Prestanak disanja za vrijeme plača - afektivna respiratorna kriza

[kika78]

Ajme, jas draga, pa to je strašno....

Doživjeti tako nešto
Mislim da je najbolje onda samo puuno inhalirati I to samo fiziološkom (eventualno pitati dok. ili u ljekarni što bi smjele bebe).
A imaš za kupiti i onu cijev (možda možeš iskoristiti i ovu od ariane ) preko koje sama izvlačiš balače van (jedan dio ide u nosić a drugi u tvoja usta i izvlačiš.... jbga, nije lijepo ali će malcu sigurno puuuno pomoći i olakšati.
Prije toga, dobro našpricati sa fiziološkom (po pola šprice u svaku nosnicu), ostaviti ga na leđima tri minute i nakon toga ga okrenuti na trbuščić da se sve slije na van. Zatim izvlačiti.

Držte se, probajte s tim i nadam se da će sve brzo proći
Puse Dominiku

[MaryAnn]

[QUOTE=kika78;31701946
Mislim da je najbolje onda samo puuno inhalirati I to samo fiziološkom (eventualno pitati dok. ili u ljekarni što bi smjele bebe).
[/QUOTE]

Može inhalirati kamilicom i kaduljom, ovo radim kad i starijima i bebi, samo njega treba držati čvrsto iznad posude da ne bi rukicama gurao pa se spržio.

Jas1102, dao Bog da se ne ponovi

[Mirotta]

jas1102 kaže:

boooook svima, vidim da se ne piše na ovu temu, ali trebam pomoć. Maleni mi je bilo nedavno bolestan, punog nosa..baš prava prehlada..nije inače boležljiv. Prilikom aspiriranja nosića izgubio je svjest na 20-tak sekundi..a ja sam izgubila 15 godina života. naravno, otišli smo odmah na hitnu i tu je postavljena dijagnoza: afektivna respiratorna kriza. daklem, uplašio se, šokiro štagod i tako se to desilo. uglavnom sve so preglede i nalaze napravilu i sve je u najboljem redu,zdravo dijete, bez ikakvih tegoba..i doktori su zaključili da je to bio takav trenutak. Ja se od tada šokiram svaki put kad maleni zaspi sam, kad ima pogled kao što je imao one većeri itd.. radi se o tome da je maleni sad opet prehlađen, nos krcat..kapam ja to fiziološkom, ali očigledno je sve to visoko u nosu ili sinusima i vidim da od kapanja nema baš neke koristi jer ne pomaže. Kako da pomognem djetetu da "prodiše" ?? prpa me ponovno upalit uisisavač i aspirirat jer mi nikako nije sve jedno ( da, BTW kad god usisavam stan samo gledam malog i ful me prpa da opet ne izgubi svjest jer mislim da se onaj dan on isprepadao zvuka usisavača i još tog sranja u nosu- oprostite na izrazu)..već sam luda od brige da se sve to ne ponovi. helpajte mi pliz (znam da mislite da sam luđakinja radi posta ali jednostavno ne želim proživljavat takve strahove ponovno
)

Ne znam jesi li čitala o tome, ima članaka na netu, puno beba ima takve ispade. I moja je bila jedna od njih, samo je odjednom prestala, iako nikad nije ostala toliko dugo bez zraka.

Najbitnije je da ga prekineš, da mu skreneš pažnju, ne smije dugo biti bez zraka a kod toga dođe do nečega da beba niti ne može više udahnuti jer se zgrči neki mišić u vratu pa se na kratko onesvijesti. Većinom savjetuju da mu puhneš u lice, pljesneš glasno rukama, čak poliješ vodom Ja sam svoju znala lagano uštipnuti pa bi onako zbunjena ostala i prestala, veća je korist nego šteta Moraš ga pojačano paziti, moja je znala tako ostati kad bi se probudila a nije nikog vidjela, po noći ili danu.

Pošalji mi mail na pp ako želiš, imam jedan pdf o ARK pa ću ti poslati.

