedan.
I svaki odmah trči na svoje pozicije.

A kada šapnem tiho presvetu riječ: - Hosana!
Sve zamukne! I tada - u jutarnjemu zlatu,
Ka izlazećem Suncu izokrenuta dlana,
Oni čekaju Boga - da zasja u brokatu.

Toga jutra, međutim, jedan mladac se drznu
Otvorit' oči širom da Boga vidi bolje,
No kad mu božja ovčica nježno sleti na usnu,
Prošapta: - Mea culpa! I savi glavu dolje.

[Discipulus]

AKO TE PITAM

Ako te pitam: kada je bio raj na zemlji?,
Kladim se u život,
Reći ćeš:
U vrijeme tvoje mladosti. Pritom ćeš uzdahnuti,
Pun slatke nostalgije, ali time nećeš na me ostaviti
Dublju impresiju. To je bila samo tvoja mladost.
Za mene tuđa,
Svakako.

Ako ti mene pitaš kada je bio raj na zemlji,
Možeš se kladiti u život da ću reći: u vrijeme moje mladosti.
I pritom ću uzdahnuti pun slatke nostalgije, ali to neće na te ostaviti
Bogzna kakav dojam. To nije bila
Tvoja mladost.

Ako nas dvojica upitamo
Sve ljude svijeta, sve vrijeme svijeta,
Svi će reći isto i predvidljivo: raj na zemlji bio je
U doba njihove mladosti. I to na nas dvojicu niti na bilo koga drugog,
Osim njih,
Neće ostaviti osobitog utiska.
Bila je to njihova
I samo njihova mladost.

Zadnji u nizu onih
Koji će reći da je raj bio u vrijeme njegove mladosti,
Bit će naš praotac Adam.

I gle! Kladim se u život
Da će Adamova izjava na sve nas ostaviti najdublji dojam
I da će nas gorko ošamutiti svojom slatkom nostalgijom.

Učinit će nam se da je njegova mladost bila doista
Raj na zemlji.

[Discipulus]

MJESEC I JA

To nije ponoć. To nije kasna ptica.
To nije mantrik. To nije crna voda.
To nije fibra. To nije snomorica.
To nije prozor s mjesecom posred svoda.

To nije da me dotakne zlatna žica.
To nije da mi srebrnu ruku doda.
To mjesečeva svilena trepavica
Dotakne moju: ja ustanem i hodam!

A noćas mjesec, dok zvijezde nebom brode,
Notturno dokle obraze moje zari,
A san me mami u nove epizode,

Polako siđe (da san mi ne pokvari),
Sagne se brižno, poljubi me i ode,
Umjesto mene, da nebom mjesečari.

[Discipulus]

SPECIJALNI SLUČAJ STAROG ZAVJETA

(nepoznatoj mladoj argentinki, žrtvi vojne hunte, svim žrtvama)

onome koji ti je zabijao čavle u koljenski zglob
onome koji ti je zabijao igle u zjenicu
za svaki čavao u nogu – mač u prsa zabadati šest puta dnevno prije jela
za svaku iglu u oku – tri oka iskopati.

malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on ako to kažem.

onome koji je u tebe silom sijao svoje sjeme
onome koji je kap po kap na tvoju glavu kapao ledenu vodu
za svaki prljavi ubod uda - trgati mu živo meso s prepona
za svaku kaplju vode – po jedan slani ocean nalijevati mu u grlo.

malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on ako to kažem.

onome koji te budio svakih petnaest minuta pod reflektorom snage 5000 W
onome koji ti je na stomak stavljao izbezumljenog štakora pod loncem
za svaku minutu tvojega nesna pustiti na nj tri vječnosti insomnije
za svaki štakorski ugriz po sedam krikova užasa uštrcati mu u frontalni režanj mozga

malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on ako to kažem.

onome koji je tvoje lijepo lice zalio sumpornom kiselinom
onome koji te je iz aviona bacao u atlantski ocean
za svaku strašnu opeklinu na licu narediti nesretnoj majci
da ga po stoti put rodi
za svaki izbačaj iz zrakoplova – genetski ga modificirati za život vječni.

malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on ako to kažem.

onome koji je posvojio tvoje čedo i dresirao ga da voli drugu majku
onome koji bi sutra sve opet radio isto i još sto puta strašnije
za svaki njegov poljubac tvojemu čedu po sedam zmijskih ugriza u zjenicu oka
za svaki ponovljeni zločin - tisuću i jedan usijani žarač na čelo mu utisnuti.

malo je oko za oko
zub za zub.
za svako sakaćenje sakatiti stostruko.
malo je smrt za smrt. patnju treba dići na entu
pa još potencirano na entu plus jedan
pa još na entu plus jedan
pa još.

a ako poslije svega što sam rekao ipak kažeš da sam isti kao on
ja ću ti reći ne. mi nismo isti.
ja sam mu sve oprostio.

ja ga beskrajno ljubim.