[kajbrijes1]

jas1102 kaže:

boooook svima, vidim da se ne piše na ovu temu, ali trebam pomoć. Maleni mi je bilo nedavno bolestan, punog nosa..baš prava prehlada..nije inače boležljiv. Prilikom aspiriranja nosića izgubio je svjest na 20-tak sekundi..a ja sam izgubila 15 godina života. naravno, otišli smo odmah na hitnu i tu je postavljena dijagnoza: afektivna respiratorna kriza. daklem, uplašio se, šokiro štagod i tako se to desilo. uglavnom sve so preglede i nalaze napravilu i sve je u najboljem redu,zdravo dijete, bez ikakvih tegoba..i doktori su zaključili da je to bio takav trenutak. Ja se od tada šokiram svaki put kad maleni zaspi sam, kad ima pogled kao što je imao one većeri itd.. radi se o tome da je maleni sad opet prehlađen, nos krcat..kapam ja to fiziološkom, ali očigledno je sve to visoko u nosu ili sinusima i vidim da od kapanja nema baš neke koristi jer ne pomaže. Kako da pomognem djetetu da "prodiše" ?? prpa me ponovno upalit uisisavač i aspirirat jer mi nikako nije sve jedno ( da, BTW kad god usisavam stan samo gledam malog i ful me prpa da opet ne izgubi svjest jer mislim da se onaj dan on isprepadao zvuka usisavača i još tog sranja u nosu- oprostite na izrazu)..već sam luda od brige da se sve to ne ponovi. helpajte mi pliz (znam da mislite da sam luđakinja radi posta ali jednostavno ne želim proživljavat takve strahove ponovno
)

kao što kika kaže- iumjesto usisavača, drugi dio cijevi staviš sebi u usta i tak povlačiš šmrkljiće(ne bu ti nikaj uletilo u usta) mm INZISTIRA na ovakvom čišćenju nosića, a ja mislim da je učinkovitiji usisavač..no moj mišek mrrrrzi to i uvijek plače, a i kad ovo tvoje čitam, mislim da ću od sada češće popuštati mm
sve će biti ok, ne brini

[jas1102]

tak i moj, ne da blizu nosu..hvala vam svima na savjetima, inhaliramo se bez inhalatora jer je skup, na old fashion way..pomaže za sad

[jas1102]

i ponovio se scenarij, ali ovaj put je plakao i toliko se zacrvenito u 2 min, nije udahnuo i klonuo... ( ma prestrašno...uopće mi nije jasan taj protest...zašto na taj način??? pa prestrašno...ja sam van sebe od tih šokova..nesmjem dijete ostavit ni 5 min da plače...pa šta da radim???

[jas1102]

Mrs.B. imamo identičnu sitaciju

[Jules76]

podizem temu. vidim da vas ima jos sretnica. dakle kod nas je ovako:
sa 6 mj pala s kreveta udarila glavom, i tada prvi put pala u nesvijest. ja sam osijedjela naravno, jer je izgledalo uzasno i mislila sam da sam ju ubila, naime ona je onako bez glasa 'vrisnula', ja ju podigla i zagrlila, a ona izvila unazad, izvrnula oci i samo se ugasila mislila sam da sam joj sredila kicmu kad sam je podigla i da je umrla. kad je dosla svijesti, bila dezorijentirana, blijeda, apaticna, samo lezala mirno i opusteno i kao da ce zaspat. zvala hitnu, odvezla ju na rebro, u autu je odspavala, tamo se budi, jos uvijek je premirna i blijeda, cekamo, u cekaonic pocinje polako reagirati na igracku, pregledavaju ju, zovu neurokirurga na konzultaciju pa cekamo da se on spusti u hitnu, dotle ona postaje normalno veselo dijete i kad ju isti pregledava zakljucuje da joj nije nis i da se samo prepala. proslo je sat i pol od udarca.

iduci put s 11,5 mj, tata ju je vodio za rukicu i nekak je pala, izvrnula se i udarila glavom o pod. da nisam stajala pokraj ne bih vjerovala. isti scenarij, samo sto sam sad uspjela vidjeti sto se tocno dogadja jer se nisam uspanicila, pa sam primijetila da nije udahnula prije pokusaja vristanja i da je u stvari ostala bez zraka. zacas je dosla k sebi, bila zbunjena jos par sek nakon toga, a zatim se ponasala normalno.

nakon toga, prosli tjedan ja pocinjem raditi i cuva ju baka. prvi dan kad ju vodim u setnju nakon posla, u pokusaju stavljanja u kolica ona se pocinje derati, ja kazem strogo dosta! i ona samo izvrne oci i omlohavi. dignem ju, prodise i sve ok. ima godinu i tri tjedna. slijedeci put par dana kasnije, doma, ja kuham a tata se igra s njom, njemu zazvoni telefon i nekoliko minuta nakon pocetka razgovora ona najednom pocne vristati ko da je pala i udarila se, ja dolijecem i podizem ju, on zavrsava razgovor i govori mi da joj nije nis, da se nije udarila nego samo pocela plakat iz cista mira, ja vidim po placu da ce se izgubiti i lupkam ju po ledjima, ona se opusta i onesvjescuje na djelic sekunde.

luda sam vec. iskreno bilo mi je grizno kad se to desavalo od udarca, ali ovo mi je uzas kad se izgubi jer joj nesto nije po volji. trudim se izbjegavati reakcije na negativne promjene u ponasanju kojih fala bogu otkad sam se vratila na poso ima pun kufer, ali ovo me cisto brine.

[Cattleya]

Jules, šta kaže pedijatar? Ja sam ti jako sumnjičava kod takvih stvari i nekako mi je 6 mj. prerano za afektivne respiratorne krize. Ne znam da li si išla neuropedijatru, no ja bih ga svakako konzultirala.

[Monstera]

jules, tvoje dijete je imalo dva vrlo stresna iskustva, na koje je reagirala kako je reagirala, zadobila je tvoju paznju i upamtila da ako ce joj zatrebati da moze opet tako reagirati

da me ne shvatis krivo, u obje situacije si reagirala ljudski, majcinski, najispravnije sto si mogla i znala i sto je fer prema tebi i tvom djetetu. i te tvoje reakcije su se djetetu usjekle u pamcenje.obzirom da ima to znanje, ona ga moze upotrijebiti ako joj zatreba. mislim da je sada u fazi kad joj treba, jer dozivljava (kao i ti) veliku zivotnu promijenu.

vidis i sama da u slucaju afektivne respiratorne krize nisi sama, ali...
zbog toga sto ste imali realne situacije na koje je reagirala ne- disanjem vjerojatno ti je puno teze prihvatiti uputu da ne reagiras - tj ignoriras ako se opet pojavi (mislim, meni je realno da to niti jedan roditelj ne prihvati jer mi je jako tesko zamisliti roditelja koji bi mogao ostati potpuno miran, skuliran u situaciji kada dijete ne dise i skrenuti paznju na nesto drugo).
zato mi se cini jednostavnijim ulagati da do takvih situacija ne dodje.

zato ces morat uloziti puno vise truda u gasenje ovakvog ponasanja nego roditelj cije dijete nije imalo ova dva iskustva prije.

ono sto sada moras prihvatiti je da tvoje dijete reagira na stres na nacin da prestane disati, da tebe to razumljivo plasi (i da dijete to zna) i da dijete zna da ce ako prestane disati dobiti tvoju 100% paznju i brigu (jer ima iskustvo od prije). i jbg, sada si zarobljena u ovakvom emocionalnom krugu.

nadam se da ti je jasno da samo ti (i eventualno tvoj muz) moezs prekinuti taj krug, dijete to ne moze samo.

za pocetak ces morati izbjagavati ostale stresne situacije, jer je trenutno tvoje izbivanje za dijete ogroman stres i ne trebaju joj nikakve druge stresne situacije (ma koliko ona uzivala sa bakom dok vas nema, ne mora uopce niti plakati niti pricati ma-ma-ma-ma, ti joj jednostavno falis i kada dodjes ona to zeli nadoknaditi, ona te treba).

to znaci da joj treba vrijeme prilagodbe na tvoji 8-9-10 sati izbivanja i da joj je stres dok ti onda doma kuhas, pospremas, pricas na telefon...dijete te ceka punih 8 sati (to je djeci vjecnost), a ti se onda bavis necime drugim...navikla je na tebe 24 sata, sada si joj 1/3 oduzela i onda jos kad te ima radis nesto drugo, ili nesto zahtjevas od nje (ona bi se nosila i mazila, a ti bi da je u kolicima)....djetetu je to tesko
Ono, pojednostavljeno receno, ti si nju iznevjerila i njoj treba dokaz da to nije tako (ja vjerujem da u tvojoj dusi nije tako, al njoj moras dokazati da jju nisi iznevjerila, jer ona to ne zna)
daj joj priliku da si uz nju 100% kad si doma (sto ti vjerujem nije lako jer mogu zamisliti da si umorna, da te izjebu na poslu pa si nervozna, i jos je vani vruce, al pokusaj sve poslove kada dodjes doma svesti na minumum. ak nis drugo, legni kraj nje i zajedno odmarajte....naruci pizzu umjesto rucka i pusti stan u neredu tjedan dana, ili uzmi cistilicu)

nemoj brinuti da ces ju razmaziti ako ces sada reagirati na sve sto trazi....tj, pokusaj reagirati tako da ju uopce ne dovedes u situaciju da te trazi....postepeno ces povecavati vrijeme koje ces si uzimati za kuhanje, novine, internet, ciscenje, al u pocetku budi sto vise mozes uz nju....zapravo, i ona ce postajati veca, pa ces joj moci davati lagane zadatke dok ti kuhas/pospremas, ona ce vidjeti da si uz nju, a istovremeno ce se osjecati vaznom i korisnom (ja mojoj dam da mi nesto donese, da nesto premjesti, da baci u smece itd.)

bilo kakvim treniranjem "discipline" i "ne zelim joj udovoljavati svemu jer ce postati razmazena", dovest ces se u situaciju da ces stalno strepiti i u jednom trenutku puknut i zaista udovoljavati svemu, i to onome sto treba i sto ne treba i tada ce dijete traziti situacije u kojima te moze emocionalno ucjenjivati

i to je puno gore, nego da joj sada nudis paznju koja joj ocito neizmjerno treba.

i vjeruj mi, lakse ti je stvoriti okruzenje da dijete ne dozivljava stres, nego da treniras samu sebe i ignoriras djetetov prestanak disanja.
rekla sam ti na drugoj temi, meni je SF da to neki roditelj mora napraviti, u zivotnom iskustvu koju ti imas, ja uopce ne bih niti razmisljala o tome da na tako nesto ostanem skulirana i ne reagiram

[Cattleya]

nosorog kaže:

.......
i vjeruj mi, lakse ti je stvoriti okruzenje da dijete ne dozivljava stres, nego da treniras samu sebe i ignoriras djetetov prestanak disanja.
rekla sam ti na drugoj temi, meni je SF da to neki roditelj mora napraviti, u zivotnom iskustvu koju ti imas, ja uopce ne bih niti razmisljala o tome da na tako nesto ostanem skulirana i ne reagiram

Potpis na cijeli post. No, moje je mišljenje da afektivne respiratorne krize nikako nije dobro ignorirati jer ne moraju uvijek bit bezazlene. Sufrajući naišla sam na ovo gdje dr. Richter upravo to i komentira.

[ina22]

Jules76 kaže:

dotle ona postaje normalno veselo dijete i kad ju isti pregledava zakljucuje da joj nije nis i da se samo prepala. proslo je sat i pol od udarca.

Ako sam dobro shvatila, ti samo jednom spominješ odlazak doktoru i to nakon pada, kada oni tu nesvjesticu gledaju kroz taj pad.

Ne napadam te, ali ne mogu vjerovati da ti prvi sljedeći put kad se to dogodilo nisi opet otišla doktoru, na hitnu. Ovo što čitam na ovoj temi mi je totalna nepoznanica i sad kad čitam vidim da se događa, i ok. Ali to bi mi bilo ok tek nakon što stručnjaci utvrde da to stvarno je 'Afektivna respiratorna kriza' i da se događa zbog ovih razloga koje tu navodite. Ne znam, ja jednostavno ne bi mogla biti tako skulirana na neki način i čekati ponedjeljak, možda sam ja u krivu, a možda ti nisi sve napisala

U svakom slučaju, držim fige da bude sve ok, i da je dijagnoza da joj puno fališ Vidim da imaš plusić opet i čestitam ti na tome

[lola1415]

I mi smo nedavno to proživjeli, naljutila se, bio je potpuno banalan razlog i samo prestala disati. Trajalo je sigurno minutu i pol i to nam je najgore iskustvo ikad u životu, bili smo uvjereni da nam dijete umire pred očima. Kako to izgleda znaju samo oni koji su to prošli, stvarno. Ona je poplavila potpuno, ukočila se (kasnije sam našla da se to zove tonilčni grč). Mi smo je iznijeli na zrak, treskali, polijevali vodom. Kad je počela disati, bila je potpuno izgubljena, dezorijentirana. Uplašili smo se da ima neko oštećenje mozga. Dok je sve to trajalo zvali smo i hitnu. Kad su došli ona je još neko vrijeme bila cendrava i usporena, a kad su odlazili već im je mahala i slala puse. Oni su rekli da je sve ok i da je ako se ponovi šokiramo nekako čim počne - ledenom vodom i sl. Uskoro idemo kod pedijatra pa ću ga pitati što i kako, ali ovi iz hitne nisu radili veliku dramu i rekli su nam da ne moramo ići ni na kakve preglede. Uglavnom, od tada živim u strahu da će se to ponoviti. Ona je inače jedna mala smješkica vesela, ali nekad stvarno zna pošiziti i znala se ona nekad prije na par sekundi zacenuti, ali ovo je stvarno pregrozno. Inaće i ja sam to jednom svojima priuštila i to još u snu. Uh...

[malena curica]

dizem temu

jos uvijek ne mogu doc k sebi....manji sin od dvije god upravo je imao afektivnu krizu....boze,ovome se uopce nisam nadala...
usred igre tresnuo je na guzicu i poceo da place,al nikako nije mogao uhvatit zraka,bio je plav,ljubicast,siv....nekako sam ga stresla pa je uspio odmah prestat,al bio je malo dezorijentiran i bljed,nije ostao skroz bez zraka da bi se onesvjestio,nakon cega je nastavio normalno plakat...

on inace nikad ne place kad padne,ustane otrese rukice i hlace i nastavi dalje,al ovo...

oduzelo mi pet godina zivota....iako sam sve to prosla sa starijim prije deset godina,ovo me totalno sokiralo,jer nisam bila spremna i nisam si ni u snu pomislila da bi i manji mogao imati te krize,tim vise sam sad u strahu jer je on neuroloski rizicno dijete pa se bojim da se nesto nije pocelo desavat,a kontrolni eeg nam je tek iducu godinu u trecem mjesecu....ima da posjedim do kraja....

[mrva5]

I ja se nažalost priključujem ovoj temi i nemam ništ pametno za reć. Nisam uspjela još pronaći foru s kojom mogu svovjoj curki prilikom takvog plača skrenut pažnju. Samo se nadam da će to što prije proć.

[Ivanicapeca]

mrva5 kaže:

I ja se nažalost priključujem ovoj temi i nemam ništ pametno za reć. Nisam uspjela još pronaći foru s kojom mogu svovjoj curki prilikom takvog plača skrenut pažnju. Samo se nadam da će to što prije proć.

Najmlađa sestrična je znala tako ceniti i jedino je šok terapija palila tipa led za vrat ili u kadu pod hladni tuš. Momentalno bi udahnula. U par navrata sam svjedočila takvoj krizi da su joj davali umjetno disanje. Nakon leda više nije bilo potrebe za tim.

[malena curica]

najgora stvar je moj strah...skamenila sam se ko da me netko pokosio i samo kako sam ga uhvatila glasno sam viknula i stresla ga pa se zato mozda tak brzo povratil,al bil je na samom rubu da se onesvjesti jer nisam odmah primjetila kad je poceo plakat....

grozota jedna...od danas se psihicki pripremam za svaki plac jer ne zelim da me opet iznenadi

[La_LuNa]

ja svoju uvijek uspijem natjerati da prodise puhanjem u lice.
cim krene plac, tj kad vidim da se taj izdah, kak da objasnim, produzio, odmah joj puhnem u lice.

[zupershiba]

Sto cinite kad se beba zakoceni? Ostane bez zraka prilikom placa?

[Jelena1985]

Ja sam čula da im treba puhati u lice da dođu do zraka