[Discipulus]

KAO OBIČNO

(Jamesu Brownu)

Krenem k autu,
Kao obično.
Otvorim vrata,
Kao obično.
Sjednem u kola,
Kao obično.
Krenem u rikverc,
Kao obično.
Tik uz ogradu,
Kao obično.
Stisnem po gasu,
Kao obično.
Isuse, vrata!!!
Kao obično.
Pucaju šarke,
Kao obično.
Zakočim, stanem,
Kao obično.
Zaklopim oči,
Kao obično.
Otvorim jedno,
Kao obično.
Bolje da nisam,
Kao obično.
Odvalih vrata,
Kao obično.
Jebem po spisku,
Kao obično.
Radio svira,
Kao obično.
Mlatnem ga šakom,
Kao obično.
Bebek se ne da,
Kao obično:

Što je slatko, ram-tam-tam, tata-rata,
Lele-što-je-slat-ko,
Tata-rata, ram-tam-tam,

Ljuuuuuubit' tajno...

[Discipulus]

VIDIMO SE U PAKLU, HOMBRE

carver, shelley, abe šimić, malley, tranströmer, maleš, neruda,
tagore, dragojević, keats, tadija, rimbaud,
lorca, eliot, parun,
prevert, bukowski,
cohen,
rilke,
svi vi nabrojeni i nebrojeni,
bili ste moja teška droga otkad znam za sebe,
ali došlo je vrijeme da vas udarim u pleksus
brutalno
iskreno:
sad sam u završnoj fazi ovisnosti
i za ono malo užitka više moram vas konzumirati u enormnim količinama.
a to košta!

ipak,
vaša je sreća,
što ste svoje obično bijelo brašno
potpisali razvikanim imenom i prezimenom,
od čijeg samog spomena padaju u trans debele kuharice
u boljim restoranima brze hrane. čak i mene povremeno puknete
na tašte
u mošnje,
ali mislim da je u pitanju obični placebo učinak.

ako nisam u pravu
i to me zaboli,
zaista.

meni će biti dovoljno da mi u prolazu kimne glavom
tomislav čadež. tako mi svega to će mi biti
posve dovoljno.
tomice,
ima i gorih stvari od umiranja, zar ne?

vidimo se u paklu, hombre!

[Discipulus]

Na današnji dan 1910. godine umro je pisac Ane Karenjine, veliki L. N. Tolstoj.

PONOVO ČITAM ANU K.

U tom sudaru Ane i Vronskog
Nije bilo ničeg platonskog

Za njenu glavu što je pala,
Zar jedino su bile krive
Ljubavne iskre, kad je stala
Pogonska štanga lokomotive?

Iskre, poslije pogleda dugog
Kad su (onog trenutka kobnog),
Prošavši jedno pored drugog
Okrenuli se… istodobno?

Ja ne znam zašto nije htjela
Drhtava ruka starog Lea,
Opisat' erotski dodir tijela
Pred tijesnim vratima kupea!?

Sva silna radnja i sva lica
Ljubavnog sraza megatonskog,
Romaneskna je posljedica
Dodira tijela Ane i Vronskog!

A što se tiče tragedije
(Ne mislim nužno sad na onu),
Ona se desila davno prije:
Dok muž je čeka na peronu.

Ana silazi… Pođe… Pa stade!
(Muž joj ukočen k'o ruska zima!)
Prvo što joj u oči pade:
- Isuse, kolike uši ima!?

Tu se već čuo sirene pisak!
Tu se već nagnula strašnom padu!
Tu je već počeo kobni vrisak,
Tu! Na dočeku u Petrogradu!

[Discipulus]

STEPHEN WILLIAM HAWKING

Ta tvoja patnja… bolest, puzanje, jelo.
Tvoja bitka za supersvemirsko leno!
Ako je đavolji hir to naše tijelo,
Mozak bez tijela - to zvuči božanstveno!

Što će nam tijelo? Tijelo propada. Stari!
U tome svi se slažemo (više-manje).
I sam je Gospod bestjelesan ustvari!
Biti bez tijela idealno je stanje!

Tvoja misao leti, a tijelo pada!
(Sumnjaš da Tijelo hodalo je po vodi!)
Ti tijelo mrziš! Možda razmišljaš: a da
Blistavi mozak tijela se oslobodi?

No tko bi bio Kain, a tko bi Abel,
Ako ti mozak prikopčaju na kabel